| RECENZIJA 3. ZBIRKE POEZIJE „JA JESAM“ ŽELJKE ŠABIĆ |
|
| |
| Ako se vratite pola godine unatrag, onda bi Željka bila netko koga tek trebam upoznati, |
| ali kao što je to s događajima izvan naše kontrole, netko koga vjerujem da mi je oduvijek |
| bilo suđeno upoznati. |
|
| |
| Čitam puno poezije, ali privlači me komentiranje samo malog dijela one koju pročitam. |
| Željka je bila jedna takva. Tada je i još uvijek postoji bilo nešto u njezinoj poeziji |
| što me dotiče. |
|
| |
| Usporedio sam njezine pjesme s najboljim kratkim pričama. Ne slijede linearni put od |
| početka do kraja. Umjesto toga, čitatelju predstavljaju padove i uspone, prepreke i |
| rješenja, ali uvijek s razrješenjem na kraju, a tema svake pjesme obično je navedena |
|
| u prvom stihu. |
| |
| Željka ima prepoznatljiv stil takav da bih, kad bih čitao njezinu poeziju bez imena, znao |
| da je to ona i ne govorim samo o standardnoj prezentaciji od 8 stihova. To je u riječima |
| koje koristi i načinu na koji ih koristi. To je ono što je izdvaja i što me izvorno privuklo |
|
| njezinoj poeziji. |
| |
| To i povremeni filozofski putevi kojima njezino pisanje vijuga, sve je to ispunjeno |
| temeljnom duhovnošću tako da je čitanje takvih djela kao da se ponavlja Santanina |
| „Pjesma vjetra“. |
|
| |
| Moć sudbine, onoga što je unaprijed određeno, nevidljivih niti koje nas povezuju, sve je |
| to prisutno u Željkinim riječima i upravo kada piše o ljubavi, ona doista kanalizira duh i |
| dušu onoga tko također vjeruje u te mistične nevidljive veze. |
|
| |
|
| |
