| |
| RECENZIJA 2. ZBIRKE POEZIJE „KRILA KOJA ČEKAJU“ ŽELJKE ŠABIĆ |
|
| Evo, nalazimo se pred 2. zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Željke Šabić „Krila koja |
| čekaju“.To je jedna zbirka svjetovno-religiozne poezije gdje autorica osjeća sebe u svom |
| jedinstvu sa Bogom koji se u subjektivnoj svijesti rađa gotovo u mističnom obliku, jer tu |
| je stvarnost izražena s najvećom smjelošću i dubinom neposredne spoznaje te osjećaja |
| s postojanjem Boga u svim stvarima i sjedinjenja čovjeka s Bogom i Boga s ljudskom |
| subjektivnošću, kao da je riječ o opisima tog autoričinog samoodricanja koja time |
| postiže najuzvišenije proširenje svijesti kao što potpunim oslobađanjem od konačnog |
| života postiže isto tako blaženstvo i pretapanje te sreće u sve što je najdivnije i najbolje. |
| |
| Bog je u odnosu prema konačnom čovjeku. Tek ovim shvaćanjem biti božanstva kao |
| nečeg nasuprot svjetovnom i prirodnom kao duhovnog, kao onoga kojeg osjećamo |
| srcem, duhovnost i srce se oslobodilo konačnog bića tako da se cjelokupno svjetsko |
| carstvo bez obzira na obilje, snagu i divotu njegovih pojava izričito stavlja u odnos |
| prema Supstanci koja je ovdje shvaćena kao Bog. Upravo kao ono što je od Boga |
| stvoreno, njegovoj vlasti podčinjeno i kao nešto što služi tom svjetskom Razumu. |
|
| „O, milo dijete od dana, |
| zlato neprocjenjivo stotog dana... |
| Božje čudo, čedo ti je ime |
| mjesecima brojiš majčino okrilje.“ |
|
| Otuda se svijet smatra otkrićem Boga i on sam je ta dobrota koja stvorenom dopušta da |
| se odvija za sebe i da postoji, ali je kao postojanje čovjek konačan koji je stvoreno biće |
| koje u usporedbi s Bogom je prolazan i nemoćan tako da se u dobroti tvorca, u dobroti |
| samog Boga pokazuje i Njegova pravičnost. |
|
| Autorica se u svojoj 2. zbirci poezije reflektira i na svjetovne teme, na ljudsko postojanje |
| i slavi svaki dio čovjeka svojim stihovima uspoređujući pojedine dijelove ljudskog tijela s |
| blagodati koju je Bog dao čovjeku: kretanje, osjećaje, cijelo njegovo postojanje |
| pozivajući čovjeka da utone u sebe, u svoje misli, u svoj život i da svjesnošću svog |
| tijela osvijesti tu blagodat koju je Bog dao čovjeku: svjesnost, pokret, život, ljubav: |
|
| „Uroni u sebe bar na trenutak |
| u taj najdublji mogući kutak, |
| budi svjestan svakoga uda |
| i odagnaj sve misli iz uma.“ |
|
| U svojim stihovima autorica se pita o čudnom vremenu u kojem živimo, začudno se pita |
| gdje su one moralne vrijednosti u kojima su odgojene generacije i zašto se sve okrenulo |
| da ono što je nenormalno postaje normalno i obratno. |
| |
| Riječi su moćno „oružje“, a upravo tim „oružjem“ autorica dolazi do smisla otkrivajući |
| čitatelju svoje najdublje razmišljanje o sveopćem postojanju čovjeka i pitanjima: zašto |
| smo tu, kamo odlazimo? To su ona fundamentalna pitanja koja čovjek postavlja u |
| globalu, ali u detaljima je autorica precizna i propituje svaki odnos, svaki pojam i |
| objašnjava: |
|
| „Ni najveće poeme ne nude rješenje |
| sve velike misli na trenutak bodre |
| što odnosi riječi što velike se zovu, |
| tko pustinjom suši, žednu dušu moju.“ |
|
| Ako poezija pribavi tom odnosu važnost osnovnog odnosa, onda će proizvesti umjetnost |
| uzvišenosti. U uzvišenosti određenog bića ili čovjeka u kome se sâm Bog neposredno |
| opaža, sljubljuje se sa Supstancom tako da se subjekt ne osjeća nimalo uniženim i |
| potčinjenim, ali koji se izražava zemaljskim i konačnim. „Uzvišenost pretpostavlja |
| značenje u nekoj samostalnosti“, rekao bi Hegel, u nešto što je slobodno i u ono što |
| prevladava ograničenost konačnog čovjeka. |
|
| Odatle se ova umjetnost i ova poezija može nazvati svetom umjetnošću, jer ona odaje |
| sve počasti jedino Bogu. Ovu vrstu uzvišenosti u njenoj prvoj izvornoj odredbi nalazimo |
| prije svega u židovskim shvaćanjima i njihovoj svetoj poeziji, ali ga kako vidimo nalazimo i |
| u poeziji i umjetnosti naše autorice kojoj smo zahvalni na ovako lijepoj zbirci poezije pa |
| vjerujemo da ćemo uskoro dobiti još poetskih radova, a dotle ćemo se strpjeti. |
|
| | dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik, filozof, klinički pedagog, |
|
| | urednik na radio-postaji i pjesnik, 18.7.2025., Adelaide, Australija |
|
| |
