(1886–1910) hrvatski pjesnik, novelist, romanopisac,
  dramatičar, kritičar i feljtonist. Neprihvaćen i neshvaćen u
 svom vremenu, Kamov je jedan od rijetkih pisaca u cijeloj
 povijesti hrvatske književnosti čiji je autorski glas ne samo
 usporedan, nego nerijetko i prethodnički književnom
 senzibilitetu svoga doba. Osporavatelj tradicije, rušitelj
 tabua i inovator na tematskom, idejnom i jezično-stilskom
 planu, Kamov je avangardist prije avangarde, avangarde
 koja će se oblikovati tek nakon Kamovljeve prerane smrti.

 
 
 

Poezija:
 
Psovka (1905.
Ištipana hartija (1907.)
 
Novelistika:
 
Ćaskanja (1914.)
Eco Homo, , , , ,
Brada,
Sloboda,
Žalost,
Katastrofa,
Bitanga
Žena
Odijelo
Stjenica
 
Drame:
 
Samostanske drame (1907.)
Orgije monaha
Djevica
Čovječanstvo (1908.)
Mamino srce (1910.)
 
Romani:
 
Isušena kaljuža (1906-09)
 
 
 
 
 
 
Ecce homo!.........................................................................7
Brada................................................................................29
Žena.................................................................................47
Katastrofa..........................................................................61
Žalost...............................................................................79
Sloboda...........................................................................115
Bitanga............................................................................151
 
Riječnik manje poznatih riječi................................................178
Bilješka o piscu..................................................................180
Kazalo.............................................................................183
 

 

 
   
   
 
Ova digitalna knjiga dostupna je samo na našem
multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti".
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present