![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/z54977.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nakon \u0161to su pod malim odmorom u \u0161kolskom wc-u nabrzake posrkali \u0161a\u0161avu pljugu (kako zovu joint), u\u010denici 4.d razreda op\u0107e gimnazije, Ivek i Marac, krenuli su prema u\u010dionici. Sedmi je sat popodnevnog turnusa i k tome jo\u0161 petak. Poslije nenajavljenog ispita iz fizike i nevi\u0111enog usmenog re\u0161etanja iz matematike sad ih jo\u0161 \u010dekaju zamorne lekcije iz anti\u010dke filozofije – nekih tamo bradatih pametnjakovi\u0107a kojima su robovi obavljali sve te\u0161ke poslove pa su ovi iz \u010diste dokonosti po\u010deli promi\u0161ljati svijet oko sebe. \u201eSve je lako kad je petak, svaka kulja manje boli”, pjevao je Marac, tje\u0161e\u0107i samog sebe za dobivenu jedinicu iz mati\u0161e.<\/p>\n
Mladog profesora filozofije – Natka, s fri\u0161ko zavr\u0161enim fakultetom, zvono za po\u010detak sata zateklo je na hodniku. Taman je krenuo otvoriti vrata u\u010dionice, kadli je pred njega doklizao ve\u0107 spomenuti napu\u0161eni dvojac. Njihova lica i njegovo predava\u010dko iskustvo imali su ne\u0161to zajedni\u010dko – bili su jo\u0161 zeleni. \u201eAjmo, ajmo, dimljeni lososi, u\u0111ite”, poku\u0161ao se fakinskom dosko\u010dicom dodvoriti Marcu, de\u017eurnom vo\u0111i nereda na njegovim satovima. Ako mu ovdje na hodniku kri\u0161om poka\u017ee druk\u010dije lice od onog uobi\u010dajenog, uko\u010denog profesorskog, mislio je, mo\u017eda ovaj malo popusti sa svojim subverzivnim \u0161kolskim aktivnostima. Ipak, \u017eenskastim glasom brisao je sav \u017eeljeni efekt izgovorenog.<\/p>\n
\u201eE, \u010dovje\u010de, ovaj je mitsko \u010dudovi\u0161te”, Marac do\u0161apne Iveku, s kojim je osim jointa dijelio i \u0161kolsku klupu, pogledavaju\u0107i profesora koji je kredom na plo\u010di ispisao – gr\u010dki stoici.<\/p>\n
\u201eHa, kak to misli\u0161?”, zbunjeno \u0107e Ivek koji je zbunjen i tupast i kad nije napu\u0161en.<\/p>\n
\u201ePa ono, polu mu\u0161ko – polu \u017eensko, fucking Minotaur.”<\/p>\n
\u201eHa, \u0161ta Minotaur, onaj iz ultimate fighta?”, upita Ivek.<\/p>\n
Marac zakoluta o\u010dima: \u201eE podsje\u0107a\u0161 me na onog vladara iz povijesti – Ivana bez zemlje?<\/p>\n
\u201eZakaj?”<\/p>\n
\u201eTi si Ivek bez pameti.”<\/p>\n
\u201eZa po\u010detak kratko ponavljanje”, najavio je profesor. \u201eTko mi mo\u017ee re\u0107i tko se u Platonovim dijalozima pojavljuje kao glavni protagonist radnje i vrlo vje\u0161t polemi\u010dar?”. Od \u010ditavog razreda ni glasa. Nije bio siguran da li stvarno ne znaju odgovor na to jednostavno pitanje ili im se naprosto ne da sudjelovati jer je zadnji sat.<\/p>\n
\u201eOk, za koga smo rekli da nije \u017eelio pisati knjige jer je tvrdio da kad knjigu ne\u0161to pita\u0161 – ona \u0161uti? Ajde nemojte biti knjiga, recite ne\u0161to”, poku\u0161ao je dovitljivo isprovocirati odgovor. \u0160treberica iz prve klupe je vi\u0161e iz samilosti, nego \u0161to je imala potrebu dokazati svoje znanje rekla: \u201eSokrat”.<\/p>\n
\u201eTako je, Ana. Sokrat”, re\u010de profesor i napi\u0161e ime slavnog Atenjanina na plo\u010du.<\/p>\n
\u201eA bio je tu i Birokrat”, ubacio se Marac koji je tu foru smislio neki dan i jedva \u010dekao da je provali na satu.<\/p>\n
\u201eBirokrat? Reci \u010dime se bavio Birokrat?”, poku\u0161ao ga je profesor navesti na tanak led, ali je njegov suparnik bio spreman:<\/p>\n
\u201ePa on je bio prvi anti\u010dki filozof koji se bavio istra\u017eivanjem mehanizma i smisla dr\u017eavnih institucija, vrlo dubok, britak i nepravedno odstranjen iz povijesti filozofije.”<\/p>\n
Malo bistro \u0111ubre uvijek ima spreman odgovor, a ja, po obi\u010daju, nemam pojma \u0161to da mu odgovorim. Evo, ve\u0107 po\u010dinje kome\u0161anje i smje\u0161kanje, nevjerojatno, mr\u0161tio se u sebi mladi profesor poku\u0161avaju\u0107i ignoriranjem Marca i skretanjem teme odagnati lavinu za koju je predosje\u0107ao da bi mogla lako uslijediti. Ruka mu se po\u010dela tresti, oblijevao ga je znoj.<\/p>\n
Najmirnije \u0161to je mogao, ponajvi\u0161e da sebi doka\u017ee kako kod u\u010denika mo\u017ee zadr\u017eati (la\u017eni) dojam nepokolebljivog predava\u010da, govorio je prolaze\u0107i izme\u0111u u\u010deni\u010dkih klupa:<\/p>\n
\u201eStoici su smatrali da sva isku\u0161enja koja \u017eivot izbaci pred nas treba do\u017eivjeti mirno, spokojno, bez prevelikog uzbu\u0111ivanja.”<\/p>\n
\u201eTo vrijedi i dok gledamo pornjavu?”, ispali Marac.<\/p>\n
Prave\u0107i se da nije svjestan da se zacrvenio k’o rak, profesor nastavi s predavanjem kao da ni\u0161ta nije \u010duo, u nadi da \u0107e daljnjim ignoriranjem sti\u0161ati \u017eelju za Marcovim neumjesnim provokacijama. 4.d je bio poput bombe smijeha koja samo \u0161to nije eksplodirala. Svi su se prigu\u0161eno cerekali i ve\u0107 po navici \u010dekali sljede\u0107i Marcov biser.<\/p>\n
\u201eBla\u017een je onaj koji se zadovoljava onim \u0161to ima”, profesor navede poznati stoi\u010dki citat i odmah se ugrize za usnicu.<\/p>\n
\u201eTo je istina, svi se bla\u017eeno zadovoljavamo onim \u0161to imamo”, Marac \u0107e kao iz katapulta. Ko\u010dnice ostatka razreda su popustile.<\/p>\n
Divlji smijeh zaorio se u\u010dionicom, a bogami i hodnikom, bez i najmanje naznake smanjenja glasno\u0107e. Osim same Marcove fore svi su se divili i njegovoj hrabrosti da se ovako slobodno ophodi prema slu\u017ebenoj osobi. Hipnoti\u010dka snaga nastale galame paralizirala je neiskusnog profesora. Htio je u\u010diniti ne\u0161to mu\u017eevno, nekim potezom za\u010depiti gubicu tog mangupa iz zadnje klupe, umiriti razred, ali je samo ukipljen stajao. \u0160treberice iz prvog reda do\u0161aptavale su se, o\u010dito i\u0161\u010dekuju\u0107i neku njegovu, bilo kakvu, pedago\u0161ku reakciju. Primijetiv\u0161i to, u njemu kao da su se ru\u0161ili svjetovi. Instinkti su mu vri\u0161tali<\/p>\n
– Vi\u010di, Vi\u010di, osveti se! Izvrije\u0111aj ga suptilno, povrati dostojanstvo! Poka\u017ei zube! Racionalnost je pak bila bezidejna. U krajnjem o\u010daju dosjetio se didakti\u010dke metode jako tihog govora koji bi postupno trebao sti\u0161ati u\u010denike. Bila je to prava ideja na krivom mjestu. Vidjev\u0161i profesora koji u nesnosnoj buci u\u010deni\u010dkog smijeha samo nijemo otvara usta, poput ribe, 4.d se jo\u0161 vi\u0161e povampirio. Neobuzdanost se uskovitlala, suze frcale po pernicama i bilje\u017enicama, stolice i stolovi \u0161kripali u ritmu njihovih poskakuju\u0107ih trbuha. Kao da je ismijavanje bila kuka na koju su se, u mutnoj dubini profesorove psihe, zaka\u010dile jo\u0161 i neke davno potisnute traume. Premda mu je do\u0161lo da zapla\u010de, i dalje se naivno dr\u017eao riblje metode.<\/p>\n
\u201ePavarotti je stavljen na mute. Volume profesore, poja\u010dajte volume!”, urlao je Marac i time samo potpirivao vatru op\u0107eg delirija.<\/p>\n
\u010cuv\u0161i buku u susjednoj u\u010dionici, starija profesorica kemije, ina\u010de strah i trepet \u0161kole, odlu\u010dila je prisko\u010diti u pomo\u0107 svom mla\u0111em kolegi. \u201e4.d smanjite entropiju!!”, s vrata bljesnu generalski uzvik i prijekorno oko profesorice koja ne trpi sranja i koje se svi boje, pa \u010dak i Marac. Svakog ljeta \u0161alje ga na popravni koji kod nje nije samo formalnost. U sekundi je nastao muk. Na sun\u010dano nebo ekstati\u010dnih u\u010deni\u010dkih du\u0161a jedan je autoritativni krik navukao crne oblake. Bilo ih je sram. Da je ono \u0161to je njemu uspon na Mount Everest, starijoj kolegici samo obi\u010dna \u0161etnja, bilo je jasno posramljenom mladom profesoru.<\/p>\n
\u201eNatko, do\u0111ite malo van”, izvela je kemi\u010darka profesora iz u\u010dionice. \u201eMladi kolega, vidite, va\u0161a gre\u0161ka je u pristupu. 4.d je jedna u\u010deni\u010dka stoka i s njima tako treba i postupati, kao sa stokom. Da bi od njih napravili ljude, morate ih nau\u010diti tretirati kao stoku.”<\/p>\n
\u201eDa, da shva\u0107am”, govorio je mladi profesor koji je, unato\u010d do\u017eivljenom poni\u017eenju, i dalje \u017eelio vjerovati da postoje i neki drugi na\u010dini uspostavljanja reda u razredu.<\/p>\n
Znatno vi\u0161e od toga \u0161to mu je pomogla smiriti razred, kemi\u010darka je likovala zbog mo\u0107i koju ona ima, a on – ne.<\/p>\n
<\/p>\n
—————————————–<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/008-1-1.jpg\")
<\/p>\n
Zlatko Majsec ro\u0111en je 20. prosinca 1979. u Zagrebu. Osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161io je u Velikoj Gorici, diplomirao je filozofiju i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Zagrebu, \u017eivi u Velikoj Gorici.<\/p>\n
Vi\u0161e od deset godina nastupa kao dio pjesni\u010dke scene\u00a0Slam poezija.\u00a0<\/em>Pjesme i pri\u010de objavljivane su mu u knji\u017eevnim \u010dasopisima poput Zareza, Kvake, Rije\u010di itd, a kao glazbenik, pisac i pjesnik bilje\u017ei i brojne klupske nastupe te gostovanja u raznim radio i tv emisijama.<\/p>\n Za neovisnu etiketu \u201eBratstvo du\u0161a” 2015. Izdaje zbirku pjesama: \u201eSve filozofije zavr\u0161e u narodnim poslovicama”. S bendom Mel Camino, u kojem je kantautor i pjeva\u010d, dosad je izdao tri studijska albuma.<\/p>\n Na web portalu Kronike VG ve\u0107 dvije godine redovito objavljuje razigranu kolumnu \u201eFrik iz kvarta”, \u010dije je kratke pri\u010de, pjesme i eseje sakupio i pretvorio u knjige.<\/p>\n Kontakt:<\/em><\/strong><\/p>\n e-mail: \u00a0zlatko.majsec@gmail.com<\/a><\/p>\n <\/p>\n —————————————–<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Image4.jpg\")
<\/p>\n