![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/002-5.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
U Predgovoru svoje \u201cTeorije neba\u201d iz 1755. godine Kant je iznio mi\u0161ljenje, da materija ne odstupa od svog plana savr\u0161enstva i da se nalazi podlo\u017ena \u201cnajmudrijoj nakani\u201d, a to je Bog, jer priroda i u kaosu ne postupa druga\u010dije, nego pravilno i uredno:<\/p>\n
\u201cSpoznajem cijelu vrijednost onih dokaza koje sve izvla\u010de iz ljepote i savr\u0161enoga poretka svjetske gradnje za potvrdu najmudrijeg za\u010detnika.\u201d<\/em><\/p>\n I tu se doga\u0111a kod branitelja religije nagla\u0161avanje, da je u prirodi sve slaganje, ljepota i svrhe i potpuni odnos sredstava za te svrhe, ali se tako primje\u0107uje Kant priroda uzdi\u017ee na sve strane \u0161to onda izaziva drugu stranu koja tu prirodu umanjuje iz \u010dega proizilazi kako priroda prepu\u0161tena svojim op\u0107im zakonima proivodi samo nered. Da bi prevladao ovu dilemu Kant napominje:<\/p>\n \u201cAli ja odgovaram: ako su op\u0107i zakoni djelovanja materije tako\u0111er posljedica iz najvi\u0161eg projekta, tada vjerojatno ne mogu imati druga odre\u0111enja, nego da nastoje sami od sebe ispuniti taj plan koji je najvi\u0161a mudrost sebi postavila: ili ako ovo nije to\u010dno ne bi trebalo upasti u ku\u0161nju, da se vjeruje kako bi ipak materija i njezini op\u0107i zakoni mogli biti neovisni i da je najmudrija sila koja se znala njima tako slavno poslu\u017eiti dodu\u0161e velika, ali ipak ne beskona\u010dna, dodu\u0161e mo\u0107na, ali ipak ne posve dovoljna.\u201d<\/em><\/p>\n Ako se za svaki red svjetske gradnje mogu otkriti prirodni razlozi koji taj red mogu proizvesti iz vlastitosti materije tada bi bilo nepotrebno pozivati se na najvi\u0161u upravu, ali u savr\u0161enom slaganju stvari i njihovoj ljepoti i u svim njihovim svrhama koje se donekle nalaze izvan opsega \u2018\u2019mrtve materije\u2019\u2019, ali u korist ljudi i \u017eivotinja, otkrivamo zajedni\u010dki izvor, naime beskona\u010dni razum u kojem su bitna svojstva svih stvari \u2018\u2019zacrtana odnosom\u2019\u2019.<\/p>\n U svojoj \u201cKritici mo\u0107i su\u0111enja\u201d koja je nastala 35 godina kasnije, Kant se nanovo vratio ovoj problematici odnosa svrha i Boga u Dodatku Drugog dijela pod nazivom \u201cMetodologija teleologijske mo\u0107i su\u0111enja\u201d (ali zapravo u cijelom tom djelu) gdje je do\u0161ao do istine, da svako pitanje o svrhama zavr\u0161ava kona\u010dno na pitanju o egzistenciji Boga. Nakon toga je napravio razgrani\u010denja teleologije u odnosu na prirodnu znanosti i u odnosu na teologiju.<\/p>\n Svaka znanost mora u enciklopediji filozofskih znanosti imati svoje odre\u0111eno mjesto, a kod teleologije se radi o tome, da je ona pripadala ili prirodnoj znanosti, ukoliko prosu\u0111uje ono \u0161to mo\u017ee biti predmet iskustva kao \u0161to su znanosti o tijelu, znanosti o du\u0161i i op\u0107oj znanosti o svijetu ili u teologiju koju Kant razumijeva kao znanost o prauzroku svijeta kao cjelokupnosti svih predmeta iskustva. Onda zaklju\u010duje kako ona ne pripada u teologiju, jer ima za svoj predmet prirodne tvorevine i njihov uzrok, iako upu\u0107uje na taj uzrok kao onaj koji le\u017ei izvan i iznad prirode pa ga razumijeva kao bo\u017eanskog za\u010detnika, ali ona tako\u0111er ne pripada ni prirodnim znanostima, jer raspravljanje o svrhama prirode, ukoliko oni sa\u010dinjavaju sistem, pripada samo opisivanju prirode gdje \u010dovjek obavlja krasan, pou\u010dan i prakti\u010dno svrsishodan posao, ali o postanku ne daje nikakvo razja\u0161njenje, a o tome se zapravo radi u teorijskoj prirodnoj znanosti. Dakle, teleologija je za Kanta prije svega Kritika, a to jednostavno zna\u010di prije svega filozofija.<\/p>\n U paragrafu 83 Kant zapisuje:<\/p>\n \u201c…imamo dovoljno razloga da \u010dovjeka prosu\u0111ujemo ne samo poput svih organiziranih bi\u0107a kao prirodnu svrhu, nego da ga prosu\u0111ujemo ovdje na Zemlji kao posljednju svrhu prirode u pogledu koje sve ostale prirodne stvari sa\u010dinjavaju sistem. Ako se u samom \u010dovjeku mora na\u0107i ono \u0161to kao svrhu treba unapre\u0111ivati pomo\u0107u njegove povezanosti sa prirodom, onda ta svrha mora biti i takve vrste, da se ona mora mo\u0107i zadovoljiti pomo\u0107u prirode u njenom dobro\u010dinstvu ili je to sposobnost i okretnost za svakojake svrhe, za \u0161to on prirodu mo\u017ee upotrijebiti (izvanjski i iznutra). Ona prva svrha prirode bila bi bla\u017eenstvo, a druga kultura \u010dovjeka.\u201d<\/em><\/p>\n (str. 269)<\/p>\n Na svijetu imamo samo jednu vrstu bi\u0107a \u010diji je kauzalitet teolo\u0161ki tj. upravljen na svrhe i koja su ujedno ipak takva, da zakone kojim odre\u0111uju svrhe predo\u010duju kao neuvjetovane i nezavisne od prirodnih uvjeta, ali ipak po sebi kao nu\u017edan.<\/p>\n \u201cBi\u0107e te vrste jest \u010dovjek.\u201d<\/em><\/p>\n (str. 274)<\/p>\n \u2026 jedino prirodno bi\u0107e kod kojeg u pogledu njegove vlastite osobine mo\u017eemo otkriti jednu nadosjetilnu mo\u0107, a to je za Kanta sloboda kao i najvi\u0161u svrhu, a to je najvi\u0161e dobro na svijetu. To zna\u010di da \u010dovjek egzistira kao moralno bi\u0107e i da njegov opstanak ima najve\u0107u svrhu. To isto tako zna\u010di da je on kadar podvr\u0107i cijelu prirodu tako, da sebe ne smije smatrati podvrgnutim (Ibid)<\/p>\n \u201cAko je dakle stvarima svijeta, kao bi\u0107ima zavisnima po svojoj egzistenciji potreban neki najvi\u0161i uzrok koji djeluje prema svrhama, onda je \u010dovjek krajnja svrha stvaranja. Bez njega naime ne bi bio potpuno osnovan lanac me\u0111usobno podre\u0111enih svrha i samo u \u010dovjeku, ali i u njemu samo kao subjektu moraliteta, mo\u017ee se na\u0107i bezuvjetno zakonodavstvo u pogledu svrha koje ga jedino \u010dini sposobnim, da bude krajnja svrha kojoj je cijela priroda teologijski podre\u0111ena.\u201d<\/em><\/p>\n (str. 275)<\/p>\n Pa onda Kant razmatra valjanosti moralnoga, ontologijskoga i teleologijskoga dokaza \u00a0 Boga. Ako ho\u0107emo da mislimo neko nadosjetilno bi\u0107e (Boga), onda je to u izvjesnom pogledu na\u0161e upotrebe uma ne samo dopu\u0161teno, nego i neminovno, ali ga ne mo\u017eemo spoznati razumom:<\/p>\n \u201cBog, sloboda i besmrtnost du\u0161e su oni zadaci za \u010dijim rje\u0161enjem te\u017ee sve priprave metafizike kao za svojom posljednjom i jedinom svrhom.\u201d <\/em><\/p>\n (str. 313)<\/p>\n Na kraju bih rekao: ovako je izgledala filozofija prije otprilike 250 godina. Danas ve\u0107 razmi\u0161ljamo mnogo druga\u010dije i sa mnogim ovim Kantovim tezama se ne sla\u017eemo ili ih dovodimo u sumnju: na primjer ne vjerujemo, da je \u010dovjek moralno bi\u0107e bez ostatka, jer nas doista ima svakakvih i kona\u010dno ne vjerujemo kako je \u010dovjek kona\u010dna svrha svijeta, krajnja svrha kojoj je cijela priroda teleologijski podre\u0111ena, jer ima mnogo slu\u010dajeva u na\u0161em kozmosu koji ne odgovaraju planu savr\u0161enstva i koje ne mo\u017eemo razumjeti odnosnim razmi\u0161ljanjima.<\/p>\n Odatle je veliko pitanje je li \u010dovjek krajnja svrha prirode i da njegov opstanak ima najve\u0107u svrhu – to je samo jednim dijelom to\u010dno i vrijedi za nas, ali treba tako\u0111er ra\u010dunati i na aktualnost kozmi\u010dkih slu\u010dajeva i prirodnih katastrofa gdje se ne pokazuje jasnog traga organizacije, nego samo djelovanje pukog mehanizma sirove materije, zbog koje kao i kraj promjenjivosti nekih prosto slu\u010dajnih svr\u0161nih formi i odnosa nema razloga, da se zaklju\u010di neki razuman za\u010detnik pa onda ne bi bilo povoda ni za neku fizi\u010dku teleologiju, ali to su ve\u0107 neka te\u0161ka pitanja koja ostavljamo za neku drugu priliku.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d<\/strong><\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d porijeklom iz Hercegovine, ro\u0111enjem Dubrov\u010danin, a\u00a0 odgojem Zagrep\u010danin ro\u0111en je u Dubrovniku 25 sije\u010dnja 1959 godine.<\/p>\n \u010cetiri razreda Preparandije poha\u0111a u Dubrovniku\u00a0 a kasnije \u0161kolu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku \u0161kolu u Splitu u svojstvu poru\u010dnika trgova\u010dke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpo\u010dinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.<\/p>\n Filozofsku disertaciju obranio na Sveu\u010dili\u0161tu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.<\/p>\n Glavni je i odgovorni urednik novine zagreba\u010dkog\u00a0 Sveu\u010dili\u0161ta \u201cStudentski list\u201d 1982-83, \u010dasopisa za teoretska pitanja \u201cPitanja\u201d 1984-85, klini\u010dki je sociolog psihijatrijske bolnice Vrap\u010de u Zagrebu od 1990-94.<\/p>\n Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na\u00a0 hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je\u00a0 svoje radove u nekih tridesetak\u00a0 novina i \u010dasopisa u sedam gradova i \u010detiri zemlje.<\/p>\n Tako\u0111er je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz podru\u010dja knji\u017eevnosti i politike.<\/p>\n \u017divi i radi u Adelaideu u Australiji.<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n E-mail: zlatan.g@adam.com.au<\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Preuzmite knjigu \u2013 “Neki pojmovi kozmologije zlatnoga prstena”, Zlatana Gavrilovi\u0107a Kova\u010da<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/017.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/011-1.jpg\")
<\/p>\n