![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/006b.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
“Postojanje duhovnih, netjelesnih bi\u0107a koje Sveto Pismo obi\u010dno naziva an\u0111elima, vjerska je istina. Svjedo\u010danstvo Pisma o tome je jasno kao \u0161to je i Predaja jednodu\u0161na. Sv. Augustin u vezi s njima ka\u017ee: “Rije\u010d an\u0111eo ozna\u010duje slu\u017ebu a ne narav. Pita\u0161 kako se zove narav? \u2013 Duh. Pita\u0161 za slu\u017ebu? An\u0111eo. Duh je po onome \u0161to jest, an\u0111eo po onome \u0161to \u010dini. U cijelom svome bi\u0107u an\u0111eli su sluge i vjesnici Bo\u017eji. Budu\u0107i da “neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima” (Mt 18,10), oni su mo\u0107ni “izvr\u0161itelji njegovih naredaba, poslu\u0161ni rije\u010di njegovoj” (Ps 103,20).<\/p>\n
Kao \u010disto duhovni stvorovi, an\u0111eli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savr\u0161enstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedo\u010di sjaj njihove slave.<\/p>\n
Krist \u00a0 sa svima svojim an\u0111elima<\/strong><\/p>\n Krist je sredi\u0161te an\u0111eoskog svijeta. An\u0111eli su njegovi : “Kad Sin \u010dovje\u010dji do\u0111e u slavi, i svi an\u0111eli njegovi s njime” (Mt 25,31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: “U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovni\u0161tva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno” (Kol 1,16). Jo\u0161 su vi\u0161e njegovi jer ih on \u010dini glasnicima svoga spasenjskog nauma: “Svi ti, nisu li slu\u017eni\u010dki duhovi, \u0161to se \u0161alju slu\u017eiti za one koji imaju ba\u0161tiniti spasenje?” (Heb 1,14).<\/p>\n Sve tamo od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja, an\u0111eli najavljuju izdaleka ili izbliza spasenje i slu\u017ee ostvarenju bo\u017eanskog nauma: oni zatvaraju raj zemaljski, za\u0161ti\u0107uju Lota, spa\u0161avaju Hagaru i njeno dijete, zaustavljaju Abrahamovu ruku; zakon se saop\u0107uje “preko an\u0111ela” (Dj 7,53), oni vode Bo\u017eji narod, najavljuju ro\u0111enja i pozive, oni su uz proroke; ovo su samo neki primjeri. Kona\u010dno an\u0111eo Gabriel navje\u0161\u0107uje ro\u0111enje Prete\u010de i samoga Isusa.<\/p>\n Od Utjelovljenja do Uza\u0161a\u0161\u0107a \u017eivot utjelovljene Rije\u010di okru\u017een je an\u0111eoskim klanjanjem i slu\u017ebom. Kad Bog “uvodi Prvoro\u0111enca u svijet govori: Neka pred njim nice padnu svi an\u0111eli Bo\u017eji” (Heb 1,6). Njihov hvalospjev kod Kristova ro\u0111enja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: “Slava Bogu na visini” (Lk 2,14). Oni za\u0161ti\u0107uju Isusovo djetinjstvo, slu\u017ee mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela. An\u0111eli su i blagovjesnici (Lk 2,10): navje\u0161\u0107uju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnu\u0107u Kristovu. Oni \u0107e na Kristovu povratku, koji navje\u0161\u0107uju, biti prisutni u slu\u017ebi njegova suda.<\/p>\n An\u0111eli u \u017eivotu Crkve<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong>Isto tako cio crkveni \u017eivot u\u017eiva tajnovitu i mo\u0107nu an\u0111eosku pomo\u0107. U liturgiji Crkva se sjedinjuje s an\u0111elima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomo\u0107, kao u molitvi “Smjerno te molimo” u Rimskom kanonu, ili u pjesmi “U raj poveli te an\u0111eli ” u Redu sprovoda, ili jo\u0161 u “Kerubinskom himnu” bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih an\u0111ela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i an\u0111ela \u010duvara).<\/p>\n Od djetinjstva do smrti ljudski je \u017eivot okru\u017een njihovom za\u0161titom i zagovorom. “Svaki vjernik ima uza se an\u0111ela kao \u010duvara i pastira da ga vodi u \u017eivot”.Ve\u0107 na zemlji kr\u0161\u0107anski \u017eivot po vjeri sudjeluje u bla\u017eenom dru\u0161tvu s an\u0111elima i ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.<\/p>\n Pad an\u0111ela<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong>Iza neposlu\u0161nog izbora na\u0161ih praroditelja nalazi se zavodni\u010dki glas koji se protivi Bogu, a koji ih iz zavisti strovaljuje u smrt. Pismo i crkvena Predaja vide u tom bi\u0107u palog an\u0111ela, zvanog Sotona ili \u0111avao. Crkva u\u010di da je on bio najprije dobar an\u0111eo, stvoren od Boga. “\u0110avao i ostali demoni stvoreni su od Boga po naravi dobri, ali su od sebe postali zli”.<\/p>\n \u00a0<\/em>Pismo govori o grijehu tih an\u0111ela. Taj se “pad” sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su iz dna bi\u0107a i neopozivo otklonili Boga i njegovo kraljevstvo. Odraz te pobune nalazimo u zavodnikovim rije\u010dima praroditeljima: “Bit \u0107ete kao Bog” (Post 3,5). \u0110avao “grije\u0161i od po\u010detka” (1 Iv 3,8), on je “otac la\u017ei” (Iv 8,44).<\/p>\n Ono \u0161to \u010dini da grijeh an\u0111ela ne mo\u017ee biti opro\u0161ten jest neopoziv zna\u010daj an\u0111eoskog izbora, a ne manjak beskona\u010dnoga Bo\u017ejeg milosr\u0111a. “Nema kajanja za njih nakon pada kao \u0161to nema kajanja za ljude nakon smrti”.<\/p>\n Pismo potvr\u0111uje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva “\u010dovjekoubojicom od po\u010detka” (Iv 8,44), koji je i Isusa poku\u0161ao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca. “Zato se pojavio Sin Bo\u017eji da razori djela \u0111avolska” (l Iv 3,8). Po posljedicama je najte\u017ee od tih djela bilo la\u017eljivo zavo\u0111enje koje je navelo \u010dovjeka da ne slu\u0161a Boga.<\/p>\n Ipak Sotonina mo\u0107 nije beskona\u010dna. On je samo stvorenje, mo\u0107no zato \u0161to je \u010disti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne mo\u017ee sprije\u010diti izgradnju Kraljevstva Bo\u017ejega. Iako Sotona u svijetu djeluje mr\u017enjom protiv Boga i njegova Kraljevstva u Isusu Kristu i premda njegovo djelovanje, za svakoga \u010dovjeka i za dru\u0161tvo, prouzrokuje te\u0161ke \u0161tete – duhovne, a posredno i fizi\u010dke naravi – bo\u017eanska providnost dopu\u0161ta to djelovanje, sna\u017eno i blago upravljaju\u0107i ljudskom i svjetskom povije\u0161\u0107u. To bo\u017eansko pripu\u0161tanje \u0111avolskoga djelovanja velika je tajna, ali “mi znamo da onima koji ljube Boga sve poma\u017ee na dobro (Rim 8,28)”. (Katekizam Katoli\u010dke Crkve br. 328-336, 391-395)<\/em><\/p>\n Direktorij o pu\u010dkoj pobo\u017enosti i liturgiji nas poti\u010de na \u0161tovanje an\u0111ela:<\/strong><\/p>\n “Jasnim i trijeznim jezikom kateheze Crkva u\u010di daje “postojanje duhovnih, netjelesnih bi\u0107a koje Sveto pismo obi\u010dno naziva an\u0111elima, vjerska istina. Svjedo\u010danstvo Pisma o tome je jasno kao i jednodu\u0161nost Predaje”. Prema Svetome pismu, an\u0111eli su Bo\u017eji poslanici “jaki u sili \u0161to izvr\u0161uju naredbe njegove” (Ps 103,20), na slu\u017ebu njegova spasenjskoga plana, “poslani slu\u017eiti za one koji imaju ba\u0161tiniti spasenje” (Heb 1,14).<\/p>\n Vjernici ne zanemaruju brojne epizode Staroga i Novoga zavjeta u kojima su prisutni sveti an\u0111eli. Znaju da an\u0111eli zatvaraju vrata zemaljskoga raja (usp. Post 3,24), spa\u0161avaju Hagaru i njezino dijete Ji\u0161maela (usp. Post 21,17), zadr\u017eavaju Abrahamovu ruku koja kani \u017ertvovati Izaka (usp. Post 22,11), navje\u0161\u0107uju \u010dudesna ro\u0111enja (usp. Se 13,3-7), \u010duvaju korake pravednika (Ps 91,11), neprestance daju hvalu Gospodinu (usp. Iz 6,1-4) i prinose Bogu molitve svetih (usp. Otk 8,3-4). Spominju se i zahvata jednoga an\u0111ela u korist proroka Ilije, umorna i u bijegu (usp. 1Kr 19,4-8), Azarje i njegovih pratitelja ba\u010denih u pe\u0107 (usp. Dn 3,49-50), Daniela, zatvorena u lavljoj jami (usp. Dn 6,23); njima je bliska pripovijest o Tobiji u kojoj Rafael, “jedan od sedmorice svetih an\u0111ela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred slavom Gospodnjom” (Tob 12,15), vr\u0161i mnogostruke slu\u017ebe u prilog Tobita, njegova sina Tobije i Sare, njegove \u017eene.<\/p>\n Vjernici znaju jednako tako da nije mali broj epizoda iz Isusova \u017eivota u kojima an\u0111eli igraju posebnu ulogu: An\u0111eo Gabrijel navije\u0161ta Mariji da \u0107e za\u010deti i roditi Sina Svevi\u0161njega (usp. Lk 1,26-38) a, sli\u010dno tomu, jedan an\u0111eo otkriva Josipu nadnaravno podrijetlo Djevi\u010dina maj\u010dinstva (usp. Mt 1,18-25); an\u0111eli donose betlehemskim pastirima radosnu vijest o ro\u0111enju Spasitelja (usp. Lk 2,8-14); “An\u0111eo Gospodnji” \u0161titi \u017eivot djeteta Isusa komu prijeti Herod (usp. Mt 2,13-20); an\u0111eli poslu\u017euju Isusu u pustinji (usp. Mt 4,11) i ja\u010daju ga u smrtnoj tjeskobi (usp. Lk 22,43), na Kristovu grobu navje\u0161taju \u017eenama da je on “uskrsnuo” (usp. Mk 16,1-8) i prisutni su jo\u0161 i kod Uza\u0161a\u0161\u0107a, kako bi u\u010denicima otkrili njegov smisao i da bi navijestili da \u0107e Isus “do\u0107i kao \u0161to su vidjeli da odlazi na nebo” (Dj 1,11).<\/p>\n Vjernicima ne promi\u010de va\u017enost Isusova upozorenja da ne podcjenjuju nijednoga od najmanjih koji vjeruju u njega, “jer, ka\u017eem vam, an\u0111eli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega” (Mt 18,10), niti im promi\u010de utje\u0161na rije\u010d prema kojoj “biva radost pred an\u0111elima Bo\u017ejim zbog jednoga obra\u0107enog grje\u0161nika” (Lk 15, 10). Oni naime znaju da \u0107e “Sin \u010covje\u010dji do\u0107i u slavi i svi an\u0111eli s njime” (Mt 25,31) suditi \u017eive i mrtve i ispuniti povijest.<\/p>\n Crkva, koja je u svojim po\u010detcima bila \u010duvana i branjena slu\u017ebom an\u0111ela (usp. Dj 5,17-20; 12, 6-11) i koja trajno iskusuje “otajstvenu i sna\u017enu pomo\u0107”, \u010dasti te nebeske duhove i zaufana poti\u010de njihov zagovor.<\/p>\n Tijekom liturgijske godine Crkva spominje sudjelovanje an\u0111ela u doga\u0111ajima spasenja i slavi njihov spomen na neke posebne dane: 29. rujna arkan\u0111ela Mihaela, Gabrijela i Rafaela; 2. listopada An\u0111ele \u010duvare; njima posve\u0107uje jednu zavjetnu misu, \u010dije predslovlje navije\u0161ta: “tebi pripada sva \u010dast \u0161to je iskazujemo an\u0111elima koji su tvoja vjerna slika”; u slavlju bo\u017eanskih otajstava pridru\u017euje se pjesmi an\u0111ela, kako bi navije\u0161tala slavu Bo\u017eju, tj. slavu trosvetoga Boga (usp. Iz 6,3) i zaziva njihovu pomo\u0107, kako bi euharistijski prinos “bio prenesen … na tvoj nebeski \u017ertvenik, pred tvoje Bo\u017eansko veli\u010danstvo” u njihovoj prisutnosti slavi slu\u017ebu hvale (usp. Ps 137,l); slu\u017ebi an\u0111ela povjerava molitvu vjernika (usp. Otk 5, . 8; 8, 3), bol pokornika, obranu nedu\u017enih protiv napada Zloga; moli Boga da po\u0161alje na kraju dana svoje an\u0111ele da \u010duvaju molitelje u miru; moli da nebeski duhovi priteknu u pomo\u0107 smrtnicima i u obredu sprovoda moli da an\u0111eli prate u raj du\u0161u pokojnika i \u010duvaju njegov grob.<\/p>\n Tijekom stolje\u0107a vjernici su u izraze pobo\u017enosti preto\u010dili uvjerenja svoje vjere glede slu\u017ebe an\u0111ela: usvojili su ih kao patrone gradova i za\u0161titnike udru\u017eenja; u njihovu \u010dast podizali su slavna sveti\u0161ta, kao \u0161to je Mont-Saint-Michel u Normadiji, Sveti Mihael u Chiusi u Piemontu i Sveti Mihael na Garganu u Apuliji, te su utvrdili dane slavlja; sastavili su himne i pobo\u017ene vje\u017ebe.<\/p>\n Na osobit na\u010din je pu\u010dka pobo\u017enost razvila \u010da\u0161\u0107enje an\u0111ela \u010duvara. Ve\u0107 je sveti Bazilije Veliki pou\u010davao da “svaki vjernik ima uza se jednoga an\u0111ela kao za\u0161titnika i pastira da ga vodi u \u017eivot”. Taj stari nauk sve se vi\u0161e u\u010dvr\u0161\u0107ivao u svojim biblijskim i patristi\u010dkim temeljima i po\u010detak je razli\u010ditih izra\u017eaja pobo\u017enosti sve do trenutka kada je u svetome Bernardu iz Clairvauxa (+ 1153.) prona\u0161ao velikoga u\u010ditelja i izvanredna apostola pobo\u017enosti an\u0111elima \u010duvarima. Za njega su oni pokazatelj “da nebo ne zanemaruje ni\u0161ta \u0161to nam mo\u017ee koristiti”, zbog \u010dega nam stavlja “uz bok te nebeske duhove, da nas brane, pou\u010davaju i vode”.<\/p>\n Pobo\u017enost an\u0111elima \u010duvarima daje prostora i \u017eivotnomu stilu koji obilje\u017eava:\u00a0\u00a0\u00a0 <\/strong><\/p>\n – pobo\u017ena zahvalnost Bogu, koji je na slu\u017ebu ljudima stavio duhove tako velike svetosti i dostojanstva;<\/p>\n – stav skromnosti i pobo\u017enosti, potican svije\u0161\u0107u da se trajno nalazimo u prisutnosti svetih an\u0111ela;<\/p>\n – smireno pouzdanje u su\u010deljavanju s te\u0161kim prilikama jer Gospodin vodi i poma\u017ee vjerniku na putu pravednosti i pomo\u0107u slu\u017ebe an\u0111ela.<\/p>\n Me\u0111u molitvama an\u0111elu \u010duvaru osobito je ra\u0161irena molitva Angele Dei<\/em> (An\u0111ele \u010duvaru mili), koja je u mnogim obiteljima dio molitve ujutro i nave\u010der, i koja na mnogim mjestima prati i moljenje molitve An\u0111eo Gospodnji.<\/p>\n Pu\u010dka pobo\u017enost prema svetim an\u0111elima, koja je ispravna i spasonosna, mo\u017ee imati i iskrivljenja, kao na primjer:<\/strong><\/p>\n – ako, kako se ponekad dogodi, ulazi u duh vjernika pogrje\u0161no poimanje, zbog kojega svijet i \u017eivot smatraju podvrgnutima demijur\u0161kim napetostima, neprestanoj borbi izme\u0111u dobrih i zlih duhova, izme\u0111u an\u0111ela i demona, u koju je \u010dovjek uvu\u010den silama vi\u0161ima od njega, pred kojima on ne mo\u017ee ni\u0161ta u\u010diniti; to poimanje, ako dokida odgovornost vjernika, ne odgovara izvornu evan\u0111eoskom vi\u0111enju borbe protiv Zloga, ve\u0107 od Kristova u\u010denika zahtijeva moralnu zauzetost, moralnu odluku i opredijeljenost za Evan\u0111elje, poniznost i molitvu;<\/p>\n – ako \u017eivotna svakida\u0161njica biva \u010ditana na shematski i pojednostavljen, gotovo djetinji na\u010din, pripisuju\u0107i Zlomu i najmanje protiv\u0161tine a, tomu nasuprot, an\u0111elu \u010duvaru uspjehe i ostvarenja koje imaju malo ili ni\u0161ta s \u010dovjekovim napredovanjem u njegovu hodu prema dosezanju zrelosti u Kristu. Valja odbaciti obi\u010daj da se an\u0111elima daju posebna imena, osim Mihael, Gabrijel i Rafael koja su prisutna u Svetome pismu.” (Kongregacija za bogo\u0161tovlje i disciplinu sakramenata, Direktorij o pu\u010dkoj pobo\u017enosti i liturgiji, Zagreb 2005, srt. 172-177<\/em>).<\/p>\n p. Miljenko Su\u0161ac s.m.m<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 1962 u Crnopodu-Ljubu\u0161ki. \u00a0Zare\u0111en je u Zagrebu 25.06.1995.<\/p>\n Na ispomo\u0107i u \u017eupi sv.Jeronima u Zagrebu. \u00a0\u010clan je Dru\u017ebe Marijinih Misionara ili Monfortanca.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/div>\n\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/Image3.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/001b.jpg\")
<\/p>\n