![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/004y.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Prvi prijevod djela Titusa Carusa De rerum natura ili O prirodi na hrvatski jezik objavljen je 1938 godine u prijevodu i tuma\u010denjima Marka Tepe\u0161a i otada Hrvati imaju svoj prijevod koji je po svim faktorima jedini dosada najkompletniji prijevod Carusa na hrvatski jezik.<\/p>\n
Zapadni kulturni narodi prijevode ovoga djela imali su relativno rano. Talijani, Francuzi, Nijemci, Englezi kod kojih se Carus \u010dita i nau\u010dava ve\u0107 u srednjim \u0161kolama dakle imaju taj prijevod jo\u0161 od davnijeh dana. Me\u0111utim je kod Slavenskih naroda druga\u010dije i mogli bismo re\u0107i da kod njih nema adekvatnoga prijevoda do mo\u017eda po\u010detka dvadesetoga stolje\u0107a. Pored svega ostaloga taj slu\u010daj sa Carusom ali i sa mnogim drugim piscima i filozofima jeste razlogom znatnoga zaostajanja ovih naroda u prosvjetnome, kulturnome i edukativnome smislu odakle nam biva pone\u0161to jasnija ta tendencija osiroma\u0161ivanja kulturnoga i duhovnoga napretka u Slavena.<\/p>\n
\u017dele\u0107i da sazna kakvo je stanje u tome pogledu kod Slavena navedeni prevodilac Marko Tepe\u0161 obratio se 1934 godine pismom na slavenske akademije i to rusku, poljsku, \u010de\u0161ku i bugarsku sa kojima smo mi tradicionalno bili u jako finim odnosima s molbom da mu jave imaju li na svome jeziku prevod Lukrecijeva djela i to od koga, kada i gdje je izdan. Prema ovim podacima u Bugara prijevod toga pjesnika u cijelosti do tih kasnih tridesetih godina dvadesetoga stolje\u0107a nije postojao, Poljaci su imali prijevode Lukrecija od A. Krokiewicza iz 1924 godine ali uglavnom u prozi a ne u stihu, \u010cesi do tih godina nisu imali ni\u0161ta osim nekoliko odlomaka iz i, ii i ne\u0161to iz iii pjevanja, svega 436 stihova \u0161to ih je preveo Josef Kolar a tiskani su u jednom srednjo\u0161kolskom izvje\u0161taju za godinu 32\/33, Rusi ga imaju u vi\u0161e izdanja: prvo jako lo\u0161e iz godine 1876 u prozi od Klevanova, drugo iz godine 1904 i tre\u0107e iz 1914 od Ra\u010dinskog u Moskvi. Oba su ova izdanja bila razgrabljena tako da se dugo Lukrecije nije mogao dobiti u knji\u017earama.<\/p>\n
\u010cetvrto izdanje uslijedilo je 1934 godine a izdala ga je Ruska Akademija u prijevodu Petrovskoga a danas je stanje stvari takovo da nije mogu\u0107a gotovo nikakva filozofska naobrazba bez poznavanja djela ovoga rimskoga pjesnika.<\/p>\n
Hrvatski prevodilac i tuma\u010d djela De rerum natura imao je ispred sebe dakle jako zahtjevnu zada\u0107u i to u htijenju svome osobnome kao i nekolicine njegovih kolega da niti Hrvatski narod ne bi smio zaostajati za drugim kulturnim narodima u prijevodu Lukrecija pa je prionuo uz rad i nakon punih sedam godina prijevod je ugledao svijetlost dana kako rekosmo 1938 godine u izdanju Tipografije u Zagrebu. Isto tako od tada je mogu\u0107e ovu knjigu prona\u0107i i u biblioteci psihijatrijske bolnice Vrap\u010de u Zagrebu kao jedno pou\u010dno \u0161tivo koje je nadahnjivalo pacijente ove bolnice i to mo\u017eda generacijama. Jedan takav primjerak ima i autor ovih redaka.<\/p>\n
Me\u0111utim valja nam re\u0107i da niti nekoji drugi jako va\u017eni poslovi tako\u0111er nisu bili dovr\u0161eni mada Hrvatska Akademija ima\u0161e du\u017enosti u tome pogledu, nekoji takore\u0107i doma\u0107i poslovi koji su svakako bili pre\u010di nego \u0161to je prijevod Titusa Lucretiusa Carusa. Svakako jeste istina da je prijevod o kojem je rije\u010d va\u017ean sa stajali\u0161ta znanstvene spoznaje i op\u0107ene duhovne svijesti naroda ali tako\u0111er je pred na\u0161u Akademiju tijeh godina a tako\u0111er se \u010dini i danas od velike va\u017enosti bio i posao sakupljanja dokumenata na\u0161e du\u0161evne kulture i kulture na\u0161ih naroda kod kojih nalazimo tako\u0111er ne mnoge analogije i znakove i sporadi\u010dne izraze kao i kod starih europskih filozofa.<\/p>\n
U na\u0161oj narodnoj poeziji, pri\u010dama, pripovijetkama, anegdotama, basnama, dosko\u010dicama, zagonetkama, poslovicama i sentecijama mo\u017ee se na\u0107i bez ikakve natege posve analognih primjera s ovim gore navedenima – \u0161to je i ina\u010de posve razumljivo kada uzmemo na um da je komparativna literarna historija i etnografija otkrila neke temeljne analognosti u tvorevinama fantazije i intelekta gotovo u sviju a napose takozvanih indoeuropskih narodnih skupina.<\/p>\n
Stari istok pokazuje analognih crta u tome pogledu sa produktima narodnog duha u Ju\u017enih Slavena bez obzira na one momente za koje se uzimlje da su iz orijentalnoga blaga u na\u0161e narodno presa\u0111eni. Koliko puta nalazimo u toj na\u0161oj narodnoj poeziji raznih pri\u010danja o tome kako se ne\u0161to zarodilo, kako je ne\u0161to nastalo, postalo, mijenjalo se kroz vrijeme ili se pretvaralo. Nalazimo tu pri\u010danja o postanku svijeta i raznih prirodnih pojava. i u umjetnoj poeziji nalazimo tragova i spomenika te narodne filozofije. U Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovi\u0107a pripovijeda se kako prosti ribari u \u010damcu raspravljaju o kozmolo\u0161kim pitanjima, u Nodilovoj Vjeri Vidovoj na\u0161lo bi se analognih momenata s mitologijom anti\u010dkih i ostalih naroda a sve u ovome smjeru. Zbog toga nam je kazati da bogat dosada\u0161nji pribrani materijal naro\u010dito u izdanjima na\u0161ih akademija nije u vanjskome kao niti u unutra\u0161njemu pogledu toliko upotpunjen i povezan da bi se bez velike muke mogao s ovoga na\u0161ega gledi\u0161ta upotrijebiti za studije na\u0161e nacionalne du\u0161e i to upravo u smjeru njenih filozofijskih dispozicija. Kraj nedostatne gra\u0111e i neprepravljene sinteze po\u010dekat \u0107e po svemu sude\u0107i ovakvi zadaci jo\u0161 neko vrijeme na svoje obra\u0111iva\u010de.<\/p>\n
Lukrecije Carus rodio se kako neki ka\u017eu u Rimu dok drugi sude\u0107i prema nadgrobnim napisima izvode da je to ime keltskoga porijekla. Dakle Lukrecije ne bi bio direktno Romanskog porijekla jer je keltski element u to vrijeme bio svojstven ilirskim provincijama. Poznato je da su Kelti naseljavali Balkan za mnoga stolje\u0107a u svojim migracijama dalje prema Europi.<\/p>\n
Tako je po svemu sude\u0107i Lukrecije porijeklom iz ilirskih provincija kao najbli\u017eih Rimu dakle nije izvorno Romanom jer je poznato da keltski element nikada nije naseljavao Apenine. Niti godina njegovog ro\u0111enja nije nam to\u010dno poznata. Prema Jeronimovoj Kronici Lukrecije se rodio 94 a umro 50 godine prije Krista. Vjerojatniji je u u\u010denom svijetu podatak \u0161to ga iznosi Donat koji tvrdi da je Vergilije obukao mu\u0161ku togu istoga onoga dana kada je Lukrecije umro a to je bilo za drugog konzulata Pompeja i Krasa 55 godine. Prema Jeronimu Lukrecije je umro u 44 godini \u017eivota: prema tome se rodio 99 odnosno 98 godine prije Krista. Kao \u0161to vidimo on je umro prili\u010dno mlad. Da pjesnik radi nagle smrti nije zavr\u0161io niti dotjerao svojega djela pokazuje najbolje konac \u0161estoga pjevanja kao i mnogi drugi dijelovi u \u010ditavoj pjesmi koju je on posvetio dr\u017eavniku Gaju Memiju Gemelu. Njemu Lukrecije govori kroz \u010ditavu pjesmu kao u dijalogu tuma\u010de\u0107i tako svoju nauku.<\/p>\n
Niti se ina\u010de ne\u0161to pouzdano o njemu zna, bolje re\u010deno malo toga je poznato iz njegovog \u017eivota i rada. Tako\u0111er ni\u0161ta se ne zna niti o njegovoj obitelji, niti o njegovom zvanju i polo\u017eaju kao niti o njegovoj \u017eivotnoj sudbini. O svemu tome mo\u017ee se tek nekako naga\u0111ati vjeruju\u0107i da smo zadovoljili na\u010delo pribli\u017enosti.<\/p>\n
Jedini spomenik Lukrecijeva knji\u017eevnog rada i \u017eivota svakako je njegova didakti\u010dko -filozofska pjesma De rerum natura, O naravi stvari prevedeno doslovno ili O prirodi u \u0161est pjevanja spjevana u heksametru. Osnovna njegova zamisao jeste da na jednom mjestu u formi pjesme iznese nauku filozofa Epikura kojem otkrivanje prirode i njenih zakona kao i tuma\u010denjem pojava u prirodi poma\u017ee kao i mnogim drugim ljudima vlastitom oslobo\u0111enju od svih stega \u0161to smetaju unutra\u0161njem miru i sre\u0107i. Ova nauka o kojoj govori Lukrecije ima zapravo zada\u0107u da oslobodi \u010dovjeka od straha pred bogovima i pred smr\u0107u, ona dovodi \u010dovjeka do du\u0161evne smirenosti u \u010demu se i sastoji najve\u0107e dobro:<\/p>\n
“Njega ne zastra\u0161i pri\u010da o bozima, niti strijela,<\/em> ( i, 74-75)<\/em><\/p>\n Po ovijem svojim intencijama Lukrecije neobi\u010dno podsje\u0107a na Hrvata Hektorovi\u0107a i to bez obzira da se sada pitamo dali su utjecaji i\u0161li od Lukrecija prema Hektorovi\u0107u ili je pak rije\u010d o jednoj jedinstvenoj metafizi\u010dkoj osnovi i fantazijskoj slici naroda o kojima se ovdjeka govori a koja je podjednako primjerena i jednome i drugome piscu. Jer i u jednoga i drugoga Zemlja je shva\u0107ena “velikom mati bogova” kao kod Lukrecija a kod Hektorovi\u0107a kao “mater na\u0161u ovu po kojoj se hodi” kao \u0161to je opis porijekla rijeka i potoka kod Hektorovi\u0107a neobi\u010dno sli\u010dan Lukrecijusovim zapisima o vodi u petom pjevanju od stihova 260 do 275 gdje raspravlja \u010detiri do tada poznata prirodna elementa od kojih je sve sastavljeno.<\/p>\n Me\u0111utim bez obzira na sve ove relacije i bez obzira da li je rije\u010d o jedinstvenosti predmeta narodne fantazije ili pak o utjecajima ostaje za primijetiti da se mnoga kosmolo\u0161ka pitanja oblikuju na naravan na\u010din u okvirima narodne du\u0161evnosti i njenih filozofskih dispozicija.<\/p>\n Vrijednost Lukrecija nije u tome da je ovdje uspostavljena jedna o\u0161tra kritika religije iz \u010dega bi proizlazilo uvjerenje kako je \u010dovje\u010danstvo stenjalo pod te\u0161kim jarmom religije koja mu je zadavala samo strah i trepet a da je onda Epikur iskazao ljudsko du\u0161evno zrenje koje je samo pove\u0107alo snagu ljudskoga duha i promotriv\u0161i \u010ditav univerzum do\u0161ao do spoznaje kako je svakoj sili ograni\u010dena mo\u0107 a \u010dovjeka izjedna\u010dio sa bogovima:<\/p>\n “Stoga religija le\u017ei pod nogama ga\u017eena otad,<\/em> (i, 78,79)<\/em><\/p>\n Nije u tome vrijednost ovoga osnovnoga metafizi\u010dkoga stava. Osnovnu vrijednost iskazao je Lukrecije na samom po\u010detku pjesme Zazivanjem Venere jer nam jo\u0161te samo ljubav osta u na\u0161im htijenjima spoznaje prirode i svijeta:<\/p>\n “Dirne\u0161 ti svakome grudi i nje\u017enu usa\u0111uju\u0107i ljubav<\/em> ( i, 20-25)<\/em><\/p>\n Mislim da se \u010desto previ\u0111a upravo ovaj moment o kojemu je rije\u010d pa se vrlo \u010desto Lukrecije kao i svi epikurejci poimaju protivnicima religije. Me\u0111utim kao \u0161to se ve\u0107 na prvi pogled mo\u017ee vidjeti to nije posve to\u010dno. Mo\u017eemo dakle slobodno re\u0107i da se nakon za\u010detnika rimske epike Enija i Nevija Lukrecije uzdigao do kulminacije rimske i uop\u0107e svjetske didakti\u010dke epike. Mogli bismo isto tako re\u0107i da su kasniji stvaraoci didakti\u010dkog epa samo njegovi epigoni.<\/p>\n On pi\u0161e o snazi \u010dovjeka, o titanskom djelu \u010dovjeka i ova te\u0161ka filozofska gra\u0111a zaodjenuta je jako lijepom i finom pjesni\u010dkom formom koja otkriva veliki pjesni\u010dki talent koji poti\u010de toplim prizvukom osobnoga uvjerenja u ispravnost znanosti, u jakost ljudskog uma, u mo\u0107 i snagu znanosti uop\u0107e.<\/p>\n Pjesnik stalno i neprestance nagla\u0161ava da se samo spoznajom prirode i prirodnih fenomena, spoznajom njenih zakona koji u prirodi vladaju mo\u017ee \u010dovje\u010danstvo osloboditi od straha pred bogovima. A to jeste bila najve\u0107a zada\u0107a njegova u\u010ditelja Epikura. Ovom svojom pjesmom za koju se nikako ne mo\u017ee re\u0107i da je ispjevana per intervalla insaniae dakle u prekidima ludila kako to neki jo\u0161 i danas poku\u0161avaju samodopadno dokazati postaje Lukrecije za\u010detnik i otac modernizma.<\/p>\n Zato i jeste istina da je Lukrecije od svih starih anti\u010dkih filozofa najbli\u017ei modernome svijetu.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d<\/strong><\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d porijeklom iz Hercegovine, ro\u0111enjem Dubrov\u010danin, a\u00a0 odgojem Zagrep\u010danin ro\u0111en je u Dubrovniku 25 sije\u010dnja 1959 godine.<\/p>\n \u010cetiri razreda Preparandije poha\u0111a u Dubrovniku\u00a0 a kasnije \u0161kolu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku \u0161kolu u Splitu u svojstvu poru\u010dnika trgova\u010dke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpo\u010dinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.<\/p>\n Filozofsku disertaciju obranio na Sveu\u010dili\u0161tu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.<\/p>\n Glavni je i odgovorni urednik novine zagreba\u010dkog\u00a0 Sveu\u010dili\u0161ta \u201cStudentski list\u201d 1982-83, \u010dasopisa za teoretska pitanja \u201cPitanja\u201d 1984-85, klini\u010dki je sociolog psihijatrijske bolnice Vrap\u010de u Zagrebu od 1990-94.<\/p>\n Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na\u00a0 hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je\u00a0 svoje radove u nekih tridesetak\u00a0 novina i \u010dasopisa u sedam gradova i \u010detiri zemlje.<\/p>\n Tako\u0111er je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz podru\u010dja knji\u017eevnosti i politike.<\/p>\n \u017divi i radi u Adelaideu u Australiji.<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n
\nNiti gromova tutanj, \u0161to prijeti, nego mu sve to<\/em>
\nPodi\u017ee vi\u0161e i vi\u0161e jo\u0161 sr\u010danost duha, te prvi<\/em>
\nZatvorena za\u017eelje otvoriti prirode vrata. “<\/em><\/p>\n
\ndok nas , naprotiv, trijumf izjedna\u010duje sa nebom. “<\/em><\/p>\n
\n\u010cini\u0161 da po\u017eudno svaki rod se razmno\u017eava svijetom.<\/em>
\nKad ve\u0107 jedna ti si \u0161to upravlja\u0161 prirodom ovom<\/em>
\ni kada ni\u0161ta bez tebe se ne ra\u0111a ovo na svijetlo<\/em>
\nNit mo\u017ee i\u0161ta bez tebe da nastaje radosno, ljupko<\/em>
\nTebe ja u pomo\u0107 zovem da upravi\u0161 ovu mi pjesmu\u2026”<\/em><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/017.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/000-6.jpg\")
<\/p>\n