![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/000.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
DO \u010cITANJA, umjesto zbogom, WISLAWA<\/strong><\/p>\n Vrijeme je nevidljivo klupko s kojega se svakoga trena odmotava po jedan dan, mjesec ili godina, ovisno o tome gdje smo, \u0161to smo i kako smo.<\/p>\n Jutros mi je, sat nakon svitanja dojavljena, snje\u017enom bjelinom obavijena tu\u017ena vijest da je 2012. u svojoj devedesetoj godini, ovaj pothla\u0111eni zemni svijet zasvagda napustila nobelovska pjesni\u010dka gromada Vislava \u0160imborska \/Wislawa Szymborska\/. Tu mi je vijest ledenog desetog velja\u010de odaslao vrijedni bilje\u017enik svega \u0161to je lijepo, a katkad i tu\u017eno, Tvrtko Klari\u0107. Odani Maruli\u0107evac, tako me je u jesen 1996. godine po\u010dastio dojavom da je Vislava nagra\u0111ena Nobelovim odli\u010djem za pjesni\u010dku igru koja nema kraja. I time me silno obradovao. A evo zbog \u010dega…<\/p>\n Godinu ili dvije ranije pri\u010dao sam Klari\u0107u o radosti \u010ditanja Vislavine poezije za vrijeme sarajevske ratne opsade u zimu 1993. Tada sam prvi put naizust pro\u010ditao njezinu knjigu Svaki slu\u010daj<\/strong> i ostao zadivljen stihovljem kakvoga je pisalo ili pi\u0161e tek nekoliko planetarnih pjesnika od postanka svijeta do dana\u0161njih dana. Od prvog doticaja sjaja tog pjesni\u0161tva, znao sam da sjajnu poetesu ta nagrada ne\u0107e mimoi\u0107i.<\/p>\n Vislava \u0160imborska pripada mo\u0107nom krugu poljskih pjesnika u kojem su najpoznatije knji\u017eevne veli\u010dine \u010ceslav Milo\u0161 i Tadeu\u0161 Ru\u017eevi\u010d. Uz njih su i mnogi drugi autori koji su pronijeli slavu poljske knji\u017eevnosti diljem svijeta. Ro\u0111ena je u Kurnjiku pored Poznanja, a najve\u0107i dio \u017eivota provela je u Krakovu, gdje su napisana njezina najpoznatija djela. Uz Krakov su vezana i imena mnogih drugih poznatih i priznatih ljudi, me\u0111u njima i na\u0161eg nobelovca Ive Andri\u0107a koji je tu jedno vrijeme studirao.<\/p>\n Poezija Vislave \u0160imborske odi\u0161e snagom kozmosa iz kojega je iskopana i svje\u017einom cvijeta iz kojeg je izvrcana i iskapana. Ona je Lotov stup soli koji se ne topi pod naletom ki\u0161e i toplinom zraka kako se topi led u ljudskoj du\u0161i kada nas prolje\u0107e uzme u okrilje. Jednako tako, ona je vodopad \u010diji nam slapovi zanavljaju misli i \u010diji nam zvuci bude osje\u0107aje.<\/p>\n Za razliku od ve\u0107ine drugih pjesnika koji se cijeloga \u017eivota mu\u010de da od grubih i neobra\u0111enih rije\u010di iste\u0161u ili iskle\u0161u kakvu-takvu pjesmu, \u0160imborska je na jednostavan na\u010din od obi\u010dnih rije\u010di iz svakodnevnog govora tvorila lepr\u0161ave, zaigrane i \u010desto zagonetne stihove u kojima se pod istim naslovom susre\u0107u povijest i zemljopis, etos i etnos, logos i kolos, svjetlo i tma\u010da, mini i mega, onto i omen, racio i iracio, rapsod i raptus. Svaka njezina pjesma ima \u010dvrst misaoni temelj i stabilan leksi\u010dki krov. U svakom su stihu zabilje\u017eena sje\u0107anja na stvarno ili podsje\u0107anja na povijesno utemeljeno. Vislavina Troja ima sedam gradova, \u010ditavih \u0161est previ\u0161e, kao za jednu epopeju. A Homer iz njezine pjesme radi u statisti\u010dkom zavodu. Nitko ne zna \u0161ta radi kod ku\u0107e. Iz toga gonetanja od ju\u010der do sutra, danas je samo mjesto u kome se susre\u0107e stvarnost. Nekada kristalno \u010dista. Kojiput ratna i blatna.<\/p>\n Jasno\u0107a i enigmati\u010dnost poetskog izri\u010daja Vislave \u0160imborske takva je i tolika da sam svaku njezinu pjesmu \u010ditao u kretnji. Nikada za stolom niti u stavu za odmor. Mislim da bi one u tim polo\u017eajima izgubile na snazi, a samo \u010ditanje ne bi doseglo dubinu bezgrani\u010dja koju stihovlje nudi.<\/p>\n Te\u0161ko mi je zato prihvatiti istinu da pjesnikinje vi\u0161e nema me\u0111u nama i da iz njezinog lirskog oceana na na\u0161e \u010ditateljske obale ne\u0107e doticati novi stihovi. No, i oni koje je za dugog i plodnog \u017eivota napisala, toliko su mo\u0107ni i vje\u010dni da \u0107e svojim \u017euborom, snagom i plahovito\u0161\u0107u zapljuskivati misli i osvje\u017eavati osje\u0107aje dana\u0161njih i budu\u0107ih generacija \u010ditalaca lijepe pisane rije\u010di.<\/p>\n Za to Ti, draga Vislava, hvala u ime svih nas koji volimo pjesmu i koji vi\u0161e od svega \u0161tujemo njezinog tvorca.<\/p>\n U to ime na Tvoj odar, umjesto cvije\u0107a, pola\u017eem pjesmu Zahvala poetesi<\/em><\/strong> koju sam Ti posvetio 1993. za vrijeme sarajevske ratne opsade te kratku bilje\u0161ku napisanu nakon dodjele Nobelove nagrade:<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n ZAHVALA POETESI<\/strong><\/p>\n Zahvala Vislavi \u0160imborskoj Korak po korak mjerim mogu\u0107e do nemogu\u0107eg Rije\u010di Vislave \u0160imborske kazuju Zahvala Vislavi \u0160imborskoj Ivo Mijo Andri\u0107<\/em><\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e podataka o gospodinu Ivi Miji Andri\u0107u mo\u0107i \u0107ete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.<\/p>\n Kontakt: E-mail:\u00a0ivomijoandric@yahoo.com<\/a><\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n
\n
\nOtvorila mi je putanju koju ne mogu slijediti
\nOdve\u0107 je jednostavna i spora
\nNeuhvatljiva – Re\u010dena \u2013 Nedore\u010dena
\nBijela od gara
\nCrna od kalcija
\nDuboka na povr\u0161ini
\nPlitka u dubini
\nTe\u010dna kao kamen
\nGusta kao voda
\nNedovoljno svanjiva za jutro
\nDovoljno svijetla za no\u0107
\nZrcalo u kojem vidim svoje lice
\nOnako kako \u017eelim da ga vidim
\nNe onakvo kakvim ga drugi vide<\/p>\n
\nBlista ogrlica na vratu kanarinca
\nIgla \u010dempresa na kontinentu
\nSingerica pod krilom svilene bube
\nNikada dosvirana harmonija vjetra<\/p>\n
\nPovla\u0161teni \u010duvari kozmosa
\nOne se govore samo u sve\u010danim odijelima
\nU nezaboravnim prilikama
\nSamo kada se ra\u0111a ili ide
\nNa vrlo dalek put<\/p>\n
\nZa otvorenu knjigu
\nNad kojom sakupljam zvijezde<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/005-5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/08\/004.jpg\")
<\/p>\n