{"id":6840,"date":"2025-07-29T08:40:19","date_gmt":"2025-07-29T06:40:19","guid":{"rendered":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/?p=6840"},"modified":"2025-07-29T09:20:33","modified_gmt":"2025-07-29T07:20:33","slug":"humljani-iz-knjige-bosanski-protestant-manuele-sorensen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/?p=6840","title":{"rendered":"Humljani (iz knjige \u201cBosanski protestant\u201d, Manuele Sorensen)"},"content":{"rendered":"
<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
\n

Humo je prezime izvedeno iz prezimena Humski, nastalo po mjestu Hum u kojem su Mle\u010dani prije nekoliko stotina godina pobili i protjerali stanovnike. Govorilo se da im je smrtni grijeh \u00a0bio patarensko ili bogumilsko u\u010denje, kojeg se nisu htjeli odre\u0107i po cijenu \u017eivota, da su hulili na Boga, ismijavali kr\u0161\u0107anska vjerovanja, imali svog bosanskog papu i visoke \u0161kole iz kojih se \u0161irila opasnost kao plamen. Progonjeni ljudi su bje\u017eali u planine. \u010cukun-\u010dukun djed Radina Humskog je jedino mu\u0161ko \u010deljade kojeg su \u017eene, sakrivenog u vre\u0107i, uspjele spasiti od biskupskih inkvizitora. Narod je spominjao i biskupa Forniera, kojem nije znao ni ime izgovoriti, pa je zvu\u010dalo kao Foro-Horo. Stariji su govorili pla\u0161e\u0107i djecu ili kunu\u0107i nekoga:<\/p>\n

– Dabogda te Foro stigao ili Horo odnio – a mislili su na isto, na zlo.<\/p>\n

Humljani su \u017eivjeli pored rijeke. U Humu nije bilo \u0161ume kao u Jele\u010dkoj dolini, ali je bilo toplije. Kada bi se sa ovcama popeli na planinske visove vidjeli bi u daljini more. Samo odva\u017eni su silazili do mora, \u0161to je bio podvig vrijedan divljenja. Ku\u0107e su zidali od kamena \u0161kriljca, kojeg su povezivali blatom i balegom. Na debele drvene grede su stavljali uvezano snoplje od slame i rozgama ih u\u010dvr\u0161\u0107ivali. Izvje\u0161tili su se i u pokrivanju ku\u0107a kamenom, prije nego \u0161to su prognani. \u00bb\u010duvali su stada ovaca po planinskim vrletima; lovili srne, ze\u010deve, divlje svinje i ponekad medvjede. Prodavali su ili razmjenjivali ko\u017eu, med i sir pomije\u0161an sa kajmakom u mje\u0161inama dubrova\u010dkim trgovcima za so i tkaninu.<\/p>\n

Sa koljena na koljeno prenosila su vje\u0161tina hvatanja ribe rukama. Gazili su kroz vodu i rukama tra\u017eili ribu ispod kamenja. Kada bi je napipali, prstima su je hvatali za \u0161krge i naglo stiskali. Vje\u0161tiji su znali uloviti dovoljno i da je osu\u0161e za zimu. Oko ku\u0107a su sadili luk, kupus, tikve i sijali \u017eito. Neki su uspijevali da uzgoje i nekoliko \u010dokota vinove loze, \u0161to je bilo dovoljno da se osu\u0161i za kompot ili napravi vr\u010d vina za trenutke slavlja, prinove i \u017eenidbe.<\/p>\n

U selu su imali sve\u0161tenika, didu, koji je bio vi\u0161e u\u010ditelj nego propovjednik. Kad su ga mje\u0161tani iz po\u0161tovanja htjeli po\u010dastiti i zvali za trpezu, on je govorio:<\/p>\n

– Pred bogovima smo svi isti, bogovi sve vide i sve znaju i od njih, kao i od smrti, ne mo\u017eemo pobje\u0107i. Ali mi ne slu\u017eimo njima, ne slu\u017eimo ni vjeri, oni slu\u017ee nama, a Bosanska crkva i ja slu\u017eimo vama.<\/p>\n

Molitve su bile obi\u010dne, jasne, na jeziku Humljana, a dida ih je u\u010dio i da pi\u0161u. Pisali su i mu\u0161karci i \u017eene i to se prenosilo sa koljena na koljeno.<\/p>\n

– Svaki glas ima svoje slovo, sve je u glasu, a glas je u slovu.<\/p>\n

Slovo produ\u017euje trajanje glasa \u010dak i onda kada on utihne. Slovom ostavljamo zapisan glas onima koji dolaze poslije nas. Nau\u010dite slova i zapi\u0161ite svoje glasove da oni koji dolaze ne pro\u0111u kroz ono kroz \u0161ta ste vi pro\u0161li. Na taj na\u010din \u0107ete sa njima kora\u010dati i onda kad vas fizi\u010dki ne bude. Uz glas preto\u010den u slovo smrti, zapravo, i nema – ushi\u0107eno je govorio patarenski sve\u0161tenik.<\/p>\n

Svi Humljani su znali pisati i to su \u010dinili svugdje: na zemlji, drvetu i kamenu. Pisali su kamenom, pe\u010denom glinom, ugljenom; parali su vrhom koplja i kvasili \u010da\u0111. Glasove su pretvarali u slova, a slova dopunjavali slikama ovaca, goveda, konja, planinskog cvije\u0107a, o\u0161trih stijena, mora u daljini i ptica u letu. Bilje\u017eili su pjesme i kratke poruke, a najbolje i najmudrije su klesali na kamenu onoga ko je fizi\u010dki odlazio, a slovom ostavljao glas, misao, radost, tugu, ljubav, iskustvo.<\/p>\n

Humljani su znali mnoge od njih napamet iako ih nisu \u010ditali, jer su ostali daleko, ali su ih prenosili s koljena na koljeno, rije\u010dju i slovom, pjevaju\u0107i ih uz gusle uz svoje rije\u010di bosanske:<\/p>\n

\u201d … usjeci ter\u017eak kamen za ste\u0107ak, najter\u017ei i najtvr\u0111i Pribile brate, da vje\u010dnosti mjera moh\u017ee biti, a spomen mojoj ljubavi.<\/em><\/p>\n

A kad ga na njen grob stavi\u0161, stavi ga malo postrani, jer ahko se podigne da joj lahk\u0161e budne di\u0107i se.<\/em><\/p>\n

u drugu nedjelju prosinca mjeseca 1201.\u201di<\/em><\/p>\n

\u201d…ni\u0161ta se nije promijenilo.<\/em><\/p>\n

I dalje jedem zemlju i dru\u017eim se sa svojom sjenom.<\/em><\/p>\n

– 1204. po Gospodinu u kolovozu\u201d<\/em><\/p>\n

kao i onaj koji je ostavila Borna Hlapojeva, \u010dije poruke daju za pravo sve\u0161teniku da su i \u017eene pisale, pjevale, \u017eeljele:<\/p>\n

A se le\u017ei Borna Hlapojeva k\u0161\u0107i,<\/em><\/p>\n

Moje uho je t\u010dulo tsto je moje srdce voljelo t\u010duti.<\/em><\/p>\n

Moje ot\u010di su vidjele ono t\u0161to je moja \u017eelja po\u017eeljela vidjet.<\/em><\/p>\n

Moja usta su rekla ono t\u0161to je moj razum dozvolio.<\/em><\/p>\n

Moje tjelo je u\u017eivalo u\u017eitke koje su nudili dani i no\u0107i.<\/em><\/p>\n

I vidjeh da su istina i la\u017e dva lica istog komedijanta ba\u0161 ko u vremenu dan i no\u0107.<\/em><\/p>\n

I ni\u0161ta mi ne bje jasno tad i nit t\u0107e mi bit ikad.<\/em><\/p>\n

Ne kret\u0107i u moj biljeg. Net\u0107u da se mjeset\u010deva svjetlost odmara na mojim golim kostima.<\/em><\/p>\n

Krac koji me ljubio i koji t\u0107e me zauvjek ljubiti, a koji na mi ovi kam stavi, prona\u0161\u0107e me zauvjek ljubiti, a koji na mi ovi kam stavi, prona\u0161\u0107e te i ispod tvoga biljega<\/em><\/p>\n

u sje\u010danj Gospodnje godine 1193.<\/em><\/p>\n

A kamen nad onim kojeg vi\u0161e nema, mramor \u010duvar, kam, steljac, biljeg, maset, kako ga sve nisu zvali, bio je vi\u0161e od traga, to je zapravo najljep\u0161e i najve\u0107e blago koje su oni koji odlaze mogli da ostave. Toliko blaga jedan \u010dovjek nije mogao sakupiti, sam oblikovati, i na tom obli\u010dju utisnuti sve ono \u010demu ih je sve\u0161tenik podu\u010davo, a \u017eivot u\u010dio.<\/p>\n

– Jo\u0161 ih ima u Zahumlju – govorili su Humljani, nadaju\u0107i se da \u0107e ih kad tad ponovo vidjeti.<\/p>\n

– Nije ih mogao ni Foro ni Horo odnijeti – dodavali su, prkose\u0107i katoli\u010dkim inkvizitorima.<\/p>\n

– Jo\u0161 ih ima na visovima iznad Pale\u017ea, pravili su ih na\u0161i i ovdje, prenose\u0107i naviku da ostavljaju trag u stijeni.<\/p>\n

Do\u0161li su konjanici, kopljanici u Hum da sakupe porez za kralja. Ne silaze\u0107i sa konja tra\u017eili su da se ljudi okupe i govorili:<\/p>\n

– U ime Boga i njegovog veli\u010danstva venecijanskog kralja du\u017eni ste dati – zatim su nabrajali dobra.<\/p>\n

Ljudi su se zgledali i \u010dudom \u010dudili, jedva su kraj sa krajem sastavljali, ljetina ih je izdala, su\u0161a je uzela svoje, a sad im tra\u017ee za nekakvog kralja i jo\u0161 ka\u017eu da su du\u017eni dati.<\/p>\n

Did je gledao, slu\u0161ao i razmi\u0161ljao stoje\u0107i po strani.<\/p>\n

– Jeste li se umorili ljudi? – pitao je, kao da nije \u010duo \u0161ta tra\u017ee.<\/p>\n

– Jesmo stari, davno smo krenuli da bi do\u0161li ovamo – odgovorili su u glas.<\/p>\n

– Ako, ako, ko god krene negdje i do\u0111e – odgovorio je, dok je razmi\u0161ljao o ne\u010dem drugom.<\/p>\n

– \u0160to ne sja\u0161ete ljudi, ako je hi\u0107a mrijeti nije kopati – pitao ih je i nagovarao.<\/p>\n

– Mogli bi – uzvratio je glavni me\u0111u njima.<\/p>\n

Dok su se osvje\u017eavali vodom iz hladne \u010datrnje na\u0161lo se malo vina i grumen tvrdog sira. Narod se snebivao ne znaju\u0107i \u0161ta da radi: kako i od \u010dega da im da? Ako im ne daju mo\u017ee biti zlo. Sve\u0161tenik je pitao, kao da je zaboravio ko ih \u0161alje:<\/p>\n

– Ko rekoste da vam do Huma pute pokaza i \u0161to do\u0111oste, dobri ljudi?<\/p>\n

– U ime Boga i njegovog veli\u010danstva venecijanskog kralja dolazimo da uzmemo porez – hitro je ponovio glavni.<\/p>\n

– Ako, ako – klimaju\u0107i glavom, ponovio je sve\u0161tenik i nastavio:<\/p>\n

– U ime kralja mo\u017eda, a za Boga nisam siguran.<\/p>\n

– Kako nisi siguran? – ljutito je upitao kopljanik.<\/p>\n

– Bogovi nikoga ne \u0161alju i nije im ni\u0161ta potrebno. Sve \u0161to nose bogovima ne sti\u017ee do njih, nestane na putu – sa osmijehom je rekao sve\u0161tenik.<\/p>\n

– Ne huli na Boga – rekao je kopljanik.<\/p>\n

– Kog Boga? – upitao je sve\u0161tenik.<\/p>\n

– Bog je jedan – izustio je zajapureni kopljanik podi\u017eu\u0107i koplje.<\/p>\n

– Kad je jedan, za\u0161to bi bio ba\u0161 tvoj ili tvojeg kralja? Zar se Boga ne bojite? \u0160ta ako je Bog sada uz nas, uz ovaj narod koji nema, a ne uz tvog kralja koji ima i previ\u0161e?<\/p>\n

– Ma \u0161ta kralja…? – zagrmio je kopljanik zamahnuv\u0161i kopljem prema glavi sve\u0161tenika. Humljani su napali vojnike, razoru\u017eali ih i gledali u didu upitno.<\/p>\n

– Dajte im hranu za put, sipajte im vodu u mje\u0161ine i ispratite ih kao ljude.<\/p>\n

– Bogovi su svuda oko nas – govorio je kopljanicima. – Bog je za vas jedan, ali je va\u0161. Mi vjerujemo da je svugdje i u svemu, a jedan ne mo\u017ee u isto vrijeme biti svugdje i u svemu. Mi vjerujemo da je na\u0161 koliko i va\u0161, da nas \u010duva od vas, kao \u0161to vas \u010duva od nas. Da su svi ljudi jedan rod, a rod od roda ne mo\u017ee otimati. Dobro i u miru nam do\u0161li ponovo – umjesto pozdrava rekao je vojnicima. Tako su ih ispratili. Kopljanici su br\u017ee oti\u0161li nego \u0161to su do\u0161li.<\/p>\n

– \u0160ta \u0107emo ako ponovo do\u0111u?- upitali su Humljani.<\/p>\n

– Sila bogove ne moli – zami\u0161ljeno je odgovorio sve\u0161tenik.<\/p>\n

– Sila i pamet ne idu zajedno. Silni naj\u010de\u0161\u0107e nisu pametni, a pametni nisu silni. Moramo ne\u0161to u\u010diniti da nam ponovo ne do\u0111u, a ako do\u0111u ili \u0107emo bje\u017eati preko brda dublje u Bosnu ili \u0107emo se braniti – bio je u nedoumici did.<\/p>\n

– Ne damo Hum, ne damo svoje – bili su odlu\u010dni Humljani.<\/p>\n

– Ovo je na\u0161e, ovdje su kosti na\u0161ih starih – nabrajali su dalje. Od tada su stalno iznad Huma osmatrali dolinu rijeke odakle bi konjanici mogli do\u0107i. Nao\u0161trili su koplja, zategli lukove i napravili strijele. Napravili su plan kako i gdje da ih presretnu, gdje da sakriju neja\u010d i blago. U pe\u0107ine su odnijeli hranu, krzna i vodu, zlu ne trebalo.<\/p>\n

\u201d…Po\u010detkom maja 1320. godine, pola mene ostade u Humu, pola dovde do\u0111e da o Humu sanja\u201d – govorila je jedna Humljanka kasnije, pa i zapisala.<\/p>\n

Nisu do\u0161li te godine, do\u0161li u prolje\u0107e slijede\u0107e, kada ih Humljani vi\u0161e nisu o\u010dekivali. Svi su u selu okopavali krompir, \u010dak i oni koji su trebali da osmatraju iznad Huma. Dan je izgledao kao da ga je Bog stvorio za \u017eivot, o smrti niko razmi\u0161ljao nije a ona do\u0161la. Vojnici su stigli pod samo selo kada ih je jedan \u010dobanin ugledao i lupao za uzbunu. Ulaze\u0107i u selo na konjima bacali su zapaljive strijele po krovovima, ubadali ljude kopljima i dugim no\u017eevima. Plamen, gust i bijeli dim, vrisak ranjene neja\u010di, rika i blejanje prepla\u0161ene stoke i ovaca, razjarena lica pohlepnih venecijanskih ratnika koji su vitlali ubojitim gvo\u017e\u0111em, dio je slike Huma kobnog maja 1320. godine. Drugi dio te slike su brzi i pribraniji Humljani koji su dograbili koplja, strijele ili obi\u010dno stijenje i upustili se u neravnopravnu bitku s krvnicima. Obarali su konjanike, razbijali im glave ili probadali vinom nadute stomake.<\/p>\n

Neravnopravna borba nije dugo trajala, selo je bilo puno le\u0161eva i ranjenika, kroz \u0161umu su bje\u017eali odbjegli Humljani, a petoricu su vojnici uhvatili. Me\u0111u njima je bio i sve\u0161tenik, ranjen u glavu i stomak. Svezali su ga uz stog sijena i prinijeli vatru. Prije nego \u0161to su zapalili stog, glavni je izgovorio optu\u017ebu, presudu i naredbu u isto vrijeme:<\/p>\n

– U ime Boga i mleta\u010dkog kralja…<\/p>\n

– Kralja mo\u017eda – izustio je sve\u0161tenik, gledaju\u0107i u goru, prema \u0161umi.<\/p>\n

– Sve\u0161tenika \u0161to jeres \u0161iri i od Boga i kralja odvra\u0107a, vra\u0107amo u pepeo odakle je i do\u0161ao – nastavljao je glavni.<\/p>\n

– Svi smo od istog nastali i svi \u0107emo se istom vratiti – gledaju\u0107i u nebo za njim je govorio sve\u0161tenik.<\/p>\n

– Vojnici, kaznite jeretika – naredio je glavni.<\/p>\n

– Bogovi su sudije a ne mi, oni sude ko je jeretik, a ko je pravovjeran. Vi ka\u017enjavate moje tijelo, koje mi je i onako bilo okov, a \u0161ta \u0107ete sa du\u0161om? \u0160ta \u0107ete sa svojom du\u0161om kad se s mojom sretne? – prkosio je nestaju\u0107i u bijelom i gustom dimu.<\/p>\n

Ostale mu\u0161karce su ubili vezane, probadaju\u0107i ih kopljima. \u017dene su hvatali po selu i valjali po sijenu, vonjaju\u0107i na vino kao mje\u0161ine. Mu\u0161ku djecu su odveli sa sobom. Pri\u010dalo se da su i njih ubili, a Radinova prababa sakrila je u sijeno jedno malo, kasnije ga je sa sijenom strpala u vre\u0107u i vukla za sobom, vode\u0107i \u017eensko za ruku. Jedan vojnik je kontrolisao vre\u0107u, \u010dak je i kopljem probadao, ali je na sre\u0107u proma\u0161io dijete. Prababa se pla\u0161ila da \u0107e se dijete ugu\u0161iti u sijenu, pa ga je u prvom \u0161umarku izvadila i nosila na krka\u010di put Bosne, put nepoznatog.<\/p>\n

Bosanski ratnik mi je obja\u0161njavao da su i njegovi dio te loze davno otrgnute iz Huma, \u201dosu\u0111ene da o Humu sanja\u201d.<\/p>\n

– Danas je cijela Bosna postala Hum, a svi Bosanci veliki pjesnici, sanjari – govorio je s osmijehom koji se od bola pretvarao u gr\u010d.<\/p>\n

– \u0160ta je pjesnik?- pitala sam i podsjetila na zajedni\u010dkog prijatelja, S\u00f6rena Kierkegaarda \u010dija je poezija nikla na pukotinama kr\u0161\u0107anstva, griju\u0107i mo\u017eda ba\u0161 one prognane \u201du ime njega\u201d.<\/p>\n

– Nesre\u0107nik – odgovorio je u istoj igri rije\u010di, citiraju\u0107i nam drago bi\u0107e, otkidaju\u0107i ga od zaborava, otkidaju\u0107i nas od straha i praska \u010detni\u010dkih granata.<\/p>\n

 <\/p>\n

—————–<\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n

\n

\u0160evko Kadri\u0107<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

\"\"<\/div>\n
\n

\u0160evko Kadri\u0107 ro\u0111en je 8. svibnja 1955. godine u selu Hajlovine, op\u0161tina Pljevlja. Od 1959. godine \u017eivio je u Fo\u010di, a ve\u0107 sa 15 godina oti\u0161ao je na \u0161kolovanje u Sarajevo, kasnije u Zagreb, gdje je i magistrirao narodnu obranu, a nastavio je usavr\u0161avanje i u Beogradu. Predavao je narodnu obranu u Sarajevu u Prvoj gimnaziji, Muzi\u010dkoj akademiji i Pedago\u0161koj akademiji.<\/p>\n

U \u0160vedsku je do\u0161ao s porodicom u oktobru 1992. godine, najprije u vojni kamp u Stockholmu, promijenili su u tim izbjegli\u010dkim danima jo\u0161 tri kampa, a potom su se nastanili u Helsingborgu. Od 1999. godine s porodicom je \u017eivio u V\u00e4rnamu, gdje je prvo radio u tvornici, zatim kao nastavnik likovnog odgoja, a posljednjih godina kao pisac i slobodni umjetnik. 2008. godine vratio se Helsingborg.<\/p>\n

Afirmirao se u \u0160vedskoj pi\u0161u\u0107i za brojne medije, a posebno je plodno njegovo knji\u017eevno stvarala\u0161tvo. Objavio je deset romana: \u201eProleter u srcu\u201c, \u201eOdisej sa planine\u201c, \u201eZagubljene slike\u201c, \u201eZaljubljen u sunce\u201c, \u201eSara\u201c, \u201eBosanski protestant\u201c, \u201eRo\u0111en za doktora\u201c, \u201eLuter i Orlovi\u0107\u201c, \u201ePelin i makovi\u201c, \u201eFarbanje neba\u201c, dvije zbirke pripovjedaka \u2013 \u201ePosljednji bosanski bogumil i druge pri\u010de\u201c, \u201eGaleb i druge pri\u010de\u201c; te \u010detiri znanstveno popularne knjige: \u201ePlaninarenjem do zdravlja\u201c, \u201ePred ekolo\u0161kim izazovom\u201c, \u201eBo\u0161nja\u0161tvo na vjetrometini\u201c i \u201eBogumili kao inspiracija\u201c.<\/p>\n

\u0160evko Kadri\u0107, \u00a0profesor, pisac, novinar, polemi\u010dar, zaljubljenik prirode, neumorni istra\u017eiva\u010d i ljubitelj ste\u0107aka, slikar.<\/p>\n

Preminuo je iznenada 11. listopada\u00a02014. godine, u 59. godini.<\/p>\n<\/div>\n

 <\/p>\n

\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n

 <\/p>\n

Preuzmite knjigu \u201cBosanski protestant\u201d, Manuele Sorensen<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ovaj tekst preuzet je iz knjige \u201cBosanski protestant\u201d, Manuele Sorensen,<\/p>\n

koju mo\u017eete preuzeti na sljede\u0107oj adresi:<\/p>\n

https:\/\/www.digitalne-knjige.com\/sorensen.php<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\u2014\u2014-
\nOdabrao, uredio i obradio: Nenad Grbac<\/p>\n

\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present<\/p>\n

Sadr\u017eaj ove stranice nije dopu\u0161teno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Humo je prezime izvedeno iz prezimena Humski, nastalo po mjestu Hum u kojem su Mle\u010dani prije nekoliko stotina godina pobili i protjerali stanovnike. Govorilo se da im je smrtni grijeh \u00a0bio patarensko ili bogumilsko u\u010denje, kojeg se nisu htjeli odre\u0107i po cijenu \u017eivota, da su hulili na Boga, ismijavali kr\u0161\u0107anska vjerovanja, imali svog bosanskog papu […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":50059,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[793,6],"tags":[1014,898],"class_list":["post-6840","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iz-knjige","category-novosti","tag-humljani-iz-knjige-bosanski-protestant","tag-manuele-sorensen"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6840","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6840"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6840\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/50059"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6840"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6840"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6840"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}