HRVATSKE PJESNIKINJE AN\u0110E JOTANOVI\u0106<\/strong><\/p>\nDuhovnost je ono Bo\u017eansko, ona Ti\u0161ina, taj bezvremeni osje\u0107aj, kojeg uvijek mnogi ljudi do\u017evljavaju zatvorenih o\u010diju, a ne\u0161to odavno potopljeno u du\u0161i, izranja i obavija ih kao najfinija svila.<\/p>\n
Iz cvijeta \u017eivota Autorica je otrgnula jednu laticu i bacila je prema zlatnoj zori.<\/p>\n
Mnogi ljudi otkidaju te latice \u017eivota, bacaju\u0107i ih prema crnoj pu\u010dini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja.<\/p>\n
Mnogi ljudi, kao bezglave kreature, gomilaju svoj \u017eivotni prostor masom materijalnog i nematerijalnog bogatstva, zaboravljaju\u0107i pri tome, da se bez srca ne mo\u017ee \u017eivjeti, da se bez osje\u0107aja Ljubavi i \u017divota \u2013 ne mo\u017ee disati.<\/p>\n
I ta \u010dudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisu\u0107u komadi\u0107a i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.<\/p>\n
Samo ti\u0161ina, nijema, ta sve\u010dana ti\u0161ina.<\/p>\n
A kad iz srca izroni \u010darobna nit, kad se miris ru\u017einog cvijeta prolije prema njenom srcu, znam da je Du\u0161a Autorice uspostavila onaj fini balans izme\u0111u punog Mjeseca i njene unutarnje duhovne vatre.<\/p>\n
Tad zatvara o\u010di i pu\u0161ta toj karavani, da je odnese u zelenu pustinju \u017divota i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri \u2013 unutra\u0161njost \u017eivi.<\/p>\n
Klju\u010d se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvi\u0161enosti.<\/p>\n
I tako dolaze razni ljudi, tra\u017ee se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mra\u010dnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tra\u017ee\u0107i jo\u0161 i jo\u0161 i jo\u0161.<\/p>\n
Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ni\u0161ta.<\/p>\n
\u010citaju\u0107i njene stihove, osje\u0107am da je Autorica odavno shvatila kako su neka kriva naslje\u0111a odre\u0111ena nara\u0161taju \u0161to se klanja palim an\u0111elima u obliku \u010dovjeka, a i odavno je shvatila, da mir dolazi iz nje, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora.<\/p>\n
Ono \u0161to le\u017ei u svakom \u010dovjeku \u010deka samo pravi trenutak, da povede ne\u010diji \u017eivot onim smjerom za kojeg je ta du\u0161a ro\u0111ena.<\/p>\n
Ljudi se tra\u017ee godinama, a prona\u0111u se u sekundama.<\/p>\n
To su trenuci kad se sastavlja kaleidoskop \u017divota i srce zabljesne u vatri spoznaje.<\/p>\n
Prepoznaje se iskreno lice, \u010disto srce, blistava du\u0161a.<\/p>\n
Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazuju\u0107i neke svoje nagr\u0111ene maske, pokazuju\u0107i la\u017e umjesto istine, daju\u0107i zmiju podmuklosti i la\u017ei, umjesto mlade ptice Ljubavi.<\/p>\n
I tako im \u017eivot prolazi …polako.<\/p>\n
Evo, i nova jesen dolazi, a Autorica u sebi sla\u017ee svoje vrijeme, zaviruje u svoje malo srce i pu\u0161ta Bogu, da je vodi samo njoj namijenjenim putem.<\/p>\n
Jadranka Varga, pjesnikinja,\u00a0 Zagreb, 29.8.2015.<\/em><\/p>\n\u00a0<\/em>—————<\/p>\nPREDGOVOR KNJIGE\u00a0<\/strong>SAM SVOJ KREATOR<\/strong><\/p>\nDrevni mitovi i legende, bajke, raznorazni rituali… Ma koliko sva ova ljudska mudrost i iskustvo bili preneseni potomstvu na ovaj ili onaj na\u010din, i bez obzira \u0161to su nastajali na potpuno razli\u010ditim to\u010dkicama svijeta i u potpuno razli\u010ditim kulturolo\u0161kim postavkama, vrlo je lako uo\u010diti jedinstvenu poveznicu – svi oni\u00a0imaju neke svoje magi\u010dne rije\u010di.<\/p>\n
Sjetimo se samo Aladina i \u0161pilje s basnoslovnim blagom.\u00a0\u00a0 Sjetimo se\u00a0 kako su\u00a0 ameri\u010dki Indijanci dozivali ki\u0161u – ratnici izvode odre\u0111ene pokrete uz odre\u0111enu glazbu i ritam, a onda se, ako je vjerovati re\u017eiserima westerna, pojavi plemenski vra\u010d i izgovara molitvu za ki\u0161u.<\/p>\n
I na na\u0161im prostorima religija ima zapise koji, vjerujemo, tjeraju zlo, skidaju uroke i poma\u017eu nam \u017eivjeti bolje, ljep\u0161e, bez dijela te\u017eine. Za\u0161to je to va\u017eno? Zato \u0161to je suvremeno dru\u0161tvo kojemu svi mi pripadamo u svojoj \u017eurbi da se postigne bolje, vi\u0161e i br\u017ee, zaboravilo na bitan sastojak ljudskog \u017eivota – na sre\u0107u. Pre\u010desto se doga\u0111a da svoj \u017eivot ula\u017eemo u vi\u0161e, a kada \u017eeljeno dobijemo, shvatimo da smo i dalje nezadovoljni, da nam ne\u0161to nedostaje.<\/p>\n
Upravo to pro\u0161la je, spoznala i definirala autorica ove knjige, u \u010dije \u0107emo misli i \u017eivot na narednim stranicama zaviriti. Na jednoj to\u010dki svog \u017eivotnog puta ona je zastala i zapitala se: Ako imam i postigla sam sve “normalne” stvari koje dru\u0161tvo definira kao uspjeh, za\u0161to sam nesretna? \u0160to mi nedostaje?<\/p>\n
Potraga za odgovorom dovela ju je vrlo brzo do spoznaje da je najve\u0107i dio svoga \u017eivota pro\u017eivjela “napamet” – po diktatu unaprijed zadanih smjernica iz svoje bli\u017ee i daljnje okoline, nikad ne propituju\u0107i postavke koje su joj dnevno “servirane” kao istina, kao postulati po kojima se \u017eivi dobar \u017eivot. Vrlo je brzo shvatila da u svemu tome nije nikada upoznala najva\u017eniju osobu u svom \u017eivotu – samu sebe. A potom je uslijedila i zapanjuju\u0107a spoznaja da ona – koja je sve odradila “kako treba”, po pravilima – nije tako dobra osoba kao \u0161to je oduvijek mislila.<\/p>\n
Ova neugodna spoznaja od koje bi ve\u0107ina prosje\u010dnih ljudi najradije pobjegla, za na\u0161u je autoricu bila tek mo\u017eda prvi pravi duhovni izazov u \u017eivotu. Ona je hrabro krenula naprijed – u propitivanje sebe i svojih postupaka, u propitivanje dru\u0161tva oko sebe.<\/p>\n
Danas ona je sretna osoba \u010dije o\u010di svaki dan blistaju, koja \u017eivi na na\u010din koji ju ispunjava i koja ima snage i ljubavi za sebe i svoje bli\u017enje, ali i za sve ostale ljude koje susre\u0107e u svom \u017eivotu. Rado daruje, rado poma\u017ee, sretna je.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu dogodilo joj se ono \u0161to su spoznavali ljudi svih vremena i svih civilizacija – dogodile su joj se magi\u010dne rije\u010di. Ne, nije ona prona\u0161la \u010darobni \u0161tapi\u0107 koji u pri\u010di o Pepeljugi mijenja bundevu u ko\u010diju, niti neki tajanstveni ritual. Ali spoznala je snagu rije\u010di. Rije\u010dima oblikujemo misli, misli spoznaju svijet i vode nas u djela. Spoznala je jednostavnu \u010dinjenicu da je cijelo na\u0161e dru\u0161tvo usmjereno ka tra\u017eenju i izra\u017eavanju nezadovoljstva u pojedina\u010dnom \u017eivotu. Spoznala je i \u010dinjenicu da svakodnevno baratamo s jako malo pozitivnih rije\u010di u svojoj svijesti.<\/p>\n
Zanimljivo je vidjeti kako se ljudi iznenade prazninom papira kada im ona ka\u017ee da sjednu i u sljede\u0107ih pet minuta napi\u0161u sve pozitivne pojmove kojih se mogu sjetiti. Iznena\u0111uju\u0107e ih je malo. Ona nije iznena\u0111ena jer tako je bilo\u00a0 i na po\u010detku\u00a0 njezine spoznaje o samoj sebi.<\/p>\n
Njezina\u00a0 osobna\u00a0 preobrazba po\u010dela je u\u010denjem pozitivnih pojmova – napamet. A onda ih je po\u010dela svjesno koristiti u svakodnevnim \u017eivotnim situacijama. Slijedilo je razmi\u0161ljanje o raznim segmentima \u017eivota kojima je do tada bila nezadovoljna. Pozitivne rije\u010di, dakle pozitivno razmi\u0161ljanje odvelo ju je u potragu za pozitivnim afirmacijama za svaki pojedini segment. Na sve mogu\u0107e na\u010dine ugra\u0111ivala je pozitivne pojmove u svoj \u017eivot, pa su se tako pojavili i stihovi \u010dija pretenzija nije da budu prepoznati kao lirika ve\u0107 da igrom u stihu dodatno osvijeste pojedine pojmove.<\/p>\n
Danas popis pozitivnih pojmova koje je osvijestila \u010dini duga\u010dku listu, a ona sve te lijepe rije\u010di i osje\u0107aje koji ih prate ugra\u0111uje u svoju svakodnevicu. Promijenila je svoje postupke, obogatila svoj \u017eivot, a to \u010dini i sa \u017eivotima ljudi oko sebe. Magi\u010dne rije\u010di promijenile su njezin svijet, a ova je knjiga najdobronamjerniji poku\u0161aj da i drugima uka\u017ee na mogu\u0107u promjenu.<\/p>\n
Jadranka Bota, prof.<\/em><\/p>\n\u00a0<\/em>—————<\/p>\nOSVRT NA KNJIGU\u00a0“IZ TAME U SVJETLO\u201d AN\u0110E JOTANOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\u00a0<\/strong>Kad ulazimo u na\u0161 duhovni svijet, dolazimo pod vodopad bistrih kapljica du\u0161e koja se poput bijele ptice nadvija iznad haljine smrtnog tijela. Taj svijet nije izmi\u0161ljen, to nije ne\u0161to nestvarno \u0161to se doga\u0111a drugima, to je sve na\u0161e gdje svaki \u010dovjek mo\u017ee pokucati i vrata \u0107e mu se otvoriti.<\/p>\nOvom knjigom \u201cIz tame u svjetlo\u201d<\/em><\/strong> An\u0111a me zadivila snagom poniranja u sebi, introspekcijom koja se objavljuje u neshva\u0107aju\u0107im, ali ipak toliko intuitivnim slikama, da sam mislila kako me vodi u neki poseban svijet izvan ove na\u0161e stvarnosti gdje bih joj se rado pridru\u017eila, ali ovaj svijet je samo An\u0111in svijet izlaska iz tame u svjetlo<\/em><\/strong> i znam, da je tada za nju mistika vjere bila posebna u tim posebnim trenucima.<\/p>\nMistika vjere je ne\u0161to \u0161to svatko od nas do\u017eivljava, ali tek onda kad se otvore vrata du\u0161e i kad se pusti ono nevidljivo i neobja\u0161njivo. Tad se osjetljivost du\u0161e manifestira u svom astralu reagiraju\u0107i pulsarom na svaku intervenciju izvana.<\/p>\n
An\u0111in svijet izlaska iz tame u svjetlo<\/em><\/strong> traje i danas, ovo je samo mali opis njene korjenite promjene, jer An\u0111a odlazi sa dobro utabane staze \u017eivota i kre\u0107e neispitanim putovima uz svoje duhovne voditelje prema jednom novom \u017eivotu, prema nepoznatim vratima \u010diju bravu je po\u017eeljela dotaknuti i ta vrata su joj se odmah otvorila.<\/p>\nAn\u0111a je spoznala nazo\u010dnost bo\u017eanskog duha, a to ju je dovelo do jedne dubine gdje ne dolazi svatko, to ju je dovelo do razgovora sa njenom du\u0161om, otkrilo joj mnoge odgovore, pokazalo joj neispisane stranice njene psihe i dotada\u0161njih pro\u017eivljenih \u017eivota navode\u0107i je na nje\u017enost, iskrenost, blagost i dubinu kako prema sebi, tako i prema drugim ljudima.<\/p>\n
Svi smo mi stanovnici ovog planeta koji ima svoje zakone i sva \u017eiva bi\u0107a su neraskidivo povezana jedna sa drugima, a An\u0111a je to lijepo shvatila pa je u taj svoj svijet pozvala sve da lijepo, slobodno i neuhvatljivo krenu ovim putom kojim je krenula autorica ove posebno izvanredne knjige.<\/p>\n
Ovaj osvrt zavr\u0161avam u jako sretnom osje\u0107aju \u0161to mi je pru\u017eena prilika, da je prva pro\u010ditam i po\u017eelim mojoj dragoj prijateljici An\u0111i Jotanovi\u0107 puno novih uvida i divnih putovanja na koje je vodi njena Du\u0161a.<\/p>\n
Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 13.09.2020.<\/em><\/p>\n\u00a0<\/em>—————<\/p>\n“PODSVIJEST, PANDORINA KUTIJA\u201d, <\/em><\/strong>AN\u0110E JOTANOVI\u0106<\/strong><\/p>\n\u00a0<\/strong>Evo, nalazimo se pred novim djelom hrvatske spisateljice An\u0111e Jotanovi\u0107 koje nosi naslov\u201dPodsvijest, Pandorina kutija\u201d<\/em><\/strong>. Dakle, ve\u0107 je od samog imena ove knjige vidljiva i njena tematika koja je filozofska, gdje ima meditacija pa onda propitivanja \u017eivota i smisla postojanja.<\/p>\nAutorica je, dakle, krenula od starogr\u010dke mitologije, jer je Pandora bila mitska \u017eena Titana Epimeteja koja je na svijet donijela zlo i patnju.Kako bi kaznio ljude Zeus je naredio bogovima da kao dar ljudima na\u010dine \u017eenu i da joj svatko od bogova podari neki dar. Pandorino ime u prijevodu zna\u010di \u201csvime obdarena\u201d, jer njeno ime potje\u010de od rije\u010di \u201cpan\u201d <\/em>\u0161to zna\u010di \u201csve\u201d<\/em> i rije\u010di \u201cdoron\u201d<\/em> \u0161to zna\u010di \u201cdar\u201d<\/em>. Tako je Hefest na\u010dinio \u017eenu od gline i dao joj oblik, Atena je obukla, a Afrodita joj podarila ljepotu. Apolon joj je dao glazbeni talent i iscjeliteljske mo\u0107i.<\/p>\nDemetra ju je nau\u010dila obra\u0111ivati povr\u0107e, Posejdon joj je dao bisernu ogrlicu i mogu\u0107nost da se nikada ne udavi. Hermes joj je podario lukavost, hrabrost i \u0161arm. Zeus je u\u010dinio lijenom i nemirnom, a Hera je u\u010dinila znati\u017eeljnom. Hermes joj je, me\u0111utim, podario najva\u017eniji od svih darova, a to je bila kutija ili \u0107up.<\/p>\n
Titan Epimetej se zaljubio u Pandoru kad su je bogovi poslali na zemlju. Hermes ga je upozorio da je ona dar od boga Zeusa i da ne dira Pandorinu kutiju koja je bila njen miraz. Epimetej je to rekao i Pandori \u010dija je znati\u017eelja bila prevelika i ona nije mogla odoljeti pa je otvorila kutiju. U tom trenutku svo je zlo iza\u0161lo iz kutije i na bezbri\u017eno \u010dovje\u010danstvo sru\u010dila se kuga, tuga, siroma\u0161tvo, glad, o\u010daj, prevara, zlo\u010din, starost, bolest, pohlepa, strah. Pandora je brzo zatvorila kutiju u kojoj je bila preostala jo\u0161 samo nada. Ona je tada vidjela, da je svijet bez nade vrlo hladan pa je opet otvorila kutiju i iz nje je iza\u0161la u svijet i nada. Tako je \u010dovje\u010danstvo sa svim zlom dobilo i nadu.<\/p>\n
Tako nekako i po\u010dinje autorica ovu knjigu rije\u010dima:<\/p>\n
\u201cDa Bog je izumio ure\u0111aj, \u017eenu, koja se ne da isklju\u010diti iz \u017eivota, a da ne ka\u017ee poneku rije\u010d o tome kako je \u017eivot utjecao na njeno bi\u0107e. Nije ovo moja zadnja rije\u010d kad je u pitanju kreiranje svjesnijeg, savjesnijeg, istinitijeg, pravednijeg i kreativnijeg na\u010dina \u017eivota. Ja nisam nekakva \u0161kolovana svjetska znanstvenica ve\u0107 sam obi\u010dna nedovoljno \u0161kolovana \u017eena koja radoznalo istra\u017euje svoj na\u010din \u017eivljenja nastoje\u0107i ga pobolj\u0161ati u svakom mogu\u0107em smislu rije\u010di.\u201d<\/em><\/p>\n(Rije\u010d autorice)<\/p>\n
Pa nije ni Pandora bila svjetska znanstvenica, nego je \u201cradoznalo istra\u017eivala\u201d svijet i \u017eivot u njemu. Zna\u010di, svijet je jedno beskrajno cvjetno polje straha, ali je ostala nada. Ta se nada pojavljuje tako\u0111er kao motiv u Novom zavjetu u \u201cHvalospjevu ljubavi\u201d Prve poslanice Korin\u0107anima apostola Pavla i ta pjesma zavr\u0161ava stihovima:<\/p>\n
\u201cSada ostaje vjera, ufanje i ljubav, to troje, ali je najve\u0107a me\u0111u njima ljubav.\u201d<\/em><\/p>\n(13,13)<\/p>\n
\u2026sa tim da se ova rije\u010d \u201cufanje\u201d prevodi i kao nada u postizanje spasenja i bla\u017eenstva uz vjeru i ljubav koje su bogoslovne kreposti.<\/p>\n
Zna\u010di, ostala je nada. U svijetu tjeskobe i straha:<\/p>\n
\u201cOdlu\u010duju\u0107i se nau\u010diti nadanju. Njegov se rad ne odri\u010de, zbunjen je u uspijevanju umjesto u jalovosti. Nadanje stavljeno iznad strahovanja niti je pasivno poput njega niti pogotovo zatvoreno u neko ni\u0161ta. Afekt nadanja izlazi iz sebe, pro\u0161iruje ljude umjesto da ih su\u017eava, nikada mu dovoljno znanja o onome \u0161to ih iznutra usmjeruje cilju, \u0161to li izvanjsko mo\u017ee biti njihovim saveznikom.\u201d<\/em><\/p>\n(Ernst Bloch)<\/p>\n
Primarno svaki \u010dovjek ima nadu, on uvijek ne\u010demu te\u017ei, on \u017eivi ubudu\u0107e i za budu\u0107e, pro\u0161lo tek dolazi kasnije, a prave sada\u0161njosti gotovo uop\u0107e jo\u0161 nema. Budu\u0107e sadr\u017eava ono \u010dega se bojimo ili ono \u010demu se nadamo. Dok god \u010dovjek boravi u zlu i te\u0161ko\u0107ama, do tada se u privatnim i javnim opstojanjem i njegovom egzistencijom provla\u010de dnevni snovi i dnevna nadanja, snovi i nadanja o boljem \u017eivotu, boljem, nego onom koji je \u010dovjeku nastao do sada. Zato autorica govori o konkretnoj pravoj nadi koja se pokazuje kao najozbiljniji dobrotvor u \u017eivotu \u010dovjeka ili \u017eene.<\/p>\n
Ova konkretna nada subjektivno najja\u010de prodire u strah, objektivno najumje\u0161nije privodi tome, da se sadr\u017eaji straha svedu na svoj uzrok. U tom nastojanju \u010dovjeka ili \u017eene pojavljuje se filozofija kao istra\u017eivanje istine i sadr\u017eaja objektivno i subjektivno sazdane nade:<\/p>\n
\u201cFilozofija \u0107e ste\u0107i svijest sutra\u0161njice, pristranost za budu\u0107nost, znanje nade ili \u0107e ostati bez ikakva znanja.\u201d<\/em><\/p>\n(Ibid.6)<\/p>\n
\u2026 ali je to i za Blocha bitak koji se prima samo iz onog i u onome odakle i prema \u010demu tendira i on ka\u017ee:<\/p>\n
\u201cBit nije bitost, naprotiv, sama bit svijeta po\u010diva na frontu.\u201d<\/em><\/p>\nZna\u010di, na\u0161 \u017eivot je podjednako pozornica velike borbe za nama adekvatniji svijet, bez nedostojnih boli, tjeskobe, samootu\u0111enja ili ni\u010dega, ali to je borba za bolji i pravedniji svijet u kojem na\u0161e nade figuriraju kao orijentiri na na\u0161em putu u budu\u0107nost.<\/p>\n
Mislim, da je ova knjiga An\u0111e Jotanovi\u0107 prekrasan primjer jednog takvog orijentira koji nam olak\u0161ava na\u0161u plovidbu nemirnim morima neizvjesne sada\u0161njosti.<\/p>\n
Dr Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d, knji\u017eevnik,\u00a0Adelaide, 14.11.2021.<\/em><\/p>\n\u00a0<\/em>\u00a0<\/em><\/p>\n <\/p>\n
\u2014\u2014<\/p>\n
Uredio i obradio: Nenad Grbac<\/p>\n
\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present<\/p>\n
Sadr\u017eaj ove stranice nije dopu\u0161teno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Predstavljamo vam pisce i knji\u017eevnike te njihova djela, koja\u00a0mo\u017eete\u00a0besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com: \u2014\u2014\u2014\u2013 An\u0111a Jotanovi\u0107 Bilje\u0161ka o autorici: An\u0111a Jotanovi\u0107 (djevoja\u010dko Mitrovi\u0107), ro\u0111ena je 15. travnja 1957. u Tesli\u0107u (BiH). Sa svojim suprugom nedugo nakon udaje dolazi \u017eivjeti u Rijeku gdje osniva obitelj, majka je dvoje odrasle djece. Od 1990. godine uo\u010dava odre\u0111ene promjene […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5438,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[790],"class_list":["post-5437","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-predstavljamo-vam-pisce-i-knjizevnike","tag-predstavljamo-vam-pisce-i-knjizevnike-anda-jotanovic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5437","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5437"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5437\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5438"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5437"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5437"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5437"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/81.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/011-1.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/012-1.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/013.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/Image1.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/Image4.jpg\")
<\/p>\n