![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/002e-3.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Stanje u sudskoj pisarni do dolaska Lazara Laze Radi\u0107a bilo je kaoti\u010dno i u totalnom rasulu. Na zatrpanim stolovima pra\u0161inu je skupljalo nekoliko desetaka, \u0161to rije\u0161enih, \u0161to nerije\u0161enih spisa. Sa rasklimanih police, padom su opasno prijetile stotine predmeta u radu kao i onih kod kojih je, odavno ve\u0107, nastupila apsolutna zastara. Vrata uredskih ormara bila su dijelom odvaljena i zjapila su poput \u010deljusti nepokretne nemani. Najkra\u0107e re\u010deno, u\u017eas od nereda i ljudskog nemara. Katastrofa za zaposlene i neoprostiva sramota za njihove nadre\u0111ene.<\/p>\n
Takvo stanje trajalo je mjesecima. Upu\u0107eniji bi mogli potvrditi, \u010dak i godinama.<\/p>\n
Dolaskom Laze Radi\u0107a za \u0161efa sudske pisarne stvari su naglo krenule nabolje. Tri zaposlena slu\u017ebenika napre\u010dac su izmijenila radne navike. Na posao vi\u0161e nisu kasnili, niti su radne prostorije napu\u0161tali prije isteka radnog vremena. \u010cak su, za razliku od drugih zaposlenika, ostajali koju minutu ili sat kasnije. Uobi\u010dajena jutarnja kavica brzo je zaboravljena, a za doru\u010dak je tro\u0161eno znatno manje vremena od propisane tridesetominutne stanke namijenjene za odmor i topli obrok.<\/p>\n
U radnom dijelu pisarne sastavljene od tri sobe u nizu, zavladala je neuobi\u010dajena u\u017eurbanost. Predmeti, koji su donedavno str\u0161ili razbacani po stolovima, sada su bili slo\u017eeni pod konac. Knjiga upisnika bila je otvorena, a rubrike na posljednjoj stranici popunjene do dna \u010ditkim rukopisom. Vrata ra\u0161telanih ormara bila su na svome negdanjem mjestu. Uredno zatvorena i pode\u0161ena za kretnju bez \u0161kripe. Sa stabilnih i uz zid elegantno naslonjenih polica koje su se, koliko do ju\u010der, klatile kao babini zubi, smje\u0161kali su se pravilno slo\u017eeni spisi. Za \u010dudo bo\u017eje, u pisarni ni\u0161ta vi\u0161e nije sli\u010dilo na ‘kupusi\u0161te’, kako je predsjednik suda nazivao taj, doskora tu\u017eni birokratski prostor i njegove stanovnike.<\/p>\n
S razlogom su se svi \u010dudili toj iznenadnoj i gotovo nevjerovatnoj promjeni. Za predsjednika i suce obja\u0161njenje je bilo jednostavno. Lazar Radi\u0107 donio je svojim dolaskom prijeko potrebne i tako \u017eeljene promjene. Svi su mu, bez ostatka, bili neizmjerno zahvalni. \u010cak su mu neki, u\u010dtiviji od drugih, uputili konkretne komplimente i zahvale.<\/p>\n
– Svaka \u010dast \u0161efe<\/em> – eksplicitan je bio sudac Markovi\u0107. – Kako si ti preuzeo ovo bunji\u0161te od pisarne, ono je doslovno procvjetalo. Samo tako nastavi i daleko \u0107e\u0161 dogurati<\/em>.<\/p>\n Stranke su, dakako, bile neopisivo zadovoljne. Vi\u0161e nisu \u010dekale po nekoliko sati na kopije rje\u0161enja ili uvide u predmetnu dokumentaciju. Slu\u017ebenici su ih primali sa smje\u0161kom i za minut ili dva pronalazili tra\u017eeni sudski akt. \u010cak su ljubazno pitali treba li ne\u0161to kopirati od dokumenata, ne tra\u017ee\u0107i za tu uslugu taksu ili napojnicu kako su ranije, bez iznimke, \u010dinili. Iz sudskog hodnika vi\u0161e se nije \u010dulo gun\u0111anje niti pogrdne rije\u010di i psovke upu\u0107ene na ra\u010dun dr\u017eave i korumpiranog pravosu\u0111a. Vladala je sve\u010dana ti\u0161ina, koju su povremeno prekidali odjeci tvrdo po\u0111onjenih cipela u\u017eurbanih prolaznika, uglavnom gospo\u0111a ili gospo\u0111ica koje su vazda nekamo \u017eurile.<\/p>\n Kako vi\u0161e nije bilo primjedbi na rad sudske pisarne, \u0161efa nitko od stranaka nije tra\u017eio bez prijeke potrebe, niti je spominjao sud u kontekstu koji bi se mogao vezati uz protekciju, intervencije, veze i poznanstva. Naprosto, sve je i\u0161lo po koncu i nije bilo razloga za bilo kakve \u017ealbe ili glasna negodovanja. \u010cak nije bilo niti primisli o tome, ili ne\u010demu sli\u010dnom.<\/p>\n Novonastala situacija omogu\u0107ila je slu\u017ebenicima \u00a0 u\u010dinkovito djelovanje u uvjetima dostojnim \u010dovjeka. Uspostavljeni red, rad i disciplina, otklonili su truli zadah stresa koji je ranije vladao prostorom pisarne. Na posao se dolazilo vedra lica, bez namrgo\u0111enih obrva i napuhanih podo\u010dnjaka, a odlazilo sa smije\u0161kom i vidnim raspolo\u017eenjem. U dvije sobe koje su bile namijenjene slu\u017ebenicima i sudskim spisima vratila se svjetlost, svje\u017eina i \u0161irina kakve nije bilo jo\u0161 od useljenja u zgradu suda, koga se vi\u0161e nitko nije sje\u0107ao. Naprosto je sve blistalo nakon \u0161to su, mimo uobi\u010dajenog reda, a na \u0161efov izri\u010dit zahtjev, zidovi pisarne okre\u010deni, podovi prelakirani, a o\u0161te\u0107eni prozori i vrata pofarbani. Ostali uredi, izuzev predsjednikovog, zadr\u017eali su raniji \u00a0 izgled latentne zapu\u0161tenosti koja je podjednako smetala zaposlenima, koliko i sudskim klijentima i svakodnevnim gostima.<\/p>\n U kancelariju Laze Radi\u0107a prvi put u povijesti lokalnog suda uneseno je cvije\u0107e. Raznobojne ljubi\u010dice sa ukrasnim saksijama, postavljene su na malu vitrinu ispod prozora do koje je dopiralo obilje svjetlosti. U uglu, s lijeve strane od radnog stola, poput stabla stasitog jablana, namjestio se mladi fikus. Modro zelen, sa dva pelcera koji su bili dozreli za presa\u0111ivanje. Na zidu je visila slika voljenog predsjednika dr\u017eave, ukra\u0161ena originalnim okvirom, kakav se mogao malo gdje vidjeti. Na predsjednikovom licu titrao je zanosan i zavodljiv smije\u0161ak, koji je izazivao blagost u du\u0161i svakome tko je ulazio u \u0161efovu kancelariju. Ispod slike voljenog \u0161efa dr\u017eave sjedio je on, Lazar Lazo Radi\u0107, \u0161ef sudske pisarne u gradu koji je zbog naglog industrijskog razvoja, rastao aritimeti\u010dkom progresijom. I usput tonuo zbog prevelike eksploatacije kamene soli.<\/p>\n Lik Radi\u0107ev bio je u svemu sukladan zadanom stanju prostora u kojem je djelovao. Otvoren pogled iz kojeg je zra\u010dila dobrodo\u0161lica. Kao pamuk lagan smje\u0161ak na rubovima usana i skladni pokreti, odavali su \u010dovjeka koji u svakom trenutku znade \u0161ta ho\u0107e. I \u0161to je, mo\u017eda jo\u0161 va\u017enije, znade kako to \u0161to ho\u0107e, treba ostvariti.<\/p>\n Lazar Radi\u0107 bio je markantna ljudska pojava. Visok gotovo metar i devedeset. Pravilnih crta lica. Vedrih o\u010diju, boje mirnoga mora. Guste valovite i uvijek uredno slo\u017eene i svje\u017ee pod\u0161i\u0161ane kose. Odmjerenih pokreta. Kao strijela uspravnog stasa i hoda. Obu\u010den u odijelo po posljednoj modi. Kravatiran ma\u0161nom srednje \u0161irine. Sa plavim tufnama ili prugama na srebrnastoj odnosno zlatkastoj podlozi. Jednom rije\u010dju; osoba po sva\u010dijem ukusu. \u017denskom, u prvom redu. Zato nikome nije bilo \u010dudno to \u0161to su ga, s otvorenim zanimanjem, onako kako bi se reklo; ispod trepavica, motrile o\u010di novope\u010denih sudskih pripravnica. Razumije se, i dama u godinama, koje svoj interes i otvoreno zanimanje za Lazinu pojavu nisu mogle, a niti htjele sakriti.<\/p>\n \u0160ef pisarne sigurno je sve to primje\u0107ivao, ali se pravio kao da ni\u0161ta ne vidi niti osje\u0107a. Smje\u0161kao se svima, govorio blagim tonom, odmjereno i bez upotrebe rije\u010di koje su drugi mu\u0161karci obilato rasipali, kako bi skrenuli pa\u017enju na svoju prisutnost. I mu\u0161kost, dakako. Njemu to nije trebalo. Dovoljno je bilo vidjeti ga i biti u njegovoj blizini. Na korak ili dva. Ne smeta ni koji korak dalje. Lazo je bio superiorna faca, u svakom pogledu i na svakom mjestu. Po\u017eeljan za dru\u0161tvo. \u017densko osobito.<\/p>\n No, on to nije koristio za osobni probitak. Ni na koji na\u010din. Slobodno se mo\u017ee re\u0107i; gotovo nikada.<\/p>\n Prema slu\u017ebenicima u sudskoj pisarni bio je maksimalno korektan. Lijepa rije\u010d bila mu je glavno sredstvo komunikacije. Savjet, uvijek dobrodo\u0161ao. Tu\u0111e pogre\u0161ke ispravljao je rije\u010dima: – Nema problema<\/em>.<\/p>\n – Drugi put \u0107e biti bolje<\/em> – govorio je kad bi netko unio pogre\u0161an podatak, ili rije\u010d u upisnik. – Korektor sve ispravlja. Dodajte potpis i pe\u010dat, i sve \u0107e biti u najboljem redu.<\/em><\/p>\n Slu\u017ebenici su cijenili njegovu dobrotu i bezgrani\u010dno razumijevanje. Po\u0161tovali su ga kao prvog u rangu, i trudili se da u\u010dinjenu gre\u0161ku ne ponove. Uspostavljena radna harmonija bila je svetinja u koju su svi vjerovali i koju ni za \u0161to na svijetu ne bi mijenjali.<\/p>\n Kad bi netko, ranije najavljen ili nenajavljen, pokucao na \u0161efova vrata, nije ulazio dok sa druge strane ne bi \u010duo rije\u010di: – U\u0111ite, slobodno je<\/em>. Te rije\u010di su uvijek izgovarane istim tonom i bojom i nisu se mogle pre\u010duti, bez obzira na buku koja je s ulice dopirala kroz od\u0161krinuti prozor. Kad bi gost stupio u kancelariju, Lazo bi digao pogled sa sudskog upisnika ili spisa, polagano se uspravio, rekao: Izvolite<\/em> – i zauzeo pozu radoznalog i\u0161\u010dekivanja. Razgovor sa zaposlenim slu\u017ebenikom ili slu\u017ebenicom trajao je relativno kratko, i zavr\u0161avan je uputom ili sugestijom; \u0161to i kako treba u\u010diniti da se posao obavi kvalitetno i na vrijeme. Ako bi se na vratima ukazao predsjednik, sekretar suda, sudac ili sutkinja, ljubazno bi otpozdravio i ponudio im mjesto za stolom namijenjenom va\u017enijim gostima. Premda su razgovori u principu trajali kratko i ciljano, nisu se obavljali u stoje\u0107em stavu ili kretnjama s \u00a0 rukama u d\u017eepovima, nego pristojno, za stolom specijalno postavljenim i prire\u0111enim za tu svrhu, na kome je uvijek bilo svje\u017ee cvije\u0107e. Rijetke stranke, koje bi ulazile radi dodatnih poja\u0161njenja, ili zahvale za u\u010dinjenu administrativnu uslugu, ponudio bi stolicom. No, one su, u pravilu, izbjegavale oduzimati vrijeme ljubaznom \u0161efu pisarne, i nakon dobijenog odgovora ili isporu\u010dene zahvale za u\u010dinjenu uslugu, napu\u0161tale su kancelariju.<\/p>\n Istinabog, bilo je me\u0111u strankama i onih koji su zahvalnost shva\u0107ali \u0161ire od puke kurtoazije. Takvi su, za u\u010dinjene usluge uz skra\u0107eni rok \u010dekanja, pru\u017eali slu\u017ebenicima kuverte za kavu ili pi\u0107e. Ponekad i bajadere ili njima sli\u010dne bombonjere. Tek da se zaslade u pauzi za doru\u010dak. Slu\u017ebenici su te darove odbijali krajnje ljubazno, nagla\u0161avaju\u0107i; kako im je to \u0161to su u\u010dinili u opisu posla. Isticali su i to; kako su za svoj rad dobro pla\u0107eni. Ni\u0161ta od re\u010denog nije odgovaralo istini, ali se dobro uklapalo u najavljenu borbu protiv mita i korupcije. I bilo je zna\u010dajan podstrek u borbi za eliminiranje starih malogra\u0111anskih navika, koje su prijetile uni\u0161tenjem najvrijednijih ste\u010devina dru\u0161tva i dr\u017eave.<\/p>\n Poku\u0161avali su ti isti gra\u0111ani na sli\u010dne na\u010dine iskazati zahvalu i \u0161efu sudske pisarne. No, svi ti poku\u0161aji zavr\u0161avali su na jednak na\u010din. Ljubaznim odbijanjem i rije\u010dima; kako to ne dolazi u obzir te kako je sud \u010dasna ku\u0107a koja mora slu\u017eiti primjerom svim drugim dr\u017eavnim institucijama. Uklju\u010duju\u0107i i sve ostale institucije i ustanove koje na ovome svijetu postoje.<\/p>\n \u0160af Lazo razvio je takav osje\u0107aj pomije\u0161anog straha i strahopo\u0161tovanja kod svojih slu\u017ebenika, da se nikome od njih nije moglo omaknuti primanje materijalnih zahvalnica, ni na javi, a niti u snu. Jednostavo je stara praksa is\u010deznula u novom predtranzicijskom vremenu, a ukorijenjene navike, preko no\u0107i su, kao opaki korov, temeljito iskorijenjene. Kako se desio taj nagli zaokret, taj salto-mortale, nikome nije bilo jasno. Ni slu\u017ebenicima pisarne, a ni samome Lazi.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e podataka o gospodinu Ivi Miji Andri\u0107u mo\u0107i \u0107ete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.<\/p>\n Kontakt: E-mail:\u00a0ivomijoandric@yahoo.com<\/a><\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/005-5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/002e1.jpg\")
<\/p>\n