![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/002e-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Po\u010detak je listopada. Sunce danima nje\u017eno miluje Sarajevo toplim zracima koje jesen koristi kao duga\u010dki kist, boje\u0107i zelene kro\u0161nje drve\u0107a u rumeno-\u017euto-sme\u0111i kolorit. Iz dana u dan li\u0161\u0107e upija tu prozra\u010dnu boju zlata, a onda se, ote\u017ealo, otiskuje i pada na zemlju. Iz ve\u010deri u ve\u010der, posljednjim zracima, sunce kao \u0161karama \u010dini rez na svojoj nebeskoj putanji, krate\u0107i je za sutra\u0161nji dan.<\/p>\n
Ulice su prepune veselih i poletnih \u0161eta\u010da koji punim plu\u0107ima udi\u0161u jesenju svje\u017einu, donekle pro\u017eetu krepkim mirisom svje\u017ee \u017ebuke s novih fasada i ne\u0161to te\u017eim vonjem crnog, tek uvaljanog asfalta. Grad blista od \u010disto\u0107e i sre\u0107e ljudi; ve\u0107ina \u0161eta\u010da promatra i divi se raznobojnim fasadama i \u0161arenilu panoa s reklamama. Sa svakog panoa cijelom svijetu se kesi vukolika maskota na skijama, umotana u \u0161al s pet prepletenih krugova i stiliziranom \u010detverokutom logo-pahuljicom. \u0160e\u0107u gra\u0111ani, srednjo\u0161kolci, studenti i radnici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Katkad ih svojom fizionomijom u o\u010di ubode poneko lice koja posve odudara od domicilnog etnosa. Pri susretu s njima brecne se svaki prolaznik, a barem svaki drugi ili tre\u0107i se osvrne, jer je prava atrakcija vidjeti u\u017eivo afro ko\u017eu i kosu ili bljedo\u017euto lice s kosim o\u010dima. Pove\u0107ana nazo\u010dnost stranaca i grad prepun noviteta naslu\u0107uju skoru najezdu turista, novinara, sporta\u0161a, trenera, menad\u017eera, rekreativaca i mnogih drugih, jer XIV. zimske olimpijske igre samo \u0161to nisu po\u010dele.<\/p>\n
Na sarajevskom univerzitetu predavanja su po\u010dela na svim fakultetima pa je studentski dom u Ned\u017eari\u0107ima pun kao \u0161ipak. Studenti, mahom iz BiH ali i ostalih jugoslavenskih republika, okupirali su i posljednji krevet.<\/p>\n
U sobi broj 34, na tre\u0107em katu, smje\u0161tena su trojica studenata \u010detvrte godine: Jasmin Filipovi\u0107 iz Klju\u010da je na Pravnom, Ivan Bili\u0107 iz Travnika na Filozofskom, a Dragan Sokolovi\u0107 iz Trebinja na Fakultetu politi\u010dkih nauka. Do dolaska u sobu nisu se poznavali, jer su stanovali privatno. Uz malo sre\u0107e koja se zove Olimpijada, a podrazumijeva pro\u0161irenje smje\u0161tajnih kapaciteta izgradnjom dodatne zgrade studentskog paviljona, te akademske godine primljeni su u studentski dom.<\/p>\n
Upoznavanje je u po\u010detku teklo ne\u0161to sporije, kako zbog fakultetskih obveza, tako i zbog upoznavanja s pravilima domskog \u017eivota. Doznali su tek tko je tko, \u0161to studira i odakle je. Odmah su zaklju\u010dili da potje\u010du iz triju razli\u010ditih naroda, a, prema logici stvari, i iz triju konfesija. Javljaju\u0107i roditeljima kako im je i s kim su u sobi, svaki je objasnio i naglasio da mu je lijepo i da \u0107e se, po svoj prilici, dobro slagati s cimerima.<\/p>\n
Tako je doista bilo, i to od samog po\u010detka. Sve \u0161to su imali dijelili su prijateljski, poput slo\u017ene bra\u0107e. Obitelji su im slale pakete i novac, a oni su sve \u0161to bi dobili tro\u0161ili zajedni\u010dki. Sva trojica su bili primjerni studenti, redovito i\u0161li na predavanja i, \u0161to je veoma va\u017eno, razmjenjivali znanje.<\/p>\n
Po na\u010dinu izra\u017eavanja vidjelo se da su na\u010ditani i da poznaju materiju koju su izu\u010davali. Vodili su \u010deste rasprave o mnogim stvarima: o vjeri, politici, bratstvu i jedinstvu, Olimpijskim igrama, ugledu Jugoslavije u svijetu, a ponaj\u010de\u0161\u0107e su, \u0161to je i razumljivo, tema bile djevojke. Na temu povijesti Ivan Bili\u0107 je prednja\u010dio u znanju, \u0161to nije bilo \u010dudno s obzirom na to da je studirao povijest.<\/p>\n
Jedne ve\u010deri, nakon \u0161to su se cimeri dobro priviknuli jedni na druge, Ivan je zapo\u010deo pri\u010du o svojim pretcima Bili\u0107ima. \u017delio je da nakon njega Jasmin i Dragan ispri\u010daju o svojim pretcima. Dragan je rekao da \u0107e to ispri\u010dati njegov otac kada odu kod njega ku\u0107i, u Trebinje, jer on voli i poznaje povijest, a i njihove korijene. Isto je ponovio i Jasmin.<\/p>\n
– Pri\u010da o preseljenju mojih predaka iz Hercegovine u srednju Bosnu nigdje nije zapisana, ali se s generacije na generaciju usmeno prenosila. Tako\u0111er, ne znam koliko je istinita, ali da nije, pretpostavljam da se ne bi toliko dugo o\u010duvala. Ispri\u010dat \u0107u onako kako sam \u010duo, bez ikakvih dodavanja ili oduzimanja \u2013 zapo\u010deo je Ivan pa nakon male stanke nastavio:<\/p>\n
– Moji preci su bili omanje siroma\u0161no pleme, koje je jo\u0161 za osmanlijske vlasti, oko 1775. godine, \u017eivjelo u selu Korita kod Trebinja, kao \u010div\u010dije aga \u010cengi\u0107a. Odmah po dolasku Osmanlije zavedo\u0161e obi\u010daj kakav su ve\u0107 imali u porobljenim zemljama – pravo bega na mladu prve bra\u010dne no\u0107i, a ukoliko se mlada svidi, i vi\u0161e no\u0107i. Dakle, dali su sebi za pravo da prvi spavaju sa \u017eenom svoga kmeta. Na dan udaje mlado\u017eenjinoj ku\u0107i bi dolazio begov suba\u0161a s oru\u017eanom pratnjom i odvodio mladu begu, kod koga bi ona provela dan i no\u0107, pa i vi\u0161e, a zatim bi je beg vra\u0107ao mlado\u017eenji. Raskala\u0161eni i pohotni begovi se tog svog prava nisu odricali ni pod stare dane, kada je seksualna potencija postojala samo u ma\u0161ti i nezasitom i pokvarenom srcu, pa se govorilo da se mlada ponekad znala vratiti i nerazdjevi\u010dena.<\/p>\n
Kada se moj pradjed Ivan potajno o\u017eenio lijepom djevojkom iz susjednog sela, neki Stjepan Vatrica javi to agi \u010cengi\u0107u. Aga s nekoliko konjanika sam krenu k Ivanu, koji je tog dana s ostalim momcima kosio u polju. Mlada je bila u kolibi i uzvarivala mlijeko. Kad Osmanlije banu\u0161e na vrata, jedan je odmah pograbi za mi\u0161icu, ona vrisnu i slobodnom rukom dograbi lonac kipu\u0107eg mlijeka i izli mu za vrat. Ovaj zaurla i, trznuv\u0161i se naglo unazad, udari potiljkom ravno u nos sejmena iza sebe. Obojica posrnu\u0161e od u\u017easnog bola, a mlada iskoristi njihovu trenuta\u010dnu onesposobljenost i pobje\u017ee na mala vrata. Brzo se dograbi guste \u0161ume i uma\u010de im. To isto u\u010dini i Ivan te, nakon \u0161to se na\u0111o\u0161e na ranije dogovorenom mjestu, pribjego\u0161e \u010dobanima u planinu.<\/p>\n
Ne \u017eele\u0107i odustati od svoga prava da provede jednu no\u0107 sa \u017eenom svoga kmeta, pogotovo jer se uvjerio da je mlada jako lijepa, aga posla dva sejmena u planinu da urazume Ivana. Buntovni Ivan zasukija kremenja\u010du i iz busije pobi agine ljude. Znaju\u0107i da \u0107e selo graknuti i sko\u010diti na njega zbog visoke krvarine, on po \u010dobanima poru\u010di svojima:<\/p>\n
\u017divite kako znate i umijete, na mene vi\u0161e nit’ gledajte, nit’ ra\u010dunajte!<\/p>\n
Potom sa \u017eenom okrenu u \u0161umu, ostavljaju\u0107i na putu krvave le\u0161eve Osmanlija. Neko vrijeme dru\u017eio se s hajducima \u0161to su hajdukovali na granici Bosne i Hercegovine, vode\u0107i svuda i \u017eenu. Presretali su i ubijali iz zasjede osmanlijske \u010dau\u0161e, zaptije, trgovce i poreznike i uzimali im sve \u0161to su imali, skidaju\u0107i ih do gole ko\u017ee.<\/p>\n
Vide\u0107i da takav \u017eivot ne vodi dobru, Ivan di\u017ee ruke od hajdu\u010dije i do\u0111e podno Vla\u0161i\u0107a, iznad Travnika. Tu se nastani na napu\u0161tenom imanju \u010diji stanovnici pomrije\u0161e od kuge. Promijeni prezime u Bili\u0107 i zapo\u010de novi \u017eivot. Kako je bio veoma vrijedan, novi beg ga ubrzo postavi za svoga suba\u0161u te brzo ‘zapasa’ i obogati se. Sa \u017eenom izrodi osmero djece, a kako je naselje raslo, dobi i ime – nazva\u0161e ga Bili\u0107i. To je pri\u010da kako sam je ja zapamtio slu\u0161aju\u0107i od starijih kad bi pri\u010dali – zavr\u0161i Ivan.<\/p>\n
Dragan, impresioniran pri\u010dom, re\u010de:<\/p>\n
– Pri\u010da je zanimljiva, a sigurno i istinita, jer mi je otac tako\u0111er pri\u010dao sli\u010dne stvari. Studira\u0161 istoriju, zapi\u0161i je, neka ostane tvojim potomcima.<\/p>\n
– Sada mi je jasna narodna poslovica \u201eDjedovi jedo\u0161e kisele jabuke, a unucima trnu zubi\u201c \u2013 dometnu Jasmin. – Dakle, moji preci po vjeri i ne\u0161to po krvi, Osmanlije, bili su u to doba sila pa su, kao takvi, krojili zakone i provodili ih kako su htjeli, rade\u0107i to \u0161ta su radili. Pri\u010de se prenose s koljena na koljeno, ne zaboravlja se lako. Primijetio sam da se i danas poneki od starijih ljudi, ne svi, lo\u0161e odnose prema nama Muslimanima zbog tog osmanlijskog zuluma.<\/p>\n
Ivana iznenadi ovaj komentar i b\u00ee mu pomalo neugodno zbog Jasminove kritike istovjeraca te odmah skrenu temu i predlo\u017ei da idu negdje na pi\u0107e i ve\u010deru. Budu\u0107i da su dolazili hladniji dani, dobio je od ku\u0107e ve\u0107i iznos novca kako bi se obnovio garderobu.<\/p>\n
U blizini studentskog doma nalazi se konoba \u201eOko\u201c. Tu su jela i posluga dobri, a cijene prihvatljive i za studente. Predlo\u017eio je da tu ve\u010deraju i malo se opuste. Sjeli su u kut u kojem su mogli mirno pri\u010dati i \u0161aliti se. Poru\u010dili su bijelo vino, a potom i ve\u010deru. Nije bilo mnogo gostiju te su brzo dobili ukusno jelo. Poslije tre\u0107e \u010da\u0161e vina, jezici su im se razvezali pa je svakom bilo te\u0161ko do\u0107i do rije\u010di. Kao i svi studenti, pri\u010dali su o svemu i sva\u010demu, a najprije o Olimpijadi, koja po\u010dinje za dva mjeseca, i o svom anga\u017emanu u ulozi redara na Bjela\u0161nici kad igre po\u010dnu, a potom i o nadolaze\u0107im vjerskim blagdanima.<\/p>\n
– Uskoro \u0107e na\u0161, katoli\u010dki Bo\u017ei\u0107 – re\u010de Ivan i pozva drugove u goste na drugi dan Bo\u017ei\u0107a.<\/p>\n
Naglasio je kako mu je i otac sugerirao da ih obvezno pozove. Jasmin i Dragan odmah prista\u0161e, ali pod uvjetom da i Ivan do\u0111e k njima na pravoslavni Bo\u017ei\u0107, odnosno na predstoje\u0107i Bajram ili proslavu Mevluda. Dogovor je pao, nakon \u010dega drugovi nastavi\u0161e piti i pri\u010dati do fajronta.<\/p>\n
Burni, nimalo monotoni studentski dani, prolaze brzo. Ponekad se te\u0161ko sti\u017ee na sve aktivnosti koje imaju na fakultetima. Pogotovo to vrijedi za Dragana, jer je u ozbiljnoj vezi sa Sarajkom Dijanom koja studira na istom fakultetu. Druga dvojica nemaju djevojke, ali im se ponekad desi neka ljubavna avantura. U studentskoj sobi znaju uprili\u010diti kakvu fe\u0161ticu, naravno ne preglasno, jer su domska pravila jasna i moraju se po\u0161tovati. Dragan te zabave uglavnom krije od Dijane. Voli je i ne \u017eeli rizikovati prekid veze zbog neke nepromi\u0161ljene avanture.<\/p>\n
<\/p>\n
\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n
Anto Stani\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 2.2.1942. godine u Crni\u0107kom Kameniku kod Kre\u0161eva. Osnovnu \u0161kolu zavr\u0161io je u Fojnici, a U\u010diteljsku \u0161kolu u Sarajevu. Nakon zavr\u0161etka U\u010diteljske \u0161kole, pet godina radio kao u\u010ditelj u kre\u0161evskom kraju.<\/p>\n Godine 1969. odlazi sa suprugom Lucom na privremeni rad u Njema\u010dku. Tu stje\u010de po\u010detni kapital te bogato radno i \u017eivotno iskustvo, koje ga kasnije usmjerava na pokretanje i razvijanje privatnog biznisa. U tom poslu roditeljima se pridru\u017euju i trojica sinova: Zvjezdan, Svjetlan i Goran, koji nastavljaju poduzetni\u010dku obiteljsku tradiciju i danas su vlasnici tvrtki koje posluju u BiH i Hrvatskoj.<\/p>\n Uporedo s poslovnim aktivnostima, Anto Stani\u0107 bavi se i knji\u017eevnim stvarala\u0161tvom. Do sada je objavio vi\u0161e od 30 knjige poezije i proze. Poetske i knji\u017eevne radove objavljuje u \u010dasopisima i listovima te radijskim i televizijskim programima. Snimio je i film pod naslovom \u201cPe\u010dat moje du\u0161e\u201d u kome prezentira svoje pjesni\u010dko stvarala\u0161tvo.<\/p>\n O knjigama Ante Stani\u0107a pisali su brojni profesori, knji\u017eevnici i knji\u017eevni kriti\u010dari. Djela su mu prevedena na vi\u0161e stranih jezika. Roman \u201eBako, za\u0161to pla\u010de\u0161\u201c progla\u0161en je 2014. romanom godine od Udru\u017eenih 48 TV stanica Srbije.<\/p>\n Utemeljitelj je i predsjednik Knji\u017eevne zaklade\/fondacije \u201eFra Grgo Marti\u0107\u201c iz Kre\u0161eva.<\/p>\n \u010clan je Dru\u0161tva pisaca BiH, Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika HB, te Akademije znanosti u umjetnosti u Mostaru.<\/p>\n Kontakt:<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong>Tel: 0038762348712<\/p>\n E-mail: stanicanto@hotmail.com<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n <\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/02\/pisac.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/00000.jpg\")
<\/p>\n