![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/z5556a.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Povratak mojega djeda iz rata bio je zastra\u0161uju\u0107i i ujedno zadivljuju\u0107i. Mi djeca igrali smo se skriva\u010da u dvori\u0161tu, baka je iz kuhinje upravo krenula prema koko\u0161injcu po svje\u017ea jaja, a mama je iz sjenika iznosila ko\u0161aru sa sijenom. Na ulici ispred na\u0161e ku\u0107e zahrzao je konj, a mu\u0161ki je glas viknuo:<\/p>\n
\u2013 Eleazar, sad!<\/p>\n
Nasred dvori\u0161ta ugledasmo lete\u0107eg dorata s vojnikom u sedlu. Baka je vrisnula i utr\u010dala u koko\u0161injac, mama je, ispustiv\u0161i sijeno, pobjegla u staju, a mi se djeca uz vrisku i ciku rastr\u010dasmo glavom bez obzira.<\/p>\n
Mrtva ti\u0161ina ispunjavala nas je strahom i znati\u017eeljom. Provirio sam jednim okom iza \u0161upe za drva i sa strahopo\u0161tovanjem mjerkao ponosnog konja i jo\u0161 ponosnijeg \u010dovjeka na njegovim le\u0111ima. Na trenutak sam pomislio da bi konju bolje pristajalo ime Orkan ili Pegaz. No kad sam \u010duo kako baka u koko\u0161injcu zapoma\u017ee i zove Boga u pomo\u0107, shvatio sam da se krilati dorat mogao zvati jedino Eleazar, jer ta rije\u010d na hebrejskome i zna\u010di \u201eBog poma\u017ee.\u201c<\/p>\n
Poslije mene prva se baka ohrabrila proviriti iz koko\u0161injca. Onda su za\u0161kripala i vrata staje, iza kojih je glavu pomolila i mama.<\/p>\n
\u2013 Ne bojte se! \u2013 viknuo je djed. \u2013 Eleazar je Bo\u017eji konj.<\/p>\n
\u2013 Kakvo to vra\u017eje ime ima? \u2013 zakri\u010dala je baka.<\/p>\n
\u2013 Nije vra\u017eje, kad uz njega Bog poma\u017ee \u2013 s ka\u017eiprstom \u0107e u zraku djed.<\/p>\n
Napravismo krug oko konja s ponosnim djedom u sedlu. Ubrzo je sjahao i pomilovao Eleazarovu grivu. Zatim je posegnuo u d\u017eep za kockom \u0161e\u0107era i na dlanu je pru\u017eio konju.<\/p>\n
\u2013 Dobar se konj ne podmi\u0107uje \u0161e\u0107erom \u2013 usudila se baka glasno izgovoriti ono \u0161to smo i mi ostali mislili.<\/p>\n
\u2013 Spasio mi je \u017eivot. Preplivali smo zajedno rijeku pod ki\u0161om granata.<\/p>\n
\u2013 Postoje ljep\u0161a imena za konje \u2013 prigovorila je baka, a djed je objasnio:<\/p>\n
\u2013 Ime je bilo urezano na ularu i odazivao se na nj. Stajao je upregnut u kola pred spaljenim samostanom kad smo se povla\u010dili. Na kolima je le\u017eao ranjeni vojnik. Eleazar se dugo propinjao i divljao ne \u017eele\u0107i krenuti dok se nisam dosjetio da u d\u017eepu imam nekoliko kocki \u0161e\u0107era. Slatko ga je udobrovoljilo i ubrzo smo, zajedno s ranjenikom na kolima, jurili prema rijeci. Eleazar i ja preplivali smo rijeku, a ranjenika sam ostavio u pokretnoj ambulanti na obali.<\/p>\n
Usprkos njegovoj hirovitoj i neobi\u010dnoj \u0107udi, zavoljeli smo Eleazara. U\u017eitak se bilo voziti na kolima koja je on vukao. Ali vukao ih je samo ako je djed dr\u017eao uzde. Jahanje uz rijeku bila je ugoda za svaki moj mi\u0161i\u0107, ali samo ako je djed jahao sa mnom. Hraniti ga zoblju mogao sam samo u djedovoj nazo\u010dnosti. Pohlepno bi liznuo kocku \u0161e\u0107era s mojega dlana, ali se ipak nismo sprijateljili. Mo\u017eda zato \u0161to sam se kocku \u0161e\u0107era usudio ponuditi mu samo u djedovoj prisutnosti ili je jednostavno nakon svega \u0161to su njih dvojica zajedno pro\u0161li bilo normalno da djeda smatra jedinim prijateljem.<\/p>\n
Jednoga dana djed i ja vozili smo se kolima u vinograd. Put je vodio kroz mjesto i preko raskri\u017eja na kojemu se nalazilo raspelo. Kad smo stigli do raspela, Eleazar je stao i zahrzao. Za\u010du\u0111eno sam pogledao djeda, no on se nije nimalo uzbu\u0111ivao. Mirno je si\u0161ao s kola, uhvatio konja za ular, dao mu kocku \u0161e\u0107era, proveo ga pokraj raspela i zatim se ponovo popeo na kola do mene. Trenutak sam zbunjen \u0161utio ne vjeruju\u0107i o\u010dima jer mi je o tome i baka pri\u010dala, a nisam joj vjerovao.<\/p>\n
\u2013 Za\u0161to Eleazar zastane pred raspelom? \u2013 odva\u017eio sam se upitati sutradan za vrijeme ru\u010dka.<\/p>\n
\u2013 Ili zbog straha, ili zbog po\u0161tovanja \u2013 tata \u0107e, a djed je \u0161utio. Ni ostali nisu bili razgovorljivi.<\/p>\n
Ni baka ni tata nisu Eleazara mogli provesti pokraj raspela, \u010dak ni ako je djed sjedio na kolima. Kao da je isklju\u010divo vjerovao djedu. Bilo je kao u pri\u010di, ali u pri\u010di koja se doga\u0111a nama.<\/p>\n
Prilagodili smo se Eleazarovoj \u0107udi i sve je bilo dobro dok je djed stizao obaviti poslove u polju. No jednoga dana djed je morao obaviti ne\u0161to izvan mjesta i nije se na vrijeme vratio da bi oti\u0161ao po sijeno. Spremala se ki\u0161a, a djeda nema, pa nema. Baka se kao na iglama muvala po ku\u0107i i svaki tren izlazila na cestu provjeriti dolazi li djed napokon. Kri\u017eala se i jadala okre\u0107u\u0107i o\u010di prema nebu te pogledom i molitvom poku\u0161avaju\u0107i zadr\u017eati ki\u0161u u njedrima sve crnjih oblaka.<\/p>\n
\u2013 Taman posla! \u2013 iznenada \u0107e ljutito. \u2013 Konj u \u0161tali, a ja \u0107u dopustiti da mi sijeno pokisne.<\/p>\n
Kako je put vodio pokraj raspela, odvra\u0107ali smo je od namjere da ide u polje sama s Eleazarom. Ipak se odva\u017eila i upregnula ga. Tata je negodovao, prigovarao joj da je tvrdoglava i da izaziva sudbinu\u2026 Nije ga poslu\u0161ala. Krenuo je i on za njom. U posljednjem trenutku u kola sam usko\u010dio i ja. Tata je dio puta hodao uz Eleazara, a onda se i sam popeo u kola. Natjerao ga je u kas.<\/p>\n
Zbunjivala me i \u010dudila Eleazarova poslu\u0161nost. Repovi crnih oblaka spu\u0161tali su se sve ni\u017ee. Iako je vremenski razmak izme\u0111u munje i grmljavine bio duga\u010dak, nisam vjerovao da \u0107emo prije proloma oblaka sti\u0107i do livade i utovariti sijeno. Eleazar se trzao i hrzao na svaki bljesak munje i napeto oslu\u0161kivao grmljavinu. Osje\u0107ao sam da smo se zbog bakine tvrdoglavosti i tata i ja upustili u nezaboravnu avanturu.<\/p>\n
Doista! Kad je Eleazar dokaskao do raspela, propeo se na stra\u017enje noge, zahrzao i skamenio se. Svi troje si\u0161li smo s kola. Tata je pri\u0161ao Eleazaru i poku\u0161ao ga, kao i djed, provesti uz raspelo, no Eleazar se ukipio i ne mi\u010de se s mjesta! Mirno je pohruskao sve kocke \u0161e\u0107era koje je tata imao, tupo se zabuljio u njega i ni makac! Baka ga je vukla s jedne strane, tata s druge, ali Eleazar kao da se ukorijenio i ne pomi\u010de se ni pedlja. \u0160tipali su ga, svatko s jedne strane prepona, pa \u0161ibali i bi\u010dem, no konj ni makac! Nijedanput se nije ritnuo, nije \u010dak ni frknuo u znak negodovanja. Jednostavno je spokojno i tvrdoglavo kao magarac prkosio batinama. Kad sam osjetio prve kapi ki\u0161e na zatiljku, baka je odustala:<\/p>\n
\u2013 Nema smisla! Hajd\u055amo ku\u0107i!<\/p>\n
Eleazar nije \u017eelio ku\u0107i. Stoji pred raspelom kao ukopan. Poput kamenog kipa prkosi grmljavini, munjama i ki\u0161i koja se izlila kao iz kabla! Tata je predlo\u017eio da Eleazara ostavimo samoga dok djed ne stigne, a baka se umotala u gunj i mrmljala:<\/p>\n
\u2013 Zar da se damo vu\u0107i za nos jednom konju!?<\/p>\n
U trku sam se domogao prvih ku\u0107a, a tata se tako\u0111er umotao u gunj i zajedno s bakom stra\u017eario pokraj Eleazara dok se nije pojavio djed. Ubrzo je iza bljeska munje uslijedila grmljavina, a nebo se otvorilo…<\/p>\n
Odrasli su se prehladili, a Eleazar \u2013 poletniji, zdraviji i \u017eilaviji no ikad! Nekoliko dana u ku\u0107i se nije razgovaralo. Tata je izbjegavao djeda, baka tatu, a djed i baku i tatu. Ni slu\u010dajno se nisu \u017eeljeli sresti. Otkrivalo ih je glasno kihanje, \u0161mrcanje i ka\u0161ljanje. Mama se trudila da ni\u0161ta ne primje\u0107uje i spontano je prihvatila ulogu po\u0161tara me\u0111u njima. Ne sje\u0107am se da se ikad u ku\u0107i popilo vi\u0161e aspirina i vru\u0107ega \u010daja. Kad je prizdravila, prva je progovorila baka:<\/p>\n
\u2013 Sljede\u0107e je nedjelje pro\u0161tenje u susjednoj \u017eupi. Susjede bi rado i\u0161le na nj. Mogle bismo upregnuti Eleazara\u2026<\/p>\n
Djed je \u0161utio i nastavio jesti. Tata je otvorio usta da ne\u0161to ka\u017ee, ali se predomislio. Mama se okrenula prema \u0161tednjaku i pretvarala kao da je se tema ne ti\u010de.<\/p>\n
\u2013 Bude li i ovaj put tvrdoglav \u2013 odlu\u010dno je nastavila baka \u2013 ide na prodaju. \u2013 Uostalom, put ne vodi pokraj raspela.<\/p>\n
Ujutro na dan pro\u0161tenja djed je izveo Eleazara na dvori\u0161te. Dugo ga je \u010detkao, nje\u017eno masirao, \u0161u\u0161otao mu ne\u0161to u uho, milovao mu grivu. Eleazar je snu\u017edeno i utu\u010deno nju\u0161io djeda i nezadovoljno frktao. Pro\u0161tenjarice su ve\u0107 sjedile na kolima s ko\u0161aricama punim jela. Me\u0111u njima sam se znati\u017eeljno s\u0107u\u0107urio i ja. Neke su dr\u017eale krunice i molitvenike u rukama. Nestrpljenje je raslo.<\/p>\n
Trebalo je krenuti ako smo u jedanaest sati \u017eeljeli sti\u0107i na misu. Djed je izveo Eleazara na ulicu i baki, za svaki slu\u010daj, tutnuo vre\u0107icu \u0161e\u0107era u ruke.<\/p>\n
S Eleazarovim napredovanjem smanjivao se i broj kocki \u0161e\u0107era u vre\u0107ici, ali i njegova poslu\u0161nost. Kad je polizao i posljednji kristali\u0107 \u0161e\u0107era s bakina dlana, zadovoljno je zahrzao i onju\u0161io baku ma\u0161u\u0107i repom. Baka je njegovu gestu shvatila kao kona\u010dno pomirenje, zadovoljno sjela na kola, dohvatila uzde i zamahnula bi\u010dem po zraku. No umjesto prema pro\u0161teni\u0161tu, Eleazar se munjevito okrene natrag i u punom kasu, bez zaustavljanja, stigne do na\u0161ih dvori\u0161nih vrata.<\/p>\n
\u010cudilo me da je djed odmah pristao prodati Eleazara. Jedne subote rano ujutro po\u0161ao sam s njim na sajam u gradi\u0107 udaljen tridesetak kilometara. Jo\u0161 me vi\u0161e \u010dudila djedova iskrenost prema kupcima. Nije zatajio ni Eleazarovu privr\u017eenost njemu, ni Eleazarovo neobi\u010dno pona\u0161anje pred raspelom. Kad su pitali za cijenu, rekao je da ga ne prodaje nego ga daruje onome za koga misli da \u0107e ga pripitomiti i preodgojiti.<\/p>\n
Najuporniji je bio trgovac konjima koji se smatrao velikim poznavateljem konjske du\u0161e i \u0107udi. Bio je uvjeren da ne postoji konj kojega on ne bi uspio pripitomiti. Djed je ostao pri svojoj tvrdnji da je Eleazar neukrotiv. Trgovca je zainteresirao djedov nepokolebljiv stav o Eleazarovoj nepripitomljivosti i ne htjede ga uzeti na dar nego isplati djedu pristojan iznos za njega.<\/p>\n
\u2013 Za isti se iznos kladim da \u0107u ga i ukrotiti! \u2013 dodao je samouvjereni ljubitelj i krotitelj konja na rastanku.<\/p>\n
\u2013 Ja se, pak, za istu svotu kladim da \u0107e taj konj sti\u0107i ku\u0107i prije mene iako \u0107u putovati vlakom \u2013 re\u010de djed.<\/p>\n
Doista! Kad smo djed i ja stigli ku\u0107i, Eleazar je ve\u0107 zadovoljno hrzao u staji. Jednostavno je presko\u010dio dvori\u0161na vrata i odgalopirao na svoje mjesto. Baka se gotovo onesvjestila kad ga je ugledala. Mi djeca bili smo zadovoljni \u0161to nas nije \u017eelio napustiti jer smo ga, usprkos svemu, ipak voljeli.<\/p>\n
Nemogu\u0107e je bilo izbje\u0107i sva\u0111u. Baka je optu\u017eila djeda da Eleazara nije ni poku\u0161ao prodati nego se dogovorio s trgovcem da ga pusti pobje\u0107i. Toliko je bila bijesna da se nisam ni usudio braniti djeda. Baka nije vjerovala da je djed prodao konja ni onda kad se izbezumljeni trgovac pojavio kod nas tra\u017ee\u0107i povrat novca, pri \u010demu je iskreno priznao da se prvi put u \u017eivotu prevario u procjeni nekog konja.<\/p>\n
Sljede\u0107i se put pridru\u017eila djedu i meni na sajmu i sama odlu\u010dila odabrati kupca za Eleazara. Dok je dvojila izme\u0111u dvojice najzainteresiranijih, iznenada se pokraj Eleazara stvorio nepoznat \u010dovjek i po\u010deo ga radosno grliti i ljubiti.<\/p>\n
\u2013 Eleazare, konj\u010de zlatno, otkud ti?!<\/p>\n
\u2013 Tko ste vi? \u2013 u isti glas upita\u0161e djed i baka.<\/p>\n
\u2013 Ja sam vojnik kojega je Eleazar doveo do pokretne ambulante na obali i zahvaljuju\u0107i tome, poslije sam uspio prije\u0107i rijeku.<\/p>\n
\u2013 Sad se sje\u0107am! \u2013 pri\u0161ao mu je djed. \u2013 Vi ste ranjeni le\u017eali na kolima ispred spaljenog samostana.<\/p>\n
\u2013 Nije to bio pravi samostan nego samostan koji je zbog blizine boji\u0161nice pretvoren u lazaret. Eleazar je bio konj iz na\u0161e jedinice, istreniran da kroz polja dovozi ranjene vojnike do lazareta. Po raspelu je znao da je stigao na pravo mjesto. Satima bi kao ukopan stajao pred njim \u010dekaju\u0107i da netko iz lazareta preuzme ranjenike. Kad sam krenuo s boji\u0161nice, nisam znao da su u borbama sru\u0161eni i lazaret i raspelo\u2026 Pred spaljenim sam se lazaretom onesvijestio. U poljskoj sam bolnici nakon nekoliko dana do\u0161ao k sebi, ali se nitko nije sje\u0107ao tko me je doveo.<\/p>\n
Djed je jo\u0161 jedanput \u010dovjeku morao potanko opisati \u0161to se dogodilo onoga dana kad im je Eleazar obojici spasio \u017eivot. Ne vjeruju\u0107i u\u0161ima, baka se bez rije\u010di povukla ustranu i pozorno ih slu\u0161ala povremeno zavrtjev\u0161i glavom.<\/p>\n
Vi\u0161e nije spominjala Eleazarovu prodaju. Nije ga vi\u0161e ni poku\u0161ala uprezati sama. Kad djeda nije bilo kod ku\u0107e, sijeno bi pokisnulo, a na pro\u0161tenje i u vinograd nije se i\u0161lo. Baka se, za\u010dudo, vi\u0161e nije ljutila zbog toga.<\/p>\n
\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n
Nada Mihokovi\u0107-Kumri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111ena je 23. lipnja 1951. u Novigradu Podravskom. Nakon zavr\u0161ene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/p>\n Kao u\u010denica osnovne \u0161kole i gimnazije sura\u0111ivala je na radiju, u emisiji Stigla je po\u0161ta, i u dje\u010djim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mlade\u017e i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Pri\u010da za laku no\u0107, Pri\u010da za male i velike, Dnevnici, pisma, govor iz prvog lica), u dje\u010djim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, \u0160alji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u \u010dasopisima (Knji\u017eevnost i dijete, Nagnu\u0107a) i drugim publikacijama (Zapre\u0161i\u0107ki godi\u0161njak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska \u010ditanka, Maturanti staroga kova VI, Na\u0161 dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedni\u010dkih knjiga, \u010ditanki i zbornika. \u010clanica je Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika i Hrvatskog dru\u0161tva knji\u017eevnika za djecu i mlade.<\/p>\n Nagra\u0111ena je drugom nagradom za dje\u010dju pri\u010du na natje\u010daju Vesele sveske 1988., tre\u0107om nagradom za igrokaz na natje\u010daju Modre laste, tako\u0111er 1988., prvom nagradom za kratku pri\u010du na Knji\u017eevnom natje\u010daju radnika 1986. i 1987., tre\u0107om nagradom za kratku pri\u010du-satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Za prvu knjigu \u2013 Lastin rep, dobila je nagradu \u201eMato Lovrak\u201d za najbolji dje\u010dji roman u 1995. (do sada je do\u017eivio pet izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mlade\u017e Mjesto pod suncem; 1997. roman za mlade\u017e Mrazovac (do sada su objavljena dva izdanja); 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode jo\u0161 (do sada pet izdanja); 2001. roman za odrasle Prilago\u0111eni; 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu; 2006. zbirku pri\u010da za djecu Vrijeme je; 2008. roman za mlade\u017e Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep); 2009. zbirku pri\u010da za mlade\u017e Uvijek nada; 2011. zbirku pri\u010da za djecu Kroz staklene o\u010di; 2015. zbirku pri\u010da za male (i) velike Ima\u0161 izbor; godine 2017. roman za mlade\u017e I onda se ponovo zaljubila, nagra\u0111en nagradom \u201eNeretvanska maslina\u201c 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda \u010citateljsko oko; 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju za djecu Spisateljsko oko te slikovnicu \u0160to mrak i strah imaju s brojkama i slovima; 2020. zbirku pri\u010da za odrasle Igra zalaze\u0107eg sunca; 2o21. zbirku pri\u010da za djecu, La\u0111a od srca; 2022. zbirku Pri\u010de za velike i male mudroljupce, 2023. zbirku pri\u010da za djecu Znali su \u0161to \u017eele i 2024. tako\u0111er za djecu zbirku Va\u017ena je mjera. Godine 2025. izlazi prva knjiga memoarske proze Zbog princa na bijelom konju.<\/p>\n Prema romanu Prilago\u0111eni, Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, tako\u0111er na engleskome. Tom prigodom i roman je preveden na engleski jezik pod naslovom Adjusted.<\/p>\n Romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode jo\u0161 od 2005. izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac, 2006. Romani Prilago\u0111eni i Vjetar kroz kosu u digitalnom su izdanju objavljeni 2016.<\/p>\n \u017divi u Velikoj Gorici.<\/p>\n Podatci o autori\u010dinim knjigama dostupni su na internetskim stranicama: Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika,<\/p>\n www.centarkulture.com\/tag\/nada-mihokovic-kumric\/<\/a><\/p>\n i\u00a0https:\/\/www.youtube.com\/channel\/UCPpYENIt4A9zBgPJnwrDQtA<\/a><\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Image5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Image6.jpg\")
<\/p>\n