![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/001b.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Tog jutra inspektor Reba\u010d i Janko Birek, suprug ubijene Agate, stajali su na sredini dvori\u0161ta i razgovarali. Na trijemu je nekoliko \u017eena tako\u0111er tiho razgovaralo o pripremi odra i organiziranju sprovoda. Jankov pas ispru\u017eio se ispred ku\u0107ice nedaleko njih, polo\u017eio nju\u0161ku na prednje \u0161ape i u\u017eivao na suncu. Janko je slijedio inspektorov pogled do psa. \u010cinilo mu se neobi\u010dnim \u0161to ga dr\u017ei na oku.<\/p>\n
\u2013 Kastore, ulazi! \u2013 naredio je psu da u\u0111e u ku\u0107icu.<\/p>\n
\u2013 Imate krasnog vu\u010djaka \u2013 re\u010de inspektor.<\/p>\n
Gospodin Birek se premjesti s noge na nogu i ni\u0161ta ne odgovori.<\/p>\n
\u2013 Kako to da no\u0107as nije zalajao? \u2013 opet \u0107e inspektor i posegne u d\u017eep za kutijom cigareta.<\/p>\n
Janko se trgne i zdvojno ga pogleda.Zatim pogleda Kastora, pa ponovo inspektora te slegne ramenima:<\/p>\n
\u2013 Za\u0161to pitate? \u2013 izleti mu pitanje.<\/p>\n
Ne skidaju\u0107i o\u010di s psa, inspektor ponudi Janku cigaretu. On odlu\u010dno odmahne glavom. Taman posla da pomisli kako je nervozan i kako bi ga nikotin trebao smiriti! Inspektor pripali cigaretu, iskosa ga pogleda i tek kad otpuhne prvi dim, s diskretnim smije\u0161kom re\u010de:<\/p>\n
\u2013 Va\u0161 Kastor onda i nije ba\u0161 dobar \u010duvar ku\u0107e.<\/p>\n
\u2013 Kako ne!? Dobar je on! \u2013 obrambeno \u0107e gospodin Birek. Nije shva\u0107ao za\u0161to ga inspektor to pita.<\/p>\n
\u2013 Dobar?!<\/p>\n
\u2013 Ma izvrstan!<\/p>\n
\u2013 Kako onda nije nanju\u0161io ubojicu?<\/p>\n
\u2013 Ubojicu?! \u2013 zgranuto \u0107e Janko. Zamro mu je dah. Ruke je nervozno premje\u0161tao iz jednog d\u017eepa u drugi. Nakon kra\u0107e \u0161utnje protisne:<\/p>\n
\u2013 Zaspao je, valjda.<\/p>\n
\u2013 Mmm, psu spavaju samo o\u010di, ali ne i u\u0161i \u2013 rekao je inspektor i povukao novi dim netremice promatraju\u0107i Janka.<\/p>\n
\u2013 Sumnjate u samoubojstvo?! \u2013 upitao je Janko iako je osje\u0107ao da je bolje \u0161utjeti.<\/p>\n
\u2013 Zar vi ne sumnjate?!<\/p>\n
Janko Birek ponikne o\u010dima. Tjeskobno je lomio prste i povremeno bijesno gledao Kastora. Jagodice su mu drhtale. Ponovo je pogledao inspektora. Jo\u0161 su se trenutak motrili bez rije\u010di, a onda inspektor po\u0111e prema automobilu.<\/p>\n
\u2013 S istragom nastavljamo nakon obdukcije \u2013 re\u010de. \u2013 Ako prije po\u017eelite razgovarati sa mnom, evo broj\u2026<\/p>\n
Kad je automobil nestao iza zavoja, Janko, vrte\u0107i posjetnicu s inspektorovim brojem me\u0111u prstima, do\u0111e do Kastorove ku\u0107ice. \u010cinilo mu se da vu\u010djak spava. Srdito nogom zamahne prema pse\u0107oj nju\u0161ci. U zadnji tren odustane, vrati se do trijemate sjedne na gornju stubu. Trenutak je buljio u prazno, a onda posegne za kutijom benstonica<\/em>. Ipak pripali jednu. Mrzovoljno je motrio psa. Osje\u0107ao je da ga je njegov vjerni Kastor iznevjerio.<\/p>\n Kao da je psu te\u0161ko nanju\u0161iti \u0161to se doga\u0111a izme\u0111u gospodara i gospodarice?! \u010covjek je iznevjerio \u017eenu, pas je iznevjerio \u010dovjeka. Dodu\u0161e, psi su privr\u017eeniji od ljudi, ali sve je mogu\u0107e. Janko je znao, a Kastor osje\u0107ao da Agata u posljednje vrijeme nije bila s njim zadovoljna. Jo\u0161 manje sretna. \u010cesto je izbivao iz ku\u0107e. Dok ga je nestrpljivo \u010dekala \u0161etaju\u0107i dvori\u0161tem, jadala se psu: \u201eE, moj Kastore, dijelim Janka s drugom!\u201c Kastor bi je sa\u017ealno pogledao i, naravno, nije ni\u0161ta mogao re\u0107i o mirisu druge \u017eene koji je osje\u0107ao na Janku onih ve\u010deri kad je kasno dolazio ku\u0107i.<\/p>\n Agata je jako voljela Janka. \u010cak bi ga cijeli \u017eivot, uz neizmjernu tugu i o\u010daj, mogla dijeliti s drugom \u017eenom! Janko je mislio kako i on nju neizmjerno voli. No iznenada, preko no\u0107i, u svoj je \u017eivot pustio drugu \u017eenu. Osje\u0107ala je Agata to, ali\u2026<\/p>\n \u201eOna to nikad ne bi u\u010dinila!\u201c mislili su susjedi.<\/p>\n \u201eKastor bi, naravno, zalajao da je netko nepoznat u\u0161ao u dvori\u0161te!\u201c mislio je inspektor.<\/p>\n A Janko se sje\u0107ao\u2026<\/p>\n ***<\/p>\n Vratio se ku\u0107i kad su pijetlovi najavljivali novi dan. Kastor mu je dotr\u010dao ususret i zasko\u010dio ga. Onju\u0161io. U kuhinji je gorjelo svjetlo. Kroz prozor je vidio Agatu kako sjedi za stolom. Kosu je svezala u rep. Kao u mladim danima. Kad je prekora\u010dio prag, uprla je u njega od besanice umorne o\u010di. Obrazi su joj zatitrali od uko\u010denosti. Zapravo od umora. Prekri\u017eila je prste kao u molitvi i ni\u0161ta nije rekla. Janko je pomislio kako bi on trebao re\u0107i: \u201eVi\u0161e nema smisla! Zar ne osje\u0107a\u0161 da volim drugu?\u201c<\/p>\n I izgovorio je. Suho, oporo, bez osje\u0107aja. Agata je ustala i stala ponosno ispred njega. Jankova se ruka sama od sebe na\u0161la u zraku. Sje\u0107ao se da je vrisnula i zajecala prije nego \u0161to se sru\u0161ila na pod. Trebalo mu je zraka. Iza\u0161ao je na trijem. Podno stuba ugledao je Kastora. Bio je uznemiren. Podvio je rep i cvilio. Janko ga po\u010dne milovati po trbuhu. Ruka mu je zadrhtala i Kastor osjeti da je i gospodar uznemiren. Zatim je zare\u017eao i sko\u010dio na kvaku kao da \u017eeli u\u0107i u ku\u0107u, no Janko ga nije pustio. U\u0161ao je sam i \u010duo Kastora kako re\u017ee\u0107i grebe po vratima. Nakon nekoliko trenutaka pogasio je svjetla i ponovo iza\u0161ao. Zaklju\u010dao je vrata. Kastor ga je, cvile\u0107i i re\u017ee\u0107i, ispratio do ulice. Krene za njim, ali mu Janko naredi da ostane na ku\u0107nom pragu.<\/p>\n Vratio se kad je sunce s cvije\u0107a oko ku\u0107e ve\u0107 popilo rosu. Kastor mu cvile\u0107i dotr\u010di ususret. Ne osvr\u0107u\u0107i se na psa, Janko u\u0111e u ku\u0107u i istog trena izjuri natrag dozivaju\u0107i susjede\u2026<\/p>\n S prvim znati\u017eeljnicima u ku\u0107u se uvukao i Kastor. Svi su zaprepa\u0161teno zurili u Agatino be\u017eivotno tijelo koje je visjelo o klinu iznad vrata izme\u0111u sobe i kuhinje. Na tom je klinu ina\u010de visjela preparirana prepelica koju su Janko i Kastor zajedno ulovili pro\u0161log kolovoza. Prepelica je sada le\u017eala na stolu.<\/p>\n Onda je do\u0161ao inspektor. Susjedi nisu \u010duli da je pas no\u0107u lajao, ali su \u010duli da je pred jutro neuobi\u010dajeno cvilio.<\/p>\n ***<\/p>\n Janko Birek ustane s praga, ugasi cigaretu i ponovo ode do Kastorove ku\u0107ice.<\/p>\n \u2013 Kastore, moj Kastore! Znam da ti sve zna\u0161\u2026<\/p>\n Kastor se i ne pomakne. Janko u\u0111e u ku\u0107u, spakira najnu\u017enije stvari u naprtnja\u010du, zabaci je na le\u0111a, naredi Kastoru da ostane le\u017eati i polako se kroz vrt preko polja uputi prema \u0161umi. Tada Kastor naglo sko\u010di i na\u0107uli u\u0161i. Janko potr\u010di i domogne se prvog \u0161ipra\u017eja. Pas presko\u010di ogradu i jurne za njim.<\/p>\n Odjednom iz grma u \u0161umi pred Kastora istr\u010di zec. Pas zalaje. Prepoznav\u0161i Kastorov lave\u017e, Janko se naglo okrene i vrati do njega. Dugo su se promatrali u sablasnoj ti\u0161ini. Kao da se i treperenje li\u0161\u0107a na tren umirilo. Janko prvi obori pogled. Sjedne pod lijesku i pokrije lice rukama. Kastor je re\u017eao, ali se ipak smjestio do njegovih nogu. Kao u dobra stara vremena kad je Janko odlu\u010divao \u0161to \u0107e toga dana loviti.<\/p>\n \u2013 Za\u0161to me progoni\u0161? Zar vi\u0161e nismo prijatelji?! Znam da si volio Agatu. Netko je drugi to u\u010dinio, ne ja! Istina je da sam je prestao voljeti, ali nisam to u\u010dinio. Nisam, mora\u0161 mi vjerovati!<\/p>\n Posljednje rije\u010di ve\u0107 je izgovorio kroz pla\u010d.<\/p>\n \u2013 Jedino ti sve zna\u0161! Zar bi me odao?! Darija je jednako zgodna i umiljata kao Agata. Volim je! Bit \u0107e sve po starom. Ponovo \u0107emo biti obitelj.<\/p>\n Kastor ljutito odsko\u010di ustranu, iznenada se podigne na stra\u017enje noge i desnom \u0161apom zamahne prema Janku.<\/p>\n \u2013 Zar si protiv toga!? Ma kako sam mogao i pomisliti da si mi prijatelj?! Mar\u0161, i da te vi\u0161e ne vidim!<\/p>\n Janko hitro ustane i krene dublje u \u0161umu. No Kastor mu preprije\u010di put, uhvati ga za hla\u010de i po\u010dne ga vu\u0107i prema ku\u0107i. Janko se razbjesni, posegne u unutra\u0161nji d\u017eep kaputa i uperi pi\u0161tolj u Kastora:<\/p>\n \u2013 Gubi se, psino!<\/p>\n Kastor se nakostrije\u0161i, zatrese glavom i sjedne nekoliko koraka dalje od Janka, neprestano ga dr\u017ee\u0107i na oku.<\/p>\n \u2013 Rekao sam gubi se! M\u055ar\u0161!<\/p>\n Kastor je i dalje mirno le\u017eao gledaju\u0107i ga u o\u010di.<\/p>\n \u2013 E, pa da vidimo tko je gospodar!<\/p>\n Janko podigne pi\u0161tolj u zrak i opali. Kastor zare\u017ei i sko\u010di na noge. Spremao se zasko\u010diti Janka. On ustukne korak natrag i uperi pi\u0161tolj u vu\u010djakove noge. Ponovo opali. Kastor jaukne i odsko\u010di u stranu. Topli mlaz krvi iz stra\u017enje \u0161ape poprska lijesku.<\/p>\n Kastor bolno zacvili i munjevito nasrne na Janka. Jo\u0161 do ju\u010der nerazdvojni prijatelji, tog trenutka postali su nepomirljivi neprijatelji. Janka prestra\u0161i bijes u pse\u0107im o\u010dima i po\u010dne bje\u017eati glavom bez obzira posr\u0107u\u0107i kroz \u0161umu. Kastor ga je slijedio \u0161epaju\u0107i. Na proplanku zastane i poli\u017ee ranu. Nanju\u0161io je Janka u blizini. Janko osjeti da Kastor kroz granje vreba svaki njegov pokret. Pas ni\u010dim nije odao da ga je opazio. Polako ustane i po\u0111e prema naselju. Janko ga je trenutak motrio kroz granje, a onda, posumnjav\u0161i da \u0107e se Kastor vratiti s inspektorom, potr\u010di za njim vi\u010du\u0107i:<\/p>\n \u2013 Stani, Kastore!<\/p>\n Kastor se ne okrene nego ubrza korak.<\/p>\n \u2013 Staniii, Kastoreee!<\/p>\n Kastor ponovo odbije poslu\u0161ati. \u0160umom se prolomi novi pucanj. Kastor jaukne i skloni se u grabov grm. Tu su lani ulovili divlju svinju. Pod onom su je bukvom dokraja svladali. Janko je silazio puteljkom dr\u017ee\u0107i pi\u0161tolj u ispru\u017eenoj ruci i nervozno se osvr\u0107u\u0107i.<\/p>\n \u2013 E, ne\u0107e\u0161 pobje\u0107i, Kastore! Izdajico! Ne\u0107e\u0161!<\/p>\n Vu\u010djak je odluku donio iznenada. Kad je Janko prolazio pokraj grma u kojemu se Kastor pritajio, pse\u0107e su se \u0161ape same od sebe na\u0161le na Jankovim prsima. Iznena\u0111enje je bilo toliko veliko da se Janko nije sna\u0161ao nego je dopustio da ga Kastor sru\u0161i. Razjareno je cvilio.<\/p>\n \u2013 Kastore, nemoj! Jedini prijatelju\u2026\u2013 zapomagao je Janko.<\/p>\n No pas je pred sobom vidio samo \u010dovjeka-neprijatelja koji je zaslu\u017eio kaznu. Svi dani iskrenog prijateljstva toga su \u010dasa i\u0161\u010dezli unepovrat. Ba\u0161 u trenutku kad su se Kastorovi zubi opasno pribli\u017eili Jankovu vratu, odjekne pucanj. Kastorova se glava uz bolan cvile\u017e smiri na Jankovim prsima. On s ga\u0111enjem strese sa sebe Kastorovo truplo, pogleda u pi\u0161tolj koji je drhtao u njegovoj desnici i zaurla:<\/p>\n \u2013 Kastore, sad nemam vi\u0161e nikoga! Kastoreee!<\/p>\n Kleknuo je i bacio pi\u0161tolj. Svlada ga pla\u010d, ali ne ona vrsta pla\u010da nakon kojega se \u010dovjek osje\u0107a smirenim. Bio je to pla\u010d o\u010dajnika. Pla\u010d pora\u017eena \u010dovjeka. Janko je plakao nad samim sobom. Iznenada mu se u ruci opet na\u0111e pi\u0161tolj.<\/p>\n Trenutak poslije jecaj prekine pucanj.<\/p>\n Krajem se pro\u0161iri pri\u010da o gospodinu Janku Bireku koji nije mogao pre\u017ealiti tragi\u010dnu smrt svoje \u017eene Agate nego je duboko u \u0161umi pucao najprije u vjernog psa Kastora, a onda u sebe.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Nada Mihokovi\u0107-Kumri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111ena je 23. lipnja 1951. u Novigradu Podravskom. Nakon zavr\u0161ene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/p>\n Kao u\u010denica osnovne \u0161kole i gimnazije sura\u0111ivala je na radiju, u emisiji Stigla je po\u0161ta, i u dje\u010djim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mlade\u017e i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Pri\u010da za laku no\u0107, Pri\u010da za male i velike, Dnevnici, pisma, govor iz prvog lica), u dje\u010djim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, \u0160alji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u \u010dasopisima (Knji\u017eevnost i dijete, Nagnu\u0107a) i drugim publikacijama (Zapre\u0161i\u0107ki godi\u0161njak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska \u010ditanka, Maturanti staroga kova VI, Na\u0161 dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedni\u010dkih knjiga, \u010ditanki i zbornika. \u010clanica je Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika i Hrvatskog dru\u0161tva knji\u017eevnika za djecu i mlade.<\/p>\n Nagra\u0111ena je drugom nagradom za dje\u010dju pri\u010du na natje\u010daju Vesele sveske 1988., tre\u0107om nagradom za igrokaz na natje\u010daju Modre laste, tako\u0111er 1988., prvom nagradom za kratku pri\u010du na Knji\u017eevnom natje\u010daju radnika 1986. i 1987., tre\u0107om nagradom za kratku pri\u010du-satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Za prvu knjigu \u2013 Lastin rep, dobila je nagradu \u201eMato Lovrak\u201d za najbolji dje\u010dji roman u 1995. (do sada je do\u017eivio pet izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mlade\u017e Mjesto pod suncem; 1997. roman za mlade\u017e Mrazovac (do sada su objavljena dva izdanja); 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode jo\u0161 (do sada pet izdanja); 2001. roman za odrasle Prilago\u0111eni; 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu; 2006. zbirku pri\u010da za djecu Vrijeme je; 2008. roman za mlade\u017e Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep); 2009. zbirku pri\u010da za mlade\u017e Uvijek nada; 2011. zbirku pri\u010da za djecu Kroz staklene o\u010di; 2015. zbirku pri\u010da za male (i) velike Ima\u0161 izbor; godine 2017. roman za mlade\u017e I onda se ponovo zaljubila, nagra\u0111en nagradom \u201eNeretvanska maslina\u201c 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda \u010citateljsko oko; 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju za djecu Spisateljsko oko te slikovnicu \u0160to mrak i strah imaju s brojkama i slovima; 2020. zbirku pri\u010da za odrasle Igra zalaze\u0107eg sunca; 2o21. zbirku pri\u010da za djecu, La\u0111a od srca; 2022. zbirku Pri\u010de za velike i male mudroljupce, 2023. zbirku pri\u010da za djecu Znali su \u0161to \u017eele i 2024. tako\u0111er za djecu zbirku Va\u017ena je mjera. Godine 2025. izlazi prva knjiga memoarske proze Zbog princa na bijelom konju.<\/p>\n Prema romanu Prilago\u0111eni, Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, tako\u0111er na engleskome. Tom prigodom i roman je preveden na engleski jezik pod naslovom Adjusted.<\/p>\n Romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode jo\u0161 od 2005. izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac, 2006. Romani Prilago\u0111eni i Vjetar kroz kosu u digitalnom su izdanju objavljeni 2016.<\/p>\n \u017divi u Velikoj Gorici.<\/p>\n Podatci o autori\u010dinim knjigama dostupni su na internetskim stranicama: Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika,<\/p>\n www.centarkulture.com\/tag\/nada-mihokovic-kumric\/<\/a><\/p>\n i\u00a0https:\/\/www.youtube.com\/channel\/UCPpYENIt4A9zBgPJnwrDQtA<\/a><\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Image5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Image6.jpg\")
<\/p>\n