![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/000b.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Na raznim proslavama, sastancima, prijateljskoj KAVI i u POSJETIMA olako se poigravamo ne\u010dijim istinama i svojevrsnim TAJNAMA. No ve\u0107 sutradan TAJNE su javne, a istine tajne. Po glavi nam se\u00a0\u00a0 vrzmaju sasvim druge zamisli. O umi\u0161ljajima da i ne govorimo.<\/p>\n
Svijet promatramo \u0161kilje\u0107i kroz zamu\u0107ena stakla, a VIJESTI oslu\u0161kujemo s \u010depi\u0107ima u u\u0161ima. O\u010di su nam uprte u vr\u0161kove cipela. Kad se na semaforu pali \u017euto svjetlo, jo\u0161 \u017eurno pretr\u010davamo zebru. Katkad ne zastanemo ni pred crvenim. Uporno bezglavo \u017eurimo! Kao da nam nedostaje ZRELOSTI za vje\u017ebanje strpljenja.<\/p>\n
No ve\u0107 sutradan TAJNE su javne, a istine tajne. Po glavi nam se \u00a0 vrzmaju sasvim druge zamisli. O umi\u0161ljajima da i ne govorimo.<\/p>\n
Malokad nas zanima \u0161to se bli\u017enjima DOGA\u0110A U PONO\u0106, u zoru ili u predve\u010derje. Ne \u010dujemo ni nama upu\u0107ene ZVI\u017dDUKE. Nezainteresirano slu\u0161amo druga\u010dija mi\u0161ljenja i prijedloge.<\/p>\n
Jo\u0161 manje \u010dujemo POZIVE u pomo\u0107. Kao da od tu\u0111ih nevolja okre\u0107emo glavu. Ta\u0161ti i puni sebe, LJULJAMO se kroz vrijeme na krilima bijelih la\u017ei. No mnogo toga \u0160TO LEBDI izme\u0111u neba i zemlje izmamilo bi nam i osmijeh na lice i ispunilo srce zadovoljstvom.<\/p>\n
Ipak si pokatkad, u odsjaj ZALAZE\u0106EG SUNCA, s pi\u0107em u ruci predbacujemo \u0161to nismo sadr\u017eajnije iskoristili dan te se vi\u0161e posvetili drugima. Ve\u0107 sa zalaskom SUNCA zamjeramo si manje, a u okrilju no\u0107i, ako nas obuzmu strah i tjeskoba, laskamo si da smo sami sebi ionako dovoljni.<\/p>\n
Zaljubljeni u sebe, ne primje\u0107ujemo kako se razni GOSPODARI, UREDNICI i propovjednici poigravaju na\u0161im \u017eivotima, a mi se odazivamo na obilje\u017eavanje njihovih uspjeha.<\/p>\n
Rijetko pronalazimo sebe u drugima, a kad motrimo osobe zaigrane druga\u010dijim IGRAMA, na nosu su nam naj\u010de\u0161\u0107e sun\u010dane nao\u010dale. Kao da ne marimo \u0161to se zaboravljamo \u010de\u0161\u0107e igrati, redovitije se me\u0111usobno posje\u0107ivati i s rado\u0161\u0107u susretati.<\/p>\n
Zaigrani sobom, malo se kad upitamo koliko smo tu\u0111ih IGARA prekinuli, koliko svojih nismo odigrali, koje smo istine izdali, koje zamaglili, koliko prijedloga zlorabili i koliko zvi\u017edanja \u010duli kao pljesak.<\/p>\n
Tek u SUTON \u017eivotne balade, zgro\u017eeni i RAZOTKRIVENI od sebe samih, zaklju\u010dujemo kako smo se \u010desto divili raznim konjima ljepotanima i pritom za njih i umjesto njih teglili. Sami sebi ne vjerujemo s koliko smo se rasnih pudlica rado dru\u017eili, a njihov je lave\u017e bio glasniji i probita\u010dniji od lave\u017ea na\u0161ega psa \u010duvara.<\/p>\n
Nismo svjesni da nas u trenu mo\u017ee nadmudriti dobro uvje\u017ebani konj, a pravdoljubivi pas u hipu onemogu\u0107iti na\u0161e la\u017ei i prijevare. Svatko je od nas tijekom \u017eivota upoznao najmanje jednog ELEAZARA ili jednog KASTORA.<\/p>\n
Progutav\u0161i slinu, bez gri\u017enje savjesti okre\u0107emo glavu i odustajemo od istra\u017eivanja. Prekasno \u017ealimo \u0161to nismo odabirali IZBORE na kojima bi nam mnogi \u010destitali i sa zanosom pljeskali. Nije nam \u017eao \u0161to smo s premalo planinskih vrhunaca promatrali nebo i \u0161to smo u\u017eivali u premalo izlazaka ili zalazaka SUNCA. Ne \u017ealimo ni \u0161to smo previ\u0161e cesta zaobi\u0161li i s premalo izvora uta\u017eili \u017ee\u0111. Zgranuti, shvatimo da smo \u017eivjeli u vremenu u kojemu su psi stajali na strani istine, a GOSPODARI na strani la\u017ei. Zgrozimo seNAKON koliko smo sve\u010danih ru\u010dkova ili ve\u010dera od divlja\u010di iz krivolova \u201es gu\u0161tom\u201c podrignuli.<\/p>\n
Kad \u010dovjeku najmanje odgovara, k\u0107i no\u0107i a sestra sna dostavlja mu jednosmjernu kartu za bla\u017eenstvo raja ili oganj pakla, s presjedanjem u \u010distili\u0161tu ako du\u0161a zaslu\u017euje drugu priliku. \u010ceka nas ili mudri Vergilije ili lijepa BEATRICE.<\/p>\n
Vjerojatno su, najmanje jedan Vergilije ili jedna BEATRICE\u00a0neprimjetno \u017eivjeli i pokraj nas. S an\u0111eoskim krilima na le\u0111ima ili s vra\u017ejim ro\u0161\u010di\u0107ima na glavi? Me\u0111utim, primje\u0107ivali smo mnogo drugih i dopustili im da nas vode i zavode la\u017enim \u0160ARMOM.<\/p>\n
Bolji \u017eivot \u010desto tra\u017eimo NEGDJE drugdje, s nekim drugim(a), a ne s onim(a) pokraj nas, uz nas i oko nas.<\/p>\n
Nada Mihokovi\u0107-Kumri\u0107<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n SUTON<\/strong><\/p>\n Nakon \u0161to ju je Oskar Ban,\u201emu\u0161karac njezina \u017eivota\u201c,<\/em> iznenada napustio zbog \u201e\u017eene svojega \u017eivota\u201c,za magistru Olgu Haler godine su jurile kao lopovi pred policijom. Dugo je samu sebe uvjeravala da je Oskarov odlazak privremen, tek preispitivanje i provjetravanje osje\u0107aja koje zaljubljene \u017eene lako pra\u0161taju. Ali Oskaru se izgubio svaki trag, a magistra Olga izgubila je nadu u njegov povratak. Sve se vi\u0161e odricala dragih sitnica i u\u017eitaka koji su za\u010din \u017eivotu i \u010dine ga podno\u0161ljivim. Su\u017eivjela se s monotonom svakodnevicom.<\/p>\n Najbolji dio sebe ostavljala je za recepturom u ljekarni savjetuju\u0107i bolesne, tjeskobne i poti\u0161tene klijente. Prepoznavala je i kod sebe tragove tjeskobe i poti\u0161tenosti. No najbolji lijek za te osje\u0107aje bila je svijest da je potrebna tjeskobnijima i poti\u0161tenijima od sebe. Najzadovoljnijom se osje\u0107ala kad bi ujutro ili poslijepodne, prije ili nakon posla, skuhala kafu<\/em> susjedi Magdi. Usamljena i osamljena \u017eena lako se udru\u017ee u kro\u0107enju vremena. Nepotrebno se zamarati razmi\u0161ljanjem je li usamljenija ili osamljenija bila dugogodi\u0161nja udovica ili ne tako davno ostavljena \u017eena u najboljim godinama.<\/p>\n \u2013 Kako ste, gospo\u0111o magistra? Kako je u ljekarni? \u2013 zapiskutala bi Magda \u010dim bi opazila otvorene prozore Olgine dnevne sobe koji su gledali na zajedni\u010dko dvori\u0161te.<\/p>\n \u2013 Dobro, hvala! Kako ste vi?<\/p>\n Magda ne bi odgovorila ve\u0107 bi odmah po\u010dela kritizirati. U po\u010detku je magistra Olga sa zanimanjem slu\u0161ala njezin monolog. No Magdina tre\u0107a dob sve je \u010de\u0161\u0107e bila u raskoraku s njezinim pam\u0107enjem pa je \u010desto pri\u010dala sve iznova, samo druk\u010dijim redoslijedom. S nostalgijom se sje\u0107ala vremena do Domovinskoga rata, a s ogor\u010denjem vremena nakon Oluje<\/em> i mirne reintegracije. Slutila je da je slu\u0161a netko tko zna i mo\u017ee slu\u0161ati.<\/p>\n I toga travanjskog dana Magda je svoju pri\u010du po\u010dela re\u010denicom kojom je prethodnog dana zavr\u0161ilo njihovo dru\u017eenje:<\/p>\n \u2013 Vidite li vi, moja magistra, kako ova hrpa sme\u0107a svakim danom sve vi\u0161e buja?! \u2013 A zatim, uprijev\u0161i ka\u017eiprstom u prostor izme\u0111u njihove i susjedne ku\u0107e nastavi:<\/p>\n \u2013 Rekli su, jel\u055ate, da \u0107e ovdje gradit obdani\u0161te*. Al\u055a, eto, ve\u0107 dvadeset godina vlasnik, lije\u010dnik iz Splita, i Op\u0107ina ne uspijevaju se sporazumjet. Doktor bi na tih dvjesto pedeset hvati, jel\u055ate, gradio visoku prizemnicu. No iz Odjela za prostorno ure\u0111enje govore da bi se ovdje morala graditi \u010detverokatnica, kao ona ondje, vid\u055ate, tamo na uglu\u2026 I dok se dogovaraju, mi i dalje pod vlastitim prozorima udi\u0161emo tu\u0111i smrad!<\/p>\n Magda srkne malo kafe<\/em> i, masiraju\u0107i sljepoo\u010dnice, doda:<\/p>\n \u2013 Mutno mi je u glavi. Opet sam no\u0107as slabo spavala… I, jel\u055ate, da zemlji\u0161te ne zjapi prazno, prije nekoliko godina gospo\u0111a Mira, iz one zgrade prijeko, posadila je malo salate i kupusa. To je ona gospo\u0111a s pun\u0111om, vidjeli ste je nekol\u055ako puta kad smo razgovarale pred ku\u0107om. Bezobraznik ju je tu\u017eio! Sirotoj Miri kazna je pojela pola penzije. To, jel\u055ate, moja magistra, da \u010dovjek do\u017eivi od jednoga lije\u010dnika?!\u2026 Pokvareni su ljudi danas, moja magistra, do sr\u017ei pokvareni! Izvana ki\u010d, u srcu i du\u0161i ni\u010d! Brat bi brata utopio u kapljici vode.<\/p>\n Magistra Olga na trenutak pogleda Magdu, tek toliko da ostavi dojam kako je slu\u0161a. Ona sa \u017earom nastavi:<\/p>\n \u2013 Evo dokaza! Iznad nas dva se brata posva\u0111ala zbog garsonijere. Jedan je u nju uselio sina s malim djetetom, a drugi trk po pravdu na\u00a0* dje\u010dji vrti\u0107, sud! Budu\u0107i da sin tu prije nije \u017eivio, ako dragovoljno ne iseli, delo\u017eirat \u0107e ga, bogme, policija! Moja magistra, zlo i lopovluk haraju svijetom! Doga\u0111aju se za nas stare neshvatljive stvari! Prihva\u0107aju se zgra\u017eavaju\u0107a pona\u0161anja.<\/p>\n Zastala je na tren provjeravaju\u0107i slu\u0161a li je gospo\u0111a magistra i dalje. Slu\u0161ala ju je, slu\u0161ala, pozorno kao i svoje klijente! Obje su istodobno srknule gutljaj kafe<\/em>.<\/p>\n \u2013 Tako je i s ovim prostorom ovdje. Op\u0107ini se ne \u017euri da slu\u010daj okon\u010da, a vlasniku je, jel\u055ate, dra\u017ee da ta povr\u0161ina ljudima slu\u017ei kao smetli\u0161te nego kao povrtnjak. Jo\u0161 prije posljednjeg rata, jel\u055ate, jedanput se mi stanari \u017ealili mjesnoj zajednici. Predlo\u017ei\u0161e da ku\u0107ni savjet apelira na visoku svijest gra\u0111ana. I apelirao je! Al\u055a neuspje\u0161no! Nije da se ba\u0161 ne bi moglo po\u010distit, jel\u055ate! Kako su to samo pedantno uradili one godine kad su ovuda prolazile bud\u017ee<\/em> u mercedesima voze\u0107i se u posjet tvornici, ne znam kojoj, ima ih tu nekoliko\u2026 Nakon tog posjeta, jel\u055ate, samo su napenalili tablu Zabranjeno navo\u017eenje sme\u0107a<\/em>. Obrastao ju je korov i zatrpalo sme\u0107e. Eno, samo joj jo\u0161 vrh viri iz bazgovine! Vid\u055ate, vid\u055ate…? \u2013 upirala je ka\u017eiprstom.<\/p>\n Taj je prizor magistrinu oku bio itekako dobro poznat, tablu bi napipala i zavezanih o\u010diju. Zbog \u017eelje da djeluje kao suosje\u0107ajna slu\u0161ateljica skrenula je pogled na nju.<\/p>\n \u2013 Ta molim vas lijepo, jedanput sam oko pono\u0107i, kako ne mogu spavat, vidjela nekog \u017eutokljunca da s bicikla istovaruje starudiju! Prije nego \u0161to sam uspjela dreknut, vagabund je zaja\u0161io bicikl i dao petama vjetra. Stara Franca, iz zgrade prekoputa, uhvatila je tako\u0111er neku barabu kako iz automobila izvla\u010di stare gume, rajngle, lonce, \u0161tednjak\u2026 Izderala se: \u201eGospon, za ime Bo\u017eje, kak\u055a vas ni\u055a sram istovarivat svoje sme\u0107e pod tu\u0111e prozore?!\u201cBezobraznik je odbrusio: \u201e\u0160uti, babo, ak\u055a\u055ao\u0107e\u0161 da ti \u0161ajbe ostanu \u010ditave!\u201c<\/p>\n Magda uzdahne i srkne novi gutljaj kafe<\/em>. Olga joj nalije jo\u0161.<\/p>\n \u2013 Prije smo pokojna \u0161ogorica Julka i ja palile to sme\u0107e. No stanari iz okolnih zgrada digli su graju zbog dima. Iz Gradske uprave stigla je zabrana.<\/p>\n Trenutak je za\u0161utjela da udahne pa nastavila:<\/p>\n \u2013 Osvetoljubiv je dana\u0161nji vilajet*, moja magistra, osvetoljubiv! Sve zlopamtilo do zlopamtila! Nitko ne trpi ak\u055a mu se ne isplati. Pozatvarali se u sebe i ljubomorno bdiju nad vlastitim zalogajem hljeba. Mrvice radije bacamo nego darujemo. Prije smo se veselili me\u0111usobnim susretima i jadali se jedni drugima, nadaju\u0107i se iskrenoj utjehi. Danas, ako se nekomu potu\u017ei\u0161, slu\u0161a te s pola uha, sretan \u0161to se nezgoda o kojoj mu pri\u010da\u0161 nije dogodila njemu.<\/p>\n Iako je u Magdinim rije\u010dima bilo gorke istine, magistra Olga nije ih komentirala. Tek se pritajeno osmjehnula i blagonaklono kimnula glavom.<\/p>\n \u2013 Mi smo ovamo, jel\u055ate, doselili tisu\u0107u devetsto osamdeset i pete. Djeca radije ostala u Sarajevu. Na mjestu smetli\u0161ta tada se protezo krasan vrt lije\u010dnikova pokojnog oca. \u017divjelo se zdravije! Susjedi bili susretljivi i veseli! U prolje\u0107e su mirisale ljubi\u010dice i zumbuli, pa jorgovan, jasmin i ru\u017ee. U jesen su dozrijevale paprika i raj\u010dica da prste poli\u017ee\u0161. Neusporedivo s ovim drvenastim paprikama i vodnjikavim raj\u010dicama \u0161to se nude u trgova\u010dkim centrima. Zlo se pi\u0161e svijetu, moja magistra! Z-l-o!<\/p>\n No nekoliko dana poslije razgovor je krenuo druga\u010dijim tijekom. Nakon uobi\u010dajenog Magdina zanimanja za novosti, magistra Olga ju je upitala kako je ona, na \u0161to je Magda odgovorila:\u00a0*svijet<\/p>\n \u2013 Tu\u017eno, tu\u017eno, moja magistra! Bli\u017ei se jo\u0161 jedna godi\u0161njica kako me moj Meho napustio, pokoj mu du\u0161i. Umro je u \u010detvrtak, u osam ujutro, eto, ima ve\u0107 deset godina. Svakoga \u010detvrtka odlazim na Mirogoj, jel\u055ate! Uberem koji cvijet i u mislima budem s njim. Sumoran je \u017eivot, moja magistra, bez \u017eivotnoga druga, sumoran. Dijete odraste, osnuje svoj dom i vi\u0161e ne mo\u017eete ra\u010dunat na njegovo \u010de\u0161\u0107e dru\u0161tvo.<\/p>\n Magdi se ote dubok uzdah i na trenutak za\u0161uti. Pokraj ku\u0107e upravo su prolazile dvije \u010dasne sestre. Pritajen osmijeh ozari joj lice. Pokazuju\u0107i o\u010dima i laganim zamahom glave na njih, nastavi:<\/p>\n \u2013 Bila sam i ja tri godine u klostru, moja magistra! Imala lijep glas, jel\u055ate, pa me fratri htjeli u\u010dit pjevat. Nisu sve opatice uvijek mirne i povu\u010dene. Ima i njih vjetropirastih i nogastih, kakva sam i sama bila. Uh, \u0161to se moj pokojni Meho smijo kad sam pri\u010dala da sam gotovo u klostru zavr\u0161ila! Al\u055a moja je mati rekla: \u201eJok, nisam je rodila da ko opatica zija u crkvi!\u201c Jel\u055ate, i udali me za mojega pokojnog\u2026<\/p>\n Progutala je slinu, a o\u010di joj zaiskrile.<\/p>\n \u2013 Melem od \u010dovjeka bio je Meho. Nikad mi grubu rije\u010d nije reko, a kamoli me grubim prstom tako! A Julkin mu\u017e, jel\u055ate, u drugom krilu ku\u0107e, pijan\u010devo, tuko nju i djecu. No\u0107i i no\u0107i prespavala je kod susjeda ili tu u drvarnici, u kutu, gdje se nalazi va\u0161 WC. Danas, jel’te, kad je i on pokojni, u\u017eiva njegovu penziju i pr\u010di se ko grofica. A \u010desto je s djecom bila \u017eeljna korice hljeba.<\/p>\n Nakon sljede\u0107ega gutljaja kafe<\/em> kao da se zagrcnula. Gledala je preda se.<\/p>\n \u2013 Ja ne mogu pre\u017ealit mojega Mehu, du\u0161u od \u010dovjeka! Vrtim u glavi na\u0161 \u017eivot, naro\u010dito no\u0107u, kad me uhvati nesanica.<\/p>\n Uslijedila je dramatska stanka i novi gutljaj kafe<\/em>. Magda je pogledala u magistru kao da provjerava slu\u0161a li je. Olga je opet blago i sa smije\u0161kom kimnula glavom kao i svakom ispovjedni\u010dki raspolo\u017eenom pacijentu ili klijentu za recepturom i nije imala potrebu monolog pretvoriti u dijalog. Ionako je \u0161utnja trajala samo tren jer je Magda uvijek bila neumorna u nastavljanju razgovora.<\/p>\n \u2013 Znate, zvala me k\u0107erka da prek\u055a ljeta do\u0111em na more, u njezinu vikendicu. A kamo \u0107u ja, moja magistra? Ovdje sam sama, al\u055a sam, jel\u055ate, i svoj gospodar. Sa zetom se ne gledam ba\u0161 lijepo, a i stan se stra\u0161no usmrdi zatvorim li ga na nekol\u055ako dana. \u0160to \u0107e nego smrdit, ovo nije stan nego rupa! Sve puno plijesni i vlage, sunca ni za lijek, na sjevernoj je strani. Va\u0161 je okrenut prema jugu. Prije sam sunce lovila poslijepodne, al\u055a otkad su sagradili neboder na uglu, do mene ne dopire ni tra\u010dak. Ni za posteljinu po\u0161teno osun\u010dat! Po cijeli dan vjetrim, pravim propuh, nekad i no\u0107u, jer ne mogu spavat, al\u055a uzalud. Do\u0111e mi da ridam! Ne mogu pre\u017ealit stan u Sarajevu, na drugom katu, s pogledom na Miljacku. Vratili se mi osamdeset devete u Sarajevo, jel\u055ate, da budemo ispomo\u0107 k\u0107erki nakon poroda.<\/p>\n Zastala je, progutala slinu, gutnula opet malo kafe <\/em>i nastavila:<\/p>\n \u2013 Al\u055a ve\u0107 devedesete do\u0161lo drugo dijete pa nam postalo tijesno, jel\u055ate, a onda se ubrzo zakuhalo i me\u0111u ljudima. Maknuli se moj pokojni i ja k\u0107erki i zetu, i do\u0161li opet ovamo. U \u0161ogori\u010dinu ku\u0107u kao ispomo\u0107, jel\u055ate, jer se te\u0161ko razboljela. \u0160to \u0107u i \u017ealit? Dogodila se ta nesretna devedeset prva. K\u0107erka i zet izbjegli najprije u vikendicu na moru, pa u Njema\u010dku, radije nego k nama. Vratili se nakon Daytona<\/em>, jel\u055ate. I\u0161li vidjet kako se di\u0161e na Bentba\u0161i i Ba\u0161\u010dar\u0161iji. Nije ni za mislit, a kamoli za pripovijedat. Al\u055a no\u0107u, kad ne mogu spavat, ne mo\u055a\u0161 otjerat sje\u0107anja. Kao da se i mojemu pokojnom naru\u0161ilo zdravlje kad je ugledo razru\u0161eno Sarajevo.<\/p>\n Duboko je udahnula i zavrtjela glavom. O\u010di su joj se zacaklile.<\/p>\n \u2013 Nisu ga samo razru\u0161ili, uru\u0161ili su mu du\u0161u, izboli srce, jedva da mu \u010duje\u0161 bilo. Cigle i beton lako se nadoknade, al\u055anikad vi\u0161e ne mo’\u0161 nadoknadit ljude koji su bili du\u0161a i b\u0209lo \u010dar\u0161ije. Zet me vi\u0161e ne trpi. Ho\u0107e mi zapovijedat. Ma zamislite, moja magistra, on da meni zapovijeda u vlastitom stanu!? Ne mogu to dopustit, ne mogu, nikako ne mogu! Ni trpit to ne mogu! Nezahvalni su ljudi danas! K\u0107erka, jel\u055ate, \u0161uti, sirota, ne usudi se ni pisnut, djeca su tu\u2026 \u0160to \u0107ete, moj je zet sedamnaest godina stariji od nje, gotov starac ve\u0107, brate. Ona jo\u0161 dosta mladolika, ogledna. Nije da joj je vi\u0161e do a\u0161ika stalo, al\u055a mi se jadala, sirota, da zet zeleni od ljubomore i na najpristojniji mu\u0161ki pogled pri pozdravu. <\/em>Sama ga je birala i sad zbog djece i obraza nek\u055a trpi! Ja, bogme, ne moram! I ne\u0107u\u2026 Istina da je ovaj stan vla\u017ena, smrdljiva rupa, al\u055a mi u njoj nitko ne popuje kad \u0107u jest, a kad pi\u0161at. Man’te, moja magistra, prvoklasni je diktator moj zet!<\/p>\n Ote joj se kratki uzdah i baci letimi\u010dan pogled prema magistri Olgi koja je jo\u0161 uvijek djelovala smireno i usredoto\u010deno na njezin monolog. Za Magdu je to bilo zeleno svjetlo da mo\u017ee nastaviti.<\/p>\n \u2013 Da je \u0161ogorica bila po\u0161tenija, mogla sam ovdje naslijediti stan na drugom katu, jel\u055ate. Dvorila sam je ko dijete dok je bolovala, vadila je iz govana, da \u055aprostite, dirin\u010dila po ku\u0107i. I Bog ju je ipak na samrti prosvijetlio! No vrag je umije\u0161ao prste i ona, za inat, ispusti du\u0161u taman prije nego je do\u0161o advokat s izmijenjenom oporukom. Bog neka joj grijehe \u055aprosti! Meni je pripao suterenski stan, a na drugom katu \u0161epuri se ne\u0107akinja, koja je \u010depila nos i okretala glavu kad bi se \u0161ogorica ugovnala. Velika nepravda vlada svuda oko nas, moja magistra, velika nepravda! Nepo\u0161tenju i dvoli\u010dnosti raste cijena. Nije dobro, moja magistra, nije dobro! Svi samo jure, mlate pare, nitko ni za koga nema vremena. A \u0161to \u0107e im pare, vrag ih u \u0161umu okrenuo, ak\u055a ih ne znaju u zadovoljstvu potro\u0161it!? Nezdravo za tijelo, jo\u0161 nezdravije za du\u0161u, dozlaboga nezdravo i \u0161kodljivo!<\/p>\n \u2013 Ah, da! \u2013 osjetila je magistra Olga da se ipak mora uklju\u010diti.<\/p>\n \u2013 Eh, da je moj Meho \u017eiv, u\u017eivali bismo naveliko i putovali na\u0161iroko! Uvijek smo bili \u017eeljni vidjet svijeta. Kad bijasmo mla\u0111i i okretniji, pje\u0161ice smo zorom krenuli na Sljeme, a popodne se spustili na kupanje u Stubake, prespavali i ujutro natrag prek\u055a Sljemena dopje\u0161a\u010dili ku\u0107i. Danas ljudi ni u \u010demu ne u\u017eivaju, o\u010duvanju prirode se smiju. Na Sljeme se popnu limenim \u010detverokota\u010dem, po\u0161teno natovare trbuhe i autom se ponovo spuste do svoje krletke u neboderu. Sljeme rida nad takvim planinarima, moja magistra, rida sve u \u0161esnaest! Evo, i \u017ei\u010daru su nedavno ukinuli.<\/p>\n Magda malo zastane, sumnji\u010davo pogleda magistru Haler i upita je kako je na poslu. No ne \u010dekaju\u0107i odgovor, brzo nastavi:<\/p>\n \u2013 Ima li, gospo\u0111o magistra, u vas kakvih dobrih tableta za spavanje? One koje pijem i nisu bogzna kak\u055ae!<\/p>\n \u2013 Kako ne bi bilo?! \u2013 u \u010dudu \u0107e Olga Haler. \u2013 I na recept i bez recepta.<\/p>\n \u2013 A ima li, recimo, ovakvi\u055a?<\/p>\n Magda izvu\u010de iz d\u017eepa kutijicu.<\/p>\n \u2013 Ima i takvih \u2013 mirno odgovori Olga premda je bila iznena\u0111ena \u0161to je<\/p>\n Magda to pita.<\/p>\n \u2013 Ovakve je tablete, jel\u055ate, gospo\u0111i Miri iz ku\u0107e prekoputa propiso lije\u010dnik. Podi\u017ee joj ih k\u0107erka u nekoj drugoj ljekarni, ne u ovoj na uglu. Ve\u0107 od polovice tablete spava ko medo zimski san. Kako ni ja ne mogu spavat, dala mi je jednu tabletu da je isprobam. Od \u010detvrtine sam zaspala da me ni top ne bi probudio! Biste li mi vi prodali jednu kutijicu? U ovoj ljekarni na uglu ne mogu ih kupit bez recepta.<\/p>\n \u2013 One se i izdaju samo na recept \u2013 re\u010de magistra Olga Haler odlu\u010dno, ali odmah susje\u0107ajno za\u0161uti. Pozorno je procjenjivala svaki mig i drhtaj na stari\u010dinu licu pitaju\u0107i se bi li u njezinu slu\u010daju mogla prekr\u0161iti propise. Magda prva prekine \u0161utnju:<\/p>\n \u2013 Ako ih mo\u017ee uzimat gospo\u0111a Mira, za\u0161to ne bih smjela i ja!? Ma, hajte,<\/p>\n \u0161to mi se mo\u017ee dogodit? Ne\u0107u se, valjda, otrovat? Da popijem i cijelu kutiju, ne bih zaspala zauvijek.<\/p>\n Magistra Haler se trgne i munjevito se suo\u010di sa stari\u010dinim pogledom.<\/p>\n Objasni Magdi da za svaku promjenu terapije treba pitati svojega lije\u010dnika. Starica se zbuni i pogleda preda se. Zatim se uzvrti amo-tamo.<\/p>\n \u2013 Da mi se \u0161to i dogodi, tko bi \u017ealio za mojih devedeset godina? \u2013 \u00a0 uzdahnula je i za\u0161utjela. Kad je nastavila, zvu\u010dala je tu\u017eno:<\/p>\n \u2013 Moj je \u017eivot u sutonu. Jadan \u017eivot, moja magistra, jadan! Ne osje\u0107ajte se krivom ako mi mo\u017eete skratit no\u0107i. Ionako pri\u017eeljkujem no\u0107 bez jutra i katkad se jako rastu\u017eim kad shvatim da sam se opet probudila.<\/p>\n Magistra Olga je \u0161utjela, pognute glave. Ljudski dio nje bio je na Magdinoj strani. \u017divot ju je nau\u010dio da propise i pravila uvijek kr\u0161e emocije ili novac. No mu\u010dila ju je stari\u010dina uznemirenost kad joj je spomenula lije\u010dnika. I dok je Olga smi\u0161ljala rije\u010di iskrene utjehe, Magda naglo promijeni temu:<\/p>\n \u2013 Znate, bila sam danas na tr\u017enici. Janjetina, jel\u055ate, sko\u010dila banku po kilogramu. I piletini je porasla cijena, pa sam uzela samo dva-tri krilca. Ne jedem je rado, bude mi nekako prazna. Al\u055a moram zakinut \u017eeludac da bih unucima poslala ne\u0161to d\u017eeparca. Tjeraju \u0161kole za dobre struke. On za advokata, ona za lije\u010dnicu. Oboje bi, znate, voljeli \u017eivjet sa mnom. \u201e\u0160to \u0107ete u ovomsmradu?\u201c pitam ih, a oni ka\u017eu: \u201eMi \u0107emo to adaptirat, nano, i ne\u0107e biti smrada.\u201cAli zet im ne dopu\u0161ta da napuste Sarajevo, zamislite!<\/p>\n Magda je za\u0161utjela, progutala slinu i nastavila:<\/p>\n \u2013 Vrhunski je despot moj zet, magistra, vrhunski despot! \u2013 naglo se ushodala po sobi prinose\u0107i rup\u010di\u0107 nosu. \u2013 Uh, \u0161to bazdi sme\u0107e! Kad \u0107e ve\u0107 tu ne\u0161to sazidat?<\/p>\n \u2013 Pa ho\u0107e, valjda, jednom! \u2013 magistra je imala potrebu dodati malo optimizma njezinim razmi\u0161ljanjima, a starica nastavi:<\/p>\n \u2013 Ni obdani\u0161te, jel\u055ate, ba\u0161 nije sretno rje\u0161enje! Cika i graja pod prozorima cijeli dan tako\u0111er nisu ugodni. Sada trpi nos, a onda bi u\u0161i. Ne zna\u0161 \u0161to je gore! Uh, moja magistra, posebno sam alergi\u010dna na mirise! Smrdi i ovo lo\u017e-ulje na koje se grijete\u2026 Gospo\u0111a s drugog kata upotrebljava neki smrdljivi deterd\u017eent za pranje pelena. Kad ih po\u010dne vje\u0161at, moram pozatvarat prozore da se ne ugu\u0161im! A da znate kako katkad smrdi no\u0107u! Ni od smrada ne mogu spavat!… Zato trebam tablete… Uh, eno je, po\u010dinje vje\u0161at pelene\u2026 Dovi\u0111enja, gospo\u0111o magistra!<\/p>\n Od toga su se dana susreti stare Magde i magistre Olge udvostru\u010dili.<\/p>\n Zajedni\u010dka kafica<\/em> ostala je prijepodnevni ili poslijepodnevni ritual. Starica bi magistru do\u010dekivala na dvori\u0161nim vratima, s kurtoaznim pitanjima o poslu i zdravlju. No redovito bi je ispra\u0107ala i na posao, u jutarnju ili popodnevnu smjenu, uz \u201edobre \u017eelja za radni dan\u201c. Osim prijepodnevne ili popodnevne kafice<\/em>, nave\u010der bi se \u201eugurao\u201c i \u010daj od kamilice kad bi Magda izrazila bojazan \u201eda ne\u0107e valjda i te no\u0107i lo\u0161e spavati\u201c.<\/p>\n Magistra Olga joj je nudila biljne tablete, kapi ili \u010daj za spavanje, ali je Magda htjela ba\u0161 onak<\/em>\u055a<\/em>e<\/em> tablete kakve uzima gospo\u0111a Mira. Izmi\u0161ljala je sve neuvjerljivije izgovore da ne ode lije\u010dniku! Magda se pretvorila u napornu klijenticu izvan radnoga vremena, pa je Olga po\u017eeljela pokoji trenutkak prije ili nakon posla provesti sama sa sobom. S vremenom je po\u010dela smi\u0161ljati kako da uljudno otpravi napornu staricu, ali zbog empatije nije imala snage za to.<\/p>\n Sve je \u010de\u0161\u0107e tek s pola uha po tko zna koji put slu\u0161ala monologe o splitskom lije\u010dniku, obdani\u0161tu i Mirinu povrtnjaku, o njezinu Mehi, zetu i Sarajevu. Olga ju je iznenada prestala do\u017eivljavati kao su\u0107utno dru\u0161tvo. Sve \u010de\u0161\u0107e nagla\u0161avanje kako no\u0107u ne mo\u017ee spavati magistri je vi\u0161e zvu\u010dalo kao simpati\u010dna hipohondrija nego kao upozorenje na opasnost.<\/p>\n Onda se jednog dana na vratima stana magistre Olge, uznemirena i zdvojna, pojavila gospo\u0111a Mira. Rekla je da iznenada, na dva-tri tjedna, putuje bolesnoj sestri. Taman \u0107e joj kod sestre nestat tableta, a u mjestu nema ljekarne… Zamoli je da joj \u201euz kauciju iz ljekarne posudi\u201c dvije kutijice ovakvih<\/em> tableta za spavanje (pokazala joj je kutijicu), a za recept \u0107e se pobrinuti naknadno.<\/p>\n Kako je gospo\u0111a Magda ve\u0107 informirala magistru Olgu da susjeda Mira tro\u0161i te tablete, nije ju puno ispitivala. S razumijevanjem i povjerenjem ispunila joj je \u017eelju…<\/p>\n Sljede\u0107ega jutra magistru Haler probudi strka u dvori\u0161tu. Otvorila je prozor, no umjesto piskutava Magdina glasa, do\u010deka je kome\u0161anje u dvori\u0161tu. Zavijanje sirene hitne pomo\u0107i \u010dulo se sve jasnije i auto se zaustavio ispred njihove ku\u0107e. Nagnula se kroz prozor. Pred ulaznim vratima skupilo se mnogo ljudi. Istr\u010dala je iz stana.<\/p>\n \u2013 Stara Magda popila je dvije kutije tableta za spavanje \u2013 re\u010de netko.<\/p>\n Dok su Magdino tijelo unosili u ambulantni auto, magistra Olga me\u0111u svjetinom ugleda zgranuto lice gospo\u0111e Mire. Trenutak su se bez rije\u010di promatrale, a zatim Mira pokrije lice rukama i pla\u010du\u0107i krene prema svojoj ku\u0107i.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Nada Mihokovi\u0107-Kumri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111ena je 23. lipnja 1951. u Novigradu Podravskom. Nakon zavr\u0161ene gimnazije u Koprivnici diplomirala je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a magistrirala na Medicinskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/p>\n Kao u\u010denica osnovne \u0161kole i gimnazije sura\u0111ivala je na radiju, u emisiji Stigla je po\u0161ta, i u dje\u010djim listovima (Male novine, Kekec i Plavi vjesnik). Prozu za djecu, mlade\u017e i odrasle objavljuje od 1984. na radiju (Pri\u010da za laku no\u0107, Pri\u010da za male i velike, Dnevnici, pisma, govor iz prvog lica), u dje\u010djim listovima (Radost, Modra lasta, Smib, Prvi izbor, Cvitak, Vesela sveska, \u0160alji dalje), tjednicima (Vikend i Arena), u \u010dasopisima (Knji\u017eevnost i dijete, Nagnu\u0107a) i drugim publikacijama (Zapre\u0161i\u0107ki godi\u0161njak, Ljetopis grada Velike Gorice, Turopoljska \u010ditanka, Maturanti staroga kova VI, Na\u0161 dom, Kc-Fokus, Super Magnum). Zastupljena je u nekoliko zajedni\u010dkih knjiga, \u010ditanki i zbornika. \u010clanica je Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika i Hrvatskog dru\u0161tva knji\u017eevnika za djecu i mlade.<\/p>\n Nagra\u0111ena je drugom nagradom za dje\u010dju pri\u010du na natje\u010daju Vesele sveske 1988., tre\u0107om nagradom za igrokaz na natje\u010daju Modre laste, tako\u0111er 1988., prvom nagradom za kratku pri\u010du na Knji\u017eevnom natje\u010daju radnika 1986. i 1987., tre\u0107om nagradom za kratku pri\u010du-satiru na Danima Slavka Kolara 2018. Za prvu knjigu \u2013 Lastin rep, dobila je nagradu \u201eMato Lovrak\u201d za najbolji dje\u010dji roman u 1995. (do sada je do\u017eivio pet izdanja). Godine 1996. objavila je zbirku pripovjedaka za mlade\u017e Mjesto pod suncem; 1997. roman za mlade\u017e Mrazovac (do sada su objavljena dva izdanja); 1998. roman za djecu Tko vjeruje u rode jo\u0161 (do sada pet izdanja); 2001. roman za odrasle Prilago\u0111eni; 2002. roman za odrasle (i) mlade Vjetar kroz kosu; 2006. zbirku pri\u010da za djecu Vrijeme je; 2008. roman za mlade\u017e Rep, ali ne lastin (nastavak romana Lastin rep); 2009. zbirku pri\u010da za mlade\u017e Uvijek nada; 2011. zbirku pri\u010da za djecu Kroz staklene o\u010di; 2015. zbirku pri\u010da za male (i) velike Ima\u0161 izbor; godine 2017. roman za mlade\u017e I onda se ponovo zaljubila, nagra\u0111en nagradom \u201eNeretvanska maslina\u201c 2018. Iste godine objavljuje i zbirku osvrta i ogleda \u010citateljsko oko; 2019. zbirku osvrta i zapisa o pisanju za djecu Spisateljsko oko te slikovnicu \u0160to mrak i strah imaju s brojkama i slovima; 2020. zbirku pri\u010da za odrasle Igra zalaze\u0107eg sunca; 2o21. zbirku pri\u010da za djecu, La\u0111a od srca; 2022. zbirku Pri\u010de za velike i male mudroljupce, 2023. zbirku pri\u010da za djecu Znali su \u0161to \u017eele i 2024. tako\u0111er za djecu zbirku Va\u017ena je mjera. Godine 2025. izlazi prva knjiga memoarske proze Zbog princa na bijelom konju.<\/p>\n Prema romanu Prilago\u0111eni, Jacques Houdek skladao je istoimenu pjesmu, tako\u0111er na engleskome. Tom prigodom i roman je preveden na engleski jezik pod naslovom Adjusted.<\/p>\n Romani Lastin rep i Tko vjeruje u rode jo\u0161 od 2005. izlaze izmijenjeni i redizajnirani, kao i roman Mrazovac, 2006. Romani Prilago\u0111eni i Vjetar kroz kosu u digitalnom su izdanju objavljeni 2016.<\/p>\n \u017divi u Velikoj Gorici.<\/p>\n Podatci o autori\u010dinim knjigama dostupni su na internetskim stranicama: Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika,<\/p>\n www.centarkulture.com\/tag\/nada-mihokovic-kumric\/<\/a><\/p>\n i\u00a0https:\/\/www.youtube.com\/channel\/UCPpYENIt4A9zBgPJnwrDQtA<\/a><\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n
\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Image5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Image6.jpg\")
<\/p>\n