![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/000c.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ja bih se htio ponovno vratiti na inkriminirano vrijeme Savjetovanja u sferi kulture kojega je hrvatska Partija pripremila 1984. godine, dakle, u vrijeme neposredno pred na\u0161u ratnu kalvariju i ja sam tako\u0111er govorio na tome Savjetovanju kao \u010dlan Ideolo\u0161ke komisije CK Hrvatske pored nekih drugih jako zna\u010dajnih imena koja su svakako zna\u010dila i jo\u0161 uvijek ne\u0161to zna\u010de na na\u0161em hrvatskom kulturnom nebu kao \u0161to su Vanja Sutli\u0107 pa Ervin Peratoner, Nedeljko Dragi\u0107, Milan Rakovac. Ja sam tada spominjao neke tendencije u suvremenoj hrvatskoj umjetni\u010dkoj kritici, ali mi se \u010dini danas da sam ostao nedore\u010den odnosno da sam spomenuo stajali\u0161te o umjetni\u010dkoj i na\u0161oj kulturnoj kritici koje je ostalo na uvjerenju da je umjetnost i kultura prostor samodovoljnosti i imanencije koja nema nikakove veze sa socijalnim totalitetom.<\/p>\n
Moja namjera, dakako, nije bila otvarati diskusiju o spornim pitanjima literature \u0161to bi podsje\u0107alo na vrijeme \u017ddanova kada je literatura trebala biti \u0161to manje formalna. Ja sam samo htio re\u0107i da se ne sla\u017eem s mi\u0161ljenjem koje u tzv. umjetni\u010dkom diskursu ne vidi neke socijalno-povijesne relevancije, neke povijesne momente kao i realnu socijalnu situaciju koja u zna\u010dajnom mjeri oblikuje literatno djelo. Stoga je bilo to\u010dno moje zapa\u017eanje da svaka kritika te kritike i toga stvarala\u0161tva nailazi na primjedbu da je nepristojno, upravo staljinisti\u010dki nepristojno kritizirati tu imanenciju, ako kritika nije izvedena iz nje same, dakle pristaju\u0107i na njen privilegirani polo\u017eaj i ja sam tada spomenuo stajali\u0161ta nekih na\u0161ih literaturologa koji \u0107e nekoliko decenija kasnije u novim hrvatskim uvjetima drmati hrvatskim ministarstvom kulture vjerojatno stoga \u0161to su formulirali tezu kako “logi\u010dki semanti\u010dki izvod istine mora biti ontolo\u0161ki dostatan upravo zato \u0161to literatura ne poznaje zbilju izvan jezi\u010dke.” Tu se mo\u017eda previ\u0161e nagla\u0161avao taj moment jezika za razliku od moga mi\u0161ljenja da je tu rije\u010d o lo\u0161oj apstraktnosti pa sam inzistirao na poimanju literarnoga djela kao rada svagda socijalno odre\u0111enog \u0161to sabire i reproducira totalitet povijesnoga iskustva.<\/p>\n
Ne treba ovdje uvjeravati nikoga kako je ovo moje stajali\u0161te bilo osu\u0111eno na trpljenje kvalifikativa teorije odraza sa kojom teorijom zajedno sa cijelim ruskim marksizmom smo mi produktivno raskrstili u novoj viziji samoupravne civilizacije. Htio sam re\u0107i da ja literaturu vidim kao malu zbirku kratkih misli o svijetu i \u017eivotu i u tome je specifi\u010dnost onih pjesnika i pjesnikinja i pisaca koje sam pratio tijekom vremena (i pisao o njima i njihovoj literaturi) da svrhu poezije ne predstavljaju neke stvari i njihova prakti\u010dka egzistencija ve\u0107 stvaranje i izra\u017eavanje govorom. Poezija, dakle, po\u010dinje u onom trenutku kada je pjesnik ili pjesnikinja u\u010dinila poku\u0161aj da izrazi samu sebe. Ono \u0161to je re\u010deno, ono \u0161to je izgovoreno ili napisano za nju ili njega je samo zbog toga da bi bilo izra\u017eeno. Odatle ta uzvi\u0161enost poetske rije\u010di koja obuhva\u0107a takve predod\u017ebe koje po svojoj vrijednosti s pravom te\u017ee da se izdvoje od obi\u010dnog na\u010dina govora, ali to je jo\u0161 uvijek jako daleko od onog vulgarnog poimanja na\u0161ih ministara kulture koji smatraju da se \u010ditav realitet poezije iscrpljuje u jeziku odnosno da poezija ne poznaje zbilju izvan one jezi\u010dke. Me\u0111utim, istina je da se poezija u jezi\u010dkom pogledu izgra\u0111uje kao jedno naro\u010dito podru\u010dje, ali se ona odvaja od obi\u010dnoga govora, jer u njoj stvaranje izraza dobija vi\u0161u vrijednost od onoga obi\u010dnoga izgovaranja. Poezija, dakle, zna za ono podru\u010dje od kojeg se mora osloboditi da bi se stavila na slobodno tlo umjetnosti, ona se unekoliko mora osloboditi limita jezika da bi postala umjetnost ina\u010de je logika<\/p>\n
\u201cNaprotiv, pravi objekt koji odgovara poeziji je beskrajno carstvo duha.\u201d<\/em><\/p>\n (Hegel, Estetika 3, 375)<\/em><\/p>\n Jezik je, dakle, materijal koji neposredno pripada duhu i koji je od svakog drugog materijala najsposobniji da interese duha uhvati u njihovom unutra\u0161njem \u017eivotu. Promatrano s te strane glavni zadatak poezije sastoji se u tome da u svijesti istakne snage duhovnog \u017eivota i uop\u0107e ono \u0161to je u svijetu ljudskih strasti i osje\u0107aja poput morskih valova koji se penju i spu\u0161taju ili kao more koje mirno struji pred ljudskim o\u010dima, odnosno, sveobuhvatno carstvo ljudskih predod\u017ebi, podviga, radnji, udesa, pokreta\u010dkih snaga svijeta i bo\u017eansko upravljanje tim svijetom.<\/p>\n \u201cPoezija je na taj na\u010din najop\u0107enitija i najpoznatija u\u010diteljica ljudskog roda i ona je to jo\u0161 I danas.\u201d<\/em><\/p>\n (Hegel, Ibid)<\/em><\/p>\n Eto, to sam zapravo tada htio re\u0107i, ali mi je trebalo skoro 4 desetlje\u0107a da bi moje mi\u0161ljenje bilo izra\u017eeno na razumljiv na\u010din i na\u010din koji je prihvatljiv mnogima, a onda sam se sjetio rije\u010di suvremene hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga:<\/p>\n \u201cMi pjesnici smo takvi kakve nas je Bog pomilovao svojim stihom, a ina\u010de bi na svijetu nedostajao najsjajniji roj zvijezda na no\u0107nom nebu.<\/em><\/p>\n Mi pi\u0161emo drugima o sebi i onda drugi sebe pronalaze u nama.\u201d<\/em><\/p>\n Tako su i mene pomilovali svojim stihom pa sam skoro 4 desetlje\u0107a kasnije oslobo\u0111en optu\u017ebi za staljinisti\u010dki criminal, jer se nikome nije svi\u0111ala otvorena argumentacija oko sudbine realnog socijalizma i ljudi zato\u010denih u njemu, a danas – u demokraciji – svatko mo\u017ee neka\u017enjeno pljuvati po svemu.<\/p>\n Da \u010dovjek pukne od smijeha!<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d<\/strong><\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d porijeklom iz Hercegovine, ro\u0111enjem Dubrov\u010danin, a\u00a0 odgojem Zagrep\u010danin ro\u0111en je u Dubrovniku 25 sije\u010dnja 1959 godine.<\/p>\n \u010cetiri razreda Preparandije poha\u0111a u Dubrovniku\u00a0 a kasnije \u0161kolu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku \u0161kolu u Splitu u svojstvu poru\u010dnika trgova\u010dke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpo\u010dinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.<\/p>\n Filozofsku disertaciju obranio na Sveu\u010dili\u0161tu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.<\/p>\n Glavni je i odgovorni urednik novine zagreba\u010dkog\u00a0 Sveu\u010dili\u0161ta \u201cStudentski list\u201d 1982-83, \u010dasopisa za teoretska pitanja \u201cPitanja\u201d 1984-85, klini\u010dki je sociolog psihijatrijske bolnice Vrap\u010de u Zagrebu od 1990-94.<\/p>\n Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na\u00a0 hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je\u00a0 svoje radove u nekih tridesetak\u00a0 novina i \u010dasopisa u sedam gradova i \u010detiri zemlje.<\/p>\n Tako\u0111er je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz podru\u010dja knji\u017eevnosti i politike.<\/p>\n \u017divi i radi u Adelaideu u Australiji.<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/017.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Image13.jpg\")
<\/p>\n