![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/003c.jpg\")
<\/h2>\n<\/h2>\nSavo Ili\u0107: POTPE\u0106 \u2013 Selo kojeg vi\u0161e nema, <\/strong>Vlastita naklada, <\/strong>Pula 2011.<\/em><\/p>\n Vi\u0161e je razloga zbog kojih sam sa posebnim zanimanjem i rado\u0161\u0107u pro\u010ditao rukopis knjige pod naslovom: POTPE\u0106 \u2013 selo kojeg vi\u0161e nema.<\/p>\n Najprije, zato \u0161to autora Savu Ili\u0107a poznajem du\u017ee od polovice prosje\u010dnog ljudskog \u017eivota. U tom smo vremenu nekoliko nezaboravnih godina skupa radili u instituciji koja se bavila za\u0161titom prava radnika i dru\u0161tvene svojine, kojoj se danas ne vide tragovi. Preostale godine lijepo smo se dru\u017eili i prijateljevali na iskreni i topli ljudski na\u010din. Kako prili\u010di osobama koje su potekle iz istoga kraja i koje, ba\u0161 u svemu, imaju bliske poglede na \u017eivot.<\/p>\n Zatim, zbog \u010dinjenice \u0161to se knjiga bavi prostorom i vremenom kroz kojeg sam nebrojeno puta pro\u0161ao i jo\u0161 uvijek prolazim. A koje, uz to, dobro poznajem, volim i po\u0161tujem. I kojima \u0107u, kao i dragim mi ljudima, ostati vjeran do kraja \u017eivota.<\/p>\n Nadalje, poradi doga\u0111aja iz netom svr\u0161enog stolje\u0107a koji nas se nepobitno ti\u010du, po\u0161to smo bili njihovi mirotvorni sudionici i kolateralne \u017ertve i stradalnici zlih ljudi i njihovih lo\u0161ih politika. Savo, kao nominalni gubitnik rodnoga sela i trajni iseljenik iz rodnoga doma i kraja, pod okolnostima koje stratezima rata i ru\u0161iteljima mira ne mogu nimalo slu\u017eiti na \u010dast. Ja, opet, kao patnik sarajevske ratne opsade i muhad\u017eir izvan prve domovine i Sarajeva grada koga sam, neoprostivo mnogo, volio i iskreno \u0161tovao.<\/p>\n I, na koncu, zato \u0161to sam od Save Ili\u0107a nau\u010dio mnoge lijepe stvari o \u017eivotu i ljudima, a koje i danas ba\u0161tinim kao va\u017ene dijelove svoga karaktera i osobnosti, prenose\u0107i ih mla\u0111ima od sebe. Za ovo \u0107u mu biti zahvalan do kraja \u017eivota, a moji potomci i dalje od toga.<\/p>\n Sve pobrojane, i jo\u0161 mnoge druge razloge, imao sam u vidu dok sam \u010ditao Savin rukopis i bilje\u017eio njegove sastavnice, va\u017ene za ovaj pogovor i prikaz. Kasnije sam ga sro\u010dio, bez imalo primisli i pretenzija, da mogu dati valjane odgovore na mnoga pitanja koja su u njemu postavljena. Najmanje na ono krucijalno: Za\u0161to sela Potpe\u0107 vi\u0161e nema kao stoljetnog prebivali\u0161ta stotina i tisu\u0107a Potpe\u0107ana, i za\u0161to ga nalazimo samo na kartama prostora \u010dijim je granicama, odavno ve\u0107, istekao rok trajanja. Te odgovore nemaju ni drugi, mnogo pozvaniji i u\u010deniji od jednog pjesnika i spisatelja i to me saznanje ne \u010dini sretnijim.<\/p>\n U nadahnutom emotivnom \u0161tivu, \u0161to ga je Savo Ili\u0107 napisao i posvetio svojim Potpe\u0107anima, ma gdje bili, sro\u010dena je dojmljiva pripovijest, koja zorno svjedo\u010di o nama i na\u0161im sudbinama. Istinita povijest sela, koje je ro\u0111eno nakon jedne od niza znanih i neznanih seoba, uzrokovanih pomorom domicilnog stanovni\u0161tva od nekada neizlje\u010dive bolesti ‘kuge’. Tako je, uz rub ku\u017enoga groblja, a blizu Orlove klisure i nadaleko \u010duvene pe\u0107ine, nastalo selo Potpe\u0107. Na sli\u010dan na\u010din, samo desetak kilometara bli\u017ee Tuzli, nastanjeni su i moji rodni \u010cani\u0107i u koje su se doselili Hrvati katolici iz primorskih i hercegova\u010dkih krajeva. Sli\u010dna je geneza i mnogih drugih sela i naselja diljem Bosne i Hercegovine.<\/p>\n Pi\u0161u\u0107i o zna\u010dajkama svoga rodnog Popte\u0107a, autor nas vodi kroz turska i jugoslavenska vremena, zavr\u0161avaju\u0107i to pute\u0161estvije s prvim desetlje\u0107em dvadesetprvoga stolje\u0107a. U tom se razdoblju Potpe\u0107 razvijao i rastao, njedre\u0107i na obroncima Majevice brojne zaseoke i podsela koja su \u010dinila doma\u0107instva istog prezimena. U nekima je broj prezimena bio dvocifren, osobito kad je bila rije\u010d o ravni\u010darskim zaseocima.<\/p>\n Taj Potpe\u0107ki rast nisu usporavale ni zaustavljale bune nezadovoljnih kulaka, aga i begova protiv gramzive turske vlasti, niti okupacije nacista i njihovih doma\u0107ih sluga i ulizica za Drugoga svjetskog rata. Nisu ih ko\u010dile promjene dru\u0161tvenih sistema, niti u njima vr\u0161ene reforme. Sve je to bivalo i prolazilo, a Potpe\u0107ani su ostajali u svojim ku\u0107ama i na svojim ognji\u0161tima.<\/p>\n Sve do kobnog vremena kada se raspala Socijalisti\u010dka Federativna Republika Jugoslavija.<\/p>\n A, onda, nakon svih mora i pomora, nakon ljutih buna i svjetskih ratova, do\u0161ao je krvavi bosanskohercegova\u010dki me\u0111unacionalni, vjerski, gra\u0111anski i bratoubila\u010dki rat, koga neki mudraci pojednostavljeno zovu samo agresorskim, da bi mu prikrili pravu pozadinu i su\u0161tinu. I u tome ratu, koji je kao i svi dosad poznati trajao \u010detiri godine, Potpe\u0107ani su morali napustiti svoje rodno selo i svoj zavi\u010daj. Mnogi me\u0111u njima napustili su \u010dak i domovinu, to jest, otad\u017ebinu bje\u017ee\u0107i u susjedne zemlje i dalek nepoznati svijet.<\/p>\n Iako su tuzlanski kraj, izuzev rubnih dijelova, u tom poganom ratu mimo\u0161le masovne seobe stanovni\u0161ta, Potpe\u0107 je bilo jedno od rijetkih mjesta u kome se desio egzodus domicilnog pravoslavnog stanovni\u0161tva. Svi Potpe\u0107ani, u dan ili dva, napustili su svoje rodne domove i preko Smolu\u0107e, gdje su se neko vrijeme zadr\u017eali u okru\u017eenju Armije BiH, raselili se diljem zemlje Bosne i ostatka svijeta. Ve\u0107ina ih se, \u010dudne li sudbine, nastanila u Semberiji, gdje mnogi i danas \u017eive. U tu\u0111im ili u svojim ku\u0107ama, netom izgra\u0111enim. U rodni se Potpe\u0107 malo tko vratio, unato\u010d apelima svjetske zajednice. Zato Potpe\u0107 danas nije ono \u0161to je ju\u010der bio. A tako \u0107e, izgleda, ostati i za sva vremena.<\/p>\n Ru\u017ena je i tu\u017ena subina ljudi koji su prognani sa svojih ognji\u0161ta. O njima je napisano na hiljade knjiga i ispjevane su stotine pjesama koje se pjevaju uz gusle, \u0161argije i violine. O tim tu\u017ealjkama ne vrijedi zboriti. Njih treba \u010ditati ili du\u0161om slu\u0161ati.<\/p>\n Knjiga o selu kojeg vi\u0161e nema, najbolje kazuje o tome usudu. A usud, po prirodi stvari, niti poznaje niti priznaje nacionalne i vjerske podjele. On poznaje ljude, a ljudi su isti. Jedni stra\u0161no prljavi, drugi sjajno \u010disti. Jedni ubojice, drugi ubijeni. U du\u0161u il’ tijelo, to je manje va\u017eno.<\/p>\n Nakon \u0161to nam je ispri\u010dao tu\u017enu pripovijest Potpe\u0107a i njegovih prijeratnih stanovnika, Savo Ili\u0107 se potrudio osvje\u017eiti svoja kazivanja nizom anegdota i po\u0161alica o ljudima i vremenima koja su njegova pro\u0161lost. Duhovito i domi\u0161ljato, zapisao je neke obi\u010daje i doga\u0111aje, koji su va\u017eni za sada\u0161nje kao i za generacije koje dolaze. Tim je dijelom knjige, makar na trenutak, potisnuo u drugi plan gor\u010dinu potpe\u0107ke sudbine, vrativ\u0161i nas u neka ljep\u0161a vremena i topla ozra\u010dja danas pustih ku\u0107a na zapadnim padinama planine Majevice.<\/p>\n Zato mu Potpe\u0107ani, a i drugi ljudi dobre volje, dok je svijeta i vijeka, trebaju biti zahvalni. Jer, svojom je rije\u010dju otrgnuo dio pro\u0161le zbilje od neumitnog ljudskog zaborava. A zaborav je izbrisana pamet, za razliku od svega \u0161to je zapisano.<\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/em><\/p>\n \/ Prikaz \u201eSelo bez adrese\u201c objavljen je u Andri\u0107evoj knjizi \u010cita\u010deva rije\u010d, te u br\u010danskom \u010dasopisu \u201eRije\u010di\u201c br. 1-2\/2012. \/<\/em><\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e podataka o gospodinu Ivi Miji Andri\u0107u mo\u0107i \u0107ete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.<\/p>\n Kontakt: E-mail:\u00a0ivomijoandric@yahoo.com<\/a><\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/005-5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/004.jpg\")
<\/p>\n