![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/z004.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ru\u017eica Mili\u010devi\u0107: DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIM, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2020. godine<\/p>\n
Neopisivo se lijepo osje\u0107am kad pro\u010ditam tako dobru knjigu kakva je zbirka pjesama Ru\u017eice Mili\u010devi\u0107, objavljena pod skromnim a bezgrani\u010dno poeti\u010dnim naslovom,\u00a0Dozvolite da se obratim, <\/em><\/strong>i uredni\u010dkim budnim okom velikog literarnog znalca Ivana Lovrenovi\u0107a. <\/em><\/strong>Tako jednostavan i suptilan na\u010din obra\u0107anja pjesnika svojim \u010ditaocima i ostatku svijeta nisam ranije zapazio niti osjetio ni kod jednog pisca.<\/p>\n Pjesnikinja Ru\u017eica Mili\u010devi\u0107 ro\u0111ena je i odrasla s prezimenom Kopa\u010devi\u0107u posavskom i bosanskohercegova\u010dkom mjestu Donji Svilaj prije pedeset i neku godinu. Za razliku od ve\u0107ine drugih pjesnika po\u010dela je pisati poeziju relativno kasno. Rekao bih u godinama pune zrelosti kad je zavr\u0161en proces visokog obrazovanja i ste\u010deno bogato \u017eivotno iskustvo. Sli\u010dan put imala je i njezina zemljakinja Cecilija Toski\u0107, koja je literarno zabljesnula zbirkom pri\u010da Fojni\u010dki krumpir i tirolske \u0161pargle.<\/em><\/p>\n Ima ne\u0161to specifi\u010dno kod knji\u017eevnica koje dolaze iz inspirativne, i po nobelovcu poznate Bosne i Hercegovine. One ne stvaraju ispod prosje\u010dna i prosje\u010dna djela. Gotovo uvijek je to literatura koja ostavlja duboki trag i lako pronalazi put do \u010ditalaca. Proteklih godina pisao sam prikaze vi\u0161e njihovih knjiga i uvijek ostajao zadivljen \u00a0 osebujnim stilom, lako\u0107om izri\u010daja i \u010disto\u0107om jezika koga koriste u prikazivanju svijeta i svega onoga \u0161to ga \u010dini lijepim i prepoznatljivim.<\/p>\n Poezija Ru\u017eice Mili\u010devi\u0107 izlo\u017eena u ovoj zbirci nadilazi o\u010dekivanja ne samo probranijih \u010dita\u010da, ve\u0107 i literarnih znalaca koji pi\u0161u knji\u017eevnu kritiku ili prikazuju knjige kako to ja \u010dinim. Ona je po mnogo \u010demu bliska pjesni\u0161tvu nobelovke Wislave\u0160imborske, sa razli\u010ditostima koje su uo\u010dljive samo dobrim poznavateljima modernog pjesni\u0161tva. Tematska bliskost i lirska dubina u kojoj nema naslaga taloga, ve\u0107 ima samo kristale od rije\u010di, daje toj poeziji ne\u0161to vanzemaljsko, bolje re\u0107i kozmi\u010dko, \u0161to vodi prostranstvu i njegovoj op\u0107oj nesagledivosti. Dok upija stihove iz ove zbirke, \u010ditalac se osje\u0107a kao putnik u svemirskom brodu, koji mi\u0161lju i pogledom tra\u017ei mjesto gdje \u0107e aterirati nakon \u0161to pro\u010dita zadnji redak pjesme.<\/p>\n Snaga je pjesnika da svoju lirsku inspiraciju podijeli do kraja sa onima koji vole \u010duti lijepu pisanu rije\u010d. Po tome se prepoznaju samo dobri stihotvorci, a njih je uvijek bilo manje od onih prosje\u010dnih. Ru\u017eica je svoju poeziju oblikovala najljep\u0161im rije\u010dima, djeljala najfinijim dlijetom i klesala najboljim alatom za obradu mramornog kamena. Otuda je ona u isto vrijeme bistra kao izvor, meka i topla kao drvo i \u010dvrsta kao stijena izvajana ki\u0161om, snijegom i ledom milijunima minulih godina.<\/p>\n Kad jedna zbirka pjesama zapo\u010dne stihovima pod naslovom DUH WAKAN TAKE<\/em>, tada neslu\u0107eno porastu \u010ditala\u010dka o\u010dekivanja koja su u srazu i skladu s dana\u0161njim vremenom idiotskog rata i prijeko potrebnog mira. Rata na Srednjem i ne tako Dalekom Istoku, odakle nas Sune svaki dan pohodi. Mira koji je tako drag ljudima da ga skoro svi nose u srcu i grudima.<\/p>\n Kad su misionari stigli u zemlju bizona, podijelili su molitvenike, a vojnici deke.<\/em><\/p>\n WakanTankija su napojili \u010dudesnom vodom i ubili ga.<\/em><\/p>\n Njegova djeca su pomrla od gripe i kozica, a da nikad nisu vidjeli bijelce.<\/em><\/p>\n Goveda su protjerala bizone, civilizacija raj.<\/em><\/p>\n U \u010detiri stiha i \u010detiri retka izlo\u017eena je \u010ditava povijest stradanja indijanskih naroda od pohlepnih bijelaca doseljenih iz Zapadne Evrope, koji nisu ni danas punio milosrdniji nego \u0161to su bili u davna vremena.<\/p>\n Tarahumara. Indijanci u sandalama, tr\u010de za dobrotvorne priloge.<\/em><\/p>\n Ve\u0107ina nije \u010dula da se Amerika ispri\u010dala za genocid.<\/em><\/p>\n A ne\u0107e ni \u010duti, jer sila Boga ne moli, premda Bog silu ne voli. Znade to dobro vatikanski papa Franjo,koji uzaludno moli za mir krvlju zaprljane sulude umove velikih mo\u0107nika i njima odanih malenih zlobnika. Svi su oni na jednoj a mali, nemo\u0107ni \u010dovjek stoji, kle\u010di ili mrtav le\u017ei na drugoj, gubitni\u010dkoj strani. O tome istinski svjedo\u010di pjesma sa naslovom Rod.<\/em><\/p>\n Oni su zaboravili da smo sa\u010dinjeni od iste vode. <\/em><\/p>\n Prolazili su kroz nas pjevu\u0161e\u0107i pjesme o slobodi.<\/em><\/p>\n Mi vi\u0161e nismo bili njihov rod.<\/em><\/p>\n U Austriji, gdje trostruka majka Ru\u017eica \u017eivi sa svojom obitelji nakon \u0161to je 1992, zbog najezde rata izbjegla iz Sarajeva (u kome sam pro\u017eivio i pre\u017eivio paklenu ratnu opsadu), napisane su brojne antologijske pjesme iz ove svevi\u0161nje zbirke. Me\u0111u njima i Ebensee, 9. maj 2014. <\/em>iz koje prepisujem potresne stihove:<\/p>\n U Ebenseeu, gradi\u0107u ispod kamenoloma.<\/em><\/p>\n Poznatom po broju maloljetnih trudnica. I djece bez o\u010deva\u2026<\/em><\/p>\n Djevoj\u010dica iz Bosne igra Anu Frank i \u0161apu\u0107e. Samo da pro\u0111e. Samo da pro\u0111e.<\/em><\/p>\n Buket crvenih ru\u017ea pod njenim nogama, miri\u0161e na kuhani krumpir.<\/em><\/p>\n Njena majka se ispovra\u0107ala i sada misli na suvenire.<\/em><\/p>\n Dok se kao na traci vrti film sje\u0107anja na sva bjelosvjetska zla gledana s ekrana ili do\u017eivljena, ljudi bez krova nad glavom, ju\u010der u Bosni i Hercegovini a danas u Iraku, Afganistanu, Libiji, Siriji, Sudanu, Ukrajini i Palestini mole za mir i pla\u010du nose\u0107i na rukama svoju mrtvu ili ranjenu djecu. Dotle velike gazde i polit-mo\u0107nici hodo\u010daste Evropom i svijetom daju\u0107i potporu ratu a ne miru, i pripisuju\u0107i krivnju drugima a ne sebi samima. Ljudima bez doma pjesnikinja posve\u0107uje pjesmu Besku\u0107nici, <\/em>koja ima samo dva, za sva vremena jasna i prejasna stiha, mi\u0161lju i rije\u010dju vjerno naslikana:<\/p>\n Na dlakavom licu moga psa trnu se svjetla grada.<\/em><\/p>\n U uglovima o\u010diju, sva tuga zaspalih dje\u010daka, \u017eulja \u017eivotinju.<\/em><\/p>\n \u0160ta re\u0107i vi\u0161e od tuge psa koji \u017eali djecu stradalu u ratu neljudske obijesti. Ni\u0161ta osim da i pas prezire zlotvore i da me\u0111u njima nema prijatelje. Kao ni Andri\u0107eva ov\u010dica Aska, koja se sklonila u pjesmi Vukovi \u2026<\/em><\/p>\n su se tiskali oko stada.<\/em><\/p>\n Dogovarali se kako da ga zakolju.<\/em><\/p>\n Najmla\u0111a ovca grickala je travu i gledala ih u o\u010di,<\/em><\/p>\n Pogledom koji je ve\u0107 bio na nebu.<\/em><\/p>\n Toliko je u ovoj kristalnoj zbirci svemo\u0107nih stihova i pjesama da ovdje moram zastati i prepustiti vas daljem \u010ditanju ili razmi\u0161ljanju o ve\u0107 pro\u010ditanom. Ovakva knjiga pi\u0161e se i \u010dita jednom u \u017eivotu i pamti do dana kad nas primi vje\u010dnost, u svoje okrilje hladno i ledeno. Ako ste u prilici potra\u017eite knjigu i pro\u010ditajte je do zadnje stranice. Vjerujem da \u0107e vam se svaka pro\u010ditana rije\u010d pozlatiti, a cijela knjiga vi\u0161estruko isplatiti.<\/p>\n Stojim iza svega \u0161to sam napisao. I za kraj dodajem stihove iz pjesme Pomirenje<\/em>:<\/p>\n Kad krenem sa ovoga svijeta ponijet \u0107u sa sobom sav svoj prah.<\/em><\/p>\n Bit \u0107e to moja jedina imovina od koje \u0107u sagraditi most me\u0111u svojima<\/em><\/p>\n To je i moja zadnja oporuka prije nego \u0161to me isprate s mirogojskog brda, na obiteljsko tuzlansko Mati\u0107a groblje, i blisko mi sesvetsko Markovo Polje.<\/p>\n Napisao:\u00a0Ivo Mijo Andri\u0107 \u00a0<\/em><\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/Image12.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2023\/11\/008a.jpg\")
<\/div>\n