![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/005b.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Mnogi vjeruju da osim na\u0161ega postoje i drugi paralelni svjetovi, tako blizu i tako sli\u010dni na\u0161em svijetu. Pa koja je onda razlika izme\u0111u mene i vas? Samo jedna. Ja to znam.\u00a0<\/em><\/p>\n Ana je majci sve na svijetu. Osim njoj, jo\u0161 \u0107e nekomu postati i vi\u0161e od toga. Usprkos vremenu i mjestu, sretna je petnaestogodi\u0161njakinja. \u017divi s majkom u potkrovlju derutne trokatnice koja se nalazi u nizu sli\u010dnih ku\u0107a. Cijela ulica izgleda staro, kao da je od postanka tu, i usprkos svemu odolijeva modernom vremenu. Stan u kojem \u017eive starinski je ure\u0111eno potkrovlje, koje se sastoji od dviju spava\u0107ih soba, dnevnog boravka i kuhinje. Iako je sve od kamena i drva, prostor djeluje toplo. Aninu sobu krasi lijepo, veliko, pravokutno zrcalo, koje se\u017ee od poda do stropa. Njegov divno izrezbaren drveni okvir srebrne boje krasi patina. Zrcalo je nedvojbeno vrlo staro. Vjerojatno je dio sobe otkako je sagra\u0111ena ku\u0107a.<\/p>\n \u010cesto Ani dugo, dugo pravi dru\u0161tvo, dok pred njim stoji ili sjedi te promatra kako se u njemu ogleda njezin svijet. \u010cesto se tako pred zrcalom pita: \u201eDoga\u0111a li se s druge strane nekomu isto? Razmi\u0161lja li on ili ona o istom?\u201c Kada bi samo znala koliko je njezina pretpostavka to\u010dna. Za\u010dudo, s druge strane uistinu ne\u0161to gleda, ali se ne ogleda u zrcalu. Ne promatra odraz svoga svijeta. Promatra njezin svijet. Zapravo \u2013 gleda nju. Gleda posljednju nadu za svoj svijet koji umire. \u201eTo\u201c samo \u010deka pravi trenutak. Mo\u017eda bi se \u201eto\u201c i prije obratilo Ani da nije zabrinuto kako \u0107e reagirati. Prolazi dan za danom, a \u201eto\u201c postaje sve nestrpljivije. Vremena je sve manje. Krajnje je vrijeme da se \u201eto\u201c predstavi Ani.<\/p>\n Subota je. Ana trenira karate i upravo se vra\u0107a iz dvorane. Tako\u0111er trenira i ma\u010devanje. Iako njime nije odu\u0161evljena kao karateom, ide joj jako dobro. Odlu\u010dila ga je trenirati na o\u010dev nagovor, a nastavila je i nakon njegove smrti, iz obe\u0107anja da ne\u0107e odustati. \u010cesto se prisje\u0107a prizora iz bolnice, tih posljednji trenutaka o\u010deva \u017eivota, kada joj je ostavio ne\u0161to neizmjerno vrijedno, u \u0161to \u0107e se Ana uskoro i sama uvjeriti.<\/p>\n \u201eAna, uskoro odlazim. Molim te, ne tuguj. Znam da me sada ne\u0107e\u0161 shvatiti. Ali, kada za to do\u0111e vrijeme, znam da ho\u0107e\u0161. Presretan sam \u0161to ostavljam svijetu ne\u0161to tako vrijedno kao \u0161to si ti. Nisi samo kruna moje i maj\u010dine ljubavi, nego nosi\u0161 i \u010disto srce, koje \u0107e ti, nadam se, jednom otkriti tajnu svih tajni. Posebno zapamti ovo \u0161to \u0107u ti sada re\u0107i. Skromnost treba biti vrlina najve\u0107ih i najja\u010dih. Ako ikada bude razloga, neka te ta misao vodi i bude ti snaga.\u201c<\/em>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/em><\/p>\n Nakon tih rije\u010di Ani oko vrata sveza lan\u010di\u0107, na kojem se nalazio zeleni kristal. Bio je veli\u010dine pikule, okovan metalom u obliku zmaja.<\/em><\/p>\n \u201e\u010cuvaj ga \u017eivotom i kao uspomenu na mene. Otkrije\u0161 li tajnu kristala, upoznat \u0107e\u0161 najve\u0107u \u010daroliju.\u201c <\/em><\/p>\n Bile su to posljednje o\u010deve rije\u010di u bolni\u010dkoj postelji. Naravno, u tom trenutku njoj potpuno nejasne, zbog njezinih deset godina, ali ih je dobro upamtila. Nakon o\u010deve smrti, kada je Ana po\u010dela sazrijevati i pitati se \u0161to te rije\u010di zna\u010de, majka joj je na svoj na\u010din poku\u0161avala objasniti.<\/p>\n \u201eTvoj otac i ja jako smo se voljeli. Uvijek je govorio kako ne poznaje nikoga komu bi zavidio na ljubavi, da je sve ono \u0161to je tra\u017eio na\u0161ao sa mnom, a ti si kruna svega toga.\u201c<\/p>\n \u201eAli \u0161to je zna\u010dilo ono ostalo<\/em> \u0161to je rekao moj otac?\u201c pitala je Ana.<\/p>\n \u201eNe znam\u201c, vje\u0161to je majka izbjegavala konkretan odgovor. \u201eMo\u017eda je htio re\u0107i isto to, ali na ljep\u0161i na\u010din, da sve bolje upamti\u0161. Jedno ti sigurno mogu re\u0107i: otac te je neizmjerno volio.\u201c<\/p>\n Bilo je to obja\u0161njenje u granicama onoga \u0161to je njezina majka znala, odnosno nije znala, ili je to bilo sve \u0161to je htjela da Ana zna. Iako Ani takav odgovor nije bio dovoljan, prihvatila ga je i nastavila \u017eivjeti s onim \u0161to zna. No o\u010deve rije\u010di i dalje su joj bile intrigantne.<\/p>\n Nakon ulaska u zgradu Ana pojuri uz drvene \u0161kriputave stepenice, ne slute\u0107i da \u0107e joj dana\u0161nji povratak ku\u0107i zauvijek promijeniti \u017eivot. Odmah na vratima stana do\u010deka je maj\u010din glas.<\/p>\n \u201eAna, ti si?\u201c upita majka iz kuhinje.<\/p>\n \u201eDa, mama, ja sam\u201c, potvr\u0111uje Ana ulaze\u0107i.<\/p>\n Skida ruksak i baca ga uz stari ormar u hodniku.<\/p>\n \u201eKako je bilo na treningu?\u201c upita majka kao i uvijek.<\/p>\n \u201ePaa… bilo je druga\u010dije\u201c, odgovara Ana neodre\u0111eno.<\/p>\n \u201eDruga\u010dije?\u201c priupita majka iznena\u0111ena neuobi\u010dajenim odgovorom.<\/p>\n \u201ePro\u0161li put je padala ki\u0161a, a danas je predivan, sun\u010dan dan\u201c, odgovori Ana kora\u010daju\u0107i prema svojoj sobi.<\/p>\n Ana se malo na\u0161alila, a majka, shvativ\u0161i to, samo se osmjehnu odmahuju\u0107i glavom. Ana se, kao i obi\u010dno, iskrade u svoju sobu, u svoju kontemplativnu oazu. Iako ozbiljna za svoje godine, ma\u0161tanje pred zrcalom nije joj strano. Ba\u0161 u tom trenutku, dok sjedi i zami\u0161ljeno zuri u zrcalo, kao da joj je pogled uprt u daljinu, nje\u017ean \u017eenski glas zazva njezino ime.<\/p>\n \u201eAna, Ana.\u201c<\/p>\n Prenuv\u0161i se iz dubokih misli, pomisli kako je mo\u017eda zove majka. Ustade, ode do vrata, otvori i upita:<\/p>\n \u201eMama, ti si me zvala!?\u201c<\/p>\n \u201eNe, Ana, nisam te zvala\u201c, odgovori majka iz kuhinje. \u201eJo\u0161 si pred zrcalom!?\u201c<\/p>\n \u201eNe!\u201c odgovori Ana kao i uvijek, \u010dvrsto negiraju\u0107i ono \u0161to majka sigurno zna i \u0161to svakako nije istina.<\/p>\n Poznaju\u0107i je, majka se ponovno osmjehnu pa re\u010de:<\/p>\n \u201eProvodi\u0161 toliko vremena pred zrcalom! Ponekad mi se \u010dini da \u0107e tvoj odraz o\u017eivjeti i isko\u010diti!\u201c<\/p>\n Misle\u0107i kako je umislila da ju je zvala majka, Ana se bez rije\u010di osmjehnu na maj\u010din komentar i zatvori vrata. Vrativ\u0161i se u svoj svijet, gdje su sva pitanja otvorena i gdje je sve mogu\u0107e, ponovno sjede ispred zrcala, jo\u0161 pod dojmom maj\u010dina komentara. Nakon nekoliko trenutaka ponovi se glas. Ana silovito ustuknu unatrag te pade sa stolice. Istodobno zaprepa\u0161tena, upla\u0161ena i u nevjerici, ustaje i povla\u010di se laganim korakom prema krevetu. Do\u0111e do kreveta, koji je udaljen nekoliko koraka od zrcala, i sjede na njega. Zbunjena je. Ponovno se javi isti glas.<\/p>\n \u201eAna, molim te, ne pla\u0161i se. Molim te.\u201c<\/p>\n Ne mo\u017ee vjerovati da to \u0161to \u010duje dolazi upravo iz smjera zrcala. Kada se nakon nekoliko trenutaka pribra, tiho, drhtavim glasom upita:<\/p>\n \u201eTko, tko si ti?\u201c zamuca Ana zbunjeno.<\/p>\n \u201eNe znam trebam li ti odgovoriti tko sam ili \u0161to sam.\u201c<\/p>\n \u201eNe vjerujem sama sebi da razgovaram sa zrcalom\u201c, odgovori Ana di\u017eu\u0107i se s kreveta. \u201eKako misli\u0161, tko si ili \u0161to si?\u201c<\/p>\n \u201eNe pri\u010da\u0161 sa zrcalom. Stvarna sam osoba \u2013 ili bar ono \u0161to je od nje ostalo. Ime mi je Alvernia. Potje\u010dem iz druge dimenzije.\u201c<\/p>\n \u201eKako je ovo mogu\u0107e?\u201c upita Ana, u \u010dijem se glasu sada osje\u0107alo malo vi\u0161e vjere u ono \u0161to pro\u017eivljavaju njezine u\u0161i. Krenu prema zrcalu polako, poput radoznale, ali oprezne ma\u010dke.<\/p>\n \u201eZrcalo je portal izme\u0111u dviju dimenzija\u201c, odgovori Alvernia. \u201eTra\u017ee\u0107i kralja, do\u0161la sam k tebi.\u201c<\/p>\n \u201eKojeg kralja? I za\u0161to k meni?\u201c upita Ana, sada stoje\u0107i ispred zrcala.<\/p>\n \u201eKod tebe se nalazi jedan od kristala\u201c, odgovori Alvernia.<\/p>\n \u201eKod mene?\u201c hvata se Ana za kristal na svome lan\u010di\u0107u.<\/p>\n \u201eDa, kod tebe\u201c, tvrdi Alvernia. \u201eMogao ti ga je dati samo kralj Kotur.\u201c<\/p>\n \u201eAli, ali, to je nemogu\u0107e\u201c, negira Ana odlu\u010dno. \u201ePosjedujem kristal, ali mi ga je dao otac, prije nego \u0161to je umro. On nije bio nikakav kralj\u201c, obja\u0161njava Ana. \u201eZapravo, za mene je oduvijek bio kralj\u201c, zasija\u0161e se Anine o\u010di.<\/p>\n \u201ePosjeduje\u0161 kristal, zato je to mogu\u0107e\u201c, tvrdi ponovno Alvernia.<\/p>\n \u201eAko si me ti prona\u0161la, mogao me prona\u0107i bilo tko?\u201c re\u010de Ana zabrinuto dok radoznalo promatra zrcalo, kao neka zvjerka koja bi rado zavirila iza zrcala jer ne vjeruje \u0161to \u010duje.<\/p>\n \u201eDa, ali ja posjedujem kristal, a nitko drugi ne zna gdje je portal, niti ga mo\u017ee otvoriti bez kristala\u201c, smiruje Alvernia Anu. \u201eKristal je dio \u010darobnog \u017eezla koje mo\u017ee dati mo\u0107 onomu tko zaslu\u017ei njegovu naklonost. Netko takav mora biti kraljevske krvi i \u010dista srca. Svakoga drugog \u010deka spora smrt.\u201c<\/p>\n \u201eZa\u0161to?\u201c upita Ana.<\/p>\n Ana na svako pitanje dobiva odgovor na koji ponovno mo\u017ee uzvratiti samo pitanjem, jer joj ni\u0161ta nije jasno.<\/p>\n \u201eKao \u0161to rekoh\u201c, obja\u0161njava Alvernia, \u201esvakoga onog tko poku\u0161a prisvojiti ili koristiti \u017eezlo, a nije srconosac, \u010deka spora i sigurna smrt. Ja samo nosim drugi kristal koji mi je otvorio portal, a nisam vi\u0161e nalik sebi. Mo\u017eda i mene uskoro \u010deka smrt.\u201c<\/p>\n \u201eZbog \u010dega je kralj napustio kraljevstvo?\u201c upita Ana.<\/p>\n \u201eTo jo\u0161 nitko to\u010dno ne zna\u201c, odgovori Alvernia. \u201eUpravo zbog misterioznog bijega smatraju ga izdajicom. Nakon toga pojavila se \u010darobnica Visteria, koja je ve\u0107i dio dimenzije pretvorila u pakao. Provodi teror uz pomo\u0107 svoje vojske, koja je svakim danom sve ve\u0107a i ja\u010da. Do sada je moje kraljevstvo vjerojatno ve\u0107 porobljeno. Ti si nam posljednja nada, jer si jedini kraljev potomak.\u201c<\/p>\n Ana se samo \u010dudi svemu \u0161to se doga\u0111a i \u0161to \u010duje. Svakim pitanjem koje si postavi negira mogu\u0107nost onoga \u0161to joj Alvernia govori, a opet, sve je to vra\u0107a na o\u010deve rije\u010di, \u0161to je samo zbunjuje.<\/p>\n \u201eAko sam ja otvorila portal, mogao je i kralj\u201c, tvrdi Alvernia ponovno.<\/p>\n \u201eNe ka\u017eem da je to sada nemogu\u0107e\u201c, poku\u0161ava Ana prihvatiti sve \u0161to Alvernia tvrdi. \u201eMoj otac kralj? Ja princeza?\u201c pita se Ana naglas dok razmi\u0161lja o iznesenim \u010dinjenicama.<\/p>\n Dok si tako postavlja pitanja, poku\u0161avaju\u0107i si dati odgovore na nevjerojatne \u010dinjenice koje iznosi Alvernia, kroz glavu joj prolaze rije\u010di i slike. Do maloprije sve je bilo normalno, a sada je postalo neopisivo. Kao da joj se ponavlja pro\u0161lost. Ponovno slu\u0161a ne\u0161to nestvarno i neobja\u0161njivo.<\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Toni Begi\u0107<\/strong><\/p>\n Toni Begi\u0107, ro\u0111en je 13.02.1975 u Derventi.<\/p>\n Djetinjstvo je proveo u Mi\u0161incima u blizini Dervente gdje je zavr\u0161io i osnovnu \u0161kolu. Srednju \u0161kolu za tokara polazi u Derventi.<\/p>\n 1992 godine, zbog ratnih neprilika izbjegao je u Slavonski Brod u Hrvatskoj gdje srednju \u0161kolu zavr\u0161ava kao kerami\u010dar.<\/p>\n Pisanjem, prvo pjesama koje nije izdavao po\u010dinje 1996 a istoimeni roman je napisao u razdoblju 2013-2016.<\/p>\n Pisac do dana\u0161njeg dana \u017eivi i radi u Slavonskom Brodu.<\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong>Kontakt:<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong>E-mail adresa: tonibegic1302@gmail.com<\/a><\/p>\n <\/p>\n<\/div>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/005-2.jpg\")
<\/p>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/10\/005a-1.jpg\")
<\/p>\n