![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/x1236a.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Predgovor<\/strong><\/p>\n Bez obzira na to \u0161to radili, \u010dime se bavili i o \u010demu promi\u0161ljali, uvijek zavr\u0161imo u raspravi o vremenu. Za\u0161to je vrijeme toliko va\u017eno? Za\u0161to toliko o njemu razmi\u0161ljamo? Za\u0161to mjerimo vrijeme? \u010cini se da se bojimo starenja, da se bojimo prolaznosti. Vjerojatno zato \u0161to mislimo da na vrijeme ne mo\u017eemo utjecati. Ono jednostavno prolazi. Ne\u0107e se zaustaviti kako bismo mi mogli malo du\u017ee u\u017eivati u ugodnom trenutku, a ne\u0107e se ni ubrzati da nam br\u017ee pro\u0111e.<\/p>\n Vrijeme ima svoj ritam i ono ide, a na nama je da nau\u010dimo plesati u njegovom ritmu.<\/p>\n Moramo nau\u010diti u\u017eivati u trenutku upravo kakav on jest. Treba u\u017eivati u sada. Sada je ono vrijeme na koje mo\u017eemo utjecati. U njega mo\u017eemo ubaciti djeli\u0107 sebe kako bi ono postalo dijelom nas.<\/p>\n Ena Pavi\u010di\u0107, Mag. educ. phil.<\/em><\/p>\n ——————<\/p>\n XVIII. nastavak<\/strong><\/p>\n (09:17, 5. 4. 2022.) Ni: Mo\u017ee li pisac pisati ako nije pismen? Mo\u017ee. \u010cesto zanimljivije od onoga koji je opismenjen. U sustavu opismenjavanja nepismenih na kojem radim do\u0161ao sam do zaklju\u010dka da je opismenjavanje samo djelomi\u010dno vezano uz pravila nekog jezika. U procesu odista je uzbudljiva jeka, bol, vrisak koji nastaje pri privo\u0111enju nepismenog pismu nekog jezika. Sjetimo se kako su nas opismenjavali. Iako je zadatak opismenjavanje, mnogo je zanimljivije i korisnije senzibilizirati na uo\u010davanje.<\/p>\n O uo\u010davanju \u010desto razmi\u0161ljam kao izvoru jezika. Prije svega postoji slika sa svim njezinim elementima u ritmu suodnosa. Zvuk u rasporedu disanja slike. \u010covjek mo\u017eda ima potrebu slikati, ali jako je upitno ima li potrebu pisati. I ja koji svakodnevno pi\u0161em zapravo nemam potrebu pisati. Mene poti\u010de uloviti (pro)m(i)jene rije\u010di koje nikad ni\u0161ta, a najmanje precizno, nisu u stanju izraziti. Jezik u pismu varka je koje se ne umijemo osloboditi. A i za\u0161to bismo se (pre)vara rije\u010di oslobodili?<\/p>\n Varati. Varka. Varanje. Varenje. Vrisak. Vra\u010d. Vra\u010danje. Vir.<\/p>\n Uvijek me iznenadi i oslobodi zra\u010dni ispust: uf!<\/p>\n (08:46, 5. 4. 2022.) Ka: Kako svijet dobije boje? Je li unaprijed obojan ili ga svatko boja svojim bojama? Vidimo li svi svijet u istim bojama ili svatko od nas svoj svijet vidi u personaliziranim nijansama? Ako je personaliziran, mo\u017eemo li uop\u0107e govoriti o zajedni\u010dkom \u017eivotnom prostoru? Zajedni\u010dko platno pojedina\u010dnih uzoraka\u2026 Svijet u kojem \u017eivimo u bojama pojedinaca koji ga sa\u010dinjavaju vidljiv okom svakog ponaosob, a opet zajedni\u010dki svima koji u njemu sudjeluju. Odgovaraju li nam nijanse kojima drugi raspola\u017eu, reagiramo li na ono \u0161to nam se ne uklapa u na\u0161u sliku? Prebojiti tu\u0111u boju, zna\u010di li to anulirati tu\u0111i rad, oduzeti platno? Jesmo li time popravili ili pokvarili sliku? Kako je mogu\u0107e u isto vrijeme popraviti je za sebe i pokvariti za drugoga? Biramo li boje kojima raspola\u017eemo ili ih dobijemo neovisno o afinitetima koje imamo ili razvijamo? Ako ih dobijemo, kako onda postanu na\u0161e, mo\u017eemo li ih zamijeniti ili ostaju trajno pohranjene kao dio na\u0161e dvojine neovisno o na\u0161em stavu prema njima?<\/p>\n U svijetu boja, kako boja postaje na\u0161a, kako mi njome bojamo?<\/p>\n ——————<\/p>\n C. nastavak<\/strong><\/p>\n (2. 8. 2020.) Ni: Kada bi se naprosto \u017eivjelo bez dru\u0161tveno-religiozno-politi\u010dkih upravlja\u010da koji zahtijevaju i odre\u0111uju kako da \u017eivimo, prihva\u0107anje stalne promjene i prihva\u0107anje novih spoznaja u svakodnevici imalo bi prirodan, evolucijski, razvojni, gotovo ugodan tijek. Ovako kako jeste, svugdje se hrani nasilje, isklju\u010divost i destrukcija. Prirodnom tijeku evolucije u prirodi i u dru\u0161tvu ne trebaju revolucije, ni granice, ni vladari, ni zatvori\u2026 Vodi me ta ideja te mi u jednosmjernim ulicama otvara mogu\u0107nosti izlaska. Jasno je da ne mo\u017eemo, iz strasti za novim otkri\u0107ima i znanstvenim zanosom, prekinuti sa svime u \u0161to su ljudi stolje\u0107ima vjerovali. Dvije su sile u nama kojima se te\u0161ko oduprijeti: navike i vjerovanja. Te\u0161ko je \u00a0 oduprijeti se, ali mogu\u0107e je. I ima smisla. Postajemo elasti\u010dniji, na neki poseban na\u010din \u017eivotniji. Kako u taj (samo)boj krenuti i kako pobijediti, nema pravila. Treba \u017eeljeti da bi se onda (upo)znalo snagu znati\u017eelje: \u017eelje i znanja. To je mo\u0107na sila koju svatko posjeduje, ali su je mnogi potisnuli i uspavali.<\/p>\n Filozof i istra\u017eiva\u010d svijesti Thomas Metzinger ka\u017ee da smo mi ego-strojevi, prirodni sistemi prerade informacija, koji su biolo\u0161kom evolucijom stigli na ovaj planet. Ego je virtualni alat, koji nam poma\u017ee pri kontroli vlastitog pona\u0161anja, do\u017eivljaju vlastitog tijela i osvje\u0161tavanju tu\u0111ih pona\u0161anja. Mi smo vlasnici svoje perspektive prvog lica koju \u017eivimo, do\u017eivljavamo, nagra\u0111ujemo i mijenjamo kada je to sebi radi sebe potrebno.<\/p>\n Mi smo neki model sebe samih. Model i onaj koji modelira u istom. Djelo i djelatnik. Kreacija i kreator.<\/p>\n Estik i Etik.<\/p>\n To je, naravno, ve\u0107 znao i Shakespeare kada je svijet nazvao pozornicom na kojoj svatko od nas igra svoju ulogu. Uloge nisu napisane i u tome je \u010dar ove kreacije.<\/p>\n Ne, nije to improvizacija. To je kreacija kreacije informacija.<\/p>\n Istovremeno i prerada informacija informacije kreacija.<\/p>\n \u017divljenje. Metamorfoze.<\/p>\n Ka: Kada ne bismo imali sada\u0161nji pojam o vremenu, \u010dime bismo mjerili promjenu? Bi li tada promjena sama bila pokazatelj prote\u017enosti izme\u0111u dvije to\u010dke ili bismo umjesto vremena izmislili neku drugu mjernu jedinicu kojom bismo ga mjerili?<\/p>\n Uvijek me zaokupljalo pitanje vremena. \u0160to njime zapravo mjerimo? Kada i kako smo se dogovorili da upravo toliko i toliko vremena zna\u010di jedan dan? Jasno mi je kretanje nebeskih tijela, promjena unutar njihova polo\u017eaja, ali tko je to trajanje kretanja nazvao danom? Tko je odredio me\u0111e danu i njegovo u\u0161\u0107e u nova 24 sata? Bi li vrijeme bez vremena i dalje jednako trajalo? Postoji li uop\u0107e vrijeme ili je to mjera kojom mi mjerimo promjene? Ako nema \u010dovjeka koji uo\u010dava promjenu, ima li vremena? Ako nema subjekta, ima li promjene? Ali promjena je bilo i prije nas, bit \u0107e ih i nakon nas. Dakle, mi nismo mjera promjene, ali jesmo li oni koji je zamje\u0107uju? Ako nema nas, onih koji tu promjenu zamje\u0107uju, nema onih koji trajanje te promjene nazivaju odre\u0111enim imenom.<\/p>\n Imamo li ime za sve? Imamo li ime za ime? Kada vrijeme ne bi bilo vrijeme, bi li svejedno vremenom vremenito obremenila sada\u0161njost?<\/p>\n —————————<\/p>\n Nik\u0161a Eterovi\u0107<\/strong><\/p>\n Nikola Nik\u0161a Eterovi\u0107 ro\u0111en je 2. listopada 1955. godine u Splitu, u Dalmaciji. Vrisnuo je u svijet iz rodili\u0161ta s pogledom na Stari plac, nogometni klub ponosnog slogana: Hajduk \u017eivi vje\u010dno<\/em>. U mijeni i prolaznosti, Eterovi\u0107 djeluje interkulturalno i interdisciplinarno. Oslanjaju\u0107i se na svoju intuiciju i instinkt, nastoji svijet (svjetove) koji mu je stran svojim kreirati. Re\u017eira, pi\u0161e, predaje, izla\u017ee, inicira, ljuti se, pokre\u0107e, istra\u017euje\u2026 bje\u017ei rutini i ponavljanjima\u2026<\/p>\n \u017divi i radi za SADA, u Berlinu i Zadru, i drugdje, kre\u0107u\u0107i se prostorima nekakvih dr\u017eavnih granica i izvan njih. Ostvario je 134 kazali\u0161na projekta. Od 1995. do 2014. godine bio je umjetni\u010dki voditelj, direktor i profesor The akademie u Berlinu, internacionalne institucije za scenska zvanja (gluma, re\u017eija, kazali\u0161na pedagogija); autor je novih na\u010dina rada za poticanje i njegovanje znati\u017eelje i kreativnosti objedinjenih pod zajedni\u010dkim nazivom YF: YellowFish. AP: Apoteka poezija<\/em>, o kojoj je rije\u010d u ovoj knjizi, jedan je od tih njegovih YF <\/em>poticaja \u2013 projekata.<\/p>\n Djeluje i kao umjetni\u010dki terapeut. Sudjeluje na kongresima i simpozijima. Objavljuje knjige i \u010dlanke na hrvatskom, njema\u010dkom i engleskom jeziku.<\/p>\n Na Odjelu za filozofiju i Odjelu za psihologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru u Hrvatskoj predaje interdisciplinarno sljede\u0107e kolegije: AP: Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije, PiT: Poezija i trauma, FP: Filozofija poezije, TTT : Kazali\u0161te i terapija, HT: Ekspresivne scenske metode, PuS: Performans u svakodnevici i IF: Uvod u indijsku filozofiju. Svoju predava\u010dku djelatnost realizira nadnaslovom: Spoznaja vlastitosti kreacijom.<\/p>\n Nakon Wind Spiel Theatra (1989.) i teNTheatra (1995.) u Berlinu, pokrenuo je u Zadru, na Odjelu za filozofiju, FIKK: Filozofsko internacionalno golo kazali\u0161te i KRIK: komunikacija-re\u017eija-ideja-kreacija, usmjerenje (2018.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/001.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/196.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/Image9.jpg\")
<\/p>\n