![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/000xx.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Sva iskustva su na\u0161a iskustva. Sve to smo mi, dobri ili lo\u0161i, u o\u010dima drugih. Drugi nam mogu stvarati probleme \u2013 ali i to smo mi. Prihvatimo ih kao dio sebe. Ne bje\u017eimo od njih, ve\u0107 ih osvijestimo ili im \u0161aljimo ljubav. Prihvatimo situaciju kakva jeste i ona \u0107e se automatski izmijeniti jer smo u nju unijeli svjesnost, svjetlost, emocije, hormone i toplinu. Svaka situacija nas mo\u017ee dr\u017eati budnima i sve oko nas i u nama je tu da nas dr\u017ei budnima. Na\u0161 odgovor na tu situaciju nije bijeg, nego pa\u017enja. Otvaramo se ljepoti, mirisima, okusima i zvukovima koji nas bude.<\/p>\n
Idemo dalje – tu ostajemo. Kad to vidimo ili \u010dujemo, odlu\u010dujemo ovisno o okolnostima. Idu\u0107i put mo\u017eemo se pripremiti i spremnije reagirati na te ‘vanjske’ okolnosti. To bi trebali vje\u017ebati da usporimo ili ubrzamo, na\u0111emo svoj ritam (tijela, disanja,\u2026) i da se iz trbuha opu\u0161tamo,\u2026 i da ne gubimo kontakt sa svojim Izvorom, \u010dak i dok spavamo. S ovakvim pona\u0161anjem dobivamo jer igramo srcem, izbjegavaju\u0107i ekstreme. A ako do ekstrema ipak do\u0111e, samo onda igramo o\u0161tro, kao kirurzi, precizno re\u017eu\u0107i samo bolesno tkivo i zatim spajaju\u0107i dva dijela zdravog tkiva da ponovno po\u010dne te\u0107i cijelim tijelom energija. Brane nestaju, energija (emocija) mo\u017ee te\u0107i i tamo gdje se bila zablokirala. Opet po\u010dinjemo \u017eivjeti kao cjelovita bi\u0107a, sretna i zadovoljna.<\/p>\n
O svemu ovom po\u010deo sam razmi\u0161ljati nakon putopisne emisije po Indiji, gledaju\u0107i TV. U toj emisiji Dalaj Lama izjavio je da, nakon putovanja u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i nakon povratka u Indiju, njegova crijeva jo\u0161 rade po ameri\u010dkom vremenu, iako \u017eivi u Indiji. Takvi smo svi mi. Jedan dio nas je u pro\u0161losti, jedan u budu\u0107nosti, a jedan u sada\u0161njosti i samo taj dio nas koji je u sada\u0161njosti je uvijek zdrav dok druge dijelove trebamo osvijestiti, odnosno vratiti u sada\u0161njost.<\/p>\n
Mo\u017eda je dio na\u0161eg fizi\u010dkog tijela u pro\u0161losti, a jedan u budu\u0107nosti, a tek mali dio u sada\u0161njosti. To isto va\u017ei i za na\u0161e mentalno tijelo. I \u0161to smo du\u017ee i u ve\u0107oj mjeri u sada\u0161njosti, to smo zdraviji i sretniji, kao i na\u0161a okolina.<\/p>\n
Moj prijatelj kr\u0161\u0107anin se ne sla\u017ee s ovim. On ka\u017ee da nas vjera iscjeljuje i, ako ne vjerujemo, ne mo\u017eemo ozdraviti. Ja kao impersonalist tvrdim da rije\u010d vjera treba zamijeniti rije\u010dju sada\u0161njost i boravak u sada\u0161njosti \u2013 \u0161to, kao \u0161to znate, nije lako. Tu nema mjesta misterijima. Sve je u na\u0161oj mo\u0107i i u na\u0161im mogu\u0107nostima.<\/p>\n
Ceremonije, rituali, meditacije,\u2026 su nam potrebni kao priprema da u\u0111emo na lijep i spontan na\u010din u sada\u0161njost. Isto tako i igra s djecom ili unucima, ako smo stariji, a ako ih nemamo, nabavimo biljke, ribe u akvariju, psa, ma\u010dku,\u2026 ili neko drugo \u017eivo bi\u0107e. Ta bi\u0107a su uvijek smirena. Ne mogu \u017eivjeti u pro\u0161losti ili budu\u0107nosti jer ne gomilaju u svoja tijela stres i misli, kao mi. A kao \u0161to sam ve\u0107 napisao, sada\u0161njost stvara mir, spokoj, iskrenost, spontanost i opu\u0161taju\u0107u atmosferu, pa tako i mi u njihovoj blizini ulazimo u sada\u0161njost ,koja nas jedino mo\u017ee iscijeliti. Ma\u010dke \u010dak u na\u0161oj blizini po\u010dinju presti (ispu\u0161tati zvukove koji iscjeljuju) jer nas isto kao i djeca, \u017eivotinje, biljke, kristali,\u2026 do\u017eivljavaju kao vo\u0111e i prijatelje. I tako se me\u0111usobno jo\u0161 vi\u0161e i br\u017ee iscjeljujemo rastu\u0107i u ljubavi.<\/p>\n
Bilo bi dobro sebe do\u017eivljavati kao cjelinu. Dr\u017eati svijest u cijelom tijelu (kao jaje), a ne samo u glavi. Mi nismo samo glava. Cijelo na\u0161e tijelo pamti. Glava mo\u017ee zaboraviti neki stres ili neku radnju, ali tijelo ne zaboravlja. I kad se na\u0111emo u stresnoj situaciji (sve je stres pa \u010dak i ugoda \u2013 tako su me u\u010dili u\u010ditelji meditacije) za koju je ‘zaboravio’ na\u0161 mozak i um pa postanemo bez razloga nervozni, znojimo se, tresemo se,\u2026 Isto tako i mi, nakon \u0161to smo na\u0161li i iskusili svoju haru i srce, mo\u017eemo do\u017eivljavati sebe kao energetsko bi\u0107e (jaje). To se ne odnosi samo dok nas pikaju u stopalo, nego i dok smo opu\u0161teni, jer \u017eivce imamo po cijelom tijelu, odnosno na\u0161e cijelo tijelo je \u017eivo, svjesno i pamti i dobro i lo\u0161e u svim svojim stanicama (mati\u010dne stanice) \u2013 stvaraju\u0107i ih po potrebi, a ako smo svjesni, jo\u0161 vi\u0161e i \u010de\u0161\u0107e \u2013 pomla\u0111uju\u0107i nas i obnavljaju\u0107i nas. Ali uvijek hodajmo korak po korak. Najprije osvijestimo haru i srce, budimo u sada\u0161njosti, opustimo se i, ako stojimo, ra\u0161irimo malo noge da se lak\u0161e uzemljimo, kao \u0161to bi rekli kineski majstori. Lagano i spontano di\u0161imo (u\u0111imo svjesno u duhovno srce). Postanimo bla\u017eeni, ako to \u017eelimo. Ostanimo i budimo na po\u010detku jer sve ovo je po\u010detak. Ne \u017eelimo da bilo \u0161to zavr\u0161imo ili zavr\u0161avamo. Po\u010detak i kraj je energija koja mo\u017ee biti topla ili hladna, ali ni\u0161ta ne uni\u0161tava ni ne pali, ve\u0107 samo kru\u017ei na\u0161im tijelom. Isto tako kao goru\u0107i grm koji je Mojsije vidio na Gori Sinaj.<\/p>\n
Mi smo svi ‘osu\u0111eni’ na vje\u010dno putovanje. Iz ovog razloga trebali bi izabrati put do sada\u0161njosti, \u0161to god to zna\u010dilo. Taj put vodi preko srca, ako nam srce nije kameno. I to je sve. Ali taj put krije puno stranputica i zamki koje trebamo pro\u0107i svjesno ili nesvjesno. Nesvjesno zna\u010di da mo\u017eemo uklju\u010diti autopilota kad nam je te\u0161ko, odnosno kad ne\u0161to jako dobro radimo ili kad uspijemo isklju\u010diti um, odnosno kad otvorimo um da ne brblja\u2026 Ali ne bi trebali izgubiti svjesnost tko smo i gdje idemo ni po koju cijenu\u2026<\/p>\n
Na\u0161e je samo bla\u017eenstvo, ma kako ono malo bilo u po\u010detku. Ne podcjenjujmo ga jer samo njega imamo. Samo je ono na\u0161e. Uo\u010dimo ga i dr\u017eimo pa\u017enju na njega (duhovno srce \u2013 atma) koliko god dugo to mo\u017eemo dopu\u0161taju\u0107i mu da raste i da traje sve du\u017ee i du\u017ee, a ne samo kao treptaj oka. Sve ostalo je prolazno i sporedno. Sve ostalo je ego i ima nas. Mi postajemo sluge ili robovi ‘materije’. Sluga postaje gospodar. \u201eKu\u0107a tra\u017ei slugu. Kad popravim krov, pukne vodovodna cijev,\u2026 i tako stalno se ne\u0161to kvari, a ja moram popravljati\u201c \u2013 kao \u0161to ka\u017ee moj prijatelj koji \u017eivi sam u ku\u0107i, a mi koji \u017eivimo u stambenim ku\u0107ama sa puno stanova, na sre\u0107u, nemamo tako \u010deste kvarove i ne moramo toliko robovati izmjenama i nadogradnjama, \u0161to god da je to.<\/p>\n
Svjesnost nam olak\u0161avaju poslovi koji nas usporavaju kao \u0161to je: vrtlarenje (igra sa \u010detiri elementa), planinarenje, meditiranje, masa\u017ea, fotografiranje,\u2026 To je lijepo prikazala islandsko-kanadska fotografkinja Eydis S. Luna Einarsd\u00f3ttir u knjizi \u201eUmije\u0107e mirovanja\u201c, autor Pico Iyer.<\/p>\n
\u201e\u010cim izvadim fotoaparat, pronalazim taj unutarnji mir, taj duboki osje\u0107aj mira za kojim svakodnevno \u017eudim. Gubim se na tako prelijep na\u010din da ga je te\u0161ko i opisati\u2026 kao da pronalazim dio sebe koji sam izgubila a da toga zapravo nisam bila svjesna. Dok sjedim i mirno gledam kroz tra\u017eilo, svi mi se osjeti poja\u010davaju. Zahvaljuju\u0107i mirisu zemlje osje\u0107am se ukorijenjeno, zahvaljuju\u0107i zvuku valova i \u0161u\u0161tanju trave na vjetru ili blejanju neke usamljene ovce u daljini osje\u0107am se krajnje \u017eivom, a nepregledni prostori koji se otvaraju preda mnom daju mi unutarnji osje\u0107aj \u0161irine. To zna\u010di postojati u sada\u0161njem trenutku, a to zapravo zna\u010di biti posve miran i u umu i u tijelu. Moje fotografije potje\u010du iz emocija. Nisu poku\u0161aj snimanja savr\u0161ene slike nego poku\u0161aj snimanja osje\u0107aja koji pro\u017eivljavam dok svjedo\u010dim onome \u0161to je preda mnom.\u201c<\/p>\n
Ovaj citat potvr\u0111uje i moje \u017eivotne stavove jer i Eydis S. Luna, prije svega, se igra sa \u010detiri elementa kao i ja u svojim knjigama. Tu igru bih mogao nazvati manifestacijom \u010detiri elementa.<\/p>\n
Spajanjem vatre i zraka, uz pomo\u0107 ostalih elemenata, nastaje toplina,\u2026 I ne zaboravimo, \u010dim smo postali toplokrvna bi\u0107a, postali smo i gospodari \u010detiri elementa (zemlje, vatre, vode i zraka) preko kundalini energije (Boga u nama) i \u017eivca Vagusa unutar nas (struja).<\/p>\n
Ponekad \u010ditam SF knjige i gledam SF filmove i serije. I to mi poma\u017ee na putu do sada\u0161njosti jer tvorci takvih programa znaju odakle dolaze, kamo idu i to iskustvo \u017eele podijeliti s nama\u2026<\/p>\n
Sje\u0107am se svojih prvih svjesnih putovanja do sada\u0161njosti. Lako sam ulazio u sada\u0161njost, ali sam lako i izlazio iz nje. Na\u017ealost, ta putovanja su \u010desto i kratko trajala. Prije 30 godina znao sam sa suprugom ljeti svaki dan poslijepodne odlaziti na pla\u017eu. Sjedio bih u hladovini, \u010ditao ili ispunjavao kri\u017ealjku (sudoku), pristojno gledaju\u0107i lijepe \u017eene u badi\u0107ima (ili toplesu) i, kad bih samo uzeo olovku u ruke, iza\u0161ao bih iz sada\u0161njosti. Ili, kad bih se u Zagrebu vozio tramvajem, vrlo lako bih u\u0161ao u sada\u0161njost ali bi me u tome ometao \u010dak i remen od torbe preko ramena\u2026 Tek nekoliko godina kasnije postalo mi je jasno za\u0161to sam u tim trenucima na pla\u017ei i u tramvaju lako ulazio u sada\u0161njost i za\u0161to sam lako izlazio iz sada\u0161njosti. Komentare i razmi\u0161ljanja prepu\u0161tam vama, ali ne zaboravite bit ovih primjera \u2013 oslu\u0161kujte sami sebe, povremeno uklju\u010dite autopilota i nastojte biti u sada\u0161njosti ma gdje bili i s kim bili, a ono \u0161to vam odvla\u010di pa\u017enju od sada\u0161njosti, maknite od sebe kao da ne postoji.<\/p>\n
I na kraju svega skinite teret (prtljagu) sa svojih le\u0111a sve dok vam ponovno ne zatreba, znaju\u0107i da vas taj sat vremena, koliko traje vo\u017enja tramvajem, ili bilo kojim drugim prijevoznim sredstvom, nitko ne\u0107e ometati.<\/p>\n
U svemu ovome va\u017ean je pozitivan stav koji zauzimamo jer znamo da tu trebamo boraviti sve dok ne do\u0111emo do cilja ni\u0161ta ne o\u010dekuju\u0107i. Sretna okolnost je ta \u0161to se mi mo\u017eemo slobodno opustiti u vo\u017enji prepu\u0161taju\u0107i se, sa povjerenjem, voza\u010du koji upravlja tramvajem. U svemu tome va\u017eno je i da u tramvaju nema previ\u0161e putnika i da zaboravimo na trenutak na sve probleme koje smo pro\u0161li i koji nas \u010dekaju kad iza\u0111emo iz tramvaja. Vo\u017enja \u0107e nam biti lijepa jer \u0107e na\u0161e oko promatrati, dok se vozimo, ne\u0161to novo za nas \u0161to \u0107e topiti granice \u010dula i ugodna, jer \u0107emo opu\u0161teno sjediti odmaraju\u0107i se kao da le\u017eimo u vlastitom krevetu. Tada \u0107emo postati slobodni i prosvijetljeni \u0161to \u0107emo po\u010deti osje\u0107ati u svim prilikama \u017eivota spoznaju\u0107i da je klju\u010d na\u0161eg prosvjetljenja biti u miru i bez ega: kad ni\u0161ta ne prosu\u0111ujemo, kad se ne odupiremo neugodnim situacijama i kad nismo vezani ni za vo\u017enju (vozilo), ni za bilo koji prolazni oblik kao \u0161to je na\u0161e tijelo\u2026 To je povezivanje prostorom, a ne oblikom. To vje\u010dnost u nama prepoznaje da stvari (oblici) nisu trajni i da je prostor u nama vje\u010dan.<\/p>\n
<\/p>\n
—————————————–<\/p>\n
<\/p>\n
Marijan Svili\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n Utjelovio sam se kao stara du\u0161a u Splitu 14. travnja 1958. Roditelji su mi starosjedioci otoka Visa na kojem sam \u017eivio prve tri godine \u017eivota. Nakon toga odselio sam se u Gospi\u0107, zatim u Pulu i u Zadar gdje sam polazio osnovnu \u0161kolu i gimnaziju. Vi\u0161u \u0161kolu za socijalni rad zavr\u0161io sam u Zagrebu\u2026 Posvetio sam se raznim alternativnim duhovnim tehnikama.<\/p>\n Astrologijom i meditacijom po\u010deo sam se baviti ve\u0107 u gimnaziji. \u010citao sam sve knjige o tim temama koje su mi do\u0161le u ruku. U to vrijeme po\u010deo sam pisati duhovni dnevnik, prepisivati zanimljive i korisne citate velikih pisaca i duhovnih u\u010ditelja.<\/p>\n Zavr\u0161io sedmodnevni te\u010daj Transcendentalne meditacije, vi\u0161egodi\u0161nju Komaja \u0161kolu yoge, Nove akropole i te\u010daj masa\u017ee i Radiestezije. Bio sam na tri trodnevna Intenzivna prosvjetljenja gdje sam do\u017eivio prvo iskustvo prosvjetljenja i na preko 100 Prepora\u0111anja. Sklonost prema tim podru\u010djima i prirodna nadarenost vodili su me k stalnom u\u010denju i usavr\u0161avanju, kako bih mogao \u0161to vi\u0161e pomagati ljudima da budu zdravi, sretni i u kontaktu sa samim sobom.<\/p>\n Izumio sam nekoliko karta\u0161kih igara, a me\u0111u njima su najzanimljivije: \u201eDobar Herc”, \u201eHerc Pasijans” i \u201eHerc domino”\u2026 Volim humor i objavljujem svoje viceve u novinama.<\/p>\n Radio sam u KBC Rebro (Petrova bolnica i Bolnica \u0160alata), u \u201eSokol \u0160afrani\u0107”, za\u0161titarskoj firmi, u kozmeti\u010dkom salonu\u2026 Osnovao sam i godinama vodio Go klub \u201eCroatia” u Zagrebu, s namjerom da ova kreativna i duhovna igra Go, koja je nastala u Kini i pro\u0161irila se preko Koreje u Japan i dobila ime Go pusti korijenje i na na\u0161im prostorima.<\/p>\n Bavim se masa\u017eom, astrologijom, radiestezijom, pisanjem knjiga. Objavljene su mi \u010detiri knjige: \u201ePut nestalih oblaka”, \u201eSre\u0107u treba uhvatiti”, \u201eUpoznavanje sebe” i \u201eAkcija i Bog”. Volontiram u Teozofskom dru\u0161tvu kao povremeni predava\u010d. Slu\u017eim se ra\u010dunalom. Aktivan sam na nekim dru\u0161tvenim mre\u017eama i imam samostalni Blog pod nazivom \u201eSretni putnik”. I dalje pi\u0161em knjige i predavanja.<\/p>\n Moja izreka koja me vodi kroz \u017eivot:<\/p>\n Svaki dan je Bo\u017eji dan – budi u istini, miru i ljubavi!<\/p>\n Marijan Svili\u010di\u0107,\u00a0Zagreb, Bra\u0107e Domany 8<\/p>\n Kontakt:<\/p>\n e-mail: marijan.svilicic1@gmail.com<\/a><\/p>\n —————————————–<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/043c.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/11\/043a.jpg\")
<\/p>\n