![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/004a-3.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
GUBITAK<\/strong><\/p>\n Vremena u kojima je \u017eivio Pater su bila te\u0161ka. Ateisti\u010dko diktatorski politi\u010dki sustav u zemlji, nizak standard \u017eivota, slabe prometne komunikacije i primitivna tehnologija rada ote\u017eavale su \u017eivot stanovnicima Paterova rodnog kraja. A Pater je bio zaljubljenik moderne tehnologije, bio je siguran da je ona pokreta\u010d napretka i boljeg \u017eivota. \u017delio je Pater puno toga, ali mnoge \u017eelje su bile neostvarive.<\/p>\n Jednoga dana kada se vratio iz \u0161kole, saznao je da je njegovoj mami dijagnosticirana bolest zbog koje mora oti\u0107i na bolni\u010dko lije\u010denje. Nakon \u0161to je hospitalizirana, mama se jako brinula kako \u0107e se Pater, sada sam s tatom, snalaziti bez nje. Ona je bila stup obitelji. Pateru nikada nije nedostajalo roditeljske ljubavi. Me\u0111utim, tata je radio ve\u0107i dio dana, a Pater je kod ku\u0107e vi\u0161e boravio s mamom. Bio je opet tu\u017ean \u0161to mama mora biti u bolnici. Nadao se da \u0107e brzo ozdraviti i vratiti se ku\u0107i. Bez obzira na \u0161kolske obveze, redovno ju je posje\u0107ivao u bolnici.<\/p>\n Kako su dani prolazili, Pater se sve lo\u0161ije osje\u0107ao, tu\u017ean, poti\u0161ten, bezvoljan, pomalo i nesnala\u017eljiv bez mame. Odlazio je i u radio klub, iako je vremena za to bilo sve manje. Morao je sada sam odra\u0111ivati i mnoge ku\u0107ne poslove. Nije bio na to naviknut.<\/p>\n Prilikom jednoga odlaska u radio klub na\u0111e se sam s Mice. Ona ga ljubazno pita:<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Pater, kako je tvoja mama? Kako je njezino zdravlje? Da li je bolje?\u201c<\/em><\/p>\n Pater joj detaljno opi\u0161e zdravstveno stanje njegove mame, izraziv\u0161i nadu u njezino ozdravljenje.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>A kako si ti Pater?\u201c <\/em>upita ga Mice.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Ah! Ne znam kako da ti opi\u0161em svoju situaciju. Najkra\u0107e, nije mi ni do \u010dega<\/em>\u201c, odgovori joj Pater s tugom u o\u010dima i znakovima iscrpljenosti na licu.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Jadni\u010dak! Treba\u0161 li kakvu pomo\u0107? Mogu ti pomo\u0107i, ako treba\u0161 pomo\u0107. Tako sam nesretna vidjeti te tako depresivnog.\u201c<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Nisam depresivan!<\/em>\u201c odgovori joj \u017eurno Pater.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Dobro, dobro! Ho\u0107e\u0161 da do\u0111em k tebi i malo ti pospremim sobu?\u201c<\/em><\/p>\n \u201e<\/em>Ne, ne!<\/em>\u201c ubrzo \u0107e Pater.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Nema potrebe. Sam spremam i kuham i peglam…\u201c<\/em><\/p>\n Ona ga uhvati za ruku i tako ga prekine u njegovom obrazlaganju odbijanja njezine ponude. Pater za\u0161uti. Nakon toga, ona ga pozove na pi\u0107e, pa tamo nastavi\u0161e razgovor.<\/p>\n Svaki dan je Pater odlazio kod mame u bolnicu, o\u010dekuju\u0107i ozdravljenje. Ali jednoga dana prilikom dolaska u bolnicu ga iznenadi njezin prazan krevet.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Gdje je moja mama?<\/em>\u201c upita bolesnice u sobi.<\/p>\n Svi za\u0161uti\u0161e i bulji\u0161e nijemo u Patera.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Zar vam nisu javili?<\/em>\u201c upita ga jedna bolesnica.<\/p>\n \u201e<\/em>Ne!<\/em>\u201c odgovori Pater.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Onda pitajte sestru ili de\u017eurnog lije\u010dnika<\/em>\u201c, odgovori mu opet ona.<\/p>\n Pater se odmah uputi kod de\u017eurne sestre.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Sestro! Gdje je moja mama?<\/em>\u201c upita ju.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Na\u017ealost, moram vam izraziti su\u0107ut<\/em>\u201c i pru\u017ei mu ruku.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Ona je sino\u0107 preminula.\u201c<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Ali, kako?\u201c<\/em><\/p>\n I prije nego on nastavi propitivati okolnosti njezine smrti, sestra mu hladno odgovori:<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Gospodine! Mi nismo garancija \u017eivota. Mi samo lije\u010dimo u okviru na\u0161ih mogu\u0107nosti. Ona je ovih dana primala radioaktivni jod i ne\u0161to se iskompliciralo, ne na\u0161om krivnjom. Organizam nije podnio…\u201c<\/em><\/p>\n Prije nego ona dovr\u0161i, Pater brizne u pla\u010d. Sestra ga uvede u ambulantu.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Da li vam je potrebna pomo\u0107?<\/em>\u201c upita ga.<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Ne, ne, ne! U redu sam.\u201c<\/em><\/p>\n Sestra ga uputi u proceduru preuzimanja tijela pokojnice iz mrtva\u010dnice, a Pater se odmah uputi ku\u0107i na\u0107i tatu i kazati mu tu\u017enu vijest. Kada je do\u0161ao ku\u0107i, tata je jo\u0161 bio na poslu i trebao je do\u0107i svakoga trenutka.<\/p>\n Kada mu je Pater priop\u0107io tu\u017enu vijest, obojica su ostali \u0161utjeti i buljiti nijemo u prazan prostor.<\/p>\n Pater i njegov otac po\u010deli su pripreme za sahranu. Ostali su sami u ovim te\u0161kim trenucima. U ovakvim situacijama ona bi im bila odlu\u010duju\u0107a pomo\u0107. Ali nje nije bilo. Bili su prepu\u0161teni sami sebi. Okupila se rodbina iz staroga kraja, susjedi, prijatelji, Paterovi kolege, me\u0111u njima Mice, Key Elektronac. Mice je odmah preuzela obvezu urediti ku\u0107u, oprati prozore i pripremiti ku\u0107u za ovaj doga\u0111aj koji \u0107e okupiti veliki broj ljudi. Organizirala je svoje prijateljice da to zajedni\u010dki obave. U vrlo kratkom roku sve je blistalo. Tata je za to vrijeme organizirao dostojne karmine, a Key i Elektronac su mu pomagali oko nabavke i pripreme.<\/p>\n Sahrana je obavljena na mjesnom groblju uz vjerski obred \u017eupnika.<\/p>\n Pateru se \u010dinilo da mu se zaustavio \u017eivot. Prvi puta je izgubio blisku osobu, zauvijek. To ga je dotuklo. Smrt, nezaobilazna pojava, otrgnu\u0107e iz \u017eivota osobe koja je bila sastavni dio \u017eivota, s kojom se susretao kada se budio, odlazio, dolazio i kretao na po\u010dinak, koja ga je ispra\u0107ala i do\u010dekivala, koja mu je darovala \u017eivot i pokazala prve vidike. Kako dalje? Nije znao ni sam.<\/p>\n Mnoge te\u0161ke trenutke \u017eivota olak\u0161ala mu je Mice. Najve\u0107i teret pripreme karmina podnijela je Mice. Tje\u0161ila ga je, ohrabrivala, upu\u0107ivala kako dalje organizirati svoj \u017eivot. Pa, ona je postala dio njegova \u017eivota. Gdje je bio on, bila je i ona. \u0160to je radio on, radila je i ona. Bili su kao jedno. Pater je osje\u0107ao da je to osoba s kojom mo\u017ee podijeliti \u017eivot. Izjavio joj je ljubav, ali na njegovo razo\u010daranje, ona mu je nje\u017eno odgovorila:<\/p>\n \u00a0<\/em>\u201e<\/em>Pater, nije jo\u0161 vrijeme za to\u201c, <\/em>poljubiv\u0161i ga u obraz kao i onoga dana na susretu radioamatera, kada je iz njegova interesa naprasno istjerala YL<\/p>\n Bila mu je uvijek privla\u010dna i bliska, ali sada je tek primijetio njezine o\u010di pune ljubavi i dobrote, pravilno oblikovano lice, ljep\u0161e od bilo koje ljepotice svijeta. A kosa, lepr\u0161ava, duga do razine grudi, naprosto ga je uzbu\u0111ivala. Vitka i vesela, pametna i odlu\u010dna, simpati\u010dna i lijepa, k tome vjernica i vrlo moralna osoba. Mice je obuzela njegovu pamet. Ali Pater je prihvatio njezinu odluku. Ostali su i dalje nerazdvojni, ali samo prijatelji.<\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zvonko Vugrinovi\u0107<\/strong><\/p>\n Zvonko Vugrinovi\u0107 je ro\u0111en 1956. godine u \u0110akovu, gdje je zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu i gimnaziju. Zrele godine mladosti je proveo u Zagrebu i Velikoj Gorici. Diplomirao je na Studiju prometnih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu i stekao stru\u010dni naziv in\u017eenjera prometa, nakon \u010dega se zaposlio u Zagrebu.<\/p>\n Nakon povratka u \u0110akovo, zaposlio se i osnovao obitelj. Ne\u0161to kasnije je u Zagrebu zavr\u0161io marketing menad\u017ement, te stekao naziv marketing menad\u017eera u turizmu. Na Fakultetu za menad\u017ement u turizmu u Opatiji stekao je licencu voditelja turisti\u010dke agencije, a na Ekonomskom fakultetu u Osijeku turisti\u010dkog vodi\u010da za slavonske \u017eupanije.<\/p>\n Kao dragovoljac se priklju\u010dio postrojbama u Domovinskom ratu, a iz rata je iza\u0161ao kao pri\u010duvni \u010dasnik. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata.<\/p>\n Dugogodi\u0161nji je turisti\u010dki djelatnik. Vi\u0161e od jednog desetlje\u0107a je proveo na du\u017enosti direktora Turisti\u010dke zajednice Grada \u0110akova i tajnika Organizacijskog odbora \u0110akova\u010dkih vezova. Bio je inicijator i pokreta\u010d osnivanja mnogih va\u017enih turisti\u010dkih, gastronomskih i kulturnih priredbi; Gastro festa, Silvestarske no\u0107i, Smotre dvorskih i starogradskih plesova i pjesama Hrvatske, organizator najve\u0107eg karnevala isto\u010dne Hrvatske – \u0110akova\u010dki bu\u0161ari i dopredsjednik Hrvatske udruge karnevalista,.<\/p>\n Bavio se novinarstvom i bio predava\u010d u srednjoj \u0161koli.<\/p>\n Do sada je napisao i izdao knjige \u201e\u0110akovo, turisti\u010dko srce Slavonije”, \u201eVjeruj, ne pla\u010di!”, \u201eNa obje obale ljubavi i stvarnosti”, \u201eJo\u0161 te \u010dekam ljubavi”.<\/p>\n Kontakt:<\/p>\n e-mail: zvonko.vugrinovic@gmail.com<\/p>\n<\/div>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/001a-2.jpg\")
<\/p>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/001b-2.jpg\")
<\/p>\n