![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/z54953.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nakon dugo, dugo vremena, no\u0107as sam te opet sanjala.<\/p>\n
Vidjela sam ti lice, jasno i tako \u017eivo i stvarno, kao da si pored mene, sada i tu. \u017dustro smo o ne\u010dem raspravljali u nekoliko navrata, dok sam ja u me\u0111uvremenu bila zaokupljena drugim stvarima. Kao da sam bila u \u00a0 mojoj biv\u0161oj kuhinji po kojoj \u00a0 sam hodala amo-tamo kuhaju\u0107i, dok si ti sjedio za stolom i baritonskim glasom pri\u010dao. Malo bi zastao, da bi ponovo\u00a0 ozbiljnim pogledom i strogim izrazom lica popratio svoje izlaganje koje sam ja bez rije\u010di i pognute glave slu\u0161ala. Kao da si me korio ponovno i ponovno zbog ne\u010dega \u0161to nisam napravila, a trebala sam, ili sam mogla, a nisam, ili sam ne\u0161to napravila a to nije bilo dobro za mene\u2026.Pri\u010dao si ozbiljnim glasom i ozbiljna izraza lica, po stoti put ponavljaju\u0107i svoj prijekor. Osjetila sam da si bio u pravu i da je to tako moglo i moralo biti, a iz nekog razloga, o\u010dito mojim propustom, to se nije dogodilo ili ostvarilo, a ti si htio, vjerovao si u ispunjenje svojih o\u010dekivanja. Ili sam ne\u0161to uradila, a to ne\u0161to nije bilo dobro za mene, pa si me \u010dak i u snu do\u0161ao upozoriti, opomenuti da to nije dobro. Ali \u0161to? Ne pada mi ba\u0161 ni\u0161ta na pamet za\u0161to i zbog \u010dega?<\/p>\n
I u snu sam osje\u0107ala krivnju dok si me tako gledao\u00a0 prijekornim pogledom, ali punim ljubavi. Znala sam da si me korio s pravom i za moje dobro.<\/p>\n
Ali\u00a0 za\u0161to?<\/p>\n
Za\u0161to?<\/p>\n
Zbog \u010dega?<\/p>\n
Probudila sam se i razbudila u trenu zabrinuta i zbunjena. Zatvorila sam jo\u0161 snene o\u010di i pokrila se dekom preko glave, da makar u tom polumraku bar malo zaspim, da nastavim sanjati, da barem jo\u0161 ne\u0161to \u010dujem, da jo\u0161 ne\u0161to saznam, ali uzbu\u0111enje je bilo ve\u0107e. Makar me i korio, bilo mi je nekako drago, kao da te osje\u0107am pored sebe. Htjela sam te zadr\u017eati jo\u0161 malo. Kao nekada, da opet bude\u0161 ovdje i da kona\u010dno shvatim \u0161to to nije u redu. Da si jo\u0161 malo, makar malo pored mene pa makar i u snu.<\/p>\n
Cijeloga dana nastojala sam se prisjetiti bar dijela razgovora ili poneke rije\u010di pa da poku\u0161am shvatiti o \u010demu se radilo, \u0161to sam propustila,\u00a0 za\u0161to si bio tako ozbiljan, za\u0161to si se ljutio.\u00a0 Za\u0161to prijekorni pogled tvojih tako lijepih i milih o\u010diju punih ljubavi i razumijevanja.<\/p>\n
Za\u0161to??<\/p>\n
– Ali ni\u0161ta, ba\u0161 ni\u0161ta.<\/p>\n
Samo tvoje ozbiljno lice i prijekorni pogled dragih bademastih o\u010diju s rije\u010dima na usnama \u010diji ne razumijem smisao.<\/p>\n
Nisam te se bojala, kao \u0161to \u017eene znaju kad ih mu\u017eevi prekoravaju ili se boje i ne\u010deg nasilnijeg osim samih rije\u010di.<\/p>\n
– Jesi li me upozoravao?<\/p>\n
– Na \u0161to?<\/p>\n
Jesam li \u0161to propustila? A ti si smatrao da sam trebala napraviti i uspjeti, jer si imao veliku vjeru u mene. Ili si me upozoravao na neku opasnost? Mo\u017eda ne na fizi\u010dku. Ili na neku odluku\u00a0 koja je lo\u0161a po mene i to jako lo\u0161a, a ti si to predvi\u0111ao i htio me upozoriti.<\/p>\n
Ali koja opasnost?<\/p>\n
\u010cesto donosimo odluke koje su lo\u0161e, ali to tek kasnije shvatimo, a ti si to ve\u0107 sada znao i htio me upozoriti. Da, znam, malo sam stagnirala u pisanju pa si me, mo\u017eda, i zbog toga prekoravao, ali to i nije neka grje\u0161ka koja se ne da ispraviti i nije vrijedna tolike ozbiljnosti i prijekora.<\/p>\n
Sve su to samo moja razmi\u0161ljanja i mogu\u0107nosti, ali bez pravog odgovora.<\/p>\n
Koliko je vremena ve\u0107 pro\u0161lo od na\u0161eg posljednjeg susreta? \u010cetiri? Pet godina? A jo\u0161 prije toga? I za\u0161to sam te jutros sanjala? Gdje li si sada? Jesi li dobro? Da ti se nije ne\u0161to dogodilo? Ne\u0161to ru\u017eno? Bilo bi mi \u017eao da ti se ne\u0161to lo\u0161e dogodilo. Ili ne\u0161to lijepo? Znam, znam, da ti se ne\u0161to lijepo desilo, u san bi mi do\u0161ao nasmijana lica, a o\u010di bi ti sjale zagonetnim sjajem. Kao uvijek kad sam te prije sanjala. Ali ovako, znam da je ne\u0161to va\u017eno, ne\u0161to vezano za mene, ne\u0161to po tvom mi\u0161ljenju ozbiljno, ne\u0161to \u0161to nisam smjela propustiti, a vrijeme bez milosti ide. Ne\u0161to \u0161to \u0107u mo\u017eda napraviti ili odlu\u010diti, a nije u redu ili \u0107e se pokazati da je odluka lo\u0161a. Ho\u0107u li se pokajati zbog svoje odluke, a ti me upozorava\u0161.<\/p>\n
– Koje odluke?<\/p>\n
– Kada?<\/p>\n
– Na \u0161to me upozorava\u0161?<\/p>\n
– Ne\u0161to,\u00a0 \u2026.. ali \u0161to?<\/p>\n
Ne\u0161to \u0161to se ti\u010de samo nas ili samo mene? Ne\u0161to \u0161to\u00a0 sam propustila napraviti, a ti si imao plan da to uspije? Dobro sam krenula ili isplanirala, ali to nisam realizirala i to te ljutilo. Ljutilo te \u0161to nisam bila upornija i ustrajnija\u00a0 u svom naumu. Kada bih bar znala \u0161to? \u0160to te tako naljutilo da si mi \u010dak i u snove do\u0161ao da me kori\u0161?! I nakon toliko godina jo\u0161 mi dolazi\u0161 u san da se brine\u0161 o meni. \u0160to je to izazvalo takvu ljutnju kod tebe?\u2026<\/p>\n
Godine su prohujale od na\u0161eg zadnjeg susreta i od tada desilo se mnogo toga lijepoga. Uvijek sam to ne\u0161to lijepo podijelila s tobom u mislima i svaki puta sam osje\u0107ala tvoju prisutnost. Ali ovaj san gotovo kao da je bila stvarnost. I tvoje rije\u010di tako ozbiljne kao da su me upozoravale na ne\u0161to \u0161to sam napravila, a nisam trebala\u2026.<\/p>\n
– Samo kada bih znala \u0161to?<\/p>\n
I dok smo bili zajedno, uvijek si mi dolazio u san zbog nekih va\u017enih doga\u0111anja. Kao priznatom znanstveniku svjetskoga glasa, profesoru i s tvojim titulama znam koliko ti zna\u010de knjige i tvoji znanstveni radovi i uvijek bi\u00a0 mi u san do\u0161ao veseo. Kao da svoju radost zbog nekog svog uspjeha \u017eeli\u0161 podijeliti sa mnom i prije nego se sretnemo. I tada, u mom snu, sjedili bismo jedno pored drugoga i smijali se sretno i o\u010di bi ti sjajile nekim \u010darobnim, zagonetnim i sretnim sjajem.<\/p>\n
I tuge smo znali dijeliti u snovima. Tada bi samo sjeo pored mene i \u0161utio, dugo \u0161utio. A ja nisam pitala ni\u0161ta. I moje tuge si osje\u0107ao. Mogla sam ih podijeliti s tobom bez ijedne rije\u010di. I tuga bi polagano nestajala, a pogled tvojih blagih o\u010diju i iskri\u010dav sjaj vra\u0107ao bi mi snagu i nadu u \u017eivot. Pogledala bih u te tvoje sanjive o\u010di i sve smo znali, sve nam je bilo jasno. Kao da smo uvijek bili vezani na neki tajanstveni na\u010din. Kao da smo osje\u0107ali \u0161to ono drugo osje\u0107a: zabrinutost, tugu ili sre\u0107u i prije nego smo se fizi\u010dki sreli.<\/p>\n
Koliko si samo puta znao zapo\u010deti razgovor o ne\u010demu o \u010demu sam ja tek\u00a0 razmi\u0161ljala dolaze\u0107i tebi i uvijek sam se iznenadila, ali ti to nisam nikada rekla. Ponekad me to pla\u0161ilo, jer sam imala osje\u0107aj da mi \u010dita\u0161 misli, pa sam se i bojala bilo \u0161to i pomisliti u strahu da to ne osjeti\u0161. Ni\u0161ta ru\u017eno i ni\u0161ta lo\u0161e, ali ipak su to bile samo moje misli i bojala sam se da ih ne otkrije\u0161.<\/p>\n
Misli?<\/p>\n
Pa zar ni to ne bih mogla sakriti od tebe? To je jo\u0161 jedino \u0161to je moje i \u0161to ljubomorno \u010duvam pa makar i od tebe.<\/p>\n
Kao da nada mnom ima\u0161 neku tajanstvenu mo\u0107 koja gleda u moje srce, u moje misli, u moju du\u0161u. Ah, neka gleda u srce, ali \u0161to je s mislima i strahovima da te izgubim!?<\/p>\n
Izgubim?<\/p>\n
Zauvijek?<\/p>\n
Ali ovo je bilo druga\u010dije.<\/p>\n
Ozbiljno.<\/p>\n
Ne\u0161to namijenjeno meni, samo meni i za mene.<\/p>\n
Kori\u0161 li me, ljubavi moja?<\/p>\n
Za\u0161to?<\/p>\n
Zbog \u010dega?<\/p>\n
Nisam ispunila tvoja o\u010dekivanja?<\/p>\n
Znam. Imao si velike planove za mene. Planove o kojima se ja vi\u0161e nisam usudila ni sanjati. Planove za koje sam ve\u0107 odavno mislila da su umrli i da su duboko u meni zaboravljeni, zakopani.<\/p>\n
A ti!?<\/p>\n
Ti ih sad budi\u0161, razbu\u0111uje\u0161 i daje\u0161 im krila i \u00a0poleta da krenu, da se dignu i polete nebu pod oblake.<\/p>\n
Sje\u0107am se, kada sam nakon nekog vremena\u00a0 odlazila od tebe, u autobusu, po\u010dela sam ti pisati poruke i onako spontano su se pretvorile u male stihovne poruke, od tri ili \u010detiri retka \u2013 koliko stane u jednu poruku ili dvije. Rekao si da u po\u010detku nisi shva\u0107ao \u0161to te poruke zna\u010de. Onako pojedina\u010dne nisu ti imale smisla. A onda si poruke po\u010deo prepisivati na papir. I tako objedinjene, te kratke poruke tek tada su dobile svoj pravi smisao.<\/p>\n
Bo\u017ee, kako sam te samo pogledala kada si rekao:<\/p>\n
\u2013 I knjigu bi mogla napisati!<\/p>\n
—————————————–<\/p>\n
Jasminka Francekovi\u0107<\/strong>, ro\u0111ena plemenita Fabijan\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111ena 1966. Iz mjesta Ku\u010de, pokraj Velike Gorice, u srcu Turopoljskog kraja.<\/p>\n Uz osnovnu \u0161kolu u Vukovini, poha\u0111ala i glazbenu \u0161kolu u Velikoj Gorici za glasovir, a u \u0161kolskom orkestru svirala tamburicu.<\/p>\n Ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli ra\u0111a se u njoj ljubav prema lijepoj knji\u017eevnosti te kroz slobodnu aktivnost anga\u017eira se u radu \u0161kolske knji\u017enice i Jasminka po\u010dinje stidljivo pisati svoje prve stihove, ali ih ne objavljuje.<\/p>\n Od 1989. \u017eivi u Samoboru.<\/p>\n Ponosna je i dobra majka troje djece.<\/p>\n Na nagovor prijatelja odlu\u010dila je objavljivati svoje pjesme u zrelim godinama i shvatila da bez pisanja koje joj uljep\u0161ava \u017eivot vi\u0161e ne mo\u017ee. Naprosto se probudila poput Trnoru\u017eice u sudbonosnom susretu s njenim An\u0111elom, Princem i od tada pjesnikinja stvara neumorno i bez zastoja. Zapravo, u njoj je oduvijek \u010du\u010dala skrivena senzibilna djevoj\u010dica.<\/p>\n Aktivna je \u010dlanica Matice hrvatske ogranaka Samobor. U okviru Knji\u017eevnog odjela Matice Jasminka postaje priznata pjesnikinja ve\u0107 punih dvadesetak godina i nema namjeru stati.<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n E-mail adresa:\u00a0<\/strong>jasminkafrancekovic@gmail.com<\/a><\/p>\n —————————————–<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/Image12.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/Image11.jpg\")
<\/p>\n