![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2023\/07\/02.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ovaj intervju predstavlja sa\u017eetak dva razgovora koja sam vodio s Milanom Kunderom poslije \u010ditanja prevedenog rukopisa njegove knjige Knjiga o smijehu i zaboravu \u2013 jedan dok je bio u Londonu prvi put, a drugi kad je prvi put posjetio Sjedinjene Dr\u017eave. Tamo je doputovao iz Francuske; od 1975, on i njegova supruga su tamo \u017eivjeli kao emigranti, u Rennesu, gdje je predavao na univerzitetu, a sad u Parizu. Tijekom na\u0161eg razgovora, Kundera je povremeno govorio na francuskom, ali ponajvi\u0161e na \u010de\u0161kom, a njegova \u017eena Vera, slu\u017eila nam je kao prevodilac. Zavr\u0161ni tekst s \u010de\u0161kog na engleski preveo je Peter Kussi.<\/p>\n
Razgovarao: Philip Roth\u00a0(1980.)<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Misli\u0161 li da \u0107e uskoro biti propast svijeta?<\/strong><\/p>\n To zavisi od toga kako shva\u0107a\u0161 rije\u010d uskoro.<\/p>\n Sutra ili prekosutra.<\/strong><\/p>\n Osje\u0107anje da svijet juri ka propasti je veoma staro.<\/p>\n Onda nemamo razloga za zabrinutost.<\/strong><\/p>\n Upravo obratno. Ako je taj strah vjekovima prisutan u ljudskom umu, mora da postoje razlozi za to.<\/p>\n U svakom slu\u010daju, \u010dini mi se da je ta briga u pozadini svih pri\u010da u tvojoj najnovijoj knjizi, \u010dak i onih koje su izrazito humoristi\u010dne.<\/strong><\/p>\n Da mi je neko rekao, kad sam bio dje\u010dak: \u201eJednog dana \u0107e\u0161 vidjeti kako tvoj narod nestaje s ovog svijeta\u201c, smatrao bih to besmislicom, ne\u010dim nezamislivim. \u010covjek zna da je smrtan, ali uzima zdravo za gotovo da njegov narod ima neku vrstu vje\u010dnog \u017eivota. Ali poslije ruske invazije 1968, svaki \u010ceh suo\u010dio se s idejom da bi njegov narod mogao tiho biti izbrisan s mape Evrope, kao \u0161to je tokom prethodnih pet decenija \u010detrdeset milijuna Ukrajinaca tiho nestalo s ovog svijeta, a da niko nije ni primijetio. Ili Litvanci.<\/p>\n Zna\u0161 li da je Litva u sedamnaestom vijeku bila mo\u0107na dr\u017eava? Danas Rusi dr\u017ee Litvance u rezervatu kao napola istrijebljeno pleme; zabranjen im je kontakt sa svijetom kako bi se sprije\u010dilo da vijesti o njihovom postojanju dospiju napolje. Ne znam kakva budu\u0107nost \u010deka moj narod. Sigurno je da \u0107e Rusi uraditi sve kako bi ga postepeno utopili u svoju civilizaciju. Niko ne zna ho\u0107e li uspjeti u tome. Ali mogu\u0107nost postoji. A iznenadno shva\u0107anje da takva mogu\u0107nost postoji, dovoljno je da promijeni ne\u010diji pogled na \u017eivot. Danas vidim \u010dak i Evropu kao krhku i smrtnu.<\/p>\n A ipak, zar nisu sudbine Isto\u010dnoevropljana i Zapadnoevropljana dijametralno suprotne?<\/strong><\/p>\n Kao obrazac kulturne povijesti, Isto\u010dna Evropa je Rusija, s prili\u010dno specifi\u010dnom pro\u0161lo\u0161\u0107u ukorijenjenom u bizantskom svijetu. \u010ce\u0161ka, Poljska, Ma\u0111arska, ba\u0161 kao i Austrija, nikad nisu bile dio Isto\u010dne Evrope. Od samog po\u010detka su u\u010destvovale u velikoj avanturi zapadne civilizacije, s gotikom, renesansom i reformacijom\u2026 pokretom koji je nastao ba\u0161 u tom regiji.<\/p>\n Tamo je, u Srednjoj Evropi, ta moderna kultura prona\u0161la najve\u0107e poticaje: psihoanalizu, strukturalizam, dodekafoniju, Bart\u00f3kovu muziku, Kafkinu i Musilovu novu estetiku romana. Poslijeratno pripajanje Srednje Evrope (ili njenog najve\u0107eg dijela) ruskoj civilizaciji doprinijelo je da zapadna kultura izgubi svoj klju\u010dni gravitacioni centar. To je najzna\u010dajniji doga\u0111aj u povijesti Zapada dvadesetog vijeka, i ne mo\u017eemo odbaciti mogu\u0107nost da je kraj Srednje Evrope ozna\u010dio po\u010detak kraja \u010ditave Evrope.<\/p>\n RAZUMIJEVANJE SVIJETA<\/strong><\/p>\n Tijekom Pra\u0161kog prolje\u0107a, tvoj roman “\u0160ala” i zbirka pri\u010da “Smije\u0161ne ljubavi”, \u0161tampane su u tira\u017eu od po 150.000 primjeraka. Poslije ruske invazije, otpustili su te s mjesta profesora na filmskoj akademiji i sve tvoje knjige su uklonjene iz javnih biblioteka. Sedam godina kasnije ti i tvoja \u017eena ste ubacili nekoliko knjiga i ne\u0161to odje\u0107e u prtlja\u017enik automobila i odvezli se u Francusku, gdje si postao jedan od naj\u010ditanijih stranih autora. Kako izgleda biti emigrant?<\/strong><\/p>\n Za pisca, iskustvo \u017eivljenja u vi\u0161e zemalja je prava blagodat. Mo\u017ee\u0161 razumjeti svijet samo ako ga promatra\u0161 s vi\u0161e razli\u010ditih strana. Moja najnovija knjiga (Knjiga o smijehu i zaboravu), koja je objavljena u Francuskoj, zauzima poseban geografski prostor: doga\u0111aji koji se odvijaju u Pragu vi\u0111eni su kroz zapadnoevropske o\u010di, a ono \u0161to se doga\u0111a u Francuskoj, kroz \u010de\u0161ke o\u010di.<\/p>\n To je susret dva svijeta. S jedne strane je moja rodna zemlja: tokom svega pola vijeka iskusila je demokraciju, fa\u0161izam, revoluciju, staljinisti\u010dki teror i raspad staljinizma, njema\u010dku i rusku okupaciju, masovne deportacije, smrt Zapada u vlastitoj zemlji. To je potonu\u0107e pod teretom historije i pogled na svijet s velikim skepticizmom. S druge strane, Francuska: vjekovima je bila centar svijeta, a danas pati zbog nedostatka velikih povijesnih doga\u0111aja. Zato se veseli radikalnim ideolo\u0161kim stavovima. To je lirsko, neuroti\u010dno o\u010dekivanje nekog vlastitog velikog djela, koje ne dolazi, i nikad ne\u0107e do\u0107i.<\/p>\n \u017divi\u0161 li u Francuskoj kao stranac, ili se, kulturno, osje\u0107a\u0161 kao kod ku\u0107e?<\/strong><\/p>\n Vrlo mi je draga francuska kultura i mnogo joj dugujem. Posebno starijoj knji\u017eevnosti. Rabelais mi je najdra\u017ei pisac. I Diderot. Volim njegovog Fatalistu Jacquesa koliko i Laurencea Sternea. To su bili najve\u0107i eksperimenti svih vremena, u obliku romana. Njihovi eksperimenti su bili, da tako ka\u017eemo, zabavni, puni sre\u0107e i radosti, koja je sad nestala iz francuske knji\u017eevnosti, a bez nje svaka umjetnost gubi na zna\u010daju. Sterne i Diderot su shva\u0107ali roman kao veliku igru. Otkrili su humor u obliku romana. Kad \u010dujem znanstvene rasprave o tome kako je roman iscrpio svoje mogu\u0107nosti, tad pomislim sasvim druga\u010dije: tokom povijesti roman je propustio mnoge mogu\u0107nosti. Na primjer, poticaje za razvoj romana koje su postavili Sterne i Diderot nije preuzeo nijedan od sljedbenika.<\/p>\n Knjiga o smijehu i zaboravu\u00a0nije nazvana romanom, ali u tekstu ti izjavljuje\u0161: ova knjiga je roman u obliku varijacija. Pa, je li ona roman ili nije?<\/strong><\/p>\n \u0160to se ti\u010de moje osobne estetske procjene, to je pravi roman, ali ne \u017eelim svima nametati to mi\u0161ljenje. U romanesknoj formi postoji velika pritajena sloboda. Gre\u0161ka je promatrati nesumnjivu stereotipnu strukturu kao nedodirljivu su\u0161tinu romana.<\/p>\n No, ipak sigurno postoji ne\u0161to \u0161to \u010dini roman romanom i to mu ograni\u010dava slobodu.<\/strong><\/p>\n Roman je dugo djelo sinteti\u010dne proze zasnovano na radnji s izmi\u0161ljenim likovima. To su jedina ograni\u010denja. Pod terminom sinteti\u010dni mislim na \u017eelju romanopisca da sagleda svoju temu sa svih strana i potpuno cjelovito. Ironi\u010dni eseji, romaneskna naracija, autobiografski fragmenti, povjesne \u010dinjenice, izleti u ma\u0161tu \u2013 sinteti\u010dna mo\u0107 romana je sposobna da uklopi sve u jedinstvenu cjelinu, kao glasove u polifonoj muzici. Jedinstvo knjige ne mora izniknuti iz zapleta, ve\u0107 se mo\u017ee osloniti na temu. U mojoj posljednjoj knjizi postoje dvije takve teme: smijeh i zaborav.<\/p>\n VRIJEDNOST HUMORA<\/strong><\/p>\n Smijeh ti je uvijek bio blizak. Tvoje knjige izazivaju smijeh humorom i ironijom. Kad tvoji likovi iskuse bol, to je zato \u0161to su naletjeli na svijet koji je izgubio smisao za humor.<\/strong><\/p>\n Shvatio sam vrijednost humora u doba staljinisti\u010dkog terora. Tada sam imao dvadeset godina. Uvijek sam mogao prepoznati osobu koja nije staljinista, osobu koje se ne moram bojati, po na\u010dinu na koji se smijala. Smisao za humor je bio pouzdan na\u010din prepoznavanja. Jo\u0161 otad, pla\u0161io me je svijet koji je izgubio smisao za humor.<\/p>\n U Knjizi o smijehu i zaboravu, razvilo se ne\u0161to drugo. U maloj paraboli, usporedi\u0161 smijeh an\u0111ela sa smijehom \u0111avola. Vrag se smije jer mu bo\u017eji svijet izgleda besmisleno; an\u0111eli se smiju od radosti, jer sve u bo\u017ejem svijetu ima svoj smisao.<\/strong><\/p>\n Da, \u010dovjek koristi istu fiziolo\u0161ku manifestaciju \u2013 smijeh \u2013 da bi izrazio dva razli\u010dita metafizi\u010dka vrhunca. Ako nekom ispadne \u0161e\u0161ir u svje\u017ee iskopan grob, sahrana gubi svoje zna\u010denje i ra\u0111a se smijeh. Dvoje ljubavnika tr\u010di livadom, dr\u017ee\u0107i se za ruke, smiju\u0107i se. Njihov smijeh nema nikakve veze sa \u0161alama ili humorom; to je ozbiljan smijeh an\u0111ela, koji izra\u017eavaju radost postojanja. Obje vrste smijeha pripadaju \u017eivotnim zadovoljstvima, ali kad se istjeraju do krajnosti, tako\u0111er ozna\u010davaju dvojnu apokalipsu: odu\u0161evljeni smijeh zalu\u0111enika za an\u0111ele, koji su tako uvjereni u svoj zna\u010daj u svijetu, da su spremni objesiti svakog tko ne dijeli njihovu radost. I drugi smijeh, koji se \u010duje sa suprotne strane, koji tvrdi da sve postaje besmisleno, da su \u010dak i sahrane smije\u0161ne, a grupni seks samo komi\u010dna pantomima. Ljudski \u017eivot je ograni\u010den tim provalijama: fanatizam na jednoj strani i potpuni skepticizam na drugoj.<\/p>\n Ono \u0161to ti sad naziva\u0161 smijehom an\u0111ela, novi je naziv za lirski pristup \u017eivotu iz tvojih prethodnih romana. U jednoj svojoj knjizi, opisuje\u0161 doba staljinisti\u010dkog terora kao vladavinu krvnika i pjesnika.<\/strong><\/p>\n Totalitarizam nije samo pakao ve\u0107 i san o raju \u2013 drevni san o svijetu gdje svi \u017eive u skladu, ujedinjeni jedinstvenom voljom i vjerom, bez tajni jedni pred drugima. Andr\u00e9 Breton je tako\u0111er sanjao o tom raju, kad je govorio o staklenoj ku\u0107i u kojoj je \u010deznuo da \u017eivi. Da totalitarizam nije eksploatirao te stereotipe, koji su duboko u nama i imaju korijen u svim religijama, nikad ne bi privukao toliko ljudi, posebno tokom prvih faza svog postojanja. Kad se san o raju po\u010dne pretvarati u stvarnost, iznenada iskrsnu ljudi koji mu stoje na putu, i vladari raja moraju izgraditi mali logor nedaleko od rajskog vrta. S vremenom, taj gulag postaje sve ve\u0107i i savr\u0161eniji, dok obli\u017enji raj postaje sve manji i siroma\u0161niji.<\/p>\n U tvojoj knjizi, veliki francuski pjesnik Eluard leti iznad raja i gulaga, pjevaju\u0107i. Je li taj djeli\u0107 historije koji spominje\u0161 u svojoj knjizi istinit?<\/strong><\/p>\n Poslije rata, Paul Eluard je napustio nadrealizam i postao najve\u0107i zagovornik onog \u0161to bi se moglo nazvati \u201epoezijom totalitarizma\u201c. Pjevao je o bratstvu, miru, pravdi, boljem sutra, pjevao je o prijateljstvu i protiv izolacije, o radosti i protiv sumornosti, o nedu\u017enosti i protiv cinizma. Kad su 1950, vladari raja osudili Eluardovog pra\u0161kog prijatelja, nadrealistu Z\u00e1vi\u0161a Kalendru, na smrt vje\u0161anjem, Eluard je potisnuo svoje osje\u0107anje prijateljstva u ime li\u010dnih ideala i javno podr\u017eavao pogubljenje svog druga. Krvnik je ubijao dok je pjesnik pjevao.<\/p>\n A, ne samo pjesnik. \u010citav period staljinisti\u010dkog terora bio je period kolektivnog lirskog delirija. To je dosad potpuno zaboravljeno, ali je to klju\u010dno pitanje. Ljudi vole re\u0107i: revolucija je predivna; tek kad se iz nje rodi teror, postaje zla. Ali to nije istina. Zlo je ve\u0107 prisutno u predivnom, pakao se ve\u0107 nalazi u snu o raju, a ako \u017eelimo shvatiti su\u0161tinu pakla, moramo prou\u010diti su\u0161tinu raja iz kojeg on poti\u010de. Izuzetno je lako osuditi logore, ali odbaciti totalitarnu poeziju koja vodi do logora preko raja, te\u017ee je nego ikad. Danas ljudi \u0161irom svijeta jednoglasno odbijaju ideju logora, ali jo\u0161 uvijek dozvoljavaju sebi da budu zavedeni totalitarnom poezijom i da mar\u0161iraju u nove logore uz melodiju iste lirske pjesme koju je svirao Eluard dok je lebdio iznad Praga kao veliki arhan\u0111el lirike, dok se dim Kalandrinog tijela dizao u nebo iz dimnjaka krematorija.<\/p>\n DJETINJSTVO KAO ZAMKA<\/strong><\/p>\n Ono \u0161to je karakteristi\u010dno za tvoju prozu je stalan sukob privatnog i javnog. Ali ne u smislu da se privatne pri\u010de odigravaju ispred politi\u010dke pozadine ili politi\u010dki doga\u0111aji zadiru u privatne \u017eivote. Umjesto toga, ti stalno pokazuje\u0161 da politi\u010dkim doga\u0111ajima upravljaju isti zakoni kao i privatnim de\u0161avanjima, tako da je tvoja proza neka vrsta politi\u010dke psihoanalize.<\/strong><\/p>\n Metafizika \u010dovjeka je ista i u privatnoj i u javnoj sferi. Uzmimo drugu temu knjige, zaboravljanje. To je veliki privatni problem \u010dovjeka: smrt kao gubitak bi\u0107a. Ali \u0161to je bi\u0107e? To je skup svih na\u0161ih sje\u0107anja. I tako, ono \u0161to nas pla\u0161i kod smrti nije gubitak budu\u0107nosti ve\u0107 gubitak pro\u0161losti. Zaborav je vrsta smrti oduvijek prisutne u \u017eivotu. To je problem moje junakinje, ona o\u010dajni\u010dki poku\u0161ava sa\u010duvati sje\u0107anje na svog dragog umrlog mu\u017ea, koje po\u010dinje da blijedi. Ali zaboravljanje je i veliki problem politike. Kad neka velika sila \u017eeli uskratiti nekoj maloj zemlji njenu nacionalnu svijest, ona koristi metoda organiziranog zaborava. To je ono \u0161to se trenutno doga\u0111a u Bohemiji*.<\/p>\n Moderna \u010de\u0161ka knji\u017eevnost, ukoliko ima ikakvu vrijednost, nije bila \u0161tampana dvanaest godina; 200 \u010de\u0161kih pisaca je zabranjeno, uklju\u010duju\u0107i i mrtvog Franza Kafku; 145 \u010de\u0161kih povjesni\u010dara je dobilo otkaz, povijest je iznova pisana, spomenici su sru\u0161eni. Nacija koja izgubi svijest o svojoj pro\u0161losti postepeno gubi sebe. I tako je politi\u010dka situacija surovo osvijetlila obi\u010dan metafizi\u010dki problem zaboravljanja, s kojim se svakodnevno susre\u0107emo, ne obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju na njega. Politika razotkriva metafiziku privatnog \u017eivota, a privatni \u017eivot razotkriva metafiziku politike.<\/p>\n U \u0161estom dijelu tvoje knjige varijacija, glavna junakinja, Tamina, sti\u017ee na jedno otok gdje su samo djeca. Na kraju je oni progone do smrti. Je li to san, bajka ili alegorija?<\/strong><\/p>\n Ni\u0161ta mi nije tako strano kao alegorija, pri\u010da koju je izmislio pisac kako bi ilustrirao neku svoju tezu. Doga\u0111aji, bili oni stvarni ili izmi\u0161ljeni, moraju biti zna\u010dajni po sebi, a \u010ditatelj treba biti naivno zaveden njihovom snagom i poetikom. Uvijek me je progonila ta slika, i tokom jednog perioda mog \u017eivota stalno mi se javljala u snovima: jedan \u010dovjek se na\u0111e zarobljen u svijetu djece, iz kojeg ne mo\u017ee pobje\u0107i. I iznenada, djetinjstvo, koje svi uljep\u0161avamo i obo\u017eavamo, postaje \u010dist u\u017eas. Kao neka zamka. Ova pri\u010da nije alegorija.<\/p>\n Ali moja knjiga je polifonija u kojoj se razli\u010dite pri\u010de me\u0111usobno obja\u0161njavaju, osvjetljavaju, dopunjavaju jedna drugu. Glavni doga\u0111aj u knjizi je pri\u010da o totalitarizmu, koji uskra\u0107uje ljudima sje\u0107anje i tako ih pretvara u naciju djece. Svi totalitarizmi to rade. I mo\u017eda na\u0161e \u010ditavo tehni\u010dko doba to radi, sa svojim kultom budu\u0107nosti, kultom mladosti i djetinjstva, nezainteresovano\u0161\u0107u za pro\u0161lost i nepovjerenjem prema mi\u0161ljenju. Usred jednog bjesomu\u010dno djetinjastog dru\u0161tva, odrasla osoba opremljena sje\u0107anjem i ironijom osje\u0107a se kao Tamina na tom otoku djece.<\/p>\n Gotovo svi tvoji romani, ustvari, svi pojedina\u010dni dijelovi tvoje posljednje knjige, pronalaze svoj rasplet u prizorima koitusa. \u010cak i onaj dio pod nevinim naslovom \u201eMajka\u201c predstavlja jednu dugu scenu seksa utroje, s prologom i epilogom. \u0160to ti seks zna\u010di kao romanopiscu?<\/strong><\/p>\n SEKSUALNO PRIZNANJE JE DOSADNO<\/strong><\/p>\n U ovo doba, kad seksualnost vi\u0161e nije tabu, puki opis, puko seksualno priznanje, postaju primjetno dosadni. Kako nam sad Lawrence izgleda zastarjelo, ili \u010dak Henry Miller sa svojom lirikom opscenosti! A ipak i neki erotski odlomci Georgesa Bataillea ostavili su trajan utisak na mene. Mo\u017eda je to zato \u0161to nisu lirski nego filozofski. U pravu si kad ka\u017ee\u0161 da se kod mene sve zavr\u0161ava velikim erotskim prizorima. Imam osje\u0107aj da prizor fizi\u010dke ljubavi stvara izuzetno jako svjetlo koje iznenada otkriva su\u0161tinu likova i sa\u017eima njihove \u017eivotne situacije. Hugo vodi ljubav s Taminom dok ona o\u010dajni\u010dki poku\u0161ava misliti o propu\u0161tenom odmoru sa svojim biv\u0161im mu\u017eem. Ta erotska scena je fokus gdje se zbrajaju sve teme pri\u010de i gdje se nalaze najdublje tajne.<\/p>\n Posljednji dio, sedmi, ustvari se bavi samo seksualno\u0161\u0107u. Za\u0161to taj dio zatvara knjigu, umjesto nekog drugog, kao \u0161to je mnogo dramati\u010dniji \u0161esti dio, u kojem junakinja umire?<\/strong><\/p>\n Tamina umire, metafori\u010dki govore\u0107i, usred smijeha an\u0111ela. Kroz posljednje poglavlje knjige, s druge strane, odjekuje druga\u010dija vrsta smijeha, ona vrsta koja se \u010duje kad stvari izgube svoje zna\u010denje. Postoji odre\u0111ena zami\u0161ljena linija razgrani\u010denja iza koje stvari izgledaju besmisleno i smije\u0161no. Jedna osoba pita sebe: zar nije besmisleno da ustajem ujutro? Da idem na posao? Da te\u017eim bilo \u010demu? Da pripadam nekoj naciji samo zato \u0161to sam tu ro\u0111en? \u010covjek \u017eivi u neposrednoj blizini tih granica i mo\u017ee se lako na\u0107i s druge strane. Ta granica postoji svuda, u svim oblastima \u017eivota i \u010dak i u onoj najdubljoj, uro\u0111enoj: seksualnosti. I upravo zato \u0161to je to najdublja oblast \u017eivota, pitanje o seksualnosti je najdublje pitanje. Zato se moja knjiga varijacija ne mo\u017ee zavr\u0161iti nekom drugom varijacijom.<\/p>\n Je li ovo, onda, najdalja to\u010dka koju je dosegao tvoj pesimizam?<\/strong><\/p>\n \u010cuvam se rije\u010di pesimizam i optimizam. Roman ne tvrdi ni\u0161ta; roman tra\u017ei i postavlja pitanja. Ne znam ho\u0107e li moja nacija nestati i ne znam koji je od mojih likova u pravu. Ja izmi\u0161ljam pri\u010de, suprotstavljam ih me\u0111usobno, i na taj na\u010din postavljam pitanja. Ljudska glupost dolazi iz potrebe da postoje odgovori na sve. Kad je Don Quijote krenuo u svijet, taj svijet se pred njegovim o\u010dima pretvorio u tajnu. To je naslije\u0111e prvog europskog romana ostavljeno \u010ditavoj kasnijoj povijesti romana. Pisac u\u010di \u010ditatelja da shvati svijet kao pitanje. U tom stavu postoje mudrost i trpeljivost. U svijetu izgra\u0111enom na neprikosnovenim izvjesnostima, takav roman je mrtav. Totalitarni svijet, bez obzira je li zami\u0161ljen na Marxu, islamu ili ne\u010dem drugom, svijet je odgovora a ne pitanja. Tu nema mjesta za roman. U svakom slu\u010daju, izgleda mi da danas, ljudi \u0161irom svijeta vi\u0161e vole prosu\u0111ivati, nego shva\u0107ati, odgovarati, nego pitati, tako da glas ovog romana te\u0161ko mo\u017ee nadja\u010dati glasnu glupost ljudske izvjesnosti.<\/p>\n —————————-<\/p>\n *Kraljevina Bohemija bila je kraljevina (od 1310. u sastavu Svetog Rimskog Carstva i kasnije Austro-Ugarske) na podru\u010dju dana\u0161nje \u010ce\u0161ke i povijesne pokrajine Bohemije<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014-<\/p>\n Preveo, \u00a0uredio i obradio: Nenad Grbac<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present<\/p>\n Sadr\u017eaj ove stranice nije dopu\u0161teno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ovaj intervju predstavlja sa\u017eetak dva razgovora koja sam vodio s Milanom Kunderom poslije \u010ditanja prevedenog rukopisa njegove knjige Knjiga o smijehu i zaboravu \u2013 jedan dok je bio u Londonu prvi put, a drugi kad je prvi put posjetio Sjedinjene Dr\u017eave. Tamo je doputovao iz Francuske; od 1975, on i njegova supruga su tamo \u017eivjeli […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":33966,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[3725],"class_list":["post-27023","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","tag-milan-kundera-strah-od-propasti-svijeta-koji-je-izgubio-smisao-za-humor"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27023","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27023"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27023\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/33966"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27023"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27023"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27023"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}