![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/002.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Bio je mjesec svibanj. Izlet u duboku \u0161umu, u nedjelju, u mjesecu svibnju bio je predivna stvar. Odlu\u010dili su oti\u0107i daleko, sve tamo gdje mala rje\u010dica prolazi ispod \u017eeljezni\u010dke pruge. Na \u0161irokom pojasu oko pruge, gdje plitko korito rje\u010dice pravi blagi zaokret prema jugu, bila je posje\u010dena stara \u0161uma i na tome mjestu je rasla krasna mlada jasenova \u0161uma. Bilo je dovoljno prostora za igru, dovoljno sunca i rijeka u blizini. Tamo su odlu\u010dili po\u0107i. Njih \u010detvorica, \u010detiri nerazdvojna prijatelja: Marko, koji je imao novu \u201czra\u010dnicu\u201d, Marijan, koji je nosio malu sjekiricu posu\u0111enu od oca, Martin s punom torbom sendvi\u010da i Ivica koji je teglio pun ruksak boca vode.<\/p>\n
Toplo se svibanjsko sunce igralo s njima prate\u0107i ih s visine i budilo u njima ne\u0161to \u010demu tada jo\u0161 nisu znali imena. A tu veliku energiju tro\u0161ili su jure\u0107i, jure\u0107i bezglavo, a \u0161uma je bila upravo idealno mjesto za to.<\/p>\n
Mno\u0161tvo se raznih zvukova mije\u0161alo sa \u0161umorom vjetra visoko gore u granama. Na trenutak su spazili vjevericu kako je \u0161mugnula preko \u0161umskog puta. Tlo je bilo vla\u017eno, oni su gazili po li\u0161\u0107u koje \u0161u\u0161talo, podvriskivali, mladi i razigrani, da bi se u trenu sti\u0161ali, kao bubice. Odnekud zdesna, iz dijela beskrajno visokih starih hrastovih stabala, za\u010duli su lupanje. kao da je netko \u010deki\u0107em udarao po praznoj ba\u010dvi. Zastali su, uko\u010dili se u pola pokreta.<\/p>\n
– \u017duna – pro\u0161aptao je Marijan.<\/p>\n
– Djetli\u0107 – \u0161apnuo je Marko polako presavijaju\u0107i cijev svoje nove zra\u010dne pu\u0161ke.<\/p>\n
– Tamo, na onom nakrivljenom drvetu – uzbu\u0111eno je \u0161aptao Ivica.<\/p>\n
– Sada je s one strane – \u0161apnuo je Martin upiru\u0107i prstom.
\nMarko se polako po\u010deo prikradati. Stajali su napeto oslu\u0161kuju\u0107i, prate\u0107i o\u010dima Marka. On se \u0161uljao vrlo spretno. Zaustavili su dah, Marko je polako po\u010deo podizati pu\u0161ku.<\/p>\n
Zra\u010dnica je \u0161kljocnula, \u010duo se udarac, a potom, tek ne\u0161to ja\u010di, potmuli zvuk, kao da je kamen pao i zakoturao se po \u0161u\u0161tavom li\u0161\u0107u. Tek su tada potr\u010dali. Marko je ve\u0107 dr\u017eao u ruci mrtvu pticu. Divili su se crvenom perju na njezinim krilima, divili su se Marku, njegovoj pu\u0161ki. Bili su sretni, A najvi\u0161e ih je impresionirao djetli\u0107ev sna\u017eni kljun koji je sve do maloprije udarao po drvetu.<\/p>\n
– \u0160teta ga je – promrmljao je Martin.<\/p>\n
– Ma kakva \u0161teta! Zar ne vidi\u0161 kako ima prekrasna krila? – pobunio se Marko. – Njih \u0107u odrezati za kapu.<\/p>\n
Nastavili su s veselim izletom. Iza jednog drveta odjednom je izjurilo ne\u0161to sme\u0111e, veliko, silno brzo.<\/p>\n
– Divlja svinja! – povikao je Ivica zadivljeno.<\/p>\n
– To je zec, kakva divlja svinja – rekao je Marijan znala\u010dki.<\/p>\n
– Bilo je tako brzo da nisam uspio vidjeti \u0161to je – pravdao se Ivica, a ostali su se slo\u017eili, ozbiljno, kao da su ina\u010de svaki dan imali priliku gledati divljeg zeca ili \u010dak divlju svinju kako jure \u0161umom.<\/p>\n
I\u0161li su dalje. Usput je Marko ubio jo\u0161 jednu malu pti\u010dicu koju nisu poznavali. Na mekanom \u0161umskom putu napravili su golove. Odsjekli su \u010detiri mlada jasena da im budu stative, i po\u010deo je nogomet. To je krasna stvar – nogomet u \u0161umi!<\/p>\n
Dok su se odmarali i gutali sendvi\u010de, \u010duli su kako netko dolazi. Bio je to njihov prijatelj iz \u0161kole, Pavo sa svojim ocem. Pozdravili su se, a Pavin tata je, vidjev\u0161i \u201czra\u010dnicu\u201d, upitao jesu li \u0161to ulovili?
\n– Jesmo, djetli\u0107a! – Marko se isprsio. – I jo\u0161 ovo.<\/p>\n
Pavin otac je kimao glavom.<\/p>\n
A da li znate koja je ovo ptica? – upitao je.<\/p>\n
– Ne – odgovorili su uglas<\/p>\n
– Sjenica. – spustio je nje\u017eno malu \u017eu\u0107kastu pti\u010dicu na li\u0161\u0107e, pa rekao:<\/p>\n
– Sla\u017eete li se da su \u0161ume lijepe i korisne?<\/p>\n
Znali su da je tako. Potvrdili su.<\/p>\n
Znate i da \u0161ume \u017eive jedan svoj \u017eivot i da su glavni proizvo\u0111a\u010di kisika, osim \u0161to slu\u017ee za dobivanje gra\u0111e i ogrjeva, i kao dom mnogim \u017eivotinjama\u2026<\/p>\n
Sve su to znali, naravno. Jedino nisu znali za\u0161to im on sada pri\u010da to \u0161to su svi znali?<\/p>\n
– U prirodi uvijek postoji ravnote\u017ea koju ona sama uspostavlja i odr\u017eava. Postoji mno\u0161tvo \u017eivotinjskih i biljnih vrsta u prirodi koje su korisne i onih koje su manje korisne, \u010dak \u0161tetne. Stabla u \u0161umi, na primjer, napadaju odre\u0111eni kukci, crvi, gusjenice. To su \u0161tetnici. Da ne bi neka \u0161tetna vrsta nadvladala i uni\u0161tila velike dijelove korisne \u0161ume, brine se i ovaj djetli\u0107 i ova sjenica. Oni svakoga dana pojedu ili odnesu svojim mladim pti\u0107ima jako, jako puno tih \u0161tetnika. Tko \u0107e mi re\u0107i kako bi ova \u0161uma izgledala bez ptica? I \u0161to ako su ovaj djetli\u0107 ili ova sjenica, negdje imali gnijezdo sa mladim pti\u0107ima?<\/p>\n
\u0160utjeli su pognutih glava. Sada vi\u0161e nisu bili onako ponosni na svoj ulov.<\/p>\n
– Ako se umirimo i poslu\u0161amo – nastavio je Pavin otac – \u010dut \u0107emo kako \u0161uma obiluje zvukovima. Poslu\u0161ajte.<\/p>\n
Slu\u0161ali su. Bilo je stvarno mno\u0161tvo raznih zvukova. Onih koje su oni poznavali, ali i onih koje nisu znali niti su ih prije zamje\u0107ivali.<\/p>\n
– Ono je bio jastreb. Negdje je visoko iznad \u0161ume, kru\u017ei – rekao je Pavin otac. \u010culo se \u0161u\u0161tanje, kreketanje, lepet krila\u2026 Duboko negdje se ponovno za\u010dulo ritmi\u010dko udaranje, a svemu je poseban ritam, \u010dinilo se davao \u0161umor vjetra visoko gore u kro\u0161njama Sjedili su \u0161utke izbjegavaju\u0107i pogled Pavinog tate.<\/p>\n
– \u0160uma je puna ljepote – pro\u0161aputao je Pavo. Sve do tada je \u0161utio kao zaliven.<\/p>\n
– Da, samo je treba otkriti, treba je osjetiti – rekao je njegov otac. – Treba pustiti da nas ta ljepota obuzme, da nas pro\u017eme. Tko ne zna cijeniti i osjetiti ljepotu \u0161ume – bolje da u \u0161umu ne ide. – Skinuo je naprtnja\u010du s ramena i po\u010deo je otvarati. Bila je puna gljiva. Fascinirao ih je njihov miris.<\/p>\n
– Ovo su jasenova\u010de. Rastu na starim jasenovim panjevima. Vrlo su ukusne. – rekao je i za\u0161utio.<\/p>\n
Nije ni trebao vi\u0161e ni\u0161ta re\u0107i. Neprimjetno su, ispod oka, pogledavali na svoje stative napravljene od mladih jasenova.<\/p>\n
Poslije su opet igrali nogomet. Pavo i njegov tata igrali su s njima. Bili su presretni.<\/p>\n
I nakon toga dana su \u010desto i\u0161li na izlet u \u0161umu, ali nikada vi\u0161e nisu sjekli mlada stabla, ni ubijali ptice.<\/p>\n
—————————————–<\/p>\n
Mirko Stipanovi\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 1951. u Otoku kod Vinkovaca gdje je poha\u0111ao O\u0160\u00a0 i gimnaziju.<\/p>\n Diplomirao u Zagrebu na RGN fakultetu 1977.<\/p>\n Radio u struci do umirovljenja.<\/p>\n Zaljubljenik u knji\u017eevnost..<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n E-mail adresa:\u00a0<\/strong>emerikrudar@gmail.com<\/a><\/p>\n —————————————–<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/Image10.jpg\")
<\/p>\n