![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/000a-1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Digitalnu knjigu “Sirota”, Slavice Juhas, predstaviti \u0107emo uz pomo\u0107 recenzije knjige:<\/p>\n
Par rije\u010di na kraju<\/strong><\/p>\n Uvijek se divim Slavi\u010dinom entuzijazmu, njezinoj potrebi da pjesni\u010dki obilje\u017ei \u010dak i najmanje promjene svojih raspolo\u017eenja, da reagira na doga\u0111aje kojima je ispunjen njezin svaki dan, da pohvata svoje misli koje no\u0107ima isplivaju na povr\u0161inu i ruju, ruju ne bi li ih zapisala.<\/p>\n I ona pi\u0161e. I ona sama doista je pjesma-uragan. Nastoji sru\u0161iti sve \u0161to je uru\u0161ivo u nama i oko nas. Iz te njezine tvrdokorne potrebe da se izrazi stihom (poezijom, ali i proezijom, kojeg li zanimljivog izraza!) nastala je i ova zbirka.<\/p>\n Kada je budete \u010ditali, a nadam se da \u0107e to biti vrlo pa\u017eljivo \u010ditanje, shvatit \u0107ete da je Slavica Juhas s odmakom koji se jedva primje\u0107uje, zapisala gotovo sve nesre\u0107e \u0161to su potresale njezinu stvarnost, svoje gubitke i svoju potrebu da sve tuge, sve \u017ealobne trenutke i nestanke dragih joj ljudi nadvlada superiorno, da grdobe udalji od sebe i ne dopusti im da je slome. Ona je Viktorija, mo\u017ee plakati u samotnim no\u0107ima kada mrak obavija svaku sitnicu, mo\u017ee jecati bezglasno da ne probudi pti\u010dice ili usnulo cvije\u0107e (za ljude manje-vi\u0161e), ali ona nikada ne\u0107e pristati na predaju. Ona \u0107e se nasmijati i odmahnuti mo\u017eda rukom, zatvorit \u0107e svoje srce na neodre\u0111eno vrijeme i dr\u017eat \u0107e ga zatvorenog pod lupom dnevnog svjetla sve do trenutka kada \u0107e vrelo njezinih osje\u0107aja \u0161iknuti na papir i posve je obuzeti. Pisat \u0107e po papiri\u0107ima koje \u0107e negdje i zagubiti, u bilje\u017enici \u0107e ostaviti trag, mo\u017eda i u vi\u0161e njih, i zapisivat \u0107e za\u010darana sve dok joj unutarnji glas ne ka\u017ee da je dosta.<\/p>\n Blago njoj. Poku\u0161avam se zamisliti na njezinu mjestu i ne uspijevam. Vjerojatno zato \u0161to moji demoni nisu njezini. Ona u svojim pjesmama nudi predah od svakodnevice (ali je kand\u017eama zaka\u010dena za na\u0161u pa\u017enju), prekriva na\u0161u tugu svojom (ili obrnuto – ka\u017ee, vidite, tuga nije uop\u0107e ni\u0161ta stra\u0161no, ni bol odlaska i nestanka, sve je trpljivo), daje (ne samo meni) mogu\u0107nost da poletimo njezinim stihovima u daleke predjele izmi\u0161ljenih mogu\u0107nosti. I razo\u010daranja. Uspjeha i neuspjeha. Pa makar u jednom stihu.<\/p>\n Zapravo, ova zbirka poetskih i proetskih radova uop\u0107e ne donosi nikakva rje\u0161enja ni odgovore (koja nam to poezija daje?), ne donosi jalov optimizam kojim nastojimo prekriti svoje dane, a ipak u njoj ima i svjetlosti, i ljubavi, i prijateljstva. I ljepote. Ipak zbirka naginje onoj drugoj strani. Ulice, uma ili ne\u010deg drugog.<\/p>\n \u0160to god netko rekao kada (i ako) bude \u010ditao ove pjesme, meni se one svi\u0111aju.<\/p>\n A haiku stihovi na kraju na najbolji na\u010din zaokru\u017euju dojam. Zaustavljaju trenutke ba\u0161 kao \u0161to i trebaju.<\/p>\n Kroz mutnu sliku<\/em> Zlata Knez<\/em><\/p>\n Onako usput \u0107emo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni \u010ditanju knjiga na tabletima i mobitelima).<\/p>\n
\nvremeplov dje\u010da\u0161tvu vra\u0107a<\/em>
\numornog starca.<\/em><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/000c-2.jpg\")
<\/p>\n