![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/x1658.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
KNJIGA JE OPASNA<\/strong><\/p>\n Enciklopedija Jugoslavije, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, njenih osam svezaka, stajala je bez za\u0161titnih korica, crvene\u0107i se, izme\u0111u romana Roberta Ludluma i Judith Kranz u regalu gospodina Dane, vlasnika \u010duvene kavane, kafi\u0107a, grila i bircuza – \u201dStar\u201d. Na donjoj polici stajale su sve sveske roto-romana \u2019\u2019Lun – kralj pono\u0107i\u2019\u2019 Frederika Eshtona.<\/p>\n Dane uzdahnu gledaju\u0107i Enciklopediju. Po tom se ugrize za usnu i \u0161mrknu. \u201dBa\u0161 je golema.\u201d – pomisli – \u201dTe\u0161ka je, glomazna, naporna. Morao bih je se nekako rije\u0161iti. Osloboditi… Zauzima mi toliki prostor. Jeste da u njoj ima svega, ali – ne znam \u0161ta \u0107e mi ona sada? Kupio sam je u bolja vremena. Danas bi mogla biti opasna po mene. \u0160ta bi\u2019 da mi ku\u0107i do\u0111e onaj iz SDS-a i da ka\u017ee: \u201d\u0160ta \u0107e ti to hrvatsko sme\u0107e? Da mo\u017eda ne voli\u0161 usta\u0161e?!\u201d Zato je bolje da ju prodam. Da je utu\u0161im. Za jedno… trista maruna. Valjda \u0107e se na\u0107i neka budala da je kupi? Da, da… to \u0107u u\u010diniti. Ne smijem rizikovati. Jer ako me raja iz SDS-a uhvati na zub, nagrabusio sam. Ionako sam se jedva izvukao da ne budem u pat poziciji. Mene ne interesira politika, nego biznis. Jeste da me je sve to ko\u0161talo dvadeset hiljada maraka, ali sam sada barem miran. To je bila cijena SDS-a da mi kafi\u0107 mo\u017ee slobodno raditi i da ne u\u0111em u partiju. Bolje i to nego da mi je deknula bomba k\u2019o bra\u0107i Had\u017ei\u0107 prije nekoliko no\u0107i u njihovom restoranu, ili k\u2019o \u0161to su Josipovi\u0107u granatirali erbejcem zlatarsku radnju. Zato trebam da se sada rije\u0161im ovog belaja.\u201d<\/p>\n Dane pogleda na sat: devet i dvadeset. Oko pola deset ujutro svakog dana, imao je obi\u010daj nazvati radnju. Ode do telefona i okrenu broj \u201dStara\u201d.<\/p>\n – Kafe-gril \u201dStar\u201d, izvol\u2019te? – za\u010du se sa druge strane.<\/p>\n – Borka, ja sam. Ima li \u0161ta da fali?<\/p>\n – Sve je u redu gazda. Jedino \u0161to nemamo \u0161laga za espreso. Nema ga ustvari u cijelom gradu.<\/p>\n – Kupi mlijeko i pravi im kapu\u010dino. Ali digni cijenu… Ja \u0107u danas malo zakasniti u radnju.<\/p>\n – A \u0161toooo?<\/p>\n – Ma imam nekog posla.<\/p>\n – A kakav je to posao?<\/p>\n – Da nisi mo\u017eda ljubomorna? \u0160to te to interesuje? E pa moram oti\u0107i do neke knji\u017eare… da vidim da li bi htjeli otkupiti neke stare knjige.<\/p>\n – Ti prodaje\u0161 knjige?!<\/p>\n – Da. \u0160ta je \u010dudno?<\/p>\n – Pa \u010dije su knjige?<\/p>\n – Moje.<\/p>\n – Pobogu Dane, pa daj ih mome Dragi. On prodaje knjige.<\/p>\n – \u2026A ljudi moji, kako se toga nisam sjetio? Reci mi, zna\u0161 li kako stoje enciklopedije kod njega?<\/p>\n – \u0160ta je to?<\/p>\n – Ma enciklopedije, brate! Ono, ne\u0161to k\u2019o rje\u010dnik, ali mnogo ve\u0107e i te\u017ee. U nekoliko knjiga.<\/p>\n – Ne znam. To ti njega pitaj.<\/p>\n – Daj mi njegov broj.<\/p>\n – Dane, jesi li ti mamuran ili se pravi\u0161 lud? Pa zna\u0161 valjda moj ku\u0107ni broj! – skoro se izdera Borka.<\/p>\n – Oh, lu\u010de moje! Ne znam \u0161ta mi je jutros? Sav sam smeten.<\/p>\n – …Dane, ho\u0107emo li se mo\u0107i na\u0107i poslije moje smjene? – zaguguta mu ona ljubavni zov.<\/p>\n – Pa… Mo\u017ee. Nismo se sreli dugo, znam. Gdje \u0107e biti tvoj gospodin?<\/p>\n – Zna\u0161 i sam. Bi\u0107e ovdje, u \u201dStaru\u201d.<\/p>\n – Onda navrati kod mene u tri popodne na kafu.<\/p>\n – Otkada ti to zove\u0161 kafom?<\/p>\n – Ka\u017eem onako. Mo\u017eda mi neki frajeri prislu\u0161kuju telefon. To je danas u modi. \u010cuj, ponesi nam iz picerije dvije kapri\u010doze. Da\u0107u ti lovu kada do\u0111e\u0161.<\/p>\n Otkada je otvorio \u201dStar\u201d zarekao se da \u0107e jesti isklju\u010divo samo toplu hranu. Kad je u drugom razredu napustio srednju tehni\u010dku \u0161kolu, poslije bijega od ku\u0107e iz prigradskog naselja Trn i kao sedamnaestogodi\u0161njak na\u0161ao svoj prvi kelneraj kod privatnika, svako jutro, godinama, jeo je po dvije kifle i jogurt za doru\u010dak. Vremenom je shvatio da umjesto dvije kifle mo\u017ee kupiti \u010detvrt kruha. Uz to, da ga gazda ne bi vi\u0161e zezao kako od jogurta \u201dsere k\u2019o grlica\u201d, zamijenio ga je ne\u0161to bla\u017eim vrhnjem, pa\u0161tetom, jegerom ili tirolskom salamom. Izjedala ga je ta suha i hladna hrana, a on to nije znao. Nije osje\u0107ao potrebu za toplom hranom. Jer i dok je \u017eivio u obitelji rijetko je jeo tople obroke. Mati mu je radila u tri smjene u tvornici obu\u0107e, a njemu je bilo te\u0161ko da sam sebi zagrije ju\u010dera\u0161nji grah ili sarme. Kao mnogi kelneri sa sela bio je u du\u0161i cicija i po\u010deo je \u0161tedjeti \u010dak i na sebi, na svome \u017eelucu i zdravlju. Petnaest godina kupovao je samo njema\u010dke marke; po pet, deset, dvadeset maraka dnevno, onoliko koliko mu je dozvoljavao dnevni bak\u0161i\u0161 – i otvorio je kavanu. Tad je sebe obvezao da \u0107e jesti tri puta dnevno i da \u0107e sve tri obroka biti topla (\u010desto su bili i vreli). Ranijom hladnom i kasnijom vru\u0107om ishranom pribavio je sebi \u010dir na \u017eelucu. Poslije petnaestogodi\u0161njeg hladnog jelovnika pre\u0107i na vreli bilo je \u010dudo da mu \u017eeludac nije eksplodirao. Ali, \u010dir mu nije smetao. On ga je hranio dovoljno, \u010dak obilno i redovno ga je ga je pr\u017eio crnogorskom lozova\u010dom kao najboljim narodnim lijekom. Naru\u010divao bi lozu \u2019\u2019dvadeset i \u0161esti juli\u2019\u2019, kako je zvao lozova\u010du firme \u2019\u201913. Juli\u2019\u2019 \u2013 jer je pio uvijek duplu lozu. \u201d\u0160ampon\u201d mu se gadio kako je on govorio za fosfolugel; on ga je podsje\u0107ao na pjenu epilepti\u010dara.<\/p>\n Osim \u201dStara\u201d i \u010dira na \u017eelucu imao je i Borku, \u017eenu akvizitera knjiga, Drage. Imao ju je kao ljubavnicu i prijateljicu. A Borka kao Borka, borila se sa svojim mu\u017eem alkoholi\u010darom, borila se sa mu\u0161terijama, borila se za ljubav kod svoga ljubavnika Dane kad bi njemu na um palo da raskinu – cijeli \u017eivot joj je oduvijek bio borba. Rahiti\u010dno velike glave, \u017eilava i nervozna kao pa\u0161\u010de, ostvarila je samo djelomi\u010dno svoj san: pobjegla je sa sela prije dva desetlje\u0107a, naletjela na studenta politi\u010dkih znanosti Dragu, poklonila mu svoju \u010dednost, vjen\u010dala se, eto, za gradskog, tad jo\u0161 uvijek perspektivnog momka, rodila mu jedno dijete (koje je umrlo poslije deset dana), podvezala jajnike poslije tre\u0107eg mrtvoro\u0111en\u010deta, uvenula, posivjela, uo\u010dila da joj pijani suprug ne mo\u017ee vi\u0161e obradovati tijelo (to kod njega tad jo\u0161 nije bio alkohol, nego odbojnost prema njoj i strah da mu opet ne rodi smrt), okrenula se gazdi, njegovoj postelji, njegovoj toploj restoranskoj kuhinji, njegovim sitnim znacima pa\u017enje.<\/p>\n Vratimo se gazdi. Dane izvadi tomove Jugoslavike iz regala i vazu izme\u0111u njih.<\/p>\n – A jesu te\u0161ke… Kome li se sve ovo dalo da napi\u0161e? Stvarno je lud. Ba\u0161 da ne\u0161to vidim…<\/p>\n Izvadi iz ladice tesarski metar, rastavi ga i polo\u017ei na hrbate poredanih tomova.<\/p>\n – \u010cetrdeset i jedan centimetar… – zaklju\u010di skoro razo\u010darano – Pa nema ni po metra! Ko bi to rekao? U regalu je izgledalo da su duplo du\u017ee.<\/p>\n Da je u stanu imao vagu, sigurno bi ih i izvagao. Ali ne budimo zajedljivi. Sljede\u0107eg trena lice mu ozari smije\u0161ak kada mu pogled pade na njegove video kasete koje su stajale na stalku za novine. Po\u010de uzimati jednu po jednu razvrstavaju\u0107i ih i onda ih slo\u017ei na prazno mjesto, tamo gdje su do malo\u010das stajali tomovi Enciklopedije. Sedamnaest kaseta, dakle svi filmovi o James Bondu. Zatim – \u201dShogun\u201d na osam kaseta. Pa sedam filmova o \u201dprljavom\u201d \u0161erifu Harryju Calahanu kojeg glumi Clint Eastwood. Onda muzika; tri kasete njegove najomiljenije pjeva\u010dice Nede Ukraden, pa sve \u201dTesne ko\u017ee\u201d i tri njemu najdra\u017ea porni\u0107a sa Tracy Adams i Amber Linn.<\/p>\n Odmaknu se od regala da vidi djelo svoga truda. Bio je zadovoljan. Dovoljno zadovoljan da trgne jednu duplu lozu. Nasu si pi\u0107e i otpi, bla\u017een. Bio je uistinu sretan – kasete su bile iste visine kao i knjige mis Kranz i mister Ludluma, nisu skoro uop\u0107e str\u0161ale, kao maloprije tomovi Enciklopedije. To mu se naro\u010dito svi\u0111alo – sve je bilo kao pod konopac.<\/p>\n – Tako brate! – pohvali samog sebe – sada sve djeluje normalnije, skladnije. Sada je osim biblioteke u regalu imao i filmoteku!<\/p>\n Ode do telefona i okrenu Dragin broj. Ve\u0107 je pomislio spustiti slu\u0161alicu, kada se javi Drago.<\/p>\n – Tko je opet?! – kao iz kace oglasi se Drago.<\/p>\n – Ja sam, Dane.<\/p>\n – Cijelo jutro me netko budi. \u017delim spavati. \u0160to ti ho\u0107e\u0161?<\/p>\n – Di\u017ei se mom\u010dino! Napolju je prvi dan novembra, godina je devedeset prva, jo\u0161 sitno je do dve hiljadite. Prespava\u0107e\u0161 tako i ulazak u novi milenijum.<\/p>\n – Ama, \u0161to si me zvao?<\/p>\n – Imam jedan posao za tebe.<\/p>\n – Ja imam svoj posao.<\/p>\n – U pitanju su knjige. Rijetke knjige…<\/p>\n – Zar postoje i guste knjige?<\/p>\n – Mislim na knjige kojih nema u javnoj prodaji.<\/p>\n – Dane ima svega. Kod mene mo\u017ee\u0161 kupiti i \u201dMein kampf\u201d.<\/p>\n – Nisam to \u010ditao…<\/p>\n – Naravno da nisi. O kakvim je knjigama rije\u010d?<\/p>\n – Enciklopedije!<\/p>\n – Kakve enciklopedije? Koliko?<\/p>\n – One, kako da ti ka\u017eem, hrvatske…<\/p>\n – …Misli\u0161 na onu usta\u0161ku, iz 1941, nedovr\u0161enu, u pet tomova?<\/p>\n – Ma ne! Pi\u0161e na njoj: J L Z…<\/p>\n – Aha. Znam; Jugoslavenski leksikografski zavod. A iz koje je godine?<\/p>\n Dane otvori jedan tom, pogleda, vidje godinu i re\u010de:<\/p>\n – 1977. Osam tomova.<\/p>\n – Zna\u010di Jugoslavika je a ne Op\u0107a enciklopedija. Ova druga ima devet tomova. Pa \u0161ta ho\u0107e\u0161?<\/p>\n – Ho\u0107u da ti je prodam. To jeste, da ih ti proda\u0161.<\/p>\n – Koliko mi nudi\u0161?<\/p>\n – …Recimo… petsto maruna.<\/p>\n – Hu! Nije Diderotova enciklopedija…<\/p>\n – Ne znam koliko je on svoju zacijenio, ali moja je toliko!<\/p>\n – De ti to smanji malo. Red je da i ja dobijem ne\u0161to. \u0160to misli\u0161 na dvjesto pedeset? Zna\u0161, te\u0161ko \u0107u je prodati. Hrvatski je artikal, a ovdje su mu\u0161terije uglavnom Srbi. Osim toga, rat je u Hrvatskoj. Gdje da na\u0111em Hrvata da mu je prodam? Sada ni njima ne trebaju knjige. Bje\u017ee iz Bosne u Hrvatsku, kao \u0161to slavonski Srbi bje\u017ee ovamo… Daj neku razumnu cijenu.<\/p>\n – Pa… \u010det\u2019ri stoje?<\/p>\n – Ne\u0107e i\u0107i Dane. I knjiga je samo roba… A moj rizik? \u0160to ti misli\u0161 da me hapi na primjer neki zadrti velikosrbin, pa me provali da sam kroatofil?! Propaganda za HDZ, psiholo\u0161ki rat, indoktrinacija narodnih masa – i te fore – zamisli molim te, da mi sve to nakaleme zbog te tvoje Enciklopedije? Tri stotine je moj maksimum.<\/p>\n – Nemoj me zezati\u2026<\/p>\n – Ne zezam te. Ti se \u017eeli\u0161 osloboditi te Jugoslavike, a sloboda ko\u0161ta. Pa izvoli, plati slobodu!<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zlatko Luki\u0107<\/strong><\/p>\n Od prve godine \u017eivi u Banja Luci, gdje se i \u0161kolovao. Poslije gimnazije, studirao je dvije godine pravo, a usput je slu\u0161ao i predavanja iz knji\u017eevnosti na Pedago\u0161koj akademiji u Banja Luci. S dolaskom “demokracije” i rata odlazi u \u0160vedsku.<\/p>\n U izbjegli\u010dkom logoru u Ystadu predaje bosanskoj djeci materinji jezik, povijest i zemljopis. Radi i u redakciji “Glasa BiH” (Stockholm, 1993\/95.) i objavljuje eseje u kulturnom listu Bo\u0161njaka “Behara” (Zagreb,1995). Prelaskom u Norve\u0161ku radi kao dopisnik za europsko izdanje “Oslobo\u0111enja” 1995\/96., “Bosanske po\u0161te” (Oslo, 1995\/98.), “Bosanske rije\u010di” (G\u00f6teborg 1996.) te na radio “Beharu” u Oslu 2000.<\/p>\n Izme\u0111u 1996. i 2000. \u010detiri puta se vra\u0107a u BiH i radi na radiju, redakciji novina i televiziji. Od 2002. luta Europom (K\u00f6ln, Frankfurt, Amsterdam, Be\u010d, Dubrovnik) i zaustavlja se u Sarajevu. Nudi izdava\u010dima sve ono \u0161to Bosna nema, a trebala bi imati, no njih to kao da ne zanima.<\/p>\n Obeshrabren, prelazi u Split i tek tad po\u010dinje njegov knji\u017eevni uspon…<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/003a.jpg\")
<\/p>\nZlatko Luki\u0107 ro\u0111en je u srijedu, 11.02.1953. u Zagrebu.<\/div>\n\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/003b.jpg\")
<\/p>\n