![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/006-2.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nekoliko trenutaka nakon bljeska Robert je uzaludno pogledom poku\u0161avao probiti maglu. Peklo ga je grlo i osje\u0107ao se strahovito prazan, a ti\u0161ina je na njega djelovala iritiraju\u0107e, kao ne\u0161to \u0161to te\u0161ko mo\u017ee podnijeti. Nije bio svjestan vremena ni prostora, a sva ona pitanja \u0161to su mu strelovito proletjela umom, istog su \u010dasa bile pretvorena u sklisku masu neupotrebljivih informacija. Uzaludno je tra\u017eio odgovore u poru\u0161enim prostorima svoje svijesti, jer pla\u0161t zaborava odvi\u0161e je zaogrnuo njegovo sje\u0107anje da bi ga tako lako mogao odgrnuti.<\/p>\n
Kako je nalet panike izostao, Robert se po\u010deo osje\u0107ati nekako smirenijim, kad je iznenada do njega dopro prodoran zvuk bolni\u010dke sirene, i u glavi mu je po\u010delo zavijati toliko glasno da je pomislio kako \u0107e se rasprsnuti. Po\u010deo je lamatati rukama poku\u0161avaju\u0107i zaurlati, ali sav trud se sveo na nemo\u0107no otvaranje usta, i tiho ispu\u0161tanje ne\u010dega nalik na jecaj. Njegovo stanje nalikovalo je onom iz sna: po\u017eelio je zavikati i potr\u010dati, ali jezik i noge tvrdoglavo su odbijale poslu\u0161nost.<\/p>\n
Ubrzo se zavijanje po\u010delo sti\u0161avati i za\u010duo je raspr\u0161ene zvukove glasova i u\u017eurbanih koraka svuda oko sebe. Kratko je vrijeme proveo u napetom oslu\u0161kivanju. Kada vi\u0161e nije bio sasvim siguran \u010duje li glasove ili je to posljedica zavijanja u njegovoj glavi, Robert osjeti kako sa se svakim udisajem u njemu polako gubi svaki trag nemira. Disao je punim plu\u0107ima i njegov se razum polako po\u010deo bistriti, ali pro\u0107i \u0107e jo\u0161 dosta vremena dok njegove misli ponovno ne dobiju prija\u0161nju preciznost i o\u0161trinu. Jo\u0161 uvijek izgubljen u svojoj nemo\u0107i, ali ohrabren izostankom o\u010dekivanog straha, ponovno je poku\u0161ao zaroniti u dubine sje\u0107anja, no nije se uspio maknuti dalje od pli\u0107aka.<\/p>\n
Sada ve\u0107 prili\u010dno znati\u017eeljan i sasvim smiren, odlu\u010dio je pri\u010dekati dok se ne\u0161to ne dogodi. I onog trenutka kada je spontano uskladio ritam disanja s otkucajima srca i potpuno se opustio – dogodilo se. \u017damor se po\u010deo lagano povla\u010diti, prepu\u0161taju\u0107i mjesto ispo\u010detka jedva \u010dujnoj, a potom sve glasnijoj melodiji violina. Kao u proljetno jutro, kada sunce toplim zrakama rastjera i posljednje tragove no\u0107i i preda danu radosti \u017eivota, magla se pred Robertovim o\u010dima postepeno po\u010dela razilaziti, i prije nego \u0161to \u0107e po\u010deti primje\u0107ivati obrise tajanstvenih silueta oko sebe, smiruju\u0107i \u017eenski glas prepun iskrenosti, zapjeva:<\/p>\n
\u201cAt last<\/em> Od njenog se glasa sav se naje\u017eio. Poput latica cvije\u0107a prosula se po njemu, ispunila ga plemenitim glasom svoje nje\u017enosti, probudila iz uspavanosti, i preko lica mu razvukla osmijeh. Robert u dubini sebe osjeti mirno\u0107u.<\/p>\n Ohrabren iznenadnom snagom i sve ve\u0107om bistrinom, odlu\u010dan u potrazi za uzrokom svog trenutnog stanja, jo\u0161 jednom je duboko udahnuo. Magloviti stisak polako je po\u010deo popu\u0161tati, i okrenuo je glavu u smjeru izvora zvuka. Tada ga je tako presjeklo u vratu da je od boli zastenjao. Nakon kratkog vremena, kada se ve\u0107 po\u010deo privikavati na bol, vrat je, kao da se predomislio, odjednom prestao boljeti.<\/p>\n S jezivim osje\u0107ajem nemo\u0107i i tupila kakav imaju oni koji se probude mamurni, Robert je ustanovio da se nalazi u polukru\u017enoj prostoriji obrubljenoj bolni\u010dkim krevetima, a u nejasnoj udaljenosti od njega nalazila su se vrata. Na jednom od tih kreveta, u pomalo neobi\u010dnom polo\u017eaju za spavanje, le\u017eao je i on: uko\u010deno, na le\u0111ima i ruku polo\u017eenih uz tijelo, odjeven samo u pid\u017eamu. Zbivanja je upijao nejasno, kao \u0161to to obi\u010dno rade oni kojima se stanje naglog bu\u0111enja \u010dini kao da jo\u0161 uvijek sanjaju, pa neko vrijeme provedu u tupoj nemo\u0107i rasu\u0111ivanja stvarnosti od sna. Mutne siluete \u0161to su oko njega lelujavo plesale sada su dobile oblik i uputile se prema vratima tek ne\u0161to udaljenijim od njega. Da nije bio tako iznena\u0111en i da je malo bolje pogledao, u tim siluetama bi mogao prepoznati oblike vlastitog postojanja.<\/p>\n Polako se podigao na ruke i sjeo na rub kreveta. Promatrao je polutamnu prostoriju i uzaludno poku\u0161avao sakupiti tragove nejasne pro\u0161losti. Naslonio se le\u0111ima na zid i iz neke probu\u0111ene navike, po\u010de\u0161ao se po me\u0111uno\u017eju. Ispred njega pro\u0161la je \u017eena sa svojim potomkom u naru\u010dju, i drugim koje je vukla za ruku. Imala je nestrpljiv korak. Govorila je: \u201cHajde sine, po\u017euri! Krenuli su s prozivanjem!\u201c<\/p>\n Rije\u010di je izgovarala s prijekorom, jedva uspijevaju\u0107i zadr\u017eati smirenost.<\/p>\n Sakupiv\u0161i dovoljno snage, osjetio se spremnim da sigurno kro\u010di na tlo. Poput iznenadno ozdravljenog bolesnika, kliznuo je s kreveta, podigao se na prste i protegnuo se \u0161to je vi\u0161e mogao. Nakon kra\u0107eg razmi\u0161ljanja u namjeri zadovoljenja znati\u017eelje koja ga je sada \u010dinila sve nemirnijim, odlu\u010dio je iza\u0107i, ali bio je previ\u0161e obuzet osje\u0107ajem nestvarnosti i nepoznatog prostora da bi obratio pa\u017enju na svoj suvi\u0161e blagi korak. Okrenuo se jo\u0161 jednom prema krevetima i primijetio da su mnogi ve\u0107 prazni.<\/p>\n Budu\u0107i da se na njegovo kucanje nitko nije odazivao, poku\u0161ao je otvoriti vrata ispod kojih se protezala tanka linija svjetlosti, ali bila su toliko te\u0161ka da se morao poslu\u017eiti ramenom. Ulo\u017eiv\u0161i prili\u010dan napor, otvorio ih je \u0161irom i zastenjao od za\u010du\u0111enosti: S klimave galerije ugledao je dvoranu zastra\u0161uju\u0107ih dimenzija. Dokle god mu je dopirao pogled, vidio je ljude koji su u\u017eurbano hodali amo\u2013tamo, sudaraju\u0107i se jedni s drugima poput mrava kada im se poremeti sigurnost. S visoka svoda, bijela je svjetlost grlila prostor i besprijekorno \u010dist mramorni pod. Zdesna i slijeva nalazile su se galerije povezane spiralnim stepenicama s dvoranom, ali te druge stepenice nisu bile drvene i tro\u0161ne poput njegovih: bile su rasko\u0161nije, bogatije, s crvenim tepihom zategnutim zlatnim linijama na sredini i bar\u0161unastim rukohvatima sa strane. Ljudi su po njima silazili dostojanstvenim, sve\u010danim hodom, zastajkuju\u0107i na odmori\u0161tima na kojima su bile postavljene tegle s visokim biljkama \u0161irokih listova koje su jo\u0161 vi\u0161e poja\u010davale dojam rasko\u0161i. Robert je osjetio nemir i neobuzdanu znati\u017eelju spram svoje okoline, i odlu\u010dio se spustiti me\u0111u mno\u0161tvo. Spu\u0161tao se dr\u017ee\u0107i se jednom rukom za izlizani rukohvat, dok su stepenice pod te\u017einom tereta bolno \u0161kripale, na \u0161to su reagirale neke brzonoge, skakutave bube pridru\u017euju\u0107i mu se u njegovom silasku.<\/p>\n Stigav\u0161i do kraja, stopio se s mno\u0161tvom potpuno ravnodu\u0161nim na njegovu prisutnost. U \u010dudu je promatrao \u0161arenilo lica ljudi u prolazu: tu\u017ena, vesela, zami\u0161ljena, osamljena ili sretna; i sva su mu bila nepoznata. Pomislio je kako se u ovom kaosu sigurno na\u0161ao nekom gre\u0161kom.<\/p>\n Kao sjena me\u0111u mno\u0161tvom, s drhtavim rukama, jedva se vuku\u0107i iza \u0161tapa, pored njega je pro\u0161ao vreme\u0161ni star\u010di\u0107. Za razliku od drugih, koji su samo prolazili i odmah nestajali stapaju\u0107i se s masom, najve\u0107u pozornost privukao mu je jedan zaljubljeni par. Krakati bezvezan tip i njegova djevojka upravo su se rastajali. Duga\u010dki se okrenuo da ode i jo\u0161 jednom je mahnuo, a djevojka duge kestenjaste kose nje\u017eno je prislonila dlan na usta, malo ga odmaknula i puhnula u njega, \u0161alju\u0107i mu lete\u0107i poljubac. Nakon toga se okrenula, i okretnim, gotovo prozra\u010dnim koracima, odlepr\u0161ala u suprotnom pravcu. Lepr\u0161ava haljina plovila je za njom ostavljaju\u0107i trag zvijezde repatice. Ispratio je djevojku pogledom, sve dok se nije istopila pred njim poput pahulje prvoga snijega. Do\u0161la mu je kao odmor za o\u010di. Nakon toga je osjetio \u017ealosni nemir pri pomisli da je mo\u017eda vi\u0161e nikada ne\u0107e vidjeti me\u0111u tisu\u0107ama nepoznatih ljudi.<\/p>\n Kao \u0161to rijeke utje\u010du u more, tako se sva sila ljudi poput glasne bujice silovito slijevala prema sredini dvorane. Robert na \u010das pomisli kako bi volio sresti nekog poznatog, ali koliko god se trudio misli su mu zavr\u0161avale na istom mjestu otkud su i krenule, gube\u0107i se u uzaludnom procesu bez rezultata. Odsutnost orijentacije i more nepoznatih lica tjerali su ga u bijeg, ali je istovremeno bio oslobo\u0111en osje\u0107aja samo\u0107e.<\/p>\n Zaronio je dublje u nepreglednu gomilu u kojoj su svi ljudi imali ne\u0161to zajedni\u010dko: odbijali su ukrstiti svoj pogled s njegovim.<\/p>\n Izmu\u010den samo\u0107om, pomislio je kako bi volio da se netko pojavi, objasni mu tko je i kako se na\u0161ao ovdje i odvede ga nekamo gdje \u0107e se osje\u0107ati bolje, sigurnije. Zastao je i \u010dekao, ali nitko se nije pojavljivao niti \u010dak osvrnuo na njegovu prisutnost. Osje\u0107ao se poput izgubljenog djeteta koje i\u0161\u010dekuje spasonosni dolazak roditelja, kad je odjednom za\u010duo drhtavi glas kako mu se obra\u0107a. Pjesma koja je cijelo vrijeme svirala i na koju je ve\u0107 prestao obra\u0107ati pozornost, naglo se ugasila jezivim zvukom \u0161kripanja igle po plo\u010di. Od toga se cijeli stresao. Sada se \u010dulo samo mijaukanje.<\/p>\n \u201cRoberte…Roberte Zimski, mo\u017ee\u0161 malo pri\u010dekati?\u201c, ponovno se oglasio glas iz mase. Polako se okrenuo, spustio pogled i vidio kako u njega, pogleda ispunjenog beskrajnom blagosti bespomo\u0107no gleda neka starica. Stajala je tako sva u crnini s ko\u0161arom punom ru\u017ea, dok joj se kosa bijelila na ramenima. Crni ma\u010dak se \u010de\u0161ao o njegovu nogu.<\/p>\n \u201cOprosti na smetnji, ali zanima me zna\u0161 li kamo ide\u0161?\u201c, boja\u017eljivo ga je pitala starica drhtavim glasom, sve ja\u010de sti\u0161\u0107u\u0107i vuneni ogrta\u010d, kao da joj je neugodno ili jako hladno. Ma\u010dak, koji se motao oko njega, nakrivio je glavu i na\u0107ulio uho.<\/p>\n \u201cNe…zaista ne bih znao\u201c, odgovorio je Robert nesigurno i prili\u010dno se ushitio zbog ponovne mo\u0107i govora, mada mu se vlastiti glas u\u010dinio nekako izmijenjenim. \u201cAli…za\u0161to ste me nazvali Robert Zimski?\u201c<\/p>\n \u201cTako ti je ime.\u201c<\/p>\n \u201cA-ha! A gdje se nalazim?\u201c<\/p>\n \u201cStigao si do to\u010dke preokreta, mjesta gdje neo\u010dekivano postaje o\u010dekivano, gdje promjena nije samo mogu\u0107nost, nego pravilo, a samo o tebi zavisi gdje \u0107e\u0161 zavr\u0161iti.\u201d<\/p>\n Robert je ra\u0161irio o\u010di od iznena\u0111enja.<\/p>\n \u201c\u0160to ja radim ovdje?\u201d<\/p>\n \u201cStrpljenja mladi\u0107u, sve u svoje vrijeme. Nego, reci mi…da li bi bio toliko ljubazan i predao poruku jednoj osobi, koju \u0107e\u0161 sasvim sigurno sresti prije mene?\u201c<\/p>\n Robert je ostao prili\u010dno zate\u010den neobi\u010dnim zahtjevom.<\/p>\n Starica mu je drhtavim rukama pru\u017eila presavijeni papiri\u0107, koji je spremio u d\u017eep. Nakon toga se srda\u010dno zahvalila i po\u0161la, dok je ma\u010dak \u017eivahno odskakutao za njom. Robert je ostao uko\u010deno stajati, kadli se starica odjednom okrene i o\u0161tro mu dobaci: \u201cI jo\u0161 samo ne\u0161to! \u0160ta god da se dogodi, nipo\u0161to me ne spominji! Dovi\u0111enja i sretno!\u201c<\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Marin Buklja\u0161<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 1975. godine u Zagrebu u znaku ovna.<\/p>\n U \u017eivotu je promijenio dosta poslova: radio je u CD shopu, prodavao instrumente, vozio kombi i nosio namje\u0161taj, konobario, \u017ebukao fasade i skitao se po svijetu. Osniva\u010d je rock benda Vis Tornado, u kojem pi\u0161e tekstove i svira gitaru.<\/p>\n Ne voli jesti meso i slu\u0161ati turbo folk, voli putovati u egzoti\u010dne zemlje, odlaziti na koncerte, dru\u017eiti se s duhovitim ljudima, piti zeleni \u010daj i izra\u017eavati se u metaforama.<\/p>\n Najve\u0107a mu je \u017eivotna \u017eelja primati pristojnu pla\u0107u za posao koji voli raditi.<\/p>\n Rezident DJ je u klubovima Soba, Titu\u0161 i Fanatic<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n
\nMy love has come along<\/em>
\nMy lonely days are over<\/em>
\nAnd life is like a song…\u201c<\/em><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/006a-2.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/006b-1.jpg\")
<\/p>\n