![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/05\/z54959.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ona \u017eivi na ju\u017enoj strani grada, u sivoj, betonskoj ku\u0107erdi s tri ulaza. Ja \u017eivim u sivome naselju, u bijeloj betonskoj ku\u0107erdi s \u010detiri ulaza. Na\u0161e betonare udaljene su kojih pet-\u0161est kilometara.<\/p>\n
Moja \u0107e majka uskoro napuniti 83. godinu. O\u010dito, nezaposlena je, a kako ima bar ne\u0161to besplatno, a to je godi\u0161nja autobusna pokazna kartica, po\u010desto se zaputi u ozlogla\u0161eni, one\u010di\u0161\u0107eni, zaboravljeni \u0160tinjan (mjesta\u0161ce u kojemu \u017eivim), i to upravo autobusom.<\/p>\n
Bijele, razbaru\u0161ene kose, u crnom kaputu, u crnim hla\u010dama, crnim cipelama, s crnom torbicom i crnom platnenom torbom (u kojoj nosi par neophodnih sitnica, poput novina, rokule ili \u0161paroga), tako opremljena izgleda kao komad odvaljenoga ugljena, na \u010diji je vrat vrijeme sasulo punu lopatu pjene. Tko zami\u0161lja da je iznemogla, krhka, nemo\u0107na starica, taj se vara, jer kada iskorakne iz dotrajalog autobusa i 80-ak kilograma svali na desnu nogu, sve spu\u0161tene \u0161tinjanske glave, podignu se, a sva otvorena usta zatvore se. Blago nakrivljenih vratova na desnu stranu, svi napeto oslu\u0161kuju i i\u0161\u010dekuju potvrdu slutnje. Njezini koraci razbijaju ti\u0161inu i govore: Stigla je. Nje\u017enoga pogleda, ozbiljnoga izraza lica (jer putom se ba\u0161 i nema \u010demu i komu nasmijati), ona skrene na vrlih pet metara asfalta stupaju\u0107i kao vojnik pod punom vojnom opremom za kakve sve\u010dane parade.<\/p>\n
Kad skrene na pra\u0161njav, \u0161ljunkovit put, tada je moja ulica najpustija i najsigurnija. \u017divalj, koji se i ina\u010de dr\u017ei zabarikadiranih ku\u0107a, \u0161kilji kroz poluzatvorene grilje i pogledom prati simpati\u010dnu staricu dok skre\u0107e iza ugla. Poludivlje ma\u010dke i psi lutalice razbje\u017ee se na sve strane, kao da \u010duju kloparanje starog \u0161interajskog kombija.<\/p>\n
Razjareni i opasni psi, koji \u010duvaju ku\u0107e, oku\u0107nice i uku\u0107ane, zavuku se u svoje tijesne, smrdljive da\u0161\u010dare i prestra\u0161eno vire iz njih. A moja ljubiteljica svijeta\/\u010dovjekoljubica, prostodu\u0161na maj\u010dica, lijeno zabaci glavu i uputi osmijeh vrhu nju\u0161kice te dobaci:<\/p>\n
– A \u010da je moj? A \u010da si se skrija?<\/p>\n
A i da je zalajao s njezine lijeve strane, velika je vjerojatnost da ga ne bi \u010dula. Komotno joj mo\u017ee\u0161 viknuti neka se goni u tunele materine, i dobiti odgovor:<\/p>\n
– Ma ki brine?! Ter nimam za \u010da.<\/p>\n
To \u0161to na jedno uho ne mo\u017ee ra\u010dunati, njoj nije smetnja. Ponekad pomislim da je sretna \u0161to je nagluha i \u0161to nam s odgovorima, koji nemaju veze s pitanjima, izmami osmijehe na lica.<\/p>\n
Ponekad komunikacija postane nesuvisla do te mjere da svi za\u0161utimo ne shva\u0107aju\u0107i smisao izre\u010denoga.<\/p>\n
Sli\u010dno se dogodilo prije nekoliko dana. Nakon \u0161to mi je potanko ispri\u010dala, i vi\u0161e puta ponovila, dogodov\u0161tinu s njezinim perzijskim ma\u010dkom Mikijem, i nakon \u0161to je iscijepala da\u0161\u010dice za potpalu, koje su sli\u010dile \u0161tapi\u0107ima za ra\u017enji\u0107e, i nakon \u0161to je bez nao\u010dala pro\u010ditala sve dostupne novine i prokomentirala ono \u0161to je u njima na\u0161la zanimljivo, uvukla se u svoj crni, te\u0161ki kaput, poljubila me i krenula put autobusne postaje. Uobi\u010dajeno je da se izme\u0111u moje ku\u0107e i zavoja okrene i mahne mi. Naj\u010de\u0161\u0107e se pozdravljamo kao da se vi\u0111amo jedanput godi\u0161nje, i rje\u0111e. Dakle, kada je bila na pola puta, za\u010duh kako \u0161kripe ulazna vrata. Okrenula sam se i ugledala uznemirenoga Gazdu, koji je nestrpljivo doviknuo:<\/p>\n
– Hej, pitaj mamu je li uzela Jutarnji list! Nisam ga pro\u010ditao!<\/p>\n
Ve\u0107 je bila za\u0161la za susjedovu ku\u0107u pa smo se igrali pokvarenoga telefona. Zinula sam, s namjerom da joj prenesem Gazdin upit, no preduhitrila me i dala mi do znanja da ju antena u desnome uhu jo\u0161 dobro slu\u017ei, doviknuv\u0161i:<\/p>\n
– Ne, ne, ne\u0107u do\u0107i sutra!<\/p>\n
– Jo\u0161 veli da ne \u010duje\u2026 – mrmljao je Gazda sebi u bradu.<\/p>\n
\u0160to \u0107u? Podigla sam obrve, i obje ruke kao da o\u010dekujem da mi netko padne u zagrljaj, ili kao kada sve\u0107enik moli O\u010dena\u0161, i po\u0161la za Gazdom. Nije prvi put da su na razli\u010ditim frekvencijama. Niti je prvi put da u neprilici slije\u017eem ramenima.<\/p>\n
Ne tako davno, pozvana je na svadbeno slavlje. Mojoj majci nije do promjene obleke, ali kod takvog sve\u010danog doga\u0111aja uznemirena je, zabrinuta. Ja i Mima, moja sestra, smirujemo ju dok vezujemo kuhinjske krpe oko \u010dela, ispod kojih stavljamo kri\u0161ke krumpira. Ka\u017eu da poma\u017eu kod glavobolje. Mima je strpljivija, pa ona mami pravi dru\u0161tvo kada je kupnja neizbje\u017ena. I tako su njih dvije od\u0161etale do centra grada i u\u0161etale u trgovinu koja nudi otmjenu i skupocjenu odje\u0107u. Mama je osmislila u kojoj \u0107e se kombinaciji pribli\u017eiti oltaru, a stara suknja nije joj bila po volji. Vjerovala je da \u0107e u toj trgovini na\u0107i (ne moram ni re\u0107i koje boje) suknju.<\/p>\n
Mima se udaljila i nezainteresirano razgledavala bogatu ponudu proljetne kolekcije, dok se mama zadr\u017eala pored vje\u0161alica sa suknjama. Zalijepila je prste za prvu crnu suknju, i kao da iz snopa odvaja jednu po jednu nov\u010danicu, opipavala je materijal od kojega je sa\u0161ivena.<\/p>\n
Kraji\u010dkom oka primijetila je \u017eensku siluetu, koja je stajala nedaleko od nje. Osjetila se va\u017enom, jer je prodava\u010dica ponizno i u ti\u0161ini stajala iza nje te \u010dekala da ju uslu\u017ei.<\/p>\n
– Koliko van je uva kotula do pasa? \u2013 upitala je ljubazno.<\/p>\n
Muk.<\/p>\n
Prodava\u010dica je \u0161utjela kao zalivena. U majci je po\u010deo bujati bijes, ali nije si \u017eeljela kvariti predslavljeni\u010dko raspolo\u017eenje. Kao da je to lako!<\/p>\n
I dalje je prebirala po materijalima, obje\u0161enima i stije\u0161njenima tako da ih \u0161to te\u017ee razgleda\u0161, ali umjesto da se usredoto\u010di na ponu\u0111eni izbor, misli joj je okupirala ta spodoba koja ju je i dalje netremice, \u0161utke promatrala, bezobrazno ignoriraju\u0107i njezine sitne potrebe.<\/p>\n
Kupovina joj je prisjela. Znala je da ju ne\u0107e obaviti u ovoj trgovini. Uspravila se i pogledala u prolaz u kojemu se pojavila Mima u pratnji druge prodava\u010dice. Opet se sagnula, prstima dohvatila jednu od suknji i podosta grubljim tonom isto pitanje postavila drugoj prodava\u010dici:<\/p>\n
– Koliko ko\u0161ta ova suknja?!<\/p>\n
– Odmah \u0107u vam re\u0107i \u2013 odgovorila joj je prodava\u010dica \u0161irokoga osmijeha i pohitala potra\u017eiti listi\u0107 s cijenom.<\/p>\n
Avaj, kasno. Majka je ve\u0107 pucala po \u0161avovima. Kupovina je iz stanja lepr\u0161avog zadovoljstva pre\u0161la u stanje neskrivene srd\u017ebe zbog nekulturnog pona\u0161anja osoblja trgovine. Cijena ju vi\u0161e nije zanimala, a ni suknja. Procijedila je u\u0161tirkanim usnama:<\/p>\n
– A, \u010da uva \u0161injorina nema usta?!<\/p>\n
Istovremeno su okrenule glave i zadr\u017eale iznena\u0111ene poglede na lutki koja se ustobo\u010dila pred njima i plasti\u010dnim osmijehom mamila na kupnju najnovijeg modela ljetnoga kostima.<\/p>\n
Smijale su se kada su mi prepri\u010davale neobi\u010dnu dogodov\u0161tinu. \u0160to \u0107u? Podigla sam obrve (opet!), i obje ruke, te slegnula ramenima.<\/p>\n
Taj se doga\u0111aj ne razlikuje od onoga kada je u\u0161la u pekaru Arena jer je bila gladna i htjela je s nogu smazati kakav ukusan kola\u010di\u0107. Stala je u red. \u0160to jest, jest, ona po\u0161tuje tu\u0111e vrijeme pa i kada \u017euri, strpljivo stane u red i \u010deka svoj dio kola\u010da. Prodava\u010dica joj se obratila ugodnim glasom i upitala ju \u0161to \u017eeli. Majka se za\u010dudila i, svrnuv\u0161i pogled na desnu stranu, rekla:<\/p>\n
– Uva \u0161injora je bila sprid mene. Dajte prije njoj. Ja imam vrimena.<\/p>\n
Nemalo se iznenadila kada je u zrcalu ugledala sebe. A osim nje, nigdje nikoga. Prasnula je u smijeh, koji zna biti tako spontan i blago zarazan. Uglavnom se svi oko nje smiju i gledaju je s neskrivenim simpatijama, dok potiho govori:<\/p>\n
– Bog moj, ma \u010da sam pomunjesala?<\/p>\n
Ne mogu a da ne zadr\u017eim pri\u010du na njezinome osmijehu. Njoj se i o\u010di smiju. Njezin je osmijeh topao, \u0161irok, srda\u010dan. Zanimljivo je da se pri \u0161irenju i skupljanju usnica ne primje\u0107uje da nema niti jednoga zuba. Istina, svojedobno je dala izraditi zubnu protezu, ali nije ju trpjela.<\/p>\n
Borila se s njom, izgleda radi, ali mislim da je odahnula kada je proteza puknula. Nagovorili smo je da dade izraditi novu, da izgleda pristojnije, uljudnije.<\/p>\n
Nerado se uputila u zubnu ordinaciju i, prigovaraju\u0107i nam da ne po\u0161tujemo njezine godine i da nemamo razumijevanja za nju, otrpjela beskrajna \u010dekanja, uzimanja otisaka, probe, i najzad ih donijela u rup\u010di\u0107u i spustila pred nas, na stol. Zinula je, ugurala ih u usta i nasmije\u0161ila se.<\/p>\n
U nas je tada zamro smijeh.<\/p>\n
Ogromni zubi!!! Ko u onog pokojnoga francuskog komi\u010dara Fernandela.<\/p>\n
– Ma kamo sam po\u0161la pamet iskat?! Dica moja, a glejte me! Ne moren takova za\u0107 z hi\u017ee!<\/p>\n
Morali smo se slo\u017eiti s njom. Pogotovu \u0161to i kada se grohotom smije, nije primjetno da nema zube. A ni s grickanjem i glodanjem nema problema. U nje su desni tvrde, tvr\u0111e od samih zubi, pa bez po muke melje koricu kruha, dvopek, pe\u010deno, pa \u010dak i prepe\u010deno meso. U zadnje vrijeme mljacka i kada ni\u0161ta nema u ustima. Napose kada je nervozna. Nedavno ju je moja susjeda iznervirala, a bogami i zbunila. Kako?
\nSpustile smo se u vrt i pomalo prtljale po cvije\u0107u. Moja se maj\u010dica ne\u010dega dosjetila.<\/p>\n
– Zna\u0161, uvakovega cvi\u0107a ima u \u0161umi. Ko \u0107e\u0161, gren ti ga nabrati.<\/p>\n
Budu\u0107i da sunovrati ne rastu u \u0161umi, vjerovala sam da je vidjela neku sli\u010dnu vrstu cvije\u0107a. Nije joj bilo pravo \u0161to sumnjam. Bila je uvjerena da je vidjela sunovrate, a kako je i djetinje prkosna, pomalo tvrdoglava, \u017eeljna dokazivanja, uzela je motiku i zaputila se u \u0161umu. I stvarno, donijela je punu vre\u0107icu gomolja i cvije\u0107a. Mome \u010du\u0111enju nije bilo kraja. Istovarila je cvije\u0107e pred moje noge, ponosna na sebe, odlu\u010dna da ogoli \u0161umu i obogati moj vrt.<\/p>\n
Opet je krenula put \u0161ume. Ubrzo se vratila bez cvije\u0107a, psuju\u0107i sve u \u0161esnaest.<\/p>\n
– Ala vrag da bi je uza! \u2013 brundala je. \u2013 Zna\u0161 \u010da je bilo?! Razgrnula san unu korunu i po\u010dela kopati, kad se jena \u0161triga pokazala na brkunu i pitala me \u010da delan. Boga, ni slipa! Ter je vidila da kopan cvi\u0107e! To san njoj i rekla. A \u0161alvadiga me pitala da \u010da nimam kadi nego u njenen vrtu. Vero me je \u010dula! Otkud sam mogla znati?! A kada san njoj rekla da je sve zara\u0161\u0107eno kako da je \u0161uma, mi je rekla da \u010da me briga kakov je njen vrt! Ala vrag da bi je uza!<\/p>\n
Bijah osupnuta! Jo\u0161 mi je samo falilo da se susjeda naljuti na mene jer joj je moja draga maj\u010dica iz vrta iskopala polovicu sunovrata. No, to se nije dogodilo. Susjeda zna kakva je moja majka, ve\u0107 joj se drugi dan oti\u0161la ispri\u010dati i ponuditi nadoknadu \u0161tete, ali ona nije prihvatila. Grohotom se smijala dok je moja majka zabrinuto mrmljala u bradu:<\/p>\n
– Bog moj, ma \u010da sam pomunjesala?!<\/p>\n
\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/05\/029a.jpg\")
<\/h4>\nU proteklih \u0161esnaest godina Slavica Juhas objavila je \u010detrnaest zbirki pjesama: Moj dvoboj (2004), Crveni snovi (2004), Slane ki\u0161e (2005), Bijeli papaveri (2005), Nikada nisam (2006), Bulevar umi\u0161ljaja (2006), Nebeska frula (2007), Vrata vje\u010dnosti (2009), Tvoj an\u0111elak (2018), \u0160aptom napisano (2018), Spakirani osje\u0107aji (2019), Ru\u0161evine Ganglota\u00a0(2020) i\u00a0Viktorijin pla\u010d\u00a0(2021), Istek vremena (2022),.<\/p>\n
Nakon natje\u010daja, njezine pjesme uvr\u0161tene su u zbirke Erato \u00b404 (2004), Susret rije\u010di (2006, 2007, 2008), Pjesmom protiv zaborava (2013), Ju\u010der bih umro za te, a danas jer te nema (2004), Uvijek kad pomislim na tebe (2005), Lahor stihova (2018), Snovi sje\u0107anja 3 (2018), Stihovi duginih boja (2019), Stihovi duginih boja 2 (2019), More na dlanu (2019), Poezija zlatnih stihova (2019) i Zagreb na dlanu (2019).<\/p>\n
Kontakt: <\/strong><\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/05\/029.jpg\")
<\/p>\n