![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/05\/z54954.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Budu\u0107i da se meni osporilo pravo uop\u0107e ne\u0161to izre\u0107i o ukrajinskom slu\u010daju, jer su mi tobo\u017ee te prilike nepoznate, ja sam odlu\u010dio kazati par rije\u010di o tome kako ja do\u017eivljavam glad u Ukrajini ’30.-tih godina \u0161to je danas poznato kao ukrajinski Holodomor. Me\u0111utim, tih godina nije samo Ukrajina stradala, stradao je i prostor Sjevernog Kavkaza, predjeli Volge i Kazahstana kao i ju\u017enog Urala i Zapadnog Sibira. Ra\u010duna se da je izgubljeno negdje oko 6 do 8 milijuna ljudi od toga 3 do 5 milijuna ljudi samo u Ukrajini.<\/p>\n
Postoje naravno i druge cifre zavisno od autora i na Istoku i na Zapadu i njihovih politi\u010dkih preokupacija. To je danas jedna velika diskusija u kojoj sudjeluje na desetke istra\u017eiva\u010da povijesti i ekonomije i ja ne mislim sada ne\u0161to tome dodavati. Htio bih samo izraziti svoje \u017ealjenje da se danas me\u0111u Ukrajincima Holodomor iz ’30.-tih godina uzima kao jako bitan moment nacionalnog identiteta, jer se u tim potragama za identitetom on tra\u017ei u jeziku, u kulturi i duhovnim produktima naroda, knji\u017eevnosti i filozofiji, u znanstvenim doprinosima doti\u010dnog naroda i narodnim genijima koji su gurali kota\u010d povijesti naprijed, u crkvi i razvoju crkve kroz povijest, u narodnim herojima i crkvenim liderima koji su zna\u010dili prekretnicu u razvoju ukrajinskog dru\u0161tva.<\/p>\n
U tom tra\u017eenju identiteta nije samo povijest ono \u0161to je bitno i to ona povijest koja gradi mr\u017enju prema ruskom narodu i koja razvija tendencije jedne rusofobije u suvremenom vremenu koja je vidljiva na svakom koraku ovog planeta. Meni se to \u010dini da je jedan veliki problem, a gledamo na televiziji koji je to prihva\u0107eni identitet suvremene ukrajinske mlade generacije koja je u tim svojim potragama prihvatila staru nacisti\u010dku i neonacisti\u010dku pro\u0161lost kao potporanj svog novog ukrajinskog identiteta i suvremene ukrajinske kulture.<\/p>\n
Dakle, to je jedan doga\u0111aj iz sovjetske povijesti o kojem je na primjer uvjerljivo pisao Dminitrije Volkogonov kada je naveo da je tu bilo rije\u010di o Staljinovoj politici \u201eeliminacije kulaka kao klase\u201c gdje su bogatiji seljaci dr\u017eani klasnim neprijateljim i ciljem nove sovjetske vlasti. To je kulminiralo u sovjetskoj kampanji politi\u010dke represije, hap\u0161enja i deportacije, a onda i egzekucije velikog broja boljestoje\u0107ih seljaka i njihovih obitelji u godinama od 1929.-1932. Te su godina bile prijelomne i na Zapadu s obzirom na Veliku depresiju koja je vladala od 1929.-1932. pa sve do 1939. u Americi i zapadnim zemljama gdje je prihod sa zemlje smanjen za 60% uz proces hiperprodukcije proizvoda, a smanjene potra\u017enje stanovni\u0161tva, ogromne inflacije, sloma bankarskog sustava i ta Velika depresija je koincidirala sa procesom kolektivizacije Sovjetskog saveza u poljoprivredi i prvim petogodi\u0161njim planom koji je forsirao nabavku \u017eita kombiniranu sa rapidnom industrijalizacijom ruskoga sela, a smanjene poljoprivredne radne snage. Ovome treba pridodati i pote\u0161ko\u0107e na ruskom selu izazvane sa nekoliko te\u0161kih su\u0161a.<\/p>\n
Mnogi ovu glad u Ukrajini smatraju genocidom Staljinove socijalisti\u010dke vlasti koja je tobo\u017ee posebno bila usmjerena prema Ukrajincima kao narodu, a \u0161to se mo\u017ee najbolje vidjeti u hrvatskim javnim glasilima i hrvatskoj historiografiji koja u ukrajinskom slu\u010daju vidi svoj vlastiti polo\u017eaj prema Srbima odnosno Rusima, jer je to jedno te isto, ali nije! Drugi autori odbijaju svaku etni\u010dku motivaciju pa su usmjereni prema pitanjima klasne dinamike izme\u0111u bogatih zemljoposjednika koji imaju jak politi\u010dki interes za privatno vlasni\u0161tvo i vladaju\u0107e Sovjetske komunisti\u010dke partije koja je smatrala privatno vlasni\u0161tvo \u201ekra\u0111om\u201c, \u0161to je to\u010dno. Ima i onih autora koji te\u017ei\u0161te stavljaju na prirodne katastrofe tog vremena u Rusiji pa onda podba\u010dajima proizvodnje \u017eita i kukuruza bez ikakve dr\u017eavne subvencije pa onda nekompetencijom sovjetskog rukovodstva koje je bilo opsjednuto inozemnim zavjerama protiv socijalizma. Sve su ovo pokazatelji da su efekti kolektivizacije i nagle industrijalizacije bili daleko gori, nego \u0161to su pretpostavljali ruski lideri<\/p>\n
Neki opet smatraju kako je ta rapidna industrijalizacija ruskog sela bila osnovni razlog ove velike gladi u Ukrajini. Prvi petogodi\u0161nji plan je pozivao na industrijalizaciju sovjetske ekonomije pa su velike investicije napravljene u te\u0161koj industriji koja je istovremeno zna\u010dila smanjenje dobara, dok je naglo narastala urbana radna snaga. Kolektivizacija se smatrala istovremeno onom koja unapreduje poljoprivrednu proizvodnju i vjerovalo se da \u0107e ona rezultirati vi\u0161kovima p\u0161enice i \u017eita koje \u0107e biti dovoljne kao rezerve kako bi se prehranilo naraslo urbano stanovni\u0161tvo i time je vi\u0161kom vrijednosti trebalo platiti za industrijalizaciju ruskog sela. Me\u0111utim su stradavali bogatiji seljaci ili kulaci pa se smatra danas i u ruskim izvorima da je stradalo negdje ne\u0161to manje od 2 milijuna ljudi ili 1 milijun selja\u010dkih gazdinstava. To se u sovjetskom socijalizmu smatralo dekulakizacijom ruskog sela, a preostali seljaci koji su bili obuhva\u0107eni kolektivizacijom pre\u017eivljavali su sa enormnim padom poljoprivredne produktivnosti i to je osnovni razlog za pojavu gladi u Ukrajini i op\u0107enito u Sovjetskom Savezu.<\/p>\n
Me\u0111utim je taj proces zna\u010dio i socijalizaciju sto\u010dnog fonda koji je sada predat ruskoj vlasti. Seljaci su trebali predati svoju stoku novoj sovjetskoj vlasti, ali su mnogi izabrali radije da uni\u0161te svoj sto\u010dni fond, nego da ga predaju kolektivnim farmama. U prva 2 mjeseca 1930. seljaci su ubili na milijune krava, konja, svinja, ovci i koza, a njihovo meso je bilo skriveno ili zamijenjeno u trampi s drugim seljacima. Tako je na 17. kongresu Partije 1934. podnesen izvje\u0161taj o skoro 30 milijuna ubijene stoke i preko 60 milijuna ovaca koje su bile nepovratno izgubljene. Taj je proces onda poku\u0161ao zaustaviti Sovjet narodnih komesara izdaju\u0107i dekret o krivi\u010dnom gonjenju onih koji \u201epodlo ubijaju sto\u010dni fond\u201c. Pa jest, komedija je sa ljudskom prirodom, jer je na Zapadu istovremeno proces hiperprodukcije proizvoda zna\u010dio da su kapitalisti radije uni\u0161tavali svoje poljoprivredne proizvode, nego da ih prodaju po jako niskim cijenama. Eto, vidimo \u0161to je to \u010dovjek kao \u201eansambl dru\u0161tvenih odnosa\u201c koji je u kapitalisti\u010dkoj stvarnosti, a ona je tako\u0111er bila i kod Rusa, prisiljen uni\u0161tavati hranu radije, nego da se gladni ljudi prehrane. Pored toga da je sovjetska vlast i dalje nastavila izvoziti \u017eito radije, nego da njime hrani vlastiti narod i to po ni\u017eoj cijeni, nego prethodnih godina.<\/p>\n
\u201eStalin’s first Five year Plan (1929-1933) was a colossal failure. Soviet population declined after 1933, and would see modest growth until 1936.The figures suggest a gap of about 15 million people between anticipated population and those that survived the five-year plan. Systemic inefficiencies plagued Soviet agriculture, such as obsolete technology, waste of fuel resources, and depreciating capital stock.These inefficiencies clogged the Soviet agricultural machine and reduced output. Additionally, climate greatly affected Soviet agricultural output. Many regions throughout the USSR had little rainfall, short growing seasons, low temperatures, and general extremes unsuitable for optimal agricultural production.This was detrimental to agricultural output and prevented cost minimization. When harvests fell short of production quotas due to a sudden frost or long drought, Soviet output could not make up the difference. Consequently, when agriculture was not producing as promised, some peasants refused to work over fear of starvation. However, since Soviet farms were collectivized, no individual grievances could be tolerated for the societal system to succeed. As a result, peasants unwilling to join kolkhozy were forced off of their land, which was then redistributed to other peasants.\u201c<\/em><\/p>\n Op\u0107enito uzev\u0161i, to je bila jedna o\u010dajna situacija o kojoj je Volkogonov napisao u svojoj studiji o Staljinu:<\/p>\n \u201eBrojka od 10 milijuna postradalih lako je u\u0161la u op\u0107u cirkulaciju, mada su moje procjene ne\u0161to manje, ali bez obzira ne postoji na\u010din da se ospori ova u\u017easna skala ljudske tragedije. To je bio prvi masovni teror kojeg je Staljin primijenio u svojoj vlastitoj zemlji. Godine kolektivizacije bile su krucijalno vrijeme preokreta za oboje i za selja\u0161tvo i za zemlju u cjelini. Mogu\u0107nost dobrovoljne kooperacije i razvoja koje je markirala linija Nove ekonomske politike bila je propu\u0161tena. Ekstremna prisila postala je determiniraju\u0107i faktor u oblikovanju sustava.\u201c<\/em><\/p>\n (167)<\/em><\/p>\n Pa ja naravno ne mislim braniti Staljina niti njegovu politiku, ali mislim da postoje brojni ekonomski razlozi za pojavu gladi u Ukrajini, a da je Staljinov teror samo jedan moment op\u0107e slike totalnog stradanja ukrajinskog i ruskog naroda. Kakve reperkusije su danas vidljive iza ovih doga\u0111aja od prije skoro jednog stolje\u0107a, mo\u017eda najbolje svjedo\u010de snimke rata u Ukrajini sa totalno poru\u0161enim gradovima uz milijunske ukrajinske izbjeglice koje su uto\u010di\u0161te prona\u0161le u zemljama Poljske, Rumunjske, Slova\u010dke, Ma\u0111arske. Ja samo mislim da se Staljina i njegovu politiku prema ukrajinskom selu ne mo\u017ee smatrati razlogom i uzrokom najnovijeg slavenskog krvoproli\u0107a, jer na koncu konca, stradaju nevini ljudi koji su do ju\u010der dijelili istu sudbinu, istu povijest, sli\u010dan jezik, sli\u010dno pismo, sli\u010dnu kulturu, jednu i istu religiju i jednu istu slavensku melankoliju.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d<\/strong><\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d porijeklom iz Hercegovine, ro\u0111enjem Dubrov\u010danin, a\u00a0 odgojem Zagrep\u010danin ro\u0111en je u Dubrovniku 25 sije\u010dnja 1959 godine.<\/p>\n \u010cetiri razreda Preparandije poha\u0111a u Dubrovniku\u00a0 a kasnije \u0161kolu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku \u0161kolu u Splitu u svojstvu poru\u010dnika trgova\u010dke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpo\u010dinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.<\/p>\n Filozofsku disertaciju obranio na Sveu\u010dili\u0161tu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.<\/p>\n Glavni je i odgovorni urednik novine zagreba\u010dkog\u00a0 Sveu\u010dili\u0161ta \u201cStudentski list\u201d 1982-83, \u010dasopisa za teoretska pitanja \u201cPitanja\u201d 1984-85, klini\u010dki je sociolog psihijatrijske bolnice Vrap\u010de u Zagrebu od 1990-94.<\/p>\n Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na\u00a0 hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je\u00a0 svoje radove u nekih tridesetak\u00a0 novina i \u010dasopisa u sedam gradova i \u010detiri zemlje.<\/p>\n Tako\u0111er je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz podru\u010dja knji\u017eevnosti i politike.<\/p>\n \u017divi i radi u Adelaideu u Australiji.<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/017.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2022\/05\/025.jpg\")
<\/p>\n