![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/002.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Na ulazu u \u010cani\u0107e, s desne strane puta \u0161to vodi od Tuzle prema Ora\u0161ju, nalazi se muslimansko turbe. Omanji objekat koji je nekada davno skovan od dasaka te ukrovljen limenim plehom, kome je vrijeme darovalo oporu tamno-sme\u0111u boju.<\/p>\n
Turbe se tu nalazi od davnih vremena. Nitko mu u selu nije znao godinu prve gradnje, ali je starijim mje\u0161tanima znano da su tu svra\u0107ali putnici namjernici islamske vjeroispovijesti koji su, uz poneku izgovorenu molitvu, ostavljali kroz malo prozor\u010de milodar za one kojima je taj izraz ljudske dobrote bio itekako potreban. Nije bila rijetkost da nov\u010dane priloge ostavljaju i ini dobronamjernici drugih vjera, kao i oni kojima vjera nije prijeko potrebna duhovna hrana. Njima je milodar bio izraz ljudske humanosti i znak olak\u0161anja za mo\u017eebit grje\u0161nu im du\u0161u.<\/p>\n
Za seosku djecu turbe je oduvijek bilo mjesto koje je privla\u010dilo njihovu pa\u017enju i razvijalo \u0161aroliku ma\u0161tu. Radoznale je okupirala misti\u010dna pro\u0161lost turbeta u katoli\u010dkom selu. Lakomislene je, pak, zanimala koli\u010dina novca koji se nalazio u uzanom i zamra\u010denom prostoru turbeta. I jedni i drugi imali su svoju teoriju koja se razlikovala od vremena do vremena i od posjete do posjete slu\u010dajnih prolaznika i povremenih hodo\u010dasnika.<\/p>\n
Prvi su zami\u0161ljali, a nekad i pri\u010dali, kako je turbe sagra\u0111eno u davno doba, nakon \u0161to su Turci zauzeli Bosnu i tu uspostavili svoju, pet stolje\u0107a dugu vladavinu. Bilo je neke logike u takvom tuma\u010denju postanka turbeta. Ako ni zbog \u010dega drugog, a ono zbog \u010dinjenice da ni jedna druga vlast, osim Turske, i ni jedna druga vjera, osim islamske nije pridavala zna\u010daj objektima takve vrste i namjene. Istini za volju, katolici su gradili male kapele, ali se u njima povremeno odr\u017eavao misni obred u povodu odre\u0111enih vjerskih blagdana. Turbe nije imalo takvu namjenu i ono je, isklju\u010divo, slu\u017eilo za ostavljanje milodara onima koji su ga sagradili i koji su se o njemu starali.<\/p>\n
Klju\u010d od ulaznih vrata turbeta, koja su bila vazda zabravljena, nalazio se kod odre\u0111ene osobe zadu\u017eene za brigu oko odr\u017eavanja objekta. Tu osobu je bilo te\u0161ko vidjeti, a jo\u0161 te\u017ee upoznati, jer je u turbe ulazila u no\u0107nim ili ranim jutarnjim satima kad mje\u0161tani obi\u010dno spavaju ili kad su zauzeti svojim poslovima. Tada bi doti\u010dna osoba pokupila novce i druge milodare s poda turbeta, o\u010distila pra\u0161inu i pau\u010dinu iz mra\u010dnih uglova i oti\u0161la za svojim poslom. \u0160ta je dalje radila s novcem nikome nije bilo poznato. No svi su vjerovali da novac i drugi milodari idu u prave ruke. Onima kojima su najpotrebniji, a dijelom i osobi koja se brine o odr\u017eavanju turbeta.<\/p>\n
Pri\u010de o turbetu koje su se \u0161irile selom, nisu se vezivale samo uz puki dolazak Turske na bosanskohercegova\u010dke prostore. One su i\u0161le mnogo \u0161ire i dublje, tragaju\u0107i za neposrednim uzrokom gradnje turbeta na mjestu i u selu koga je nastanjivalo isklju\u010divo katoli\u010dki \u017eivalj. Po tim pri\u010dama tri su mogu\u0107a razloga i teorije o izgradnji turbeta u selu \u010cani\u0107ima, blizu Previla i mjesta Duboki potok.<\/p>\n
Prvi je pogibija nekog turskog vojnika ili ratnog velikodostojnika koji je, ba\u0161 na tom mjestu gdje je niklo turbe, ostavio svoj \u017eivot vra\u0107aju\u0107i se s pohoda na Pe\u0161tu i Be\u010d. Ne ostvariv\u0161i cilj zbog kojeg se otisnuo iz Stambola u dalek svijet, tu je naletio na grupu komita koje su ga oplja\u010dkale i skratile za glavu, odnijev\u0161i mu pritom u podmajevi\u010dku zabit sablju i sve \u0161to je uza se nosio. Uklju\u010divo i konja sa sedlom od sedefa i kao sunce jarke kadife. Prema toj pri\u010di, poslije nenadne pogibije turskog velika\u0161a, neke su imu\u0107nije gazde iz kasabe izgradili na tom mjestu turbe, kao spomen na njegove nepoznate i nemjerljive zasluge. Ima u toj pri\u010di puno praznine i nedore\u010denosti, pa su joj se priklanjali samo oni koji su vjerovali u mo\u0107 malih komita i nemo\u0107 silnika velike Otomanske imperije da im se odupru na bosanskom tlu i malo znanom im vilajetu.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/002a-2.jpg\")
<\/p>\n
Drugi mogu\u0107i razlog izgradnje turbeta, prema pri\u010di doma\u0107ih ljudi, je smrt svata \u0161eih Hasan efendije koga su na tom mjestu ubili uskoci nakon, \u0161to su oplja\u010dkali svatove koji su tim putem i\u0161li prema obli\u017enjem selu Dobrnji. Da bi spasio svatove od pogibelji, \u0161eih Hasan je ponudio vlastitu glavu, na \u0161to su uskoci i pristali. Po pri\u010di koja se me\u0111u muslimanskim narodom prenosila s koljena na koljeno, \u0161eih je pogubljen blizu brda gdje se nalazila katoli\u010dka kapela odakle je, nose\u0107i u rukama vlastitu glavu, do\u0161ao do potoka Bijela gdje je mrtav prona\u0111en i sahranjen. Tu je kasnije izgra\u0111eno turbe kao znak sje\u0107anja na njegovu nesebi\u010dnu \u017ertvu za spas onih koji su i\u0161li putem stvaranja novih \u017eivota.<\/p>\n
Vezano uz isti doga\u0111aj, po pripovijedanju na dalekoko poznatog Muhamed bega Grada\u0161\u010devi\u0107a koji je za turskoga vakta i zemana stolovao u Grada\u010dcu, a \u010desto za Tuzlu i\u0161ao tim putem, usko\u010dka je \u017ertva zapravo bio mlado\u017eenja koji je dao \u017eivot da bi spasio svoju mladu i druge svatove od usko\u010dke osvete. U njegovoj je \u017ertvi sadr\u017eana simbolika borbe protiv svakog zuluma i stradalni\u0161tva nedu\u017enih ljudi.<\/p>\n
Uz navedene razloge, nije daleko od istine ni teorija po kojoj je turbe izgra\u0111eno nakon velike kuge koja je poharala seosko stanovni\u0161tvo u Bosni i Hercegovini, pomoriv\u0161i pritom i ono malobrojno, koje je u to vrijeme \u017eivjelo u selu \u010cani\u0107ima. Po toj teoriji, turbe je izgradio beg koji je dr\u017eao \u0161ire podru\u010dje od \u010cani\u0107kog, kako bi se odu\u017eio svojim vjernim slugama i kmetovima koji su mu uredno dostavljali propisanu tre\u0107inu od uroda zemlje i blaga u \u0161talama. Turbe je trebalo biti mjesto sje\u0107anja na dobre ljude bo\u0161njane koji su svoj \u017eivot dali u borbi protiv te opake bole\u0161tine. A ujedno i brana kasnijim epidemijama koje su nemilice kosile siroto i ubogo seosko stanovni\u0161tvo. Posebno djecu i \u017eene, a ne\u0161to manje mu\u0161karce koji su izbivali iz sela zbog vojnih i drugih mu\u0161kih obaveza.<\/p>\n
Kako bilo da bilo, i ova je teorija imala svojih mana i prednosti u odnosu na druge, vezane uz turbe. Mana joj je bila, jer se prava istina nije do kraja znala a prednosti, jer su op\u0107a stradanja uvijek bila ispred pojedina\u010dnih. Makar se, kao i u ovom slu\u010daju, radilo o bezna\u010dajnoj sirotinji na jednoj, i zna\u010dajnom velikodostojniku turske imperije, na drugoj strani. Njegovo ime, pravo govore\u0107i, ako se ne prihvati \u0161eih Hasanova \u0161ehidska \u017ertva, niti je tko znao niti \u0107e ga ikada saznati. Pa, \u010demu bi onda gazde i narod iz dobrnjske kasabe turbe na dar i za nepoznatu slavu i glavu uop\u0107e gradile!?<\/p>\n
U vrijeme moga djetinjstva, a to je bilo od po\u010detka do kraja pedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, turbe je bilo \u010desta meta obijanja i kra\u0111e ostavljenih milodara od strane nepoznatih po\u010dinitelja. Kad god bi neko od prolaznika kroz prozor ubacio novac ili kakav drugi dar neznanom turskom junaku ili od kuge stradalim mje\u0161tanima, ve\u0107 narednog dana ili onog sljede\u0107eg, neko nepoznat odvalio bi zaklju\u010dana vrata ili zidnu dasku i odnio utr\u017eak ljudske dobrote. Nije se znalo koliko, jer humanost i odanost Allahu i Bogu nikada ne poznaju granice. A da ih poznaju, sigurno ih ne bi ni bilo.<\/p>\n
Organi reda tih se godina nisu bavili uho\u0111enjem onih koji su krali izraze ljudske milosti i dobro\u010dinstva. Imali su pre\u010dega posla od toga i uvodili su red na seoskim sijelima koja su \u010desto zavr\u0161avala tu\u010dama obijesnih momaka te potezanjima direka i ko britva o\u0161trih no\u017eeva. Obuzdavanje nasilja bilo je prioritet svih prioriteta, jer su posljedice bile \u0161tetne za narodnu vlast i mladu socijalisti\u010dku dr\u017eavu.<\/p>\n
Nikad se nije saznalo koji su razbija\u010di brava plja\u010dkali nedu\u017eno turbe, niti da li su to radili iz \u010distog koristoljublja ili iz nekih drugih, naoko skrivenih namjera. Tek, me\u0111u djecom, \u0161u\u0161kalo se kako je neko od nas imao u sve to upletene prste. A ko i za\u0161to, to niko nije htio re\u0107i. Ni svojim bli\u017enjima niti miliciji. Moglo se dodu\u0161e vidjeti kako se nakon zavr\u0161ene nastave pojedinci \u010daste kola\u010dima i \u0161e\u0107erlemama u dobrnjskoj slasti\u010darni, ali se nije moglo znati odakle potje\u010du novci koji su ostali u kasi ili dubokom d\u017eepu lokalnog slasti\u010dara. Sumnjati se moglo, ali je sumnja u takvim prilikama bila \u010disto filozofski pojam. Svako je nalazio izgovor za djela koja \u010dini, i nikom se nije moglo suditi bez opipljivih i valjanih dokaza.<\/p>\n
Da je kojim slu\u010dajem pojava obijanja turbeta nastavljena jednakim intenzitetom i u narednim godinama i desetlje\u0107ima, posve je sigurno da bi se krivci prona\u0161li. Ovako, kad su ljubitelji slatki\u0161a izrasli, novci se vi\u0161e nisu krali kroz odvaljena vrata i zidne daske, ve\u0107 na daleko civiliziranije na\u010dine. Recimo, uz pomo\u0107 \u0161tapa na koga se vezivao komad magneta. Tom vrstom neribarskog pribora, kroz usko prozor\u010de turbeta, lovile su se metalne monete. Puno uspje\u0161nije nego \u0161to su se lovile ribe u seoskom potoku koji je kasnije presu\u0161io. Papirni novac izvla\u010dio se pritkom na \u010dijem je vrhu pravljen procjep. Ba\u0161 onakav kakav se pravi za hvatanje zmija i gu\u0161tera. Tim su se metodama izvla\u010denja novca slu\u017eili pojedini dje\u010daci iz ku\u0107a koje su se nalazile bli\u017ee turbetu. Oni bi se nave\u010der, pri slaboj mjese\u010dini, privla\u010dili prozor\u010detu i sa prire\u0111enim primitivnim alatom uspje\u0161no skupljali dnevni utr\u017eak, prije nego bi do\u0161ao doma\u0107in zadu\u017een za odr\u017eavanje likvidnosti i ku\u0107nog reda u turbetu. U uskom krugu svojih odanih poznanika kasnije su se hvalili u\u010dinjenim podvizima, ne otkrivaju\u0107i planove narednih posjeta turbetu, niti na\u010dine izvla\u010denja nekad manje, a nekad ve\u0107e lovine.<\/p>\n
Mnogo godina kasnije no\u0107ne \u0107e se hara\u010dlije po\u017eeniti i oti\u0107i u svijet u potrazi za poslom i boljim \u017eivotom, tako da \u0107e turbe nastaviti slu\u017eiti svrsi zbog koje je izgra\u0111eno. U njemu \u0107e se i po nekoliko dana pa i sedmica zadr\u017eavati novci koje bi ubacili putnici dobronamjernici. Sve dok ne do\u0111e osoba zadu\u017eena za odr\u017eavanje turbeta i raspolaganje imovinom koju u njemu zatekne. A koja se, po kazivanju lokalnog imama koristi za humanitarne svrhe, \u0161kolovanje djece u medresama i izgradnju islamskih vjerskih objekata.<\/p>\n
Po svr\u0161etku posljednjeg rata u kome je u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine ostalo na stotine hiljada stradalih, \u010cani\u0107ko turbe je obnovljeno na na\u010din primjeren novom vremenu. Do njega su salivene i poplo\u010dane betonske stepenice, tako da svako kome je na volju mo\u017ee do njega do\u0107i i ostaviti milodar ljudske dobrote. Bez da se kli\u017ee po blatu ili po rosnoj travi. Ili da sumnja, kako \u0107e no\u0107ni posjetioci izvu\u0107i kroz prozor ono \u0161to daju Allahu i ljudima na dar.<\/p>\n
Te, da usput spomene onoga \u0161to izgradi turbe u srcu sela u kome i danas \u017eive ljudi od kri\u017ea, \u0161to na brdu uzvi\u0161enom ponad turbeta, izgradi\u0161e lijepu katoli\u010dku crkvu. U modernom stilu, kako prili\u010di dana\u0161njem vremenu. A spram vremena koje \u0107e tek do\u0107i.<\/p>\n
Turbe uz crkvu.<\/em><\/p>\n Crkva uz turbe.<\/em><\/p>\n U jedinstvu bliskom \u010dovjeku.<\/em><\/p>\n I \u010dovjekoljublju, svekolikome.<\/em><\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e podataka o gospodinu Ivi Miji Andri\u0107u mo\u0107i \u0107ete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/005-5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/006a.jpg\")
<\/p>\n