![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/x1625.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Kao da je bilo ju\u010der i danas se sje\u0107am nesretnog jutra kada je s ovoga svijeta oti\u0161la moja mla\u0111a sestra Ana. Tek je bila prohodala i nau\u010dila izgovarati svoje prve rije\u010di. Povazdan je \u0161partala sobom, doti\u010du\u0107i nas svojim malim ru\u010dicama i izgovaraju\u0107i na\u0161a imena. \u017deljela nam je time staviti do znanja kako nas je sve zapamtila te kako nas beskrajno voli. Oca Miju. Majku Milu. Babu Ru\u017eu. Mene, najstarijeg brata i od mene dvije godine mla\u0111eg brata Iliju. Svima nam je bila prirasla k srcu, jer je unijela toplinu i radost u na\u0161 mali dom smje\u0161ten na periferiji sela \u010cani\u0107i. Ja sam je, ipak, najvi\u0161e volio jer se kod mene najdu\u017ee zadr\u017eavala, gledaju\u0107i me sa smje\u0161kom svojim malim zelenim okicama.<\/p>\n
Te godine zima je bila duga i opaka. Snijeg je zapadao krajem studenog i nije se otopio do po\u010detka prolje\u0107a. Ku\u0107e su iz njega virile kao vrganji, a do kom\u0161iluka se i\u0161lo prtinom uskom koliko za \u0161irinu stopala. Put do \u0161tala bio je ne\u0161to \u0161iri, jer smo do njih morali nositi sijeno i napoj za kravu i tele. Svinjci su bili prazni, a osu\u0161eni svinjski komadi visili su u potkrovlju ku\u0107e, na dva-tri metra iznad ognji\u0161ta. Otac je s komoratima iz sela i\u0161ao na posao u Rudnik Lipnicu uzanim putem koga su proprtili dok je jo\u0161 padao snijeg. Nisu mu dali da zatrpa stazu jer su tri puta na dan, po utvre\u0111enom rasporedu, u manjim grupama i\u0161li na posao u smjene i vra\u0107ali se ku\u0107ama udaljenim pet kilometara od jame.<\/p>\n
Mi djeca povazdan smo bili u ku\u0107i. Grijali smo se uz ognji\u0161te, izmi\u0161ljaju\u0107i igre kojima smo kratili dosadne zimske dane. Sakrivali smo se iza stvari igraju\u0107i se \u017emirke, skakutali na jednoj nozi mjere\u0107i tko \u0107e pre\u0107i du\u017ei put, tucali orahe i grickali jezgre, tra\u017ee\u0107i povazdan od majke i babe da nas puste van. Voljeli smo se grudvati i zalijegati u snijeg, ne razmi\u0161ljaju\u0107i o opasnostima koje donosi hladno\u0107a.<\/p>\n
Zbog te opasnosti, a mo\u017eda i ne\u010dega drugog, ja sam se iza nove godine razbolio i zavr\u0161io u postelji s vru\u0107icom i te\u0161kim ka\u0161ljem. Kihao sam i hroptao i danju i no\u0107u. Gorio u vatri kao da mi je utroba zapaljena karbitom lampe karabitu\u0161e koju smo koristili za no\u0107nu rasvjetu. Majka mi je od jutra do u kasne sate stavljala na noge obloge od sir\u0107eta, a na prsa masne krpe ili ma\u0161\u0107u premazane novine. Kuhala mi je \u010dajeve od lipe i metvice te me poku\u0161avala nahraniti pile\u0107im \u010dorbama i komadi\u0107ima nasjeckane slanine i bijeloga luka. Znala je da imam upalu plu\u0107a i da \u0107e mi ja\u010da hrana pomo\u0107i da \u0161to prije ozdravim. No, hranjenje je te\u0161ko i\u0161lo.<\/p>\n
Nakon nekoliko dana mu\u010denja i agonije, u kojima sam visio na rubu izme\u0111u \u017eivota i smrti, tijelo mi se osulo kao livada obrasla masla\u010dcima, jaglacima i ljubi\u010dicama. Iza\u0161ao mi je krzamak na ko\u017eu. \u010cuo sam da je baba rekla mojoj majci kako je to dobro. I dodala, da \u0107u sigurno pre\u017eivjeti jer, krzamak nije tako opasan koliko je opasna upala plu\u0107a.<\/p>\n
Za vrijeme moje bolesti, mala sestrica Ana dolazila je do slamarice na kojoj sam le\u017eao, gledaju\u0107i me zabrinuto i miluju\u0107i mi pregrijano \u010delo. Vi\u0161e puta sam ju poku\u0161ao nagovoriti da mi ne prilazi, boje\u0107i se da i ona ne oboli. Molio sam majku da je dr\u017ei \u0161to dalje od moje postelje, ali ju ni ona nije uspijevala u tome sprije\u010diti.<\/p>\n
Prvih dana bolesti nisam mogao skoro ni\u0161ta jesti. Mati mi je uzalud poku\u0161avala staviti \u017elicu juhe u usta. Grlo mi je bilo zatvoreno od upale i hrana je zavr\u0161avala na komadu platna koje je bilo natopljeno medom i rakijom i obavijeno oko moga vrata. Na kraju je mati vra\u0107ala tanjur sa juhom, ophrvana brigom za moje zdravlje i nemo\u0107na da bilo \u0161ta drugo u\u010dini \u0161to bi mi ubla\u017eilo boli.<\/p>\n
Dok je odnosila nepojedenu hranu, mala sestrica Ana tr\u010dala je za njom tra\u017ee\u0107i da i nju nahrani juhom. Slaba\u0161nim glasom molio sam majku da joj ne daje juhu iz moga tanjura. Bojao sam se da \u0107e se bolest prenijeti na nju i ugroziti joj \u017eivot. Vidio sam na sebi koliko je te\u0161ka i nepodno\u0161ljiva. A kakva bi tek bila kada bi pre\u0161la na malu sestricu.<\/p>\n
Majka je govorila da se ne brinem i da \u0107e sestri uliti drugu juhu. Tako me poku\u0161avala osloboditi straha da \u0107e se bolest prenijeti i na druge uku\u0107ane. A ni sama nije znala kakva nam opasnost prijeti. O tome je vi\u0161e znala baba Ru\u017ea koja je duboko uzdisala i othukivala kad god bi se primakla mjestu na kojem sam le\u017eao. Baba me voljela kao prvo mu\u0161ko unu\u010de i strahovala je za moj \u017eivot i zdravlje. Imala je vi\u0161e znanja i iskustva o bolestima nego moja majka i davala joj je savjete kako da mi skine temperaturu i olak\u0161a disanje. Njezini su savjeti bili od velike pomo\u0107i jer sam, nakon nekoliko dana agonije, po\u010deo pomalo jesti i razgovarati s uku\u0107anima. Najvi\u0161e s bratom koji mi je otvarao i zatvarao prozor iznad glave da do\u0111em do zraka i ubla\u017eim nesnosne nalete vru\u0107ice. Sestrica Ana i dalje je dolazila do postelje, miluju\u0107i mi lice i pregrijane ruke i \u010delo. U o\u010dima sam joj \u010ditao duboku dje\u010dju tugu i \u017eal za oboljelim bratom. Zvala me \u201cbraco\u201d stalno ponavljaju\u0107i rije\u010di \u201cbraco bolestan, braco bolestan\u201d. Zbog tih rije\u010di i sada mi suze naviru na o\u010di, kako su mi navirale te zime dok sam bolestan le\u017eao u na\u0161oj maloj \u010dani\u0107koj ku\u0107ici. Izmu\u010den te\u0161kom bole\u0161\u0107u i ganut brigom male sestrice Ane. Tada jo\u0161 nisam znao da \u0107e moj strah za sestru prerasti u no\u0107nu moru. A opasnost od mogu\u0107eg preno\u0161enja bolesti postati ru\u017ena stvarnost.<\/p>\n
Tek \u0161to sam se digao na noge, u bolesni\u010dkoj postelji zavr\u0161ila je moja sestrica Ana. Sru\u0161ila ju je visoka temperatura. Gorila je u groznoj vatri i je\u010dala od nevidljive boli. Znao sam za tu bol. Zato me spopao strah. Jeziv strah od mogu\u0107e smrti najmla\u0111e mi sestre. Opet sam prestao jesti. Zamrzio sam pile\u0107u juhu. Ni spavati nisam mogao. Svu no\u0107 sam bdio pokraj le\u017eaja male sestrice, liju\u0107i suze na njezin mokri pokriva\u010d.<\/p>\n
Prva no\u0107 sestrine bolesti bila mi je gora od svih no\u0107i koje sam pro\u017eivio u agoniji vlastite bolesti. Budan sam sanjao najgore snove. Slutio sam ne\u0161to \u010dega nisam bio svjestan. Na javi sam vidio kraj dje\u010djih igri moje sestrice Ane. Kraj koji prekida sve ono lijepo \u0161to smo zapo\u010deli. A vra\u0107a nas tamo gdje nema ni\u010dega osim ledene tuge.<\/p>\n
Sljede\u0107eg dana sestra je malo progledala. Osmjehnula mi se rubovima blijedih usana i dotaknula me svojom nejakom rukom. Obradovao sam se tom sretnom trenutku. Suze su mi opet nakvasile o\u010di. I u njenom oku vidio sam suzu. Malu bisernu kapljicu koja se ledi pod sun\u010devim zracima \u0161to su se probijali kroz prozorska stakla.<\/p>\n
Taj dan je zasijalo sunce, najavljuju\u0107i skori dolazak prolje\u0107a. Snijeg se po\u010deo topiti, a vrapci su skakutali po granama \u0161ljive koja je rasla blizu prozora na\u0161e spava\u0107e sobe. Sve je odisalo vedrinom. Samo je u na\u0161oj ku\u0107i vladala neprozirna tuga. Kao magla koja se s vremena na vrijeme navla\u010dila u dolinu ispod na\u0161ega vrta.<\/p>\n
No\u0107 nakon sun\u010danog dana nije donijela nikakvo pobolj\u0161anje sestrine bolesti. Temperatura je ponovo okovala njezino slaba\u0161no tijelo. Gorila je kao vatra na ognji\u0161tu iz kojega su, kao si\u0107u\u0161ne zvjezdice, iskakale crvenkaste iskre, gase\u0107i se u polumra\u010dnom prostoru. Bdili smo na smjenu nad sestrinom posteljom. Mla\u0111ega brata prvog je uhvatio san. Otac je zaspao pred pono\u0107, umoran od te\u0161kog rudarskog posla i jo\u0161 te\u017ee brige za bolesnom k\u0107eri. Baba je zadrijemala na klupi uz ognji\u0161te. Majka je uspjela zaspati tek iza pono\u0107i, ophrvana strahom za \u017eivot najma\u0111eg djeteta. A ja\u2026 ja sam krpom navla\u017eenom rakijom i sir\u0107etom trljao sestrine noge i ruke. Drugu krpu stavljao sam joj na \u010delo. Gasio sam po\u017ear kome se nije vidio kraj. Sestra je u agoniji ispu\u0161tala nerazumljive glasove. Dozivala je mamu, tatu, babu i brata. Bio sam izvan sebe. Topio sam se u znoju i gu\u0161io u suzama. Okajavao sam grijehe vlastite bolesti koja je pre\u0161la na dragu mi sestricu. Boga sam molio da me uzme prije nje te da mi tako olak\u0161a bolne dje\u010dje muke.<\/p>\n
Ali Bog ima neka svoja pravila koja ljudske molbe ne mogu promijeniti.<\/p>\n
Tako je i meni pred zoru darivao san.<\/p>\n
A malu sestricu uzeo u svoje okrilje.<\/p>\n
Ujutro se majka prva probudila. Polako je dlanom dodirnula sestrino \u010delo i zaledila se od straha i zime koja je prekono\u0107 ispunila sobu. Iz sna me trgnuo njezin pla\u010d i jecaj. Svi smo u trenu bili na nogama. Razbu\u0111eni i uplakani. \u010cak je i otac, koji je te\u0161ko pu\u0161tao suzu, tiho plakao dr\u017ee\u0107i hladnu ruku mrtve k\u0107eri. Majka i ja jecali smo i gu\u0161ili se u pla\u010du. Brat je sjedio na le\u017eaju s rukama preko o\u010diju. Tresao se i gr\u010dio kao da ga je uhvatila groznica.<\/p>\n
U toj te\u0161koj situaciji jedino je baba Ru\u017ea bila pribrana. Sa police je uzela vezeni pe\u0161kir i njime prekrila malu unu\u010dicu. Majka je pala preko mrtve k\u0107eri grle\u0107i je i ljube\u0107i. Na sav glas je jecala i molila Boga da joj se smiluje pa da i nju uzme.<\/p>\n
***<\/p>\n
Sestru su dva dana kasnije sahranili na mati\u0107kom groblju. Brat i ja ostali smo s babom kod ku\u0107e. On je bio mla\u0111i pa mu je bilo lak\u0161e podnijeti gubitak sestre. Ja i danas nosim nevidljiv teret na du\u0161i. Mislim kako je moja bolest uzela sestricu Anu. Preselila se iz moga tijela u njezino i prerano je odnijela u drugi nepoznat svijet.<\/p>\n
Baba me je danima i mjesecima tje\u0161ila, govore\u0107i kako je to sestrina sudbina. Od Boga odre\u0111ena. I kako je moja sudbina htjela da ja ostanem \u017eiv i nastavim lozu njezinog drugog mu\u017ea, a moga djeda Ive.<\/p>\n
***<\/p>\n
Dvije godine kasnije, moja je majka rodila drugu k\u0107er. Nadjenula joj je ime pokojne sestre Ane. Da ubla\u017ei tugu za svojom prvom k\u0107eri. Da nam olak\u0161a bol koju smo nosili duboko u du\u0161i. Meni da skine dio tereta zbog osje\u0107aja krivnje koga i danas nosim. Za bolest koja je i mene mogla odnijeti s ovoga svijeta.<\/p>\n
Sljede\u0107e godine ro\u0111ena je i moja najmla\u0111a sestra Ljuba. Tako je na\u0161a obitelj zaokru\u017eena, a moja tuga prepu\u0161tena je vremenu koje po\u0161tuje sje\u0107anje i ne priziva zaborav.<\/p>\n
***<\/p>\n
Svaki put kad odem na o\u010dev grob u Mati\u0107e, zapalim jo\u0161 dvije svije\u0107e. Jednu stavim na grob babe Ru\u017ee i djeda Ive, a druguje na uzglavlje male grobnice moje sestrice Ane. I pustim suzu iz oka da je nitko ne vidi.<\/p>\n
Ta mi je suza na du\u0161i i tu \u0107e ostati do kraja moga \u017eivota.<\/p>\n
\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/005-5.jpg\")
<\/p>\n
Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e podataka o gospodinu Ivi Miji Andri\u0107u mo\u0107i \u0107ete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/008-4.jpg\")
<\/p>\n