![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/001ci.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Vladimir-Stjepan Biondi\u0107 pl. Dev\u010di\u0107 hrvatski akademik, magistar prava, pisac i vrhunski hrvatski \u0161porta\u0161 ro\u0111en je 26.12.1938. u Su\u0161aku u plemi\u0107koj obitelji Dev\u010di\u0107. Kao dijete od dvije godine dolazi s roditeljima u Zagreb u kojem prebiva do danas. U Zagrebu zavr\u0161ava gimnaziju i Pravni fakultet.<\/em><\/p>\n \u00a0Kao magistar prava, najprije vode\u0107i stru\u010dnjak na podru\u010dju zdravstvenog, pa zatim mirovinskog osiguranja i na kraju zemlji\u0161no-knji\u017enog prava aktivno je sudjelovao pri izradi svih zakonskih i podzakonskih propisa iz prve dvije djelatnosti. Kao poznati vrhunski \u0161porta\u0161 bio je vi\u0161estruki dr\u017eavni prvak i reprezentativac u stolnom tenisu gdje je pobje\u0111ivao najja\u010de hrvatske igra\u010de izme\u0111u ostalih Hrbuda, \u0160urbeka, Stipan\u010di\u0107a i Rotha.<\/em><\/p>\n \u00a0Od svojih brojnih radova izdao je i sedamnaest knjiga. To su knjige: Ja sam Roi, Brid\u017e – \u0161port igra ili ne\u0161to tre\u0107e, Roi svjedok jednog vremena iliti leve iti ne, Za Dom i Domovinu UVIJEK I i II, Hinko Gudac u potrazi za svetim gralom, Na oblaku sje\u0107anja, U vrtlogu \u017eivotnih strasti (\u017divot bez pozlate), Plamti vje\u010dni plamen s hrvatskog ognji\u0161\u0107a, Na valovima ljubavi, Zvuci ljubavi iz Maksimirske \u0161ume, Jednom za vrijeme plavog mjeseca, Bleiburg – holokaust hrvatskog naroda Bleiburg II – In te domine speravi, Bog i Hrvati, Duhovi iz boce, \u00a0Posljednji pozdrav,\u00a0DAISY – moje uspomene u rije\u010di i slici, i\u00a0Vitez svjetlosti i nade.<\/em><\/p>\n \u00a0\u010clan je Dru\u017ebe Bra\u0107a Hrvatskog Zmaja kao Zmaj od Majke Bo\u017eje Remetske, Reda hrvatske krune, Hrvatskog knji\u017eevnog dru\u0161tva Rijeka, Dru\u0161tva knji\u017eevnika \u201eSv.Jeronima”, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori Basel i Hrvatske akademske zajednice \u201eKralj Tomislav” u Zagrebu. Aktivan je i u nizu domoljubnih udruga.<\/em><\/p>\n Razgovarao i objavio: Nenad Grbac<\/em><\/p>\n —————————<\/p>\n Mo\u017eete li nam re\u0107i neke od podataka o Vama, koliko dugo se bavite pisanjem i sli\u010dno ?<\/strong><\/p>\n Na to pitanje je dosta te\u0161ko odgovoriti, jer nije jasno \u0161to zna\u010di – pisanje ? Kao dje\u010dak sam volio \u010ditati i od desete do petnaeste godine uspio sam pro\u010ditati veliki diio svjetske literature izme\u0111u ostalog sve \u0161to je na hrvatski prevedeno od Zole, Remarka, Tolstoja i Bromfilda. U to sam vijeme pisao razne fantasti\u010dne pri\u010de koje sam svako ve\u010de \u010ditao svojem dru\u0161tvu. \u0160teta je \u0161to se ni\u0161ta od toga nije sa\u010duvalo.<\/p>\n Napisao sam nekoliko \u010dlanaka za “Polet” i ure\u0111ivao \u0161kolske zidne novine. No sve to prestalo je zbog mog intenzivnog bavljenja \u0161portom koje mi je oduzimalo sve slobodno vrijeme. Nastavio sam za vrijeme studija pisati za “Studentski list”, ali uglavnom \u0161portske \u010dlanke.<\/p>\n Tek mojim odlaskom na odslu\u017eenje vojnog roka u Sinj gdje sam vodio \u010ditaonicu, razglas i zabavni \u017eivot u garnizonu imao sam hrpu vremena za \u010ditanje i pisanje. Pisao sam pjesme i pri\u010de iz vojni\u010dkog \u017eivota, a na pozornicu postavio i dva manja scenska komada o \u017eivotu u vojsci. Uz ostalo organizirao sam nastupe za vojno i civilno stanovni\u0161tvo svoje kasarne, Sinja i okolice. Za\u0161to nema ni\u0161ta od tih radova? To mo\u017ee svatko saznati ukoliko pro\u010dita moju knjigu – \u017divot bez pozlate.<\/p>\n Nakon dolaska iz vojske morao sam se okrenuti obavljanju poslova za prehranu obitelji i vremena za pisanje i \u010ditanje nije vi\u0161e bilo. Interesantan je jedan doga\u0111aj. Kada sam ispunjavao neku anketu koja je sadr\u017eavala i pitanje \u0161to bi najvi\u0161e volio raditi, ja sam napisao \u010ditati i pisati. Kada je moj odgovor vidjela moja k\u0107erka Danijela po\u010dela se jako smijati rekav\u0161i – Pa nikad te nisam vidjela da pi\u0161e\u0161 ili \u010dita\u0161. Ja sam je na to mrko pogledao i zare\u017eao – Jasno da me nisi mogla vidjeti kad dan ima samo dvadeset \u010detiri sata.<\/p>\n No nakon odlaska u mirovinu, najprije djelomi\u010dnu, a zatim cjelovitu, uhvatio sam kona\u010dno malo vremena i za svoj gu\u0161t. Kako je sve po\u010delo? 2008. godina bila je 500-ta obljetnica Nikole \u0160ubi\u0107a Zrinjskog Sigetskog. Dru\u017eba Bra\u0107e Hrvatskog Zmaja \u010diji sam \u010dlan je tom prigodom u Koncertnoj dvorani u Gunduli\u0107evoj organizirala vrlo lijepu priredbu, no ja sam bio mi\u0161ljenja kako to nije dostatno za 500-tu godi\u0161njicu ve\u0107 kako treba na Trgu Franje Tu\u0111mana ili nekom drugom zna\u010dajnom prostoru organizirati veliku priredbu Zrinjskom u \u010dast. Bio je to ve\u0107 pred sam kraj godine i mi\u0161ljenja u Dru\u017ebi su bila, kako je to nemogu\u0107e napraviti u tako kratkom roku. Na to sam ja zamolio, da meni povjere organizaciju takve priredbe, a ja \u0107u uspjeti na vrijeme sve organizirati. Nakon izvjesnog dvoumljenja to mi je odobreno.<\/p>\n Dogovarao sam prostor na par mjesta u Zagrebu, ali sam u me\u0111uvremenu dobio poziv iz Zadra da ovu proslavu organiziram kod njih, a oni \u0107e osigurati besplatnu dvoranu. Pristao sam i napravio veliku i lijepu priredbu, te za tu priliku napisao uradak o Zrinjskom i pjesmu posve\u0107enu njegovoj 500-toj godi\u0161njici. Nakon \u0161to sam dobio puno pohvala na ra\u010dun mojih uradaka, odlu\u010dio sam nastaviti sa domoljubnim pisanjem, pa sam napisao knjigu Za Dom i Domovinu UVIJEK posve\u0107enu nizu hrvatskih legendi. Nekako u isto vrijeme mi je u ruke do\u0161la vrlo lijepa knjiga ameri\u010dkog pisca Marleya o njegovom psu. Zaklju\u010dio sam, kako je i moj ljubimac Roi i vi\u0161e nego zaslu\u017eio da ima svoju knjigu. I tako je moje spisateljstvo po\u010delo.<\/p>\n Mo\u017eete li navesti va\u0161u, E-mail adresu, ili na\u010din na koji vas na\u0161i \u010ditatelji mogu\u00a0<\/strong>kontaktirati?<\/strong><\/p>\n Moja E-mail adresa je vbiondi938@gmail.com<\/a> Najbolje je da me na taj na\u010din kontaktiraju jer radi lo\u0161eg zdravstvenog stanja ne izlazim iz ku\u0107e.<\/p>\n Kada i gdje ste ro\u0111eni i koji doga\u0111aji su obilje\u017eili Va\u0161 \u017eivot ?<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en sam 26.12.1938. godine u Su\u0161aku u plemi\u0107koj obitelji Dev\u010di\u0107, ali mi je majka dala upisati kao datum ro\u0111enja 02.01.1939. u\u010diniv\u0161i me tako godinu mla\u0111im. Rat i okupacija dijela jadranske obale od strane talijanskih vlasti odredili su mi mjesto \u017eivljenja. Moj otac Ivan bio je doktor prava, veliki HSS-ovac i gradski senator u Bakru. Kada su u Bakar do\u0161li Talijani odbio je raditi za njih i morao pobje\u0107i iz Bakra.<\/p>\n Oti\u0161ao je u Zagreb, a s njim smo se preselili i mi ostali – majka, ja i njezini roditelji. Djed je u Zagrebu otvorio veletrgovinu papirom, a otac je vodio odvjetni\u010dku kancelariju i zastupao Urugvaj kao neka vrsta njegovog ambasadora u Zagrebu.<\/p>\n O svemu tome i mom daljnjem \u017eivotu pisao sam u ve\u0107 spomenutoj knjizi – \u017divot bez pozlate koja je napisana kao biografija mog prijatelja iz djetinjstva.<\/p>\n U Zagrebu zavr\u0161avate gimnaziju i Pravni fakultet. Negdje u to vrijeme po\u010dinjete se baviti \u0161portom. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome ? Kojim \u0161portom ste se bavili ? Koje uspjehe ste postigli ? Koliko je \u0161port utjecao na formiranje Va\u0161e li\u010dnosti ?\u00a0 \u00a0<\/strong><\/p>\n Mo\u017ee se re\u0107i, kako sam se \u0161portom po\u010deo baviti ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli. Bio sam al round \u0161porta\u0161 za sve igre loptom. Odli\u010dno sam igrao i \u0161ah, te sam u \u010detrnaestoj godini osvojio II kategoriju. Budu\u0107i da sam cijele no\u0107i sanjao pozicije na \u0161ahovskoj tabli dolazio sam svakog dana u \u0161kolu neispavan i to se dulje vremena nije moglo izdr\u017eati. Nakon mjesec dana mu\u010denja jednog jutra sam odlu\u010dio prekinuti sa \u0161ahom.<\/p>\n Trebala bi cijela debela knjiga da opi\u0161em vrijeme provedeno u \u0161portu i \u010dime sam se sve bavio. Od hrvanja u “Lokomotivi”, boksa u “Metalcu”, ma\u010devanja u “Mladosti”, atletike u “Dinamu” et cetera et cetera. Ipak, od svega sam najbolje igrao nogomet i stolni tenis. Zbog nediscipline nisam postigao neke ve\u0107e uspjehe u velikom nogometu, no zato sam bio jedan od najboljih nogometa\u0161a u malom nogometu.<\/p>\n Tenis sam igrao pristojno, pogotovo debl, a u stolnom tenisu sam bio \u010detiri godine najbolji na Zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu, vi\u0161estruki dr\u017eavni prvak i deseti na republi\u010dkoj ranglisti. Vjerojatno bi i ovdje sa malo vi\u0161e discipline i redovitog treninga postigao jo\u0161 bolje rezultate. Me\u0111utim, pobje\u0111ivao sam sve na\u0161e najja\u010de igra\u010de (Hrbuda kad je bio najbolji evropski igra\u010d, \u0160urbeka, Rotha, Kosa, \u017delea i druge), te prvaka Belgije Rolana kada je bio deseti na evropskoj ranglisti, te Mao Lia prvaka Hong Konga kad je bio \u010detvrti na azijskoj ranglisti.<\/p>\n Ipak najve\u0107e uspjehe postigao sam u brid\u017eu gdje sam osvojio niz turnira \u0161irom Evrope, nekoliko dr\u017eavnih prvenstava i majstorica, te prvenstvo svijeta zonala B. Od svojih pobjeda kao najdra\u017ee bi izdvojio prvo prvenstvo slobodne Hrvatske i prvi \u0161portski nastup za slobodnu Hrvatsku na prvenstvu Evrope u Ostendeu, te osvajanje prvog turnira u slobodnom Vukovaru. Nemjerljiv je utjecaj \u0161porta na pozitivan razvoj osobnosti, kao i dio \u017eivotne \u0161kole za razvoj osobe i za njezino snala\u017eenje u dru\u0161tvu.<\/p>\n Bili ste profesor stolnog tenisa na fakultetu za fizi\u010dku kulturu i kao trener saveznog ranga i republi\u010dki kapetan uspje\u0161no ste vodili hrvatsku \u017eensku reprezentaciju i na\u0161e najja\u010de stolno-teniske mom\u010dadi (Zagreb, Marathon i dr.) Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e i o tome trenerskom dijelu Va\u0161ega \u017eivota.<\/strong><\/p>\n Tu se ba\u0161 i nemam \u010dime pohvaliti. Na fakultetu sam izdao svoje nevelike stolnoteniske skripte, a od studenata sam tra\u017eio da tako napisan sadr\u017eaj nau\u010de. Studenti ba\u0161 nisu bili zadovoljni s mojim tra\u017eenjem i zamislili su si kako stolni tenis nije va\u017ean predmet, pa je dosta da se na ispitu pojave kako bi dobili pozitivnu ocjenu. Ako nisu uspjeli iz prve, tra\u017eili su intervencije za svoj prolaz na sve strane. Budu\u0107i da nisam \u017eelio nikoga pustiti samo na njegovo ime i prezime zaredale su \u017ealbe protiv mene i ja sam nakon dvije godine napustio katedru.<\/p>\n Kao trener u stolnom tenisu sam imao vrlo dobre rezultate. Radio sam sa juniorkama i juniorima od njihovih po\u010detaka, no kad su po\u010deli stizati rezultati pojavilo se odmah vi\u0161e zainteresiranih za preuzimanje mog mjesta. Na\u017ealost, u \u017eivotu sam bio vrlo lo\u0161 kuhar, pa kad su kuhinje po\u010dele, predavao sam se, bez borbe.<\/p>\n No nije to bilo uslijed neke bojazni od borbe, ve\u0107 sam ocijenio da protiv rogatih nemam \u0161anse. Osim toga tehnika igre mi je bila lo\u0161ija strana, a odli\u010dan (mogu bez la\u017ene skromnosti re\u0107i najbolji) sam bio kao suffler (onaj koji daje savjete i radi plan igre).<\/p>\n U mladosti pi\u0161ete i sportske \u010dlanke za “Polet” i “Studentski list” Da li je to ono \u0161to Vas je privuklo pisanju s kojim ste nastavili sve do dana\u0161njeg dana?<\/strong><\/p>\n Nikako. To jedno s drugim nema nikakve veze. Ovi \u010dlanci su, kao i oni u “Narodnom sportu” pisani samo za promoviranje rezultata mom\u010dadi u kojima sam ja nastupao.<\/p>\n Koliko znam od va\u0161e majke ste na neki na\u010din naslijedili i sklonost prema brid\u017eu. Tom karta\u0161kom igrom kasnije ste se dosta bavili i igrali na zna\u010dajnim turnirima. Objavili ste i knjigu o brid\u017eu (tako\u0111er je dostupna na na\u0161em portalu). Da li biste na\u0161im \u010ditateljima mogli objasniti \u0161to je to brid\u017e?<\/strong><\/p>\n Ne bi se to moglo ba\u0161 tako re\u0107i. Kao prvo ja ka\u017eem kako brid\u017e ne spada u karta\u0161ke igre i kako se on samo slu\u010dajno igra s kartama.<\/p>\n Moja majka je bila pasionirani igra\u010d brid\u017ea, ali ne u \u0161portskom smislu. Njezin i moj brid\u017e i odnos prema njemu se znatno razlikuju i to ne samo po kvaliteti. Za nju je brid\u017e predstavljao zanimljivu igru kojoj je temeljni cilj bila zabava i dru\u017eenje. Njezin odnos prema brid\u017eu bio je jednak i prilikom igranja “ku\u0107nih” partija i na turniru. Za mene je brid\u017e predstavljao borbu – \u0161portsko takmi\u010denje i ne bi mogao \u010dak niti re\u0107i da je dru\u017eenje i zabava u brid\u017eu bila u drugom planu ve\u0107 ona za mene uop\u0107e nije postojala.<\/p>\n Nikada nije \u017eelja moje majke bila da ja igram brid\u017e jer brid\u017e nije smatrala \u0161portom ve\u0107 razbibrigom. Upravo promatraju\u0107i na\u0161a dva stajali\u0161ta o brid\u017eu dobivamo sliku o svoj njegovoj veli\u010dini. Zato je u svijetu pogotovo u visokim krugovima toliko popularan. Gledaju\u0107i pozorno paletu \u0161to nam brid\u017e pru\u017ea vidimo i svu njegovu ljepotu.<\/p>\n Prokrstario sam cijelu Evropu i tom prilikom postigao gotovo senzacionalne rezultate. No na\u017ealost ta lijepa igra kod nas se malo cijeni. Pogledajte na primjer samo slu\u010daj u rukometu. Osvojimo mi broncu i cijela nacija je na nogama. O nogometu, da ni ne govorimo. Mi smo nakon osvojenog zlata u Lilleu dobili petnaestak minuta na televiziji i dva novinska \u010dlan\u010di\u0107a. Vi\u0161e prostora dobio je moj odnos prema potresu koji je opisan u mojoj knjizi o brid\u017eu. Pitam ja \u0161to bi bilo kad bi Kusto\u0161ija osvojila nogometni kup Evrope. Je li bi rasprostrli crveni tepih sve od Trsta do Zagreba? Nikada ne \u0107u zaboraviti do\u010dek Ivani\u0161evi\u0107a nakon osvojenog Wimbldona. Svaka \u010dast Splitu. Jer treba imati na umu kako mi na brid\u017e turnire i prvenstva idemo vlastitim novcem, bez trenera, skorera i priprema, a borimo se protiv pravih profesionalaca.<\/p>\n \u0160to je brid\u017e? Sigurno je jedno. Brid\u017e ne mo\u017eemo opisati. Brid\u017e je druga najljep\u0161a stvar na svijetu, rekao je Omar Sharif. Brid\u017e je vi\u0161e od igre kartama. To je \u0161port za razmi\u0161ljanje. Brid\u017e poti\u010de logi\u010dno, detektivsko i brzo razmi\u0161ljanje. Brid\u017e vje\u017eba strpljenje, koncentraciju i parterske sposobnosti rekla je Martina Navratilova.<\/p>\n Brid\u017e ne mo\u017eemo ni definirati. On je ustvari \u0161ah sa kartama, rekoh na jedan od upita ja. Preporu\u010dam svakomu da pro\u010dita moju knjigu o brid\u017eu, mo\u017eda od nje ne \u0107e biti puno pametniji, ali bez obzira na brid\u017e znanje ona \u0107e ga zabaviti i pribli\u017eiti \u017eivotu u brid\u017eu.<\/p>\n Kako bi Vam zorno prikazao svoj odnos prema toj igri da ne\u0161to ispri\u010dam. U toku jedne partije protiv svoje majke zazovem ja suca. Moja majka re\u010de – To je nemogu\u0107e, ti svojoj majci zove\u0161 suca. A ja \u0107u – Nikako, ja nisam zvao suca protiv moje majke ve\u0107 protiv svog ljutog \u0161portskog neprijatelja.<\/p>\n No, takav odnos me je na\u017ealost u \u017eivotu skupo stajao. Igraju\u0107i zadnji me\u010d ve\u010deri protiv njezinog tima po obi\u010daju ih nisam \u0161tedio i porazio ih s dvadeset pet minus pet. Majka se sa mnom nije htjela ni pozdraviti, drugi dan je oti\u0161la na \u0161etnju bez mene. Na toj \u0161etnji je pala, slomila kuk i nakon par mjeseci umrla. Vje\u010dno \u0107u osje\u0107ati krivnju za njenu smrt.<\/p>\n Po zanimanju ste magistar prava. Napisali ste nekoliko stru\u010dnih radova i odr\u017eali niz predavanja iz pravne domene, koliko vam je taj privatni dio \u017eivota ote\u017eavao ili olak\u0161avao onaj sportski. I koliko vam poma\u017ee pri pisanju knjiga?<\/strong><\/p>\n Ja bi rekao kako su se svi ti poslovi u zadnje vrijeme nadopunjavali i nisu puno smetali jedan drugom. Prije, kad sam intenzivnije radio, to nije bilo mogu\u0107e. Jednom od tih predavanja imam zahvaliti i upoznavanje i kasnije \u017eenidbu sa sada\u0161njom suprugom. Moji stru\u010dni radovi su sigurno donijeli odre\u0111eni izri\u010daj u pisanju, zna\u010di mogu re\u0107i kako su mi u neku ruku pomogli pri pisanju.<\/p>\n Uz svoje brojne radove na podru\u010dju prava i sporta izdali se i sedamnaest knjiga. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tim knjigama i va\u0161em porivu da se osim sportom i pravom bavite i knji\u017eevno\u0161\u0107u i pi\u0161ete knjige.<\/strong><\/p>\n Na po\u010detku ovog intervjua sam opisao kako je do\u0161lo do prve knjige. Jedna za drugom knjige su se redale i pisanje svake je imalo svoj razlog. Prve dvije knjige pisane u svezi s mojim Roi-em napisao sam gledaju\u0107i \u017eivot sa njegove pozicije. Cilj je bio da od Roi-a napravim politi\u010dkog kolumnistu koji nam je na politi\u010dkoj sceni bio vi\u0161e nego neophodan.<\/p>\n Sve moje knjige odi\u0161u domoljubljem i dr\u017eim kako je ono na\u0161em narodu nasu\u0161na potreba. Knjigu o brid\u017eu napisao sam u spomen mom dragom prijatelju i prerano umrlom brid\u017e partneru, a to sam mu prilikom pokopa obe\u0107ao. Isto tako knjiga Na oblaku sje\u0107anja je napisana Roi-u na spomen. S njim sam proveo sate i sate pri\u010daju\u0107i mu pri\u010de u mnogim besanim no\u0107ima. U Roi-u sam uvijek imao poslu\u0161nog i vjernog slu\u0161atelja. Uvjeren sam i danas kako je apsolutno razumio svaku moju rije\u010d. Itd.<\/p>\n Knji\u017eevno\u0161\u0107u i objavljivanjem knjiga ste se vi\u0161e manje bavili onako za sebe i svoje prijatelje. Nikad niste te\u017eili tome da budete profesionalan knji\u017eevnik ili da \u017eivite od toga. Odakle tolika ljubav prema pisanju i knji\u017eevnosti.<\/strong><\/p>\n Jo\u0161 u mladosti bila mi je velika \u017eelja \u010ditati i pisati. Premalo sam po tom pitanju radio na sebi, da bi to moglo imati profesionalan karakter.<\/p>\n Me\u0111utim, postoji cilj da mla\u0111e potaknemo na ljubav prema svojoj Domovini i svojoj okolini. Uz to, mislim, kako je lijepo da kada napustite ovaj svijet \u010demera i suza iza vas ipak ostane neki trag kolikogod malen i bezna\u010dajan on bio.<\/p>\n Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e ili istaknuti koju zanimljivost ili anegdotu o knjigama koje ste objavili.<\/strong><\/p>\n Vjerojatno najvi\u0161e tih anegdota ima u knjizi – Brid\u017e, \u0161port, igra ili ne\u0161to tre\u0107e, a zatim u knjizi Ja sam Roi i Roi svjedok jednog vremena. Koga god to zanima neka barem letimi\u010dno pogleda obje knjige.<\/p>\n No, vratimo se malo na va\u0161 privatni \u017eivot. Prema onom \u0161to sam ja zaklju\u010dio najva\u017enija ili bar jedna od najva\u017enijih osoba u \u017eivotu Vladimira Biondi\u0107a je Katarina. Zna\u010di na\u0161e slijede\u0107e pitanje glasi : Tko je Katarina i za\u0161to je ona Vladimiru Biondi\u0107u toliko va\u017ena? Ne treba ni napominjati da o\u010dekujemo iskren odgovor.<\/strong><\/p>\n Katarina je moja supruga s kojom u skladnom braku \u017eivim ve\u0107 trideset godina. Nezgodno je, \u0161to je zna\u010dajna razlika izme\u0111u nas u godinama \u0161to pred nekoliko godina nije bio problem. Ali…<\/p>\n U svom \u017eivotu stekli ste mnogo prijatelja, tu je i va\u0161a obitelj. Koga od njih biste posebno istaknuli odnosno koga od njih nikako ne smijemo zaboraviti spomenuti u ovom intervju-u. Nemojte da se netko naljuti na nas…<\/strong><\/p>\n Ja ne bih nikoga posebno isticao i ne bi bilo dobro nekoga presko\u010diti budu\u0107i da smo taj film ve\u0107 gledali i nije bio lijep. Zna\u010di, uz suprugu Katarinu treba spomenuti sinove Vladimira (Macija) i Kristijana, k\u0107eku Danijelu, njezinog supruga Tomislava i unuke Roka i Maria.<\/p>\n Tko je bio Roi? Kako se uop\u0107e dogodilo da ta osoba u\u0111e u va\u0161 \u017eivot? Za\u0161to i na koji na\u010din je on bio inspiracija za vi\u0161e va\u0161ih knjiga? Koliko znam Roi ima i nasljednicu. Nemojte ni nju zaboraviti spomenuti.<\/strong><\/p>\n Roi je prekrasno Bo\u017eje stvorenje koje je na zemlji boravilo u pesjem obliku. On je u\u0161ao u moj \u017eivot kroz vrlo mala vrata i odr\u017eao se krajnjim naporom \u0161to se mo\u017ee pro\u010ditati u knjizi – Ja sam Roi (Roi = kralj). Nekada davno nisam ba\u0161 bio obo\u017eavatelj pasa. Dok sam i\u0161ao gledati trening na\u0161e nogometne reprezentacije 1948. godine pojurio me je jedan vu\u010djak i jedva sam spasio \u017eivu glavu. Otada sam izbjegavao pse u \u0161irokom luku. No kada sam do\u0161ao na Bukova\u010dku upoznao sam jednu dragu pesicu koja je \u017eivotom platila moj dolazak.<\/p>\n Nakon toga smo Katarina i ja odlu\u010dili uzeti malog njema\u010dkog ov\u010dara. Kupili smo ga na Tre\u0161njeva\u010dkom placu i nakon du\u017eeg pranja i \u010di\u0161\u0107enja (siroti pes je sigurno boravio sa svinjama) dobili prekrasnog psa kojeg smo nazvali San. Bio je on za druge vrlo opasan i trebalo je na njega fest paziti.<\/p>\n Nakon dvanest godina je umro od starosti \u0161to nije bila tolika tragedija, ali je Katarinu koja ga je posebno voljela to toliko pogodilo, da je rekla da vi\u0161e nikada ne \u017eeli psa. Ja se s tim nisam mogao slo\u017eiti i rekao da \u0107u nabaviti psa za sebe i svog unuka. Puno bi mjesta zahtjevao nastavak ove pri\u010de, pa je dobro da svaki kojeg bi pri\u010da mogla zanimati pro\u010dita bar letimi\u010dno knjigu – Ja sam Roi.<\/p>\n Nakon Roieve smrti koju smo svi, a pogotovo ja te\u0161ko podnijeli ja sam odlu\u010dio nabaviti \u017eenskog \u0161vicarskog ov\u010dara koji mene ne \u0107e toliko podsje\u0107ati na Roi-a. I tako je u ku\u0107u do\u0161la prekrasna bijela \u0161vicarska ov\u010darka crne boje – Daisy. O Daisy se mo\u017ee pro\u010ditati u knjizi – Na oblaku sje\u0107anja i Plamen slobode nek’ vje\u010dno svijetli. Prilikom pisanja ove knjige vjerovao sam kako vi\u0161e ni\u0161ta ne \u0107u napisati pa sam u tu knjiga stavio pjesme i pri\u010de s raznom tematikom, pa tako ima i pri\u010da o mojoj ljubimici Daisy…<\/p>\n Mo\u017eete li nam ne\u0161to re\u0107i o Hinku Gudcu. Naime poznato je da ste objavili i knjigu – Hinko Gudac u potrazi za svetim gralom i da ste priredili izlo\u017ebu slika Hinka Gudca. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o njemu i ispri\u010dati vi\u0161e o va\u0161em interesu za umjetnost i slikarstvo.<\/strong><\/p>\n Hinko Gudac je vjerojatno na\u0161 najve\u0107i i najzna\u010dajniji nadrealist. Zahvaljuju\u0107i svojoj gluho\u0107i, a i op\u0107oj introventiranosti i samozatajnosti ostao je na marginama hrvatske umjetnosti. Ja sam od njegovih nasljednika preuzeo dio njegove zbirke, s obavezom, da tiskam knjigu njegovih radova i organiziram odr\u017eavanje pet njegovih posmrtnih izlo\u017ebi \u0161to sam i napravio.<\/p>\n Knjiga je napisana na hrvatskom i engleskom jeziku, no nije imala o\u010dekivani odjek. Moj pak interes za umjetnost i slikarstvo datira od 1985-te godine. U zadnjih tridesetak godina nekoliko puta sam posjetio ve\u0107inu zna\u010dajnijih evropskih muzeja. Uspio sam sakupiti i vrlo lijepu kolekciju slika, kipova i keramike koja nema zna\u010dajniju financijsku vrijednost.<\/p>\n Nezaobilazni dio portreta Vladimira Biondi\u0107a je i jasno izra\u017eeno domoljublje i ljubav prema hrvatskom narodu. \u010clan ste Dru\u017ebe Bra\u0107e Hrvatskog Zmaja kao Zmaj od Majke Bo\u017eje Remetske, Reda hrvatske krune i niza domoljubnih udruga. Nedavno ste na na\u0161em portalu objavili knjigu BLEIBURG Holokaust hrvatskog naroda. Mo\u017eete li nam re\u0107i odakle ta ljubav prema domovini i kakvu Hrvatsku vi kao hrvatski domoljub zami\u0161ljate.<\/strong><\/p>\n Ljubav prema Domovini usa\u0111ena mi je kao djetetu. Posebno je moja majka bila velika Hrvatica, no na\u017ealost nije do\u010dekala oslobo\u0111enje. Ja sam kao vrhunski \u0161porta\u0161 imao prilike oti\u0107i izvan Hrvatske i mnogo lagodnije provesti \u017eivot, no nikada mi nije na pamet padalo ostaviti svoju Domovinu. Puno sam svijeta proputovao, ali Hrvatska je za mene uvijek bila ne\u0161to posebno.<\/p>\n Hrvatsku sanjam kao neovisnu dr\u017eavu, jednu od najnaprednijih i najbogatijih zemalja u Evropi. Zemlju ljepote, znanja, mira, ljubavi i prijateljstva. Mnogo sam suza, hvala Bogu ipak najvi\u0161e redosnih prolio za moju Domovinu.<\/p>\n Te\u0161ko mi je otpjevati himnu. A da mi ne zastane gr\u010d u grlu.<\/p>\n Kakav je Vladimir Biondi\u0107 kao osoba? \u0160to vas veseli, a \u0161to rastu\u017euje? Koje vrijednosti u \u017eivotu po\u0161tujete i cijenite? S obzirom na va\u0161e iskustvo siguran sam da na\u0161im \u010ditateljima mo\u017eete puno re\u0107i i o tome?<\/strong><\/p>\n Nisam siguran da svoje \u010ditatelje mogu savjetovati kako \u0107e lako pro\u0107i kroz \u017eivotne Scile i Haridbe.<\/p>\n Ja sam uvijek birao putove koji su bili posuti trnjem i o\u0161trim kamenjem. Nesmiljen sam i vrlo tvrdoglav pri ostvarenju svih svojih ciljeva i ne mo\u017ee me se lako skrenuti s mog puta. Spreman sam uvijek saslu\u0161ati tu\u0111e mi\u0161ljenje, ali \u0107u vrlo rijetko promijeniti svoje. Po\u0161tenje, prijateljstvo, ljubav i vjernost moje su temeljne \u017eivotne premise i zato sam obo\u017eavao svog Roi-a, jer takvog prijatelja u \u017eivotu nikada nisam susreo.<\/p>\n Veseli me svaka pobjeda, rastu\u017euje me svaki poraz. Vjera, Dom i Domovina tri su mi rije\u010di svete. \u017divot me je nau\u010dio da budem nepovjerljiv.<\/p>\n Koliko je vama kao piscu zanimljiva pojava digitalnih knjiga?<\/strong><\/p>\n Pojava digitalnih knjiga ne\u0161to je najbolje \u0161to se u izdava\u0161tvu dogodilo. Treba maksimalno raditi na promociji digitalne knjige. Stimulirati kvalitetne pisce da objavljuju svoje knjige na digitalnim knjigama. Mo\u017eda ih stimulirati s kunom ili dvije po preuzetoj knjizi \u0161to bi se mo\u017eda moglo pokriti ubacivanjem reklamnog sadr\u017eaja u takve knjige. S druge strane trebali bi se boriti za \u010ditatelje reklamiraju\u0107i \u010ditanje digitalnih knjiga. Ja na svakom mjestu reklamiram ne samo svoje, ve\u0107 i digitalne knjige ostalih pisaca.<\/p>\n Treba nau\u010diti \u0161to \u0161iri krug ljudi kako preuzeti i sa\u010duvati digitalne knjige i razbiti onu mantru da je najbolje imati knjigu u ruci. Ja u \u0161ali ljudima govorim kako knjigu trebaju imati i \u010ditati na kompjuteru dok za to vrijeme u ruci mogu dr\u017eati ne\u0161to drugo.<\/p>\n Jeste li zadovoljni sa suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige?<\/strong><\/p>\n U pravilu jesam. Treba pripaziti da se ne izgubi nit kod poku\u0161aja preuzimanja knjiga.<\/p>\n Mo\u017eete li nam otkriti va\u0161e planove. Radite li na nekoj novoj knjizi? Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?<\/strong><\/p>\n Na\u017ealost vrlo lo\u0161e zdravstveno stanje spre\u010dava me u stvaranju bilo kakvih planova, pa \u010dak i onih na vrlo kratak rok. Pesimista sam po prirodi i mislim kako je baba s kola\u010dima ve\u0107 davno pro\u0161la.<\/p>\n \u017delja mi je napisati knjigu o mom brati\u0107u vrhunskom kiparu Aleksandru Rukavini koji je prerano napustio ovaj svijet i o mojoj baki slikarici Danici Biondi\u0107-Krema. Dobar odjek i relativno velik broj preuzimanja je imala moja knjiga BLEIBURG Holokaust hrvatskog naroda i bilo bi dobro o toj tematici napisati drugi dio obuhva\u0107aju\u0107i pri tom razdoblje od 1918.-1948.<\/p>\n Posebno bi bilo zanimljivo i korisno napisati knjigu – Hrvatska povijest u rije\u010di i slici za mla\u0111i uzrast.<\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014-<\/p>\n <\/p>\n Digitalna knjiga \u2013 DAISY \u2013 moje uspomene u rije\u010di i slici<\/b>\u201c, Vladimira Biondi\u0107a<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Knjigu \u201cDAISY \u2013 moje uspomene u rije\u010di i slici<\/b>\u201c, Vladimira Biondi\u0107a, mo\u0107i \u0107ete\u00a0preuzeti tako<\/p>\n da\u00a0svojim mi\u0161em\u00a0kliknete na link: http:\/\/www.digitalne-knjige.com\/biondic16.php<\/a>\u00a0te pa\u017eljivo<\/p>\n slijedite\u00a0daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n Naravno ukoliko ste zainteresirani za kupnju tiskanog, odnosno papirnatog primjerka ove knjige li bilo koje od 17 knjiga, koje je autor dosad objavio i tiskao ili imate kakvih drugih pitanja i to \u0107ete mo\u0107i uraditi tako da kontaktirate Vladimira na E-mail adresu:\u00a0vbiondi938@gmail.com<\/a><\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014-<\/p>\n Sva prava i Copyright : \u00a0Impero present<\/p>\n Sadr\u017eaj ove stranice nije dopu\u0161teno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vladimir-Stjepan Biondi\u0107 pl. Dev\u010di\u0107 hrvatski akademik, magistar prava, pisac i vrhunski hrvatski \u0161porta\u0161 ro\u0111en je 26.12.1938. u Su\u0161aku u plemi\u0107koj obitelji Dev\u010di\u0107. Kao dijete od dvije godine dolazi s roditeljima u Zagreb u kojem prebiva do danas. U Zagrebu zavr\u0161ava gimnaziju i Pravni fakultet. \u00a0Kao magistar prava, najprije vode\u0107i stru\u010dnjak na podru\u010dju zdravstvenog, pa zatim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":18146,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,6],"tags":[251],"class_list":["post-1857","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervju","category-novosti","tag-intervju-vladimir-biondic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1857","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1857"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1857\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/18146"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1857"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1857"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1857"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/008-1.jpg\")
<\/p>\n