![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/002b.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Jozef Iganci Kraszewsky je poznati poljski pisac druge polovice 19. Stolje\u0107a, ali je kod nas doma\u0107i kod nekolicine slavisti\u010dkih stru\u010dnjaka. Postoje sa\u010duvane ku\u0107e Kraszewskih kao tako\u0111er i muzej Kraszewskoga u Poznanu. Kod nas ga je prevodio Kr\u0161i\u0107 Ivo koji je opet i sam bio publicist i prevoditelj. Ovaj je Ivo umro u Zagrebu 1934. Prevodio je sa njema\u010dkog, turskog, poljskog, ma\u0111arskog i \u0161vedskog jezika, a i sam je objavio zbirku pjesama \u201cDrhtaji u Vukovaru\u201d 1908.<\/p>\n
Godine 1920. preveo je i ovu \u201cHerojsku \u017eenu\u201d Kraszewskoga sa poljskog jezika i tako smo bili upoznati s ovim poljskim piscem. Jozef Ignaci je pak ro\u0111en 1812. u Var\u0161avi i bio je pisac, kolumnist, izdava\u010d, povjesni\u010dar, enciklopedist, socijalni i politi\u010dki aktivist, suosniva\u010d matice poljske, a pisao je i povijesne pjesme. Imao je brojne pseudonime: Bogdan, Kaniowa, Omega, Pasternak, JIK, B.B. i druge. Njegovi roditelji \u017eivjeli su na svom imanju u blizini Pruzanyja, a njena majka tra\u017eila je uto\u010di\u0161te u Var\u0161avi zbog straha od francusko-ruskoga rata. Oba roditelja pojavila su se u Kraszewskom. Njegov otac Jan Kraszewski bio je pruski okru\u017eni zastavnik i povijest ove obitelji je tema mnogih njegovih djela i dnevnika.<\/p>\n
Jozef Ignacy je bio najstarije dijete od petoro bra\u0107e i sestara od kojih su neki tako\u0111er bili knji\u017eevnici. Bio je izuzetno plodan pisac koji zapanjuje po veli\u010dini svoga djela i rada. Napisao je i objavio oko 600 jedinica literature ne ra\u010dunaju\u0107i pri tom njegove doprinose u uredni\u010dkom radu, \u010dlanke u \u010dasopisima I veliki opus privatne prepiske. Najva\u017enije je svoje doprinose dao kao romanopisac.<\/p>\n
U svojih 57 godina rada napisao je njih 232, uklju\u010duju\u0107i 144 socijalna, moralna i narodna i 88 povijesnih. Mogli bismo re\u0107i, da je Jozef Ignacy bio obrazovan u svim pravcima prosvjetnoga, znanstvenog i dru\u0161tvenog rada koji je doveo do reforme poljskog romana daju\u0107i mu originalne zna\u010dajke, neobi\u010dnu obradu stranih elemenata i motiva, uvo\u0111enje raznolikosti tih motiva, obnovu cijelog poljskog literarnog \u017eivota na fundamentima materijala nastala na promatranju, kao i njegovim podizanjem na visoku razinu umjetnosti. Me\u0111utim je i sam bio pod uticajima suvremenog razvoja poljskoga romana i njegovih najzrelijih stvaratelja kao \u0161to je na primjer Sienkiewicz. Umro je 1887. u \u017denevi.<\/p>\n
Kao \u0161to smo ve\u0107 rekli, kod nas je poznat od prijevoda Kr\u0161i\u0107a 1920. koji je objavljen u Nakladi Jos. \u010caklovi\u0107 u Zagrebu.<\/p>\n
Ta \u201cHerojska \u017eena\u201d se bavi tematikom \u017eene u tada\u0161njoj Poljskoj i ova knjiga svakako predstavlja vrijedan dokument tog vremena. To je bilo doba ukadanja kmetstva I propadanja starih patrijalhalnih modela \u017eivljenja te kroz pripovijedanje o Sigismundu Pientki saznajemo na primjer, da se njegov otac nastanio u okoli\u0161u Krakova i stanovao je ondje, po\u0161to je stekao selo te je bio po svojoj prilici nadlovac, jer su mu sina zvali mladim nadlovcem, dok nije stekao mjesto \u2018\u2019neznatna staroste\u2019\u2019, a s njim i vlastitu \u010dast i naslov pa onda Kraszewszky napominje:<\/p>\n
\u2018\u2019Ali morate znati, da, primjerice perad ve\u0107 od poroda pripada njemu. Da li to le\u017ei u ba\u0161tinjenoj krvi ili u primjerima i u ku\u0107noj navici, nuzgredno je, sigurno je ipak da jabuka ne pada daleko od stabla i da sova nikada ne ra\u0111a jastreba.\u2019\u2019 <\/em><\/p>\n (str.8, 9)<\/p>\n \u2026 pa ako je sa koko\u0161ima i pjetlima tako kako Jozef Ignacy pi\u0161e kako je tek onda bilo sa ljudima i on taj roman po\u010dinje rije\u010dima kako je nekada bilo dobro, a danas vi\u0161e nije, a tako nekako po\u010dinje i Gilgame\u0161 prije 7 tisu\u0107a godina:<\/p>\n \u201cPromotrimo li kako dana\u0161nji svijet izgleda blijed, dugo\u010dasan, jednoli\u010dan i hladan te ako ga usporedimo s onim bujnim, \u0161arenim, slikovitim i vru\u0107im \u017eivotom pro\u0161lih vremena, morali bismo mi starci gotovo uzdisati nad sada\u0161njim nara\u0161tajem, kako je zakr\u017eljavio i zahirio. Dobri Bo\u017ee, \u0161to je se sve doga\u0111alo u ona vremena, o kojima su nam pri\u010dali na\u0161i djedovi. Ne \u0107u ba\u0161 da ka\u017eem, da je onda bilo sve bolje ili da tvrdim da je danas gore, ali neka Bog zna, sve je bilo druga\u010dije, oh! druga\u010dije. <\/em>\u010covjek je \u017eivio i osje\u0107ao da \u017eivi. Da \u0161to je da se je dogodilo da se je i on katkada opekao, da je katkada dobio po glavi, da je i njemu usplamtilo i uzavrelo u pravednoj srd\u017ebi, ali kada je do\u0161lo do zagrljaja i poljubaca, tada su pucale kosti u tijelu. Mu\u017eevi i \u017eene, svi smo bili u \u017eivotu ja\u010di i topliji, postili smo uz kruh i vodu, ali smo i pili na pehare, hrvali smo se na \u017eivot I smrt, ali smo se i ljubili do smrti. Danas je sve blijedo, bijedno, ka\u0161ljucavo i bole\u017eljivo, ni ne ljubi ni ne mrzi srda\u010dno, jedva di\u0161e i vucara se svijetom kano da nema \u017eivota.\u201d<\/em><\/p>\n (str. 7)<\/p>\n Da \u010dovjek pukne od smijeha, a na \u0161to se svodi ta tematika i problematika onda\u0161nje moderne \u017eene, najbolje nam ilustrira jedan mali dio na po\u010detku tog romana kad Elizabeta ka\u017ee:<\/p>\n \u201cMi \u017eene, \u010duvarice smo ku\u0107ne kreposti i \u010disto\u0107e ku\u0107noga ognji\u0161ta i moramo je \u010duvati od svake ljage. Zar nije sveta du\u017enost onoga kome smo prisegli vjernost, spasiti ga od propasti?\u2019\u2019 Gvardijan je skoro proplakao kad je \u010duo te rije\u010di, ustao je i \u017eivahno povikao: \u2018Blagosivljem te u ime Gospodnje, takvu nazivljem \u017eenom! <\/em>To se zove sr\u010danost? To je \u017eena? <\/em>\u0160to da vam ka\u017eem? <\/em>Bog vas Blagoslovio! Radite \u0161to vam nala\u017ee vasa du\u0161a.\u201d<\/em><\/p>\n (str. 34)<\/p>\n Vidimo dakle da se ova feministi\u010dka problematika zna\u010dajno razlikuje od dana\u0161nje koja se doga\u0111a 150 godina kasnije otprilike. Danas se ovim pitanjima Kraszewskog vi\u0161e ne bavimo, danas se pitamo da li \u017eene imaju svoje \u017eensko Pismo, da li su piloti i astronauti, da li su pla\u0107ene za isti posao kao i mu\u0161karci, koliko ih ima u nacionalnim parlamentima i vladama, kakva im je \u017eenska filozofija i kona\u010dno pitamo se kakva je psihologija one \u017eene koja je iz mr\u017enje bacila mu\u0161karca pod gradski metro. To su dana\u0161nje teme suvremene feministi\u010dke literature.<\/p>\n Dakle, nema nikakove sumnje da je ovo proteklo vrijeme – vrijeme velikoga socijalnog i kulturnog razvoja i mo\u017eda je istina, da taj razvoj nosi sa sobom obilje novih problema, ali ne mora sve nu\u017eno zavr\u0161iti apokalipti\u010dkim vizijama budu\u0107nosti u kojima nedostaje ljudskosti i u kojima prevladava nihilizam. Mislim da se tu ne sla\u017eem sa tom dijagnozom Kraszewskoga, ali to je duga pri\u010da.<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d<\/strong><\/p>\n Zlatan Gavrilovi\u0107 Kova\u010d porijeklom iz Hercegovine, ro\u0111enjem Dubrov\u010danin, a\u00a0 odgojem Zagrep\u010danin ro\u0111en je u Dubrovniku 25 sije\u010dnja 1959 godine.<\/p>\n \u010cetiri razreda Preparandije poha\u0111a u Dubrovniku\u00a0 a kasnije \u0161kolu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku \u0161kolu u Splitu u svojstvu poru\u010dnika trgova\u010dke mornarice 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpo\u010dinje u Zadru 1978. godine a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986 godine.<\/p>\n Filozofsku disertaciju obranio na Sveu\u010dili\u0161tu u Sarajevu 1989 godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.<\/p>\n Glavni je i odgovorni urednik novine zagreba\u010dkog\u00a0 Sveu\u010dili\u0161ta \u201cStudentski list\u201d 1982-83, \u010dasopisa za teoretska pitanja \u201cPitanja\u201d 1984-85, klini\u010dki je sociolog psihijatrijske bolnice Vrap\u010de u Zagrebu od 1990-94.<\/p>\n Koncem iste godine sa porodicom emigrira u Australiju. Suradnik je brojnih australskih radio postaja na\u00a0 hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku. Objavljivao je\u00a0 svoje radove u nekih tridesetak\u00a0 novina i \u010dasopisa u sedam gradova i \u010detiri zemlje.<\/p>\n Tako\u0111er je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz podru\u010dja knji\u017eevnosti i politike.<\/p>\n \u017divi i radi u Adelaideu u Australiji.<\/p>\n Kontakt:\u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/017.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/Image6.jpg\")
<\/p>\n