![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/007.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Fadila Nura Haver: VIDIKOVAC NA ODRI, Zaklada \u201eFra Grgo Marti\u0107\u201c, Kre\u0161evo, 2011. godine<\/p>\n
Moram priznati da sam dugo razmi\u0161ljao ho\u0107u li napisati prikaz, osvrt ili samo impresije o knjizi poezije Vidikovac na Odri<\/em><\/strong> sarajevske pjesnikinje Fadile Nure Haver. Za recenziju je ve\u0107 bilo kasno jer je knjiga objavljena prije nekoliko godina. Kritika je za takve knjige ru\u017ena i prete\u0161ka rije\u010d. Kako pisati kritiku o ne\u010dem \u0161to je vi\u0161e nego dobro? O dobrom se pi\u0161u i govore samo pohvale. Lijepe rije\u010di, iznad svega. Dobro se di\u017ee u nebesa, iako mu je mjesto na zemlji. Me\u0111u ljudima. Me\u0111u dobrim ljudima kakvih je na milijarde. Ne me\u0111u lo\u0161ima kakvih je, mo\u017eda, milijarda na na\u0161oj lijepoj Zemlji. I mnogo vi\u0161e u zemlji odnosno pod zemljom. Ako se ra\u010dunaju svi koji su \u010dinili zla u minulim vremenima.<\/p>\n Fadila Nura Haver pi\u0161e sjajnu poeziju. Nisam to znao dok mi u Kre\u0161evu, moj stari prijatelj – knji\u017eevnik Anto Stani\u0107, uz nekoliko drugih naslova objavljenih u ediciji Zaklade \u201eFra Grgo Marti\u0107\u201c, nije poklonio i njezinu zbirku poezije pod gornjim naslovom. <\/em><\/strong>Rije\u010d je o knjizi koja je osvojila prvu nagradu na tradicionalnom natje\u010daju koga organizira ta zaklada. Prve nagrade se obi\u010dno ne daju lo\u0161im knjigama, premda ima i takvih izuzetaka. U ovom slu\u010daju nagrada je do\u0161la u prave ruke. Mogu to re\u0107i, napisati i potpisati, iako nisam imao priliku \u010ditati druge rukopise s toga natje\u010daja.<\/p>\n Vidikovac na Odri <\/em>poetski je biser kakav se rijetko pojavljuje, ne samo na na\u0161im, ve\u0107 i na \u0161irim prostorima. Izbru\u0161en je mislima i leksikom zrele poetese koja je dru\u0161tvenu ulogu pjesni\u0161tva shvatila na najbolji mogu\u0107i na\u010din. I koja je ispisala literarni manifest oplemenjen univerzalnim porukama od iznimne va\u017enosti za jednu malu zemlju, njezina tri nedozrela naroda i \u010dovje\u010danstvo kao potencijalni deponij svakovrsnih interesa, politika, nemorala i op\u0107eljudskog bezumlja. Sve je to spomenuto, opisano i \u017eigosano u poeziji koja ne pati od amnezije, koja ne \u0161tedi ni svoje ni tu\u0111e i koja se mo\u017ee nazvati ekstra anga\u017eiranom. Takva nam poezija nedostaje u ovom vremenu i na ovome prostoru e, da bi nas podsjetila na ono \u0161to su nam tvorci zla i njihovi sljedbenici i poslu\u0161nici napravili pod kraj pro\u0161loga stolje\u0107a, a \u0161to sli\u010dni njima i danas rade diljem bijeloga svijeta. Ne bavi se ona toliko njima, koliko se bavi nama samima i onima me\u0111u nama koji bi se i danas, umjesto oru\u0111a za rad, radije latili oru\u017eja za rat. I koji bi pravdu mjerili svojim krivim ar\u0161inima. Tragi\u010dno je pripadati narodu \u010dija se snaga, voljom kasapina i vlastitih politi\u010dkih me\u0161etara, iscrpljuje u do\u017eivotnom \u017ealovanju. Kojeg gospodara slu\u017eimo jalovom tugovankom? \/Molitva za \u017eive\/. <\/em>Gledamo li naprijed ili su nam o\u010di okrenute s druge strane glave? Mislimo li na danas i sutra, ili nam je ju\u010der va\u017enije od svega? O mudri lu\u0111aci! O ludi mudraci! I svi vi koji nam, umjesto svijetlih dana, servirate duge besane no\u0107i.<\/p>\n Nismo mi sami krivi za svoju nesre\u0107u, re\u0107i \u0107e neki iz na\u0161ih redova. Krivi su oni drugi. I na\u0161i mentori su krivi koji nam nude rje\u0161enja za mr\u017enju. Koji nam propisuju recepte \u0161to pospje\u0161uju bolest i \u0161ire zarazu. \u010cim prizdravim di\u0107i \u0107u se iz pakla kao spomenik onima koji su izginuli vole\u0107i, <\/em>poru\u010duje pjesnikinja U poljima suncokreta, pod kamenom gdje maslina zri. <\/em>Poruka je to dje\u010daku koji je osjetio o\u0161tru kamu mr\u017enje iz na\u0161ih redova. Oni drugi su to samo podcrtali. I tako potvrdili dijagnozu smrti.<\/p>\n Promatraju\u0107i svijet s vidikovca na rijeci Odri, iza mirovnih okuka i odluka Potsdama ili iza Dejtona 50 godina kasnije, pjesnikinja vidi iste ili sli\u010dne slike i ishode. Vidi da i \u2026Bog mo\u017ee pogrije\u0161iti, jer \u017eivot je igra. \u010covjek je precizan kao smrt kojom je pro\u017eet. Iza va\u0161ih sporazuma nema na\u0161ih \u017eivota. <\/em>A ne mo\u017ee ih ni biti jer \u2026 Dali su nam tijelo, oduzeli du\u0161u. Gdje je granica? Gdje je granica? Gdje je granica mene. Da li na tvojoj granici Zemljo? <\/em><\/p>\n Pitanja se roje kao p\u010dele u ko\u0161nici, ali odgovora nema. Odnijela ga je matica. Ne matica p\u010dela, ve\u0107 matica vode koja nosi sve pred sobom kad rijeka nabuja. Kao Odra, recimo. Kao Drina iskrivljena. Ili, kao Bosna \u2013 Bosnom poplavljena. Rijeka i zemlja \u2013 zemlja i rijeka. Znam, neke su kapi prete\u0161ke da bi postale tok. One su samo ki\u0161a spu\u0161tena sa nebesa. Eho lutaju\u0107ih du\u0161a. Na\u0161a rominjaju\u0107a bol od zla vremena ti\u0161a, nad ovim vodama \u0161to su tolikima vje\u010dni dom. <\/em><\/p>\n Povijest je tu\u017ena pri\u010da koja se ponavlja zbog onih koji iz nje nisu ni\u0161ta nau\u010dili. Zbog djece njihove koja ponavljaju godine, stolje\u0107a i milenije kao lekcije \u0161kolske zaboravljene u starim torbama ili na policama napu\u0161tenih domova biv\u0161ih i novih prognanika. Svati crni igraju kolo gluho, i kolijevke plutaju\u0107e cvile, ko na vodama eridanskim presuda faraona; da ne pre\u017eivi ni\u0161ta \u0161to bi razum obasjalo. <\/em>A ne\u0161to ipak pre\u017eivi i uvijek \u0107e neko pre\u017eivjeti, ma koliko rod ni\u0161tili i porod zatirali vinovnici zla i ljudske nesre\u0107e. I ju\u010der, i danas, i sutra, zasigurno. Jer zlo sjeme ni\u010de skupa sa korovom. I rasipa otrov na sve strane svijeta.<\/p>\n S vidikovca \u017eivota pjesnikinja promatra i mnoge druge stvari i pojave koje nas prate na putu do smrti. Promatra i samu sebe, od rodnog joj Maglaja do Sarajeva, gdje \u017eivi i stvara u posljednjih dvadesetak godina. \u010covjek se ra\u0111a gdje mu je su\u0111eno, a \u017eivi tamo gdje to sam odredi ili gdje \u00a0 ga put odvede. Tako je i Nura, dolaskom u grad koji je kroz povijest pro\u017eivio i pre\u017eivio po\u017eare, opsade i svekolika stradanja, svila svoje gnijezdo i otvorila stranice knjige koje popunjava rije\u010dima o svemu \u0161to joj okupira misli. O ljubavi koja s godinama kopni, o ljudima \u0161to su i dobri i lo\u0161i, o temama koje raduju i bole, o prirodi koju grubo skrnavimo, o tome da \u017eivot u\u010dinimo ljep\u0161im i \u0161to je mogu\u0107e zdravijim i du\u017eim. Sve se to preta\u010de u pjesmu, nekad tihu kao izvor, nekad plahu kao more kad ga vjetar zatalasa. U svemu se tome nalazi na\u0161a ljubav; u svemu se krije tuga; kroz sve se prelama radost; iz svega izvire bol. U svemu \u0161to sam ikad vidjela, i ja, okrenuv\u0161i joj bezo\u010dnu stranu glave, zaklju\u010dih da je \u010dovjek isto \u0161to i podnevna mu\u0161ica na jeziku nevidljivog da\u017edevnjaka, \u010dim nebo, i pomra\u010deno, mo\u017ee da te izbri\u0161e kao \u0161kolsku tablu. \/Pomra\u010dilo se sunce nad ku\u0107om na\u0161om bijelom\/.<\/em><\/p>\n Na svom lirsko-epskom putu oko svijeta vidjet \u0107e pjesnikinja i Nepregledno lice Sibira. <\/em>I zapazit \u0107e da \u2026 Mrtva mora svijetom kru\u017ee; vodica o\u010dna okre\u0107e vodenice u kojima se melju slike bezumlja, <\/em>dok, On ispod leda gleda nepregledno lice Sibira. <\/em>I dok se slike i misli mije\u0161aju kao boje kolorita, ona putuje dalje i prisje\u0107a se vremena kada je Ana Ahmatova, umjesto svog, imala <\/em>njezino lice. Poklanjam ti zauvijek svoje izno\u0161eno lice, Ana. Idi, s mirom Bo\u017ejim, u bogate podrume dvadesetog vijeka, koji se meni, kao \u0161to zna\u0161, nikada nije dogodio. <\/em>Pjesni\u010dki put dug je i neizvjestan. Na tom putu nema granica, jer misli i rije\u010di ne poznaju tu vrstu prepreka. \u017divot je zasnovan na slobodi ptice koja poznaje nebo i sklona je letu kroz nevidljiv prostor. Ljudi su tvorci granica i dioba. Surovi djelitelji pravde i nepravde, pronositelji djelidbe na moje i tu\u0111e. Oni su kamen smutnje i crv sumnje, koji nagriza drvo i razara brdo zarad svoga dobra. On koji je \u2026 oduvijek duboko vjerovao, sad jo\u0161 dublje sumnja. Vi\u0161e ne ide u d\u017eamiju, odbilo ga ne\u0161to, neko mu zatvorio vrata\u2026 <\/em>Takvih je pun svijet, a onih drugih jo\u0161 vi\u0161e. Sve se mijenja. Zapravo, ni\u0161ta se ne mijenja. Samo dolaze nova otkri\u0107a, dok svijest i strah stoje na istom mjestu. Ukopani kao planine, kao neosvojivi dijelovi Himalaje gdje se krije Jeti nobelovke Vislave \u0160imborske. Jo\u0161 jedan korak, jo\u0161 jedan i pad u ambis\u2026O, kako je divno odustajati kad sve oko tebe daje ti pokri\u0107e i bi\u0107e, negda sasvim nerazumno, \u0161izofreno zagledano u visine od uboja starih o\u017eiljke mi li\u017ee i \u010duva od padova nepotrebnih, i koraku svakom zapovijeda: stani! Odustani! \/ Neodoljivi dah odustajanja\/.<\/em><\/p>\n Bo\u017ee, ti koji po vjeri jesi na nebesima.. I u nama, ka\u017eem, ako si \u2013 vidi\u0161 li kojim putem idemo i za\u0161to pratimo one koji su slijepi, o\u010digledno! Za\u0161to ne slijedimo razum koji nas usmjerava i zove u predjele ljubavi. U sve \u0161to je lijepo, dohvatno i vidno. Iz zabiti poganskih obreda i slava, u treptaju svemirske sekunde izbili smo na \u010distinu radosne vijesti o jednom Bogu koji sav \u017eivot dr\u017ei u svojoj ruci i pali smo na zemlju \u010delom, molili jezicima nedostatnim da nam se razdani Tajna\u2026 Zemlja se cerekala iznenadnoj slavi ideje o Velikom Bratu, Ocu i Sinu\u2026 jer ne mo\u017ee nam se re\u0107i ono \u010dega nema. \/ Glasovi na margini Mlije\u010dnoga puta\/.<\/em><\/p>\n Bog je velik u o\u010dima ljudi. I svemo\u0107an je u njihovim mislima. I dobrohotan u dobra vremena. U vremena kad su ljudi dobri. Ali, kad kvarni ljudi pokvare vremena kao satove s kojima su se nemarno igrali, kad zlo nadvlada dobro, Bog se s razlogom povu\u010de s bojnoga polja i ostavi ih da sami raspletu \u010dvor u koga su zapleli nedu\u017ene. Ne sebe jer oni su, zapravo, taj \u010dvor koga treba rasje\u0107i ili rasplesti po volji bo\u017ejoj i pravdi ljudskoj. U vi\u0161e pjesama poetesa se bavi pitanjima vjere i nevjere i Bo\u017ejom ulogom u na\u0161im \u017eivotima. Ima li Boga i kolika je njegova mo\u0107, realno. Ne po vjeri ili po nevjeri, ve\u0107 realno i objektivno, kako bi Bosanci rekli. O toj dilemi ‘ima ili nema’ ona progovara u pjesmi Ne znam \u0161ta je radio Bog, <\/em>zapitano\u0161\u0107u obi\u010dnog \u010dovjeka \u2026 Mo\u017eda je pre\u0161ao na drugu stranu<\/em> sa koje se uz blje\u0161tavi vatromet granata, kao kroz najprecizniji snajperski ni\u0161an, ovaj film mogao gledati iz boljeg ugla. <\/em>Iz sarajevske opsadne ratne perspektivne u kojoj sam i sam bio u prvoj polovici devedesetih godina, to je ba\u0161 nekako tako izgledalo. Svako je tada imao svoga Boga. I dobar i zao. I zlo\u010dinac i \u017ertva. I svi su se molili svome Bogu \u2013 svako na svoj na\u010din. Amen! Amin! I In\u0161allah!<\/p>\n U posljednjem dijelu knjige, a ima ih ukupno sedam, Fadila Nura Haver odgovara na neka pitanja koja je postavila samoj sebi. Na pitanje o rukama ka\u017ee: Prljam ruke, perem, zalud. Nemam koga zagrliti. <\/em>Za budu\u0107nost odgovara: Svijet ne\u0107e postati bolji i ljep\u0161i. Postat \u0107e mo\u0107niji. <\/em>Na temu uspjeha: I dalje se pri\u010da po Bosni, da ovdje ni Bog nije uspio u \u017eivotu. <\/em>Sukladno tome o sebi na kraju ka\u017ee: NI\u0160TA. <\/em>Eto, ba\u0161 ni\u0161ta. Neka znaju oni koji su sve i svja.<\/p>\n Zanimljiv, pou\u010dan i oporu\u010dan odgovor pjesni\u010dki. Sve ostalo re\u0107i \u0107e napisane i objavljene pjesme i knjige. Koga to zanima, neka ih potra\u017ei. Barem su knjige dostupne svima koji do njih dr\u017ee i koji ih vole. Hvala im za tu ljubav bezgrani\u010dnu!<\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/span><\/p>\n Ivo Mijo Andri\u0107<\/strong><\/p>\n Ro\u0111en je 17.11.1948. godine u \u010cani\u0107ima kod Tuzle. Osnovnu \u0161kolu poha\u0111ao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, a srednju tehni\u010dku u Tuzli.<\/p>\n Zavr\u0161io je Fakultet politi\u010dkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proveo ve\u0107i dio \u017eivota.<\/p>\n Radio je u privredi, obrazovnim ustanovama, sindikatima i dr\u017eavnim institucijama Bosne i Hercegovine te kra\u0107e vrijeme u hrvatskom obrazovanju.<\/p>\n Od sredine 2004. g. \u017eivi i stvara u Zagrebu.<\/p>\n Kontakt:<\/strong><\/p>\n Vi\u0161e podataka o gospodinu Ivi Miji Andri\u0107u mo\u0107i \u0107ete saznati i tako da ga izravno kontaktirate.<\/p>\n Kontakt: E-mail:\u00a0ivomijoandric@yahoo.com<\/a><\/p>\n <\/p>\n \u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n <\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/005-5.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/198.jpg\")
<\/p>\n