![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/001e.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
(01:15, 01. 5. 2020.) Ka: Briga je na neki na\u010din sastavni dio svakog \u017eivota. S brigom se nadvijaju nad nama kada prvi put zapla\u010demo. Okre\u0107u nas, pregledaju, daju neke bodove i zaklju\u010duju je li s nama sve uredu. S brigom bdiju nad na\u0161im kolijevkama, drhte nad na\u0161im prvim koracima, i\u0161\u010dekuju na\u0161e prve rije\u010di. Brinu se ho\u0107emo li plakati kada nas ostave prvi dan u vrti\u0107u, jesmo li jeli i vole li nas druga djeca. S brigom prate na\u0161e prve \u0161kolske uspjehe, na\u0161e odrastanje, sazrijevanje, postajanja onoga \u0161to imamo biti. Ljubav koju osje\u0107aju prema nama nagoni ih da se o nama brinu. Brinemo se i mi sami. Briga nas tako nekako prati kroz cijeli na\u0161 \u017eivot… I sada cijeli svijet brine. Kao da se zaledio u svojoj brizi i sada nijemo promatra \u0161to mu jedan nevidljivi Covid 19 \u010dini. I dok tako promatra izjeda ga briga, zagriza u meko tkivo, ogoljuje, svla\u010di godinama njegovane maske. O \u010demu to svijet brine? Brine li nas \u0161to oko nas postoje ljudi koji nemaju \u0161to jesti, \u0161to starci i nemo\u0107ni \u010desto nemaju koga poslati po ono najosnovnije? Brine li nas \u0161to nam se pred o\u010dima mijenja slika svijeta kojeg poznajemo, a mi nijemo pristajemo na servirane istine? Brine li nas \u0161to ni sami vi\u0161e ne znamo \u0161to je istina? Brine li nas \u0161to nas niti ne zanima \u0161to je istina? Ili nas brine \u0161to nam je dirnuto u vlastiti u\u010dmali luksuz koji smo ukalupili u svoje svakodnevice i ne \u017eelimo iza\u0107i iz svojih po mjeri skrojenih kalupa? Brine li nas to \u0161to sve \u010de\u0161\u0107e pristajemo na instant mudrosti samoprozvanih spasitelja? Zanimljiva je na\u0161a briga…<\/p>\n
Razmi\u0161ljam tako u ovim vremenima kako je meni ili jo\u0161 bitnije kako je meni sa mnom. Moram priznati da je meni u meni sa mnom dobro. \u010cak vi\u0161e nego dobro. Ma kako nekad komplicirano bilo, dobro mi je biti ja. Jedino me brine \u0161to me ne brine biti ja… U vremenu kada cijeli svijet brine sve\u010dano obe\u0107avam da \u0107u se po\u010deti brinuti \u0161to se ne brinem ja biti…<\/p>\n
(07:05, 01.5.2020) Ni: Slobodan dan, pripi\u0161u. Me\u0111unarodni praznik, ka\u017eu. Grah s kobasicom dijeli se iz zajedni\u010dkog lonca. \u017divio 1. Maj. I onda nas posjeti Corona \u2013 omogu\u0107i nam vrijeme da razmislimo kako ta pri\u010da s radnicima, izrabljivanjem, novcem i sl. funkcionira. Za dvije tisu\u0107e i tristo kuna vozio je jednom Zadar \u2013 Zagreb \u2013 Zadar, sada istu distancu vozi dva puta dnevno za isti novac \u2013 zbog Corone opravdanje je, iz solidarnosti hahaha. Vlada, ne bi li ostala na vlasti, podijeli neke podr\u0161ke u ovom vremenu, pa tako i medijima, a najve\u0107i lanac u Hrvatskoj smanji pla\u0107u zaposlenima za 30 % i otpusti honorarce; skrb za trajnije o\u010duvanje radnih mjesta, reko\u0161e hahaha.<\/p>\n
Pozicionirani na vlasti, ali i u dokazanom kriminalu, \u010destitaju praznik rada hahaha Brigu za narod svakodnevno pokazuju sto\u017eirani, \u0161to bi se reklo, izvje\u0161\u0107ima iz kojih saznajemo da je vjerski obred primarniji od npr. \u0161kolovanja. Hahaha Idemo hodoljublje opsjene da se Corona razboli. Mo\u017ee i glavice luka da otjeraju zle sile. Hahaha. Suverenitet \u2013 Rast \u2013 Bogatstvo \u2013 Strah \u2013 Kraj. Obra\u0111eno ve\u0107 sociolo\u0161ki znanstveno. Otpu\u0161tanjem i smanjenjem pla\u0107a i drugim mjerama brige za narod \u010duva se samo \u2013 zarada. Ne proizvodnja. Ne potrebe ljudi. Hahaha Raja, nazva je tako jo\u0161 prvi, na samom po\u010detku kada se nije vidjela agonija. Raja, hahahaha. Ovdje gdje sada jesam poslu\u0161no izvr\u0161avanje uputa o pona\u0161anju.<\/p>\n
\u010cekaj, imaju li oni svoj sto\u017eer koji se svakodnevno slika pred kamerama, a da im predsjednica vlade govori bljezgarije o politi\u010dkim mjerama? Mo\u017eda mi je promaklo? hahaha Corona je dobrodo\u0161la demistifikacija mehanizma robovlasni\u010dkog dru\u0161tva u kojem se \u017eivi. Hahaha. \u0160etam Kudammom i sje\u0107am se da me jo\u0161 pred vi\u0161e od trideset godina fasciniralo da bi mi trebalo \u010detiri godine da svaku ve\u010der provedem u drugoj ponudi u samo ovoj ulici Zapadnog Berlina. Sada fino se \u0161eta, sve robne ku\u0107etine zatvorene ili ograni\u010denog kretanja \u2013 \u00a0 sasvim jasna prilika da se preispita \u0161to nam zapravo treba, a \u0161to je robovski doprinos debelim nov\u010danicima. Hahaha, online nastava demaskirala posvuda cijele \u0161kole i sveu\u010dili\u0161ta i sve koji predaju i suo\u010dila nas i sa sadr\u017eajima i s na\u010dinima i s vremenom predavanja. O, koliko toga je ina\u010de prazno natezanje vremena i umovanje bez pokri\u0107a. Hahaha. Jo\u0161 uvijek svijet \u017eivi u robovlasni\u010dkim sistemima. Neki od njih su neizdr\u017eivi za pre\u017eivjeti i od\u017eivjeti. Drugi su neizdr\u017eivi opsjenarskim maglama. Tre\u0107i ugnjetavaju\u0107im vi\u0161kom vrijednosti, kako se to lijepo ka\u017ee i potro\u0161a\u010dkim mentalitetom, kako se to kriti\u010dko-salonski obja\u0161njava. Hahahaha U kojem sistemu vi \u017eivite? \u017dIVIO 1. MAJ, me\u0111unarodni dan svih robova! \u0160to slijedi? Puno smijeha i grah s kobasicom hahahaha.<\/p>\n
XLI. nastavak<\/strong><\/p>\n (00:55, 02. 5. 2020.) Ka: Koja je razlila izme\u0111u vjernika i nevjernika? Vjernik vjeruje, a nevjernik ne vjeruje… I sad dolazi onaj dio gdje dodajemo u koga vjernik vjeruje… Je li nevjernik onaj tko ne vjeruje u isto\/istoga u koga vjernik vjeruje? Ukoliko nevjernik vjeruje u ne\u0161to\/nekog drugog je l’ ga to onda pretvara u vjernika ili i dalje ostane ozna\u010den kao nevjernik? Jesu li vjernici, vjernici u odnosi na nevjernike ili su nevjernici nevjerni u odnosu na vjernike? Tko uop\u0107e ima pravo etiketirati ljude kao nevjernike ukoliko to oni sami o sebi nisu rekli? Imaju li vjernici pravo lijepiti etikete na nevjernike? Zanimljivo je kako ponekad ljudi jako nepromi\u0161ljeno donose ne samo prosude nego i osude o drugima bez da uop\u0107e znaju i\u0161ta o njima.<\/p>\n Slabo gotivim<\/em> \u201epravovjerne\u201d stupove istine koji u svojim stisnutim \u0161akama dr\u017ee \u017eezlo svoje samoprogla\u0161ene mo\u0107i i njime pokazuju na od njih samoinicijativno progla\u0161ene drugotne koji po njihovom nadasve uzvi\u0161enom sudu ne \u017eive dostojno. Dostojno koga ili \u010dega? Zanimljivo je da vrlo \u010desto zaboravljaju da je \u010dovjekova sloboda toliko sveta stvar da je pred njom i sam Bog stao. Bog koji brine o svome stvorenju bespogovorno staje pred slobodom svakog pojedinog \u010dovjeka. Bog koji ostade nijem pred pravovjernim farizejima oslu\u0161kuje govor svakog srca… Moglo bi se pisati teolo\u0161ke traktate o bo\u017ejoj volji i \u010dovjekovoj slobodi… Nikakav problem, jer postoje i filozofi koji vjeruju i teolozi koji ne vjeruju… Postoje i ljudi koji druge ljude ne stavljaju u kalupe vlastitih ome\u0111enosti…<\/p>\n Lisica je Malom princu odala tajnu: \u201eSamo se srcem dobro vidi, ono bitno nije vidljivo o\u010dima.\u201d I upravo jer je gledao srcem spoznao je svoju ru\u017eu jedinstvenom. Upravo jer je gledao srcem \u017eelio je ovcu. Upravo jer je gledao srcem brinuo je o svojoj ru\u017ei. Jer je gledao srcem mogao je za svoju ru\u017eu umrijeti. Ta ga je ljubav u\u010dinila velikim. Sve ostalo su ispraznosti.<\/p>\n I da ja iz filozofske perspektive ne govorim ni\u0161ta o mogu\u0107im svjetovima mojih religijskih uvjerenje ili ne uvjerenja… Ho\u0107e li mi zbog toga mogu\u0107i pakao biti krajnja ili vje\u010dna kazna?<\/p>\n (06:07, 02. 5. 2020.) Ni: Kada krenem stignem li obi\u0107i ovaj svijet? Mogu li barem deset dana boraviti u svakoj dr\u017eavi ili dru\u0161tvenoj zajednici koja \u017eivi na ovoj planeti? Ne na samo deset dana; radije bih stope otisnuo dvadeset i jedan dan u dvadeset i prvom stolje\u0107u po ovom ovdje kalendaru. Koliko je dr\u017eava na svijetu ? Preko dvije stotine sigurno. 221? Dakle u 221 dr\u017eavi zadr\u017eat \u0107u se 21 dan. To zna\u010di boravit \u0107u na tom putu 4641 dana ili 12,715068493150685 godina. Kada putujem Znati\u017deljan brz je u reakcijama i kao spu\u017eva upija sve u \u010demu se na\u0111e. Nije to samo promatranje ne\u010dega; to je ulazak u brzu interakciju s drugima. Corona me \u010disti i priprema pred ovaj put. To gibljivo, promjenljivo moje, nalazio sam na svim putovanjima svugdje gdje sam bio. Taj do\u017eivljaj je sasvim relativizirao moj osje\u0107aj pripadni\u0161tva jednom nastanjenom prostoru. Kako \u0107u, kada ostvarim \u017eeljeno, osje\u0107ati sebe svojim. Koje \u0107e se promjene i dograde i ograde mojih razumijevanja i uvjerenja dogoditi. Tko \u0107u biti tada ja? Od kada sam se otisnuo iz roditeljske ku\u0107e nikada se vi\u0161e nisam nigdje mogao stvarno vratiti. Bio sam u posjetu, nisam se vratio. Eto i rodna ku\u0107a posta roditeljska ku\u0107a, eto i rodni grad posta neka kombinacija onoga \u0161to nisam zaboravio. Dr\u017eave u kojoj sam se rodio vi\u0161e nema, \u010dega se svaki put pri ispisivanju dokumenata koji su mi potrebni, sasvim vidljivo prisjetim. Kre\u0107u\u0107i se ostavljao sam stvari jer ih nisam mogao sa sobom prenositi; gubio sam stvari znaju\u0107i da su negdje ostale gdje se vi\u0161e nisam vra\u0107ao. Usporedio bih ovo \u0161to se doga\u0111a napu\u0161tanjem igra\u010daka djetinjstva i preuzimanje igra\u010daka mladosti, zrelosti, starosti. Svijet igra\u010daka. I kada se na\u0111em i pogubim u tom kretanju koje me zove \u2013 tko \u0107u biti ja? Ho\u0107u li druge razumjeti? Prihva\u0107ati ih s manje opreza? Koje \u0107u obi\u010daje svojima osjetiti? Koje \u0107u navike razviti? Zar me ne\u0107e drugi, ostaju\u0107i na mjestima koja sam posjetio, \u010dudno gledati? Ho\u0107e li me mo\u0107i razumjeti? Gdje \u0107u put zavr\u0161iti? Na putu?<\/p>\n L.nastavak<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong>(03:09, 11.5.2020.) Ka: Jednom me je jedna osoba upitala za\u0161to sam uvijek budna tako dugo. \u201eTada cijeli svijet spava, pa ima vi\u0161e prostora za misli\u201d, rekoh joj. Oduzima li san mislima vrijeme ili misli imaju svojeg puta je i dok tijelo spava? Kako uop\u0107e percipirati vrijeme? Postoji li vrijeme koje je upisano u korake moga bivanja ovdje? Tko uop\u0107e odre\u0111uje vrijeme? Je li vrijeme svjesno svoje prolaznosti? Je li vrijeme uop\u0107e prolazno? Mo\u017eda je vrijeme u trajnom toku samo ja u svojoj prolaznosti ne mogu sagledati beskraj toga toka nego tek njegov dio pa ga s toga i nazivam prolaznim.<\/p>\n Prolazi li vrijeme ili ja prolazim? Ako ja prolazim jesam li ikada bila u sada? Ono iz \u010dega dolazim toga vi\u0161e nema i ve\u0107 dok pomislim sljede\u0107i trenutak on je dio pro\u0161losti. Ja pak ne mogu biti u ne\u010demu \u0161to vi\u0161e nije niti me ima u onome \u0161to jo\u0161 bilo nije. U sada imam biti, u sada koje se to\u010dno izme\u0111u pro\u0161log i budu\u0107eg nalazi i upravo to sada kao da nikada nije. Jesam li ja ako sada nije? Ima li mene ako me u vremenu nema? Je li misao vremenska? Ome\u0111uju li nju dvije nepostoje\u0107e krajnosti na trenutak koji nikad nije? Moja je misao mo\u017eda bremenita vremenom, ujezgrena u vlastitost prolazne mene. Pa opet \u010dini li je to vremenitim? Ako je vremenita je li onda beskrajna iako je meni taj beskraj nesaglediv? Mogu li uop\u0107e pojmiti beskraj? Odakle mi ideja trajanja bez prolaska? Jesam li ja tabula rasa po kojoj je neki iskusni rukopis ve\u0107 ispisao prve simbole puno prije nego \u0161to postadoh svjesna sebe same? Tko je to mene izvan mene mnome u\u010dinio?<\/p>\n Volim no\u0107, njenu ti\u0161inu… Kao da je cijeli svijet utihnuo, tek ponegdje neki znak budnosti… U no\u0107i ovaj glasni planet postaje prazan, umiren, svoj. U no\u0107i se sjene vidljivije igraju sa svjetlom, jasnije otkrivaju svoju raznolikost… Ili ih mo\u017eda samo jasnije vidim? Volim no\u0107 i njenu ogoljenost. Ona u sebi ne krije nikakva iluzorne obe\u0107anja, to se mi povremeno zavaravamo zna\u010denjima. Ali no\u0107… Ona je jednostavno nijema u svojoj glasno\u0107i, glasna u svojoj ti\u0161ini. Moje misli postanu glasnije, ubrzanije, kao da love same sebe u svojoj brzini, poku\u0161avaju\u0107i presti\u0107i vlastiti trk. U no\u0107i sam do\u0161la na svijet… mo\u017eda sam iskoristila seobu ptica ili neki drugi oblik za to putovanje… u no\u0107i sam napravila prvo korak, ka\u017ee moja mama… vjerujem da \u0107u jedne no\u0107i i krenuti na put prema svojoj ru\u017ei, tamo negdje s nekog zidi\u0107a, a zori \u0107u ostaviti praznu lju\u0161turu napu\u0161tenu od svih misli. Misli \u0107u ponijeti sa sobom, da ih u bezvremenosti jo\u0161 jednom premo\u0107an. Da ru\u017ei ispri\u010dam pri\u010de o svim prekrasnim mojima, o ovci i kutiji i lisici i koloturu u pustinji i odraslom \u010dovjeku, a mo\u017eda budem do tada nadvladana i snagom suza… tko zna… A do tada, u\u017eivat \u0107u u ti\u0161ini no\u0107i, dok svi znani i neznani moji snivaju. U takvim no\u0107ima izme\u0111u pro\u0161log i budu\u0107eg, u nepostoje\u0107em sada, misli \u0107e imati svoj beskraj prostora…<\/p>\n (03:11, 11. 5. 2020.) Ni: Igra sjene i svjetla prisutna je neprestano. Kada je ovdje no\u0107 tamo je dan. Kada se ovdje spava, tamo su budni. Kada netko umre drugi se rodi. Isto. Isto \u0161to se uvijek obnavlja pa ni ne zna\u0161 vi\u0161e je li ro\u0111eno slijedilo umrlom ili je umrlo slijedilo ro\u0111enom. Uputila si me na jedno vrlo intrigantno razumijevanje reinkarnacije. Te\u017ee\u0107i umirenju uma i dosizanju nirvane prakticiraju\u0107i se \u017eeli pribli\u017eiti Ni\u010demu. Ni\u0161ta. Nobody. Ni\u0161ta se ne obnavlja. Ni\u0161ta se ne reinkarnira. Ni\u0161ta se ni\u0161ti. Ni\u0161ta je Ni\u0161ta. \u00a0 Sve ovo drugo \u0161to se de\u0161ava produkcija je otpada. Recikla\u017eom otpada novo se ra\u0111a. Ro\u0111eno te\u017ei Ni\u010demu. \u017divi tome se pribli\u017eavaju\u0107i. Tko taj put osvije\u0161teno prolazi doku\u010dit \u0107e Ni\u0161ta i u tome ostati. Tko se tim putem (bez\/ne)svjesno valja nema izbora, nego reinkarnacijom vi\u0161e vremena uzeti te\u017ee\u0107i svjesno jednom \u017eivotom \u017eivot \u017eivjeti. Svijest je bo\u017eanska. Bo\u017eansko je svijest sama. Izme\u0111u pro\u0161log i budu\u0107eg.<\/p>\n U nepostoje\u0107em sada. U sjeni svjetla. U svjetlu sjene. Ni\u0161ta. Nobody. \u201eMisli u svom beskraju prostora.\u201c<\/p>\n —————————<\/p>\n Nik\u0161a Eterovi\u0107<\/strong><\/p>\n Nikola Nik\u0161a Eterovi\u0107 ro\u0111en je 2. listopada 1955. godine u Splitu, u Dalmaciji. Vrisnuo je u svijet iz rodili\u0161ta s pogledom na Stari plac, nogometni klub ponosnog slogana: Hajduk \u017eivi vje\u010dno<\/em>. U mijeni i prolaznosti, Eterovi\u0107 djeluje interkulturalno i interdisciplinarno. Oslanjaju\u0107i se na svoju intuiciju i instinkt, nastoji svijet (svjetove) koji mu je stran svojim kreirati. Re\u017eira, pi\u0161e, predaje, izla\u017ee, inicira, ljuti se, pokre\u0107e, istra\u017euje\u2026 bje\u017ei rutini i ponavljanjima\u2026<\/p>\n \u017divi i radi za SADA, u Berlinu i Zadru, i drugdje, kre\u0107u\u0107i se prostorima nekakvih dr\u017eavnih granica i izvan njih. Ostvario je 134 kazali\u0161na projekta. Od 1995. do 2014. godine bio je umjetni\u010dki voditelj, direktor i profesor The akademie u Berlinu, internacionalne institucije za scenska zvanja (gluma, re\u017eija, kazali\u0161na pedagogija); autor je novih na\u010dina rada za poticanje i njegovanje znati\u017eelje i kreativnosti objedinjenih pod zajedni\u010dkim nazivom YF: YellowFish. AP: Apoteka poezija<\/em>, o kojoj je rije\u010d u ovoj knjizi, jedan je od tih njegovih YF <\/em>poticaja \u2013 projekata.<\/p>\n Djeluje i kao umjetni\u010dki terapeut. Sudjeluje na kongresima i simpozijima. Objavljuje knjige i \u010dlanke na hrvatskom, njema\u010dkom i engleskom jeziku.<\/p>\n Na Odjelu za filozofiju i Odjelu za psihologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru u Hrvatskoj predaje interdisciplinarno sljede\u0107e kolegije: AP: Iz raskoraka u korak ljekovitom snagom poezije, PiT: Poezija i trauma, FP: Filozofija poezije, TTT : Kazali\u0161te i terapija, HT: Ekspresivne scenske metode, PuS: Performans u svakodnevici i IF: Uvod u indijsku filozofiju. Svoju predava\u010dku djelatnost realizira nadnaslovom: Spoznaja vlastitosti kreacijom.<\/p>\n Nakon Wind Spiel Theatra (1989.) i teNTheatra (1995.) u Berlinu, pokrenuo je u Zadru, na Odjelu za filozofiju, FIKK: Filozofsko internacionalno golo kazali\u0161te i KRIK: komunikacija-re\u017eija-ideja-kreacija, usmjerenje (2018.).<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/001.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/196.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/195.jpg\")
<\/p>\n