![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/005n.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Sve, u doslovnom zna\u010denju te rije\u010di, \u0161to postoji a \u0161to je ljudsko bi\u0107e u stanju uo\u010diti ili mu pretpostaviti postojanje, postoji kao oblik objave energije i svijesti.<\/p>\n
Sama definicija energije, s do danas prepoznatim elementima, jo\u0161 uvijek nije dana u svom kona\u010dnom obliku. Svaka je nova spoznaja ili znanstveno saznanje modificira i mijenja joj sadr\u017eaj. Stavljaju\u0107i joj te\u017ei\u0161te \u010das na jednu \u010das na drugu stranu ili neki uo\u010deni element, jednako tako mijenja joj samu bit i zna\u010denje u uspostavljenom okru\u017eenju.<\/p>\n
Razlog je to zbog kojega je mogu\u0107e re\u0107i da je razgovor o energiji zapravo pri\u010da o povijesti ljudskog znanja i razvoja. Ona je svojevrsna oznaka dosegnutog stupnja ali i stanje u kojem se ljudski um, u svojoj ulozi \u201ede\u0161ifranta\u201c stvarnosti oko sebe, nalazi.<\/p>\n
Zbog neograni\u010denog broja prethodnih uvjetovanosti i nepoznanica najjednostavnije bi bilo re\u0107i kako je, u biti, energija ome\u0111ena vlastitim osobinama. Onim osnovnim, ponajvi\u0161e. Prvenstveno su to kretanje i uspostavljeni interakcijski odnosi. Takvim sadr\u017eajem oni su istovremeno progla\u0161eni i na\u010delima iz kojih nu\u017eno proizlaze sva ostala pravila i zakonitosti na njima zasnovani\u2026 da se ni ne govori o uspostavljenim odnosima koji sa svom svojom neograni\u010deno\u0161\u0107u pojavnih formi i oblika iza njih slijede.<\/p>\n
Ako je, za po\u010detak, neophodno staviti te\u017ei\u0161te na konvenciju kojom se tim osobinama daje zna\u010daj temelja i osnova, ona \u0107e svakako i\u0107i u smjeru interakcije. Ona \u0107e tada uvijek biti promatrana kao neka vrsta odnosa u kojem se po pravilu nalaze najmanje dva \u010dlana. U takvom odnosu istovremeno je prisutna i uzajamnost djelovanja.<\/p>\n
A to zna\u010di kako nema i ne mo\u017ee biti stanja ili procesa unutar jedinstvenosti cjeline, ukoliko u njoj oba \u010dlana istovremeno ne djeluju jedan na drugoga. Utjecaj i djelovanje jednog \u010dlana na drugog, podrazumijeva da \u0107e zbog toga takav \u010dlan nakon provedene interakcije i sam biti promijenjen.<\/p>\n
Ho\u0107e li se pritom koristiti primjeri iz podru\u010dja atomske fizike, i u njoj poznatih \u201epreskakanja\u201c elektrona iz svog u neki drugi elektronski omota\u010d, ili \u0107e se koristiti primjeri iz podru\u010dja kojeg uobi\u010davamo zvati \u201eme\u0111uljudski odnosi\u201c, bit \u0107e sasvim svejedno. Nedodirljivost i sveprisutnost ovog na\u010dela ne\u0107e ni\u010dim biti dovedena u pitanje.<\/p>\n
Imaju\u0107i re\u010deno u vidu, tom \u201esvemu kao energiji\u201c potrebno je dodati jo\u0161 jednu temeljnu osobinu.<\/p>\n
Potrebno je dodati: \u201emogu\u0107nost o\u010ditovanja\u201c.<\/p>\n
Energija se sa svojim pojavnim osobinama uvijek i bez izuzetaka javlja u svom primarnom obliku \u201epolja\u201c. Rije\u010d je o podru\u010dju, o zoni ili dimenziji u kojoj se objavljuju sve uspostavljene interakcije i manifestiraju u svom \u201einteligencijsko-organi\u010dkom obliku\u201c.<\/em><\/p>\n Imenovanje polja neophodno je iz razloga jer ljudski um jednostavno ne mo\u017ee bez \u201eprepoznavanja\u201c i \u201egradacija\u201c. Sve to, radi uspostavljanja vlastitog osje\u0107aja sigurnosti u okru\u017euju\u0107em kolopletu nepoznanica i njime uzrokovanih strahova. Kada ga ve\u0107 sam, po prirodi stvari, ne posjeduje u sebi i oko sebe, primoran je uspostavljati neki samo njemu smisleni red i redoslijed.<\/p>\n Taj \u0107e ga red, makar na kratko, uspjeti umiriti ili \u0107e, odguruju\u0107i sve prijete\u0107e i nepoznato izvan uspostavljenih okvira realnosti, odigrati svoju ulogu umiruju\u0107eg narkoti\u010dkog sredstva. Na taj na\u010din, po\u010dev\u0161i od najjednostavnijih imenovanja, stjecat \u0107e osje\u0107aj sigurnosti i prepoznavanja. S njime \u0107e istovremeno ome\u0111ivati razine do kojih je u tom procesu saznavanja i vlastitih samospoznaja dospio.<\/p>\n Prate\u0107i izre\u010deno pravilo i razloge, daljnja manifestacija polja putem valova i \u010destica, koliko god naizgled obavljala neku vrstu specifikacije i odvajanja u samoj se kona\u010dnici – za one koji ova na\u010dela poznaju – opet vra\u0107a na po\u010detni pojam jedinstvene energije kao takve.<\/p>\n To pravilo \u201ezatvorenog kruga\u201c, u kojemu su po\u010detak i kraj ista to\u010dka, ostaje temeljnim preduvjetom svakog u\u010denja i stjecanja znanja.<\/p>\n Mogu\u0107e je, stoga, re\u0107i kako \u201ePostojanje\u201c i nije ni\u0161ta drugo do Jedinstveno energetsko polje.<\/p>\n Bilo da ga \u010dovjek registrira danim mu \u010dulima i osjetilima ili iskustveno pretpostavlja umom onda kada se objavljuje kao o\u010ditovana realnost; bilo da tek naslu\u0107uje njegovu neo\u010ditovanu egzistenciju, ni\u0161ta se u njegovoj energetskoj biti ne\u0107e promijeniti.<\/p>\n Ono je istovremeno i stanje i proces.<\/p>\n Stanje je kao oznaka dosegnutog i uo\u010denog, a proces, kao oznaka isje\u010dka sveukupnog interakcijskog kretanja.<\/p>\n U svom prvom zna\u010denju ono se javlja kao podru\u010dje i stanje svih mogu\u0107nosti i svih informacija. Javlja se i objavljuje kao stanje svih sadr\u017eaja, formi i svih potencijala.<\/p>\n U svojoj drugoj pojavnosti, ono se objavljuje kao \u201ejedinstvo razli\u010ditosti u kontinuiranim procesnim interakcijama\u201c<\/em>. Ili, jednostavnije re\u010deno, javlja se kao Cjelina u neprekinutom samoodnosu sa sobom samom.<\/p>\n Upravo mu to jedinstvo, sa svim pripadaju\u0107im neograni\u010denostima frekvencija i valnih duljina – unutar kojih se o\u010ditovane forme, oblici, osobine, pravila i zakonitosti javljaju kao frekvencijsko-vibracijski obrasci – omogu\u0107uje relativnu stabilnost odvijanja i ponavljanja prethodno uspostavljenog niza odnosa. Oni, tek tada i tek kao takvi, stje\u010du pravo nositi ili dobivati ime \u201epolja\u201c. Onog \u201ejedinstvenog ili zajedni\u010dkog, tako\u0111er i posebnog.<\/p>\n Jasno je da takav \u201eprocesno-interakcijski model\u201c potom uvjetuje pojavu polja na razli\u010ditim razinama tog istog Postojanja kao funkcionalne ili informacijske cjeline.<\/p>\n Uvjetuje njegovu egzistenciju kao pojavu vi\u0161e ili manje slo\u017eenih \u2013 i samo naizgled i samo za ljudski um \u2013 me\u0111usobno odvojenih sustava\u2026 i to, bez obzira, ho\u0107e li ih taj um nastaviti nazivati i smatrati globalnim, pojedina\u010dnim morfogenetskim ili individualnim osobnim poljima.<\/p>\n Ho\u0107e li njihove dijelove ni\u017ee uspostavljene strukture zvati pod-poljima u sastavu nekog slo\u017eenijeg polja ili energetskog sustava; ho\u0107e li ih progla\u0161avati strukturnim procesima u sastavu nekog vi\u0161eg sustava ili procesnim koracima u sastavu nekog vi\u0161eg ili slo\u017eenijeg procesa, opet \u0107e biti svejedno.<\/p>\n Ovako uspostavljeno usustavljenje ostat \u0107e zauvijek po\u0161tapalica (ali i operativni okvir) ljudskome umu, neophodna barem za djelomi\u010dno razumijevanje bilo koje od promatranih zona ili podru\u010dja interakcije. Ostat \u0107e i dalje u svojoj ulozi neka vrsta konvencionalnog dogovora na kojem \u0107e se \u201ejeziku\u201c u odre\u0111enoj interakcijskoj zoni ili dimenzijskom isje\u010dku takva komunikacija obavljati.<\/p>\n No, time pri\u010da o polju, cjelovitosti i energiji ne zavr\u0161ava. \u010cak naprotiv.<\/p>\n Govoriti o Energiji, a ne poku\u0161ati barem povr\u0161inski zagrebati u njenu strukturu, zna\u010dilo bi gubiti iz vida smislenost cjelokupnog pripovijedanja.<\/p>\n Ne spomenuti Svijest kao njenu aktivnu komponentu, zbog koje \u0107e pojam energije potom biti primoran nositi svoje pasivno obilje\u017eje, bila bi gre\u0161ka koja se vi\u0161e nikada ne bi mogla ispraviti.<\/p>\n Ho\u0107e li se Energija poku\u0161avati razumjeti kroz sve svoje do sada uo\u010dene oblike – po\u010dev\u0161i od onih svjetlosnih i bez mase, ili \u0107e se koristiti oni iz zone materijalnih razina poput neutronske, atomske, elektri\u010dne i sl. \u2013 najmanje \u0107e biti va\u017eno za njenu ulogu pasivne njive u koju tek treba posijati aktivacijsko sjeme svijesti.<\/p>\n Naime, na najdubljoj (ili najvi\u0161oj) razini Postojanja, supostoje i isprepli\u0107u se manirom emulzije razli\u010dito polarizirani \u201edijelovi\u201c polja energije i svijesti.<\/p>\n Koliko god se \u010dinilo da i jedno i drugo mogu slijediti samo svoju i samo sebi specificiranu razvojnu trasu, oni nikada ne mogu postojati sami za sebe. Funkcionalno odvojeni, jo\u0161 i manje. Ne dopu\u0161ta im to generalno na\u010delo kretanja, interakcije i funkcionalne polarnosti\u2026 organi\u010dke cjelovitosti, jo\u0161 i mnogo vi\u0161e.<\/p>\n Koliko god se \u010dinilo da Svijest mo\u017eda i mo\u017ee, zbog visine svojih frekvencijskih obrazaca postojati neovisno o svojoj partnerici, ta \u0107e joj veza i nadalje biti neophodna da bi se sama po sebi uop\u0107e mogla o\u010ditovati.<\/p>\n Doga\u0111a se to na poznati na\u010din neophodnosti crne plo\u010de i bijele krede, kao me\u0111usobno zavisnog para u kojemu je zada\u0107a jednoga da bude medij putem kojeg \u0107e se o\u010ditovati drugi. Jednako, kao \u0161to puta ne mo\u017ee biti, ako na njemu nema putnika. Jednako, kao \u0161to ne mo\u017ee biti u\u010ditelja bez u\u010denika.<\/p>\n Kao takvi – makar to na trenutak zvu\u010dalo kontradiktorno i paradoksalno – u svojoj biti su jedinstveno-razli\u010diti. A tek uz takav preduvjet mogu postati i organi\u010dki. Ma kako ih potom zvali i pretpostavljali im sadr\u017eaj i strukturu, u kona\u010dnici mogu biti samo ono \u0161to jedino jesu. Mogu biti cjelovitost, apsolut ili, do granica nemjerljivosti, grandiozno Jedinstveno polje svijesti.<\/p>\n Iz drugog promatra\u010dkog rakursa, grafi\u010dki prikazano, krajnje pojednostavljena skica ovoga o \u010demu je rije\u010d, mogla bi izgledati, otprilike, kako slijedi:<\/p>\n Skica 1.<\/p>\n Ponu\u0111ena skica, u nalik obi\u010dnoj \u201euniji skupa\u201c – i posve uvjetnog zna\u010denja – ima funkciju dvodimenzionalnog grafi\u010dkog modela njihove zajedni\u010dke funkcionalne i procesno-organi\u010dke objave.<\/p>\n Zada\u0107a mu je pokazati kako bi taj super-sustav mogao funkcionirati, a da ljudskom umu istovremeno omogu\u0107i smislenost cijelog vi\u0161edimenzionalnog procesnog koncepta.<\/p>\n Kao \u0161to je vidljivo, \u201eunija\u201c u sebi uklju\u010duje i pojam cjelovitosti polja ozna\u010denog s P).<\/p>\n Ona je, bez obzira na to \u0161to se \u010dini da su njene sastavnice naizgled odvojene putem vlastitih energetskih membrana, prikazana na na\u010din da je strukturirana od aspekta polja \u010diste svijesti (S) i aspekta polja \u010diste materijalizirane energije(E).<\/p>\n Pri tome, prisutnost elipse samo nagla\u0161ava na\u010delo ukupnosti jedinstvenog polja i, dakako, valno-spiralno kretanje svakog od energetskih oblika.<\/p>\n Strjelice izme\u0111u tih uvjetnih pod-polja ukazuju na postojanje me\u0111usobnog interakcijskog procesa, koji unutar uspostavljenog odnosa, zapravo, ima ulogu vezivnog tkiva.<\/p>\n Tom \u201efunkcionalnom vezivnom tkivu\u201c; toj, neke vrste, \u201eme\u0111udimenzionalnoj zoni\u201c, zbog specifi\u010dne uloge vala promjene koju igra u cjelini procesa, dan je mnogo poznatiji i udoma\u0107eni naziv. Gravitacija (G).<\/p>\n A tu je tako\u0111er i njena uloga elementa \u010diji se sadr\u017eaj i zna\u010denje od strane znanstvenih umova tek trebaju otkriti.<\/p>\n Putem tog procesa razotkrivanja, potrebno je saznati kako je rije\u010d o, do sada potpuno nepoznatom \u201ecrnilu\u201c, kao glavnom informacijskom materijalu za kreaciju cjelokupnog postojanja.<\/p>\n Kao takav, fantasti\u010dna je pri\u010da koja tek treba do\u0107i na dnevni red i ovoga zapisa.<\/p>\n U tako uspostavljenom relativiziranom \u201eodnosu\u201c, za \u010dovjeka od \u017eivotnog zna\u010daja, ra\u0111a se i svjetlost sama.<\/p>\n Za nju bi se moglo re\u0107i da je \u201eenergetski izraz gravitacije<\/em>\u201c.<\/p>\n S obzirom na to da je gravitacija neupitan izraz odnosa materije i svijesti, trebao bi biti logi\u010dan i zaklju\u010dak po kojemu upravo proces svjesnosti odre\u0111uje, i na sebi pripadaju\u0107i na\u010din, stvara i samu svjetlost.<\/p>\n Ili, druk\u010dije re\u010deno, sam \u010din \u201ekori\u0161tenja\u201c gravitacije generira svjetlost kao budu\u0107u neophodnu komponentu fizi\u010dke manifestacije Jedinstvenog polja.<\/strong><\/p>\n Za slu\u010daj da se ispustilo iz vida osnovno zna\u010denje interakcije, ponu\u0111ena skica sa svojim strjelicama ponovno upozorava na njenu osnovnu osobinu \u201egeneralnog aktivatora promjene\u201c.<\/p>\n Potom je potrebno fokusirati pogled na slobodan prostor izme\u0111u dva polja i uo\u010diti zakrivljenost koja postoji s obje strane.<\/p>\n Podatak, da su promatrana uvjetna pod-polja, u svojoj biti \u201epovezana i isprepletena\u201c, jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da prostor izme\u0111u njih ne postoji.<\/p>\n Postojat \u0107e on uvijek kada se odre\u0111eni isje\u010dak realnosti od strane njenog promatra\u010da i sudionika do\u017eivljava kao \u201ezona izvan interakcije\u201c. Radit \u0107e se tada o zoni koja se, u pravilu, javlja kada su frekvencijski obrasci polja u susretu na drasti\u010dno razli\u010ditim razinama.<\/p>\n Zbog toga je mogu\u0107e re\u0107i da pravi razlog ovog \u201eme\u0111uprostora\u201c proizlazi iz razli\u010ditih polariteta \u201esudionika\u201c i njihovog rasporeda unutar zajedni\u010dke opne polja.<\/p>\n Zbog toga \u0107e i fizikalnim rje\u010dnikom davno izre\u010dena tvrdnja da:\u00a0\u201edovoljno velika masa uvijek vr\u0161i zakrivljivanje prostora ispred sebe\u201c<\/em>, ponovno potvr\u0111ivati \u010dinjenicu utjecaja jednog polja na drugo; ali istovremeno biti i osnovom iz koje ni\u010de i sama gravitacija.<\/p>\n Ve\u0107 u narednom procesnom koraku, upravo \u0107e taj \u010din zakrivljenosti, poput najobi\u010dnije kose ravni na nekoj od spirala, postati stvarnim uzrokom nastanka \u201eprivla\u010dne sile\u201c unutar uspostavljenog odnosa.<\/p>\n <\/p>\n —————————————–<\/p>\n Slavomir Cune Miljevi\u0107<\/strong><\/p>\n Slavomir Cune Miljevi\u0107 se u svijetu ezoterije i duhovnih tehnika, sa svojom prvom knjigom pojavljuje 1996 godine.<\/p>\n “Tajna po\u010detka kruga \u2013 Meditacija bez tajni” nastala je kao rezultat osobnog iskustva, bez kojega bi svaki pristup nekoj od brojnih iscjeliteljskih ili tehnika samorazvoja, kad-tad upao u postavljenu stupicu la\u017ene religioznosti i misticizma.<\/p>\n U tom dvotomnom zapisu u\u010dinjeni su prvi koraci uspostavljanja teorijske osnove iscjeljivanja i samoostvarenju pojedinca.<\/p>\n Ve\u0107 tada je uspostavljen po\u010detak one “crvene niti” koja se potom ne\u0107e prestati pojavljivati u svim kasnije napisanim knjigama ovoga autora. Na njenom po\u010detku svakako je \u010dinjenica da su sve stvari i sve promjene najvi\u0161e uvjetovane osobnim odnosom ljudskog bi\u0107a prema svojoj okolini. Odre\u0111ene su njegovim sposobnostima da s njom stupa u interakcijske odnose. Koriste\u0107i raspolo\u017eive dosege svijesti, inteligencije i samoodnosnog mehanizma u njemu kao doslovnom energetskom polju, \u010dovjeku je omogu\u0107ena promjena bilo \u010dega. Ponajvi\u0161e sebe samoga.<\/p>\n —————————————–<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/009.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/010-1.jpg\")
<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/006-2.jpg\")
<\/p>\n