DANA \u0160KRBA<\/strong><\/p>\nDrage \u010ditateljice i dragi \u010ditatelji,<\/p>\n
kad sam bio pozvan i kad mi je bila ukazana \u010dast, da budem ovoj knjizi recenzent, mislio sam bit \u0107e to rutinski lagan posao. Shvatih koliko sam se grdno prevario tek kad sam je po\u010deo \u010ditati. Nije nimalo lako napisati recenziju za pjesnikinju takvog kalibra kao \u0161to je Dana.\u010citaju\u0107i je, pobojao sam se, ho\u0107u li biti dostojan i na nivou zadatka kojeg se odlu\u010dih prihvatiti. Na vama ostaje zaklju\u010dak koliko samu tome uspio, jer Danina knjiga poezije nije poput drugih i nosi vrlo duboku i va\u017enu poruku \u017eivota koju je te\u0161ko opisati svakodnevnim rije\u010dima i izrazima. Hvala stoga dragom Bogu, da postoje pjesnikinje i pjesnici koji je mogu svojim stihovima i metaforama prikazati.<\/p>\n
Ne\u0107u puno pri\u010dati o njenim izuzetno dobrim pjesmama napisanim u maniru vrhunske umjetnice, a u \u0161to \u0107ete se i sami vrlo brzo uvjeriti \u010ditaju\u0107i ih. To je posao za kriti\u010dare, a to nikad nisam bio, jer ja nisam tu da sudim. Pisat \u0107u o ne\u010dem meni mnogo va\u017enijem, su\u0161tinskom i dra\u017eem, \u010demu poezija u stvari i slu\u017ei, ili bi barem trebala, a to je duboka i uzvi\u0161ena poruka koju kroz sadr\u017eaj svojih pjesama Dana poklanja \u010ditatelju.<\/p>\n
Da bih ostao na nivou zadatka, moram i ja poku\u0161ati tu, kako ve\u0107 rekoh, duboku i va\u017enu poruku njene du\u0161e ukori\u010denu i zapisanu na stranicama njene knjige prikazati obi\u010dnim i lako razumljivim rije\u010dima kako bi je \u0161to lak\u0161e shvatili svi, po\u010dev\u0161i od ljudi koji se ne bave pisanjem i nisu pjesnikinje i pjesnici pa sve do onih koji se trude to postati i biti, jer smisao postojanja i \u017eivota u njihovoj su\u0161tini nije ni\u0161ta drugo, nego poezija.<\/p>\n
Ponekad u naletu inspiracije napi\u0161emo ne\u0161to \u010dije va\u017enosti ni sami nismo svijesni, sve dok ponovo, ponekad \u010dak i po nekoliko puta pro\u010ditamo \u0161to smo napisali.<\/p>\n
Tekst kojeg \u0107ete u nastavku pro\u010ditati po\u010deo sam pisati iz nekih drugih pobuda. Tek nakon nekog vremena, pi\u0161u\u0107i ga shvatih, da u stvari nesvjesno pi\u0161em recenziju Danine knjige. Postade mi lak\u0161e na du\u0161i te zahvalih dragom Bogu na inspiraciji i pomo\u0107i. Stoga vas molim, prije nego po\u010dnete \u010ditati, otvorite \u0161irom svoja srca i poslu\u0161ajte \u0161to vam imam re\u0107i.<\/p>\n
Pisanje i bavljenje poezijom te poetski susreti suradnje i prijateljstva slu\u017ee prvenstveno tome, da izgrade mostove preko postavljenih prepreka i granica, bilo na\u0161ih vlastitih ili mnogih vanjskih, povezuju\u0107i ljude u bratsku zajednicu Ljubavi sloge i mira, \u010demu bi trebao slu\u017eiti \u010ditav na\u0161 \u017eivot u svim aspektima njegove manifestacije.<\/p>\n
Pjesnici bi nam svojim pjesmama trebali poslu\u017eiti kao putokaz i primjer – ne za lije\u010denje osobnih frustracija te zaraze \u0161irenja sebi\u010dnosti i egoizma \u0161to dovodi do izumiranja korjena kulture poni\u017eavaju\u0107i stihove i poeziju, bacaju\u0107i ih u blato primitivizma, kao i vlastiti \u017eivot u svim njegovim aspektima.<\/p>\n
Na\u0161e mo\u0107no oru\u017eje je pero, mo\u0107nije od svakog ma\u010da. Treba ga vrlo pa\u017eljivo koristiti, jer od ma\u010da lako pogine i onaj koji ga se svojim egom la\u0107a.<\/p>\n
Tko se \u017eeli baviti kulturom, kulturu bi trebao prvo nositi u sebi. Uzdi\u0107i se do nivoa plavog neba, narasti \u0161to bli\u017ee prosvjetljenju, kako bi mogao \u0161to jasnije \u010duti an\u0111eoske zvuke rije\u010di svojih muza, da bi Ljubav koja mu se tamo daruje mogao na pravi na\u010din prihvatiti, shvatiti i pretvoriti je u Rije\u010d i kao poruku za pokoljenja koja dolaze.<\/p>\n
Rije\u010di svake napisane pjesme neminovno prolaze kroz srce njezinog tvorca kroz koje dobivaju ili gube snagu. Koliko je pjesnikovo srce \u010disto, toliko \u0107e njegove pjesme rije\u010di biti iskrene i pune \u010diste ljubavi. Sve ostalo nije poezija.<\/p>\n
Pjesnik je stvaratelj i tvorac, blagoslovljen svojim talentom koji bi mu trebao slu\u017eiti isklju\u010divo tome, da stvara nove i sve ljep\u0161e temelje \u017eivota daju\u0107i ljudima u svojim stihovima vjeru, nadu, uputstvo i na\u010din za pronala\u017eenje samih sebe kroz vlastiti primjer tra\u017eenja mira i sre\u0107e. Sve \u0161to \u017eeli dati svojim bli\u017enjima, \u010dovjek mora prvo imati i otkriti u sebi i sam posjedovati.<\/p>\n
Nikome ne mo\u017ee\u0161 dati ne\u0161to \u010dega nema\u0161. Srce ispunjeno egoizmom, samo\u017eivljem, sebi\u010dno\u0161\u0107u i mr\u017enjom ne mo\u017ee napisati pjesmu punu ljubavi, ma koliko se trudilo i poku\u0161avalo, kao \u0161to ne mo\u017ee ni \u017eivjeti \u017eivot dostojan \u010dovjeka, ali zato mo\u017ee potaknuti iskreno i \u010disto srce, koje je svojom grubo\u0161\u0107u i okrutnom surovo\u0161\u0107u ranilo, da potra\u017ei spas i utjehu u Ljubavi, ba\u0161 ovako kao \u0161to to na\u0161a Dana svakodnevno \u010dini kroz svoj umjetni\u010dki izri\u010daj.<\/p>\n
Samo Ljubav mo\u017ee pisati o ljubavi, a Danina du\u0161a je Ljubavi puna. Ego nikad ne mo\u017ee i ne\u0107e znati voljeti, ma koliko se trudio i poku\u0161avao. Sve dok na taj na\u010din poku\u0161ava i sve dok se ne pokori zakonima ljubavi i srca, po\u010dev\u0161i ih uva\u017eavati i po\u0161tovati, su\u0111eno mu je da boluje i pati. Takav je Zakon, od Postanka, do svr\u0161etka svijeta. Drugi Zakon ne postoji. Ono \u0161to stvori i postavi Bog od pamtivijeka, trajat \u0107e zauvijek, nikada ni\u0161ta i nitko to ne mo\u017ee promijeniti.<\/p>\n
\u010cesto nam se u \u017eivotu \u010dini kako smo nepravedno ka\u017enjeni te da ni\u010dim ne zaslu\u017eujemo zlo koje nas je sna\u0161lo. Sjetimo se tada \u017eivota i lika Isusa Krista. Ni njega nije sna\u0161lo zlo zato, jer je to zaslu\u017eio. On, \u010dist kao rosa jutarnja, zaista niza\u0161to nije bio kriv. Sjetimo se tako\u0111er i nekih od Njegovih posljednjih rije\u010di koje ljudi i dan danas spominju i pamte, u nevolji svojoj zavapio je:<\/p>\n
“O\u010de moj! Ako je mogu\u0107e, neka me mimoi\u0111e ova \u010da\u0161a. Ali ne kako ja ho\u0107u, nego kako ho\u0107e\u0161 ti.\u201c<\/em><\/p>\n(Mt 26,39).”<\/p>\n
Zbog ovih i njima sli\u010dnih rije\u010di, Krist u mome srcu posade Pjesnik nad svim pjesnicima, \u010covjek nad svim ljudima.<\/p>\n
Prisjeti se, draga Dano, ovih rije\u010di svaki put kad pomisli\u0161 na svoje muke. Svaki put kad \u017eele\u0107i napisati pjesmu i pera svog se uhvati\u0161, ostani i dalje tako marljivo uporno vrijedna u tra\u017eenju ljepote svoje du\u0161e.<\/p>\n
I Krista je vrag bezbroj puta isku\u0161avao poku\u0161avaju\u0107i ga zaustaviti u \u010distoj i po\u0161tenoj namjeri njegove du\u0161e, da iskreno slu\u017ei Bogu i ljudima. Na kraju je razapet zavr\u0161io na kri\u017eu i pomisli vrag kako je pobijedio ne shva\u0107aju\u0107i koliko se prevario i koliko je taj, tek naizgled Kristov kraj, u stvari bio neoboriv temelj po\u010detka Njegova vje\u010dnog \u017eivota i slave, kako na Nebu tako i na Zemlji kao i u na\u0161im srcima, jer Krist postade simbol za Ljubav koja \u017eivi vje\u010dno.<\/p>\n
Tijelo je samo vozilo i instrument kojim vrag du\u0161i poku\u0161ava uzeti slobodu. Ljubav je ta koja osloba\u0111a, a ti si je, draga Dano, puna. Ni\u0161ta na ovom fizi\u010dkom svijetu ne\u0107e i ne mo\u017ee zauvijek trajati pa tako ni tvoj kri\u017e. Na dobrom si putu da prona\u0111e\u0161 sebe. Od srca ti \u017eelim, da nam i dalje sve ljep\u0161e predivne bisere ni\u017ee\u0161 satkane iz tvoje du\u0161e, u stihove pretvorene.<\/p>\n
Najljep\u0161i grumen zlata mo\u017ee\u0161 na\u0107i tek, ako u zemlju duboko zakopa\u0161. Najljep\u0161i dijamanti nastaju i stvaraju se pod ogromnim pritiskom, u najvrelijem ognju taljeni, kako bi zatim u najhladnijoj vodi kaljeni dobili mo\u0107 i \u010dvrstinu koju posjeduju, kako na Nebu tako i na Zemlji. Nakon te\u0161kih poro\u0111ajnih muka, rodi se bo\u017eansko bi\u0107e zvano \u010dovjek.<\/p>\n
Bog ti dade veliki zadatak, Dano. Uspje\u0161no ga izvr\u0161ava\u0161 i velika zaslu\u017eena nagrada te \u010deka, jer tvoji stihovi nam sve o tome govore. Shvatit \u0107e ih u cjelini samo onaj koji ih bude znao ispravno pro\u010ditati, onaj tko bude imao dovoljno razuma i mudrosti, da ih srcem uspije razumjeti.<\/p>\n
Hvala ti od srca za ukazanu mi \u010dast kao i neizmjerno zadovoljstvo, da postanem dio ove knjige kao njezin recenzent. Kako znam, da se ni\u0161ta na ovom svijetu ne de\u0161ava slu\u010dajno, mogu se samo pokloniti Nebu, zahvaliv\u0161i Bogu \u0161to je tako, jer uz tebe sad se i ja osje\u0107am pozvanim i izabranim. Tvoju zbirku pjesama \u010duvat \u0107u ne samo na posebnom mjestu u svom domu, nego i u svome srcu, jer ona kao takva, bez ikakve dileme, svakako bez presedana to zaslu\u017euje.<\/p>\n
Da ne duljim vi\u0161e, dragi \u010ditatelju, draga \u010ditateljice, ovo je knjiga koju nikad ne\u0107e potpuno razumjeti tko je \u010dita samo intelektom i umom. Ovo je knjiga koja se \u010dita srcem. Toplo preporu\u010dam, pro\u010ditaj je vi\u0161e puta. Blagoslovljen bit \u0107e svaki onaj tko je, razmi\u0161ljaju\u0107i srcem, uspije ispravno razumjeti.<\/p>\n
Sa po\u0161tovanjem, Damir Maras, pjesnik<\/em><\/p>\n\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n
Kritike:<\/strong><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2020\/08\/0.jpg\")
<\/p>\n
OSVRT NA KNJIGU\u00a0<\/strong>\u201eMOLJAC U SVILI\u201c<\/em><\/strong> – DANA \u0160KRBA<\/strong><\/p>\nMislim, da jednoj \u017eeni op\u0107enito nikad nije bilo lako jo\u0161 od pradavnina, ali biti \u017eena u dana\u0161njem \u201enaprednom\u201c svijetu sa \u010dinjenicom, da sam i sama \u017eivjela u paklu kao zlostavljana djevoj\u010dica i \u017eena, smatram da ne da nismo napredovali, ve\u0107 smo toliko nazadovali, da su ljudi iz doba \u201epe\u0107inara\u201c kad su \u017eene vukli za kosu i udarali toljagom, u stvari, gospoda spram ve\u0107ine onih koji nam se doga\u0111aju (kote) u dana\u0161njici i to na samom kraju 2020. godine.<\/p>\n
\u017dena je sve manje i manje po\u0161tovana, a \u201ealfa\u201c mu\u017ejaci rastu sve ve\u0107i i sna\u017eniji u svojim o\u010dima, uz veliku pa\u017enju i podr\u0161ku okoline, medija, institucija,politike.<\/p>\n
Da me ne biste krivo shvatili, majka sam punoljetnog sina koji mi je sve na svijetu, u braku sam te po\u0161tujem mu\u0161ki rod, ali ovo pi\u0161em iz vlastitog iskustva.<\/p>\n
Jednostavno se dogode \u017eene koje ne mogu vi\u0161e trpjeti nanesenu im bol te se odlu\u010de da progovore o nasilju, \u017eene koje prozovu zlostavlja\u010de, \u017eene koje vi\u0161e ne osje\u0107aju strah i spremne su se izboriti za sebe i svoju djecu, spremne su se suprotstaviti svima.<\/p>\n
Spremne su braniti svoj \u017eivot kad su napadnute.<\/p>\n
I tada nailaze na porugu, prozivke, isklju\u010denje iz normalnog \u017eivota, poni\u017eavanje, a onda i ignoriranje okoline, prijatelja, kolega, institucija, pravosu\u0111a, brutalno i\u017eivljavanje medija pa \u010dak i bli\u017ee obitelji.<\/p>\n
Zna\u010di, dolazim do zaklju\u010dka kako nemam pravo braniti svoj \u017eivot, nemam pravo prozvati zlostavlja\u010de, silovatelje, pedofile!<\/p>\n
\u017dena sam, osu\u0111ena da \u0161utim, trpim udarce, i\u017eivljavanja, pljuvanja, osu\u0111ena sam da budem robinja mu\u0161kih zahtjeva i fantazija.<\/p>\n
Ja sam odlu\u010dila progovoriti 2005.<\/p>\n
Dana \u0160krba je odlu\u010dila braniti svoj \u017eivot na drugi na\u010din.<\/p>\n
Ja sam iza\u0161la iz svoje tame.<\/p>\n
Ho\u0107e li ikad Dana \u0160krba iza\u0107i iz svoje tame i ugledati sunce?<\/p>\n
Dana \u0160krba je ka\u017enjena, jer je ubila svog silovatelja.<\/p>\n
Moje pitanje svima vama je: \u0160to biste svi vi u\u010dinili, da se radi o vama ili vama bliskoj osobi? \u0160to biste u\u010dinili, da ste upravo vi silovani?<\/p>\n
Sandra Petr\u017e,\u00a0<\/em>knji\u017eevnica<\/em><\/p>\n\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n
Kritike:<\/strong><\/p>\nOSVRT NA PRO\u010cITANU KNJIGU\u00a0<\/strong>\u201cMOLJAC U SVILI\u201d <\/em><\/strong>– DANA \u0160RKBA<\/strong><\/p>\n\u00a0<\/strong>Ve\u0107 odavno nisam pro\u010ditala ovako sirovo brutalnu ispovijest jedne du\u0161e koja se razasula pred o\u010dima \u010ditatelja kao \u0161to sam je ja do\u017eivjela. Ve\u0107 dugo nisam pronalazila tako posebne metafore nje\u017enosti i boli, ljubavi i neljubavi, ve\u0107 dugo nisam gledala u crno-bijelo kompoziciju strave i u\u017easa ovog bijelog mladog \u017eivota kao \u0161to sam to gledala, dok sam \u010ditala ovu izvanrednu knjigu.<\/p>\nDok se promatramo u ogledalu vremena, dok ispitujemo konture svog lica, dok zamagljenim o\u010dima gledmo stvarnost \u2013 sve je mogu\u0107e.<\/p>\n
\u0160to je stvarnost? Ono \u0161to vidimo u ogledalu ili ono iza njega? Ova slova koja se ni\u017eu kao da su pobacana na tamnoj pu\u010dini \u017eivota i kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj? \u201cZagledamo li se u bezdan, on \u0107e nam uzvratiti pogled\u201d,<\/em> kako je to jednom lijepo rekao Nietsche, suo\u010dava nas sa nama samima, s onim vukom za kojeg ni ne znamo, da jo\u0161 uvijek \u017eivi u nama, a tog vuka u sebi Dana je ukrotila, iako \u017eivi kako u njoj, tako u svakome od nas. Bezdan nas je kao ogledalo opet suo\u010dio sa gladnim zvijerima koje se probude kad osjete krv, suo\u010dava nas sa tamnom stranom Mjeseca za koju ni ne znamo \u0161to sadr\u017ei, dok ne odemo tamo. Iz cvijeta \u017eivota otkidamo tek izrasle latice i \u017eelimo ih baciti pred nekoga za koga mislimo, da je ba\u0161 ta osoba za nas.<\/p>\nTreba zastati, jer kompas \u017eivota \u010desto ne pokazuje u tom smjeru i \u010dovjek se okre\u0107e tamnoj strani du\u0161e, a kako se samo lako mo\u017ee prije\u0107i ta tanka crta izme\u0111u tamne i svijetle strane tame. Neki ljude vole tamu, jer o\u010di du\u0161e im nisu preosjetljive za svjetlost koja zove, a ru\u017ein grm jo\u0161 uvijek skriva tajnu paukove mre\u017ee u koju ga upli\u0107e zov divljine kao \u0161to je Danu uvukao i zavukao se u nju. Iz unutarnje vatre \u017eivota izranja crni Mjesec, zacrnio je zelene livade djetinjstva, polomio tek izrasle travke ispod ne\u010dijeg balkona i obilje\u017eio jedan \u017eivot posebnostima koje Danina du\u0161a krije duboko u sebi.<\/p>\n
Suo\u010diti se sa sobom i prestra\u0161iti se tog suo\u010davanja! Ne, Dana se nije prestra\u0161ila tog suo\u010davanja, ona se jednostavno pustila u jedan krug i kao krug svega, osjetimo se opet poput kamena uronjenog u dno\u2026 samog, odba\u010denog, zaboravljenog. Opet onaj isti osje\u0107aj bezna\u0111a, opet stavljamo na tek izraslu ranu oblog od soli i zacrtavamo novi pravac toka rijeke \u017eivota.<\/p>\n
Ne \u017eelimo se vi\u0161e vra\u0107ati u takva stanja svijesti, ali ne mo\u017eemo zaboraviti taj osje\u0107aj destrukcije kad smo iza zrcala ugledali \u2013 svoje lice. To nije bilo na\u0161e lice, to je bilo lice mu\u010dnog poroda sebe u sebi, ne\u010deg \u0161to nije sraslo sa na\u0161om du\u0161om, to je bio netko koga ne poznamo.<\/p>\n
Je li to podsvijest poslala \u010dudne poruke, jesu li na\u0161e o\u010di bile kao \u017eute zmijske o\u010di koje su se ogledale i zadavale nam ugriz po ugriz? Da\u2026 to je bilo spu\u0161tanje ispod zemlje, to je bio put bez povratka, da du\u0161a nije svojim finim cvrkutom dozvala San i prekrila sve sa svojih sedam plavih velova.<\/p>\n
Dana je skinula taj Salomin sedmi veo ovom knjigom, ali ne do kraja, jer se svi kad-tad moramo po\u010deti suo\u010davati sa svojom santom leda i ne mo\u017eemo staviti crni prsten na svoju ruku, moramo to druga\u010dije napraviti, ali odabiremo ponekad najgoru opciju \u2013 destrukciju i autodestrukciju. Znamo, da postoje ljudi koji nam poma\u017eu u li\u0161avanju ovog tereta, znamo da \u0107e du\u0161a na\u0161e du\u0161e to u\u010diniti, jer jedino nam je ona vjerna, ta na\u0161a du\u0161a koja tihim cvrkutom bri\u0161e okrutnu tamu i ovaj raskol u nama pretvara u most do nas samih.<\/p>\n
Na te\u017ei na\u010din uvijek dobivamo \u017eivot, na onaj surov i te\u017eak na\u010din u\u010dimo sebe o sebi, a onda kad svoje tijelo darujemo zemlji, znamo, da ne\u0107e biti uzalud. Mo\u017eemo re\u0107i, da smo pogledali iza zrcala, suo\u010dili smo se sa svojim demonom u sebi i pozdravili ga opra\u0161taju\u0107i mu \u0161to smo mu dopustili, da nas zavede. Otkrivaju\u0107i svoje pravo lice, skidaju\u0107i veo po veo tamnog sjaja, u svakoj konturi lica vidimo plavo nebo, u svakom velu vidimo \u0161ansu za izlazak sa mra\u010dnog dna ponora.<\/p>\n
Ta istina, koju obla\u010dimo kao odje\u0107u du\u0161e, uvijek nas spasi od nas samih, jer se uvijek trebamo suo\u010diti prvo sa sobom. Kad se suo\u010dimo sa sobom, sve drugo \u0107e se izbalansirati samo od sebe, jer jedino sebi ne mo\u017eemo lagati, jedino sebe ne mo\u017eemo poricati, jedino sebe ne mo\u017eemo skrivati \u2013 od sebe samih. Kad bismo to u\u010dinili, mi onda nismo mi, onda nemamo sebe i tad je \u017eivot bez smisla.<\/p>\n
Sa rado\u0161\u0107u i tugom pozdravljamo ovo zrcalo \u017eivota, koje nam pokazuje taj tren \u2013 nas onakve kakvi nikad vi\u0161e ne \u017eelimo biti.<\/p>\n
Zato, krenimo na taj put, put bez povratka ili kako je pisao Osho, na \u201cput bijelih oblaka\u201d<\/em>, jer \u201csamo zrelo vo\u0107e pada na zemlju\u201d<\/em>.<\/p>\nJadranka Varga, pjesnikinja,\u00a0<\/em>Zagreb, 02.08.2020.<\/em><\/p>\n <\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
\u2014\u2013<\/p>\n
Uredio i obradio: Nenad Grbac<\/p>\n
\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014\u2014<\/p>\n
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present<\/p>\n
Sadr\u017eaj ove stranice nije dopu\u0161teno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Predstavljamo vam pisce i knji\u017eevnike te njihova djela, koja\u00a0mo\u017eete\u00a0besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com: \u2014\u2014\u2014\u2013 Dana \u0160krba Bilje\u0161ka o pjesnikinji: \u2014\u2014\u2014\u2013 Dana \u0160krba, ro\u0111ena 22.10.1982. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Studirala je politologiju na FPN Sarajevo. Politi\u010dko opredjeljenje antifa\u0161ista. Godinama se bavila novinarstvom i obratno, bavila se politi\u010dkim ustrojem i obratno. Knji\u017eevna djela objavljivala je radio […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11999,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[1686],"class_list":["post-11924","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-predstavljamo-vam-pisce-i-knjizevnike","tag-predstavljamo-vam-pisce-i-knjizevnike-dana-skrba"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11924","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11924"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11924\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11999"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11924"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11924"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/digitalne-knjige.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11924"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2020\/08\/0-3.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/digitalne-knjige.com\/wp-content\/uploads\/2020\/08\/020.jpg\")
<\/p>\n