Pet filmova boljih od knjiga na osnovu kojih su snimljeni

Nezahvalno je isticati prednost filma nad knjigom, pogotovo kada i knjigu i film smatraju za svojevrsno remek djelo. Upravo to je slučaj i filmova sa naše liste. Stjecajem okolnosti, oni su ostali bolje upamćeni, priznatiji i hvaljeniji, kako od strane publike, tako i od kritike. Sve to navelo nas je da se upitamo zbog čega neke filmske naslove krasi epitet ”bolji od originala”.

Paklena narandža, Stanley Kubrick, 1971.

Film koji je snimljen na osnovi knjige: Paklena narandža, Anthonyija Burgessa, 1962.

Već svojom premijerom izazvao je veliku  pomutnju. Nakon premijere, Kjubrik je optužen za promoviranje nasilja i silovanja. Film je ubrzo povučen iz britanskih kina i to na zahtjev samog režisera, a sve kao posljedica smrtnih prijetnji upućenih njegovoj porodici. Prateći jednog od najlukavijih siociopata u povijesti kinematografije, Kubrick nas vodi u srž nasilja. Koliko je ova karakteristika filma danas razlog njegovog svrstavanja u najbolja ostvarenja filmske povijesti, toliko je te 1971. godine bila uzrok velikog  negodovanja javnosti. Osim publike, negodovao je i pisac istoimene knjige. Jer ne samo da mu je Kubrik ostao dužan novac za autorska prava, da ga je ostavio da se sam suoči sa udarom kritika, već je režiser iz filma izbacio i posljednje poglavlje knjige, u kome je glavni lik Aleks konačno spoznao ono ljudsko u sebi i riješio da se odrekne nasilja. U Kubrikovom filmu ovakva vrsta spoznaje se nikada nije dogodila. Godinama kasnije, Burgessa će napisati kazališnu verziju Paklene narandže u čijem se početku pojavljuje lik koji neopisivo podsjeća na Kubrika i Aleksova banda ga odmah izmaltretira.

Egzorcizam, William Friedkin, 1973.

Film je snimljen na osnovi knjige: Egzorcizam, Williama Petera Blattya, 1971.

U deset kategorija, za koliko je bio nominiran za nagradu filmske Akademije, Egzorcizam je osvojio Oskara u dvije: najbolji zvuk i najbolje adaptirani scenarij. Ova druga je bila i više nego očekivana, s obzirom na to da je pisac  romana na kojem je zasnovan film o opsjednutoj tinejdžerki Regan, bio upravo i scenarista istoimenog filma. Bila to suradnja koja će dovesti do jednog od najstrašnijih trenutaka u filmskoj povijesti. Po mnogim listama, ni danas nema filma koji bi mogao da na bilo koji način konkurira scenama iz Fredkinovog dijela s početka 70-ih, barem kada je moment straha u pitanju. Ovo je jedan od rijetkih filmova čije scene nadmašuju maštu gledalaca. Fredkin se potrudio da svojoj publici pruži do tada nezamislivo, poput scene u kojoj Regan masturbira, koristeći se križem. Upravo u ovoj dozi odvažnosti nezamislivoj u kinematografiji 70-ih, leži razlog što danas za ovaj film govore da je jedan od najboljih filmova svih vremena. U istom razlogu nalazi se i pokriće za proglašenje ovog naslova boljim od knjige na osnovu koje je nastao. Da se radi o vrlo kvalitetnom ostvarenju, svjedoči i činjenica da je upamćen kao prvi horor film nominiran u kategoriji Najbolji, na dodjeli nagrade Oskar. Ujedno, po zasluzi, ušao je u top 10 filmova svih vremena, ali se našao i na vrhu neslavne liste najvećih misterija Holivuda sa čak 9 smrti članova ekipe koja je sudjelovala u snimanju.

Kum, Francis Ford Coppola, 1973.

Film koji je snimljen na osnovi knjige: Kum, Maria Gianluigia Puza), 1969.

‘’Dati ću mu ponudu, koju neće moći odbiti’’, rekao je junak Puzovog romana i Kopolovog filma, don Vito Korleone. Naizgled usputna rečenica, koja se tek provukla u zapisu Maria Puza, u Copolinom ostvarenju iz 1973. godine i u interpretaciji Marlona Branda, postati će jedna od najzapamćenijih replika svjetske kinematografije. Upravo taj trenutak izvanrednosti postignut triom, koji su činili dobar režiser, sjajna glumačka ekipa i vrhunski scenarij, učinili su da Kum ostane upamćen kao ostvarenje sedme umjetnosti, a ne književnosti. Uz note Nine Rot (Nina Rot), nastati će djelo koje se i danas bori za titulu najboljeg filmskog ostvarenja ikad.

U dotadašnjim filmovima kriminalističkog žanra, uglavnom smo na mafiju gledali iz kuta običnih ljudi. U slučaju Kuma, mijenjamo percepciju i gledamo je kao odgovor na sve rašireniju korupciju američkog društva. Mudri dijalozi stvoriti će od ovog filma malu zbirku mudrosti, koje će naći primjeenu u svakodnevnom životu. O kakvom utjecaju se radi, svjedoče i kroničari mafijaških dešavanja iz sredine 70-ih, koji su opisivali velike mafijaške bosove, kako se  nakon odgledanog Kuma, mijenjaju u svom obraćanju i ponašanju, ugledajući se na Don Vita i Majkla Korleonea.

Kad jaganjci utihnu, Jonathan Demme, 1991.

Snimljen je na osnovi knjige: Kad jaganjci utihnu, Thomasa Harrisa, 1988.

Negdje u unutrašnjosti Sjedinjenih Američkih država, u kinu u kojem se prikazivao najnoviji hit Kad jaganjci utihnu, film je neprimjećeno gledao veliki Anthony Hopkins. Nakon posljednje scene, nagnuo se do žene na sjedištu ispred i glasom Hanibala Lektora upitao: “Kako vam se dopao film?”, žena je isti trenutak pala u nesvet.

Ne znamo koliko je ova anegdota istinita, ali zato sa sigurnošću znamo da su Jaganjci jedno od remek-dijela kako književnosti, tako i kinematografije. Ipak, uspjeh koji je film doživio kako među kritikom i publikom, tako i sa brojem prestižnih nagrada (jedan od 3 filma koji je osvojio Oskare u svih 5 glavnih kategorija), uticao je da se nađe na našoj listi filmova koji su zasjenili knjige na osnovu kojih su nastali. Jaganjci su stvorili novu dimenziju trilera. Verbalno i umno nadigravanje koje dovoljno otkriva, ali ništa ne otkriva, postalo je tražena komponenta dobrog filma spomenutog žanra. Sa samo 16 minuta svoje pojave u ulozi Hanibala Lektora, Anthony Hopkins će ostvariti ulogu svog života, tumačeći jednog od najozloglašenijih filmskih likova. Tog istog Lektora, američki filmski institut proglasiti će najboljim filmskim negativcem svih vremena, a sam film jednim od 100 najboljih snimljenih u prethodnih 100 godina.

Prohujalo sa vihorom, Victor Fleming, 1939.

Film koji je snimljen na osnovi knjige: Prohujalo sa vihorom, Margaret Mitchell, 1936.

Činilo se da će popularnost dela Margaret Mitchell, koje je u samo prvoj godini štampanja prodano u više od 1.300.000 primerka, biti teško nadmašena. No, tako, nisu mislili čelnici Selznik International Pictures, koji su samo mesec dana nakon prvog izdanja spomenutog romana otkupili prava na njegovu ekranizaciju. Naredne tri godine protekle su u potrazi za idelanom Scarlett O’Harom, u težnji da se od MGM studija otme Clark Gable, i što bolje utroši budžet od enormnih 3.9 milijuna dolara. Kada je tog juna 1939. godine završeno snimanje jednog od najambicioznijih projekata dotadašnjeg filma, svi su očekivali njegov veliki uspeh. Međutim, nitko nije mogao ni da pretpostavi o kakvom će trijumfu biti reč. Dvocifren broj Osakara, astronomska zarada i nosilac titule jednog od najvećih filmskih spektakla, kako u to vrijeme, tako i za čitav kasniji period filmske povijesti, svjedočili su o izvanrednom ostvarenju. ‘’O tome ću misliti sutra”, rečenica kojom Skarlet otpozdravlja svoj bol, nakon više od 4 sata duge sage o događajima na imanju Tara, postala je jedna od najslavnijih filmskih replika, ali i primjer životne filozofije.

 

 

—————-

Preveo i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.