Sjećanje na hrvatske velikane – Vladimir Vidrić

Vladimir Vidrić (Zagreb, 30. travnja 1875. – Zagreb, 29. rujna 1909.), bio je hrvatski književnik, jedan od najistaknutijih lirika moderne

Potječe iz imućne građanske obitelji (otac, odvjetnik Lovro Vidrić, bio je slovenskog podrijetla). Bio je jedan od vođa prosvjedne skupine koja je prigodom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu 1895. godine spalila mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića. Studirao je pravo u Pragu, Grazu i Beču. Doktorirao je 1903. godine, ali se posvetio odvjetništvu, a ne sveučilišnoj karijeri.

Pjesme je počeo pisati još kao gimnazijalac, ali pravim književnim početkom može se smatrati pjesma “Boni mores”, objavljena 1897. godine u “Viencu”. Opus mu je nevelik: broji 40-ak pjesama, od kojih je većina uvrštena u njegovu zbirku “Pjesme”, koju je sam izdao 1907. godine.

Bio je na glasu zbog svog burnog života, nevjerojatne inteligencije i fotografskog pamćenja (provodio je cijele večeri recitirajući stihove impresioniranim prijateljima; u školi uvijek bio među najboljim učenicima) i pripadnosti kontroverznom naprednjačkom političkom krugu.

Vidrićevi pjesnički ugođaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesnički subjekt se gubi ili skriva u kakvom mitskom liku. Njegove slike poganskog, klasičnog i mitološkog svijeta zapravo su svojim sadržajem izrazito osobne. Vidrić je bio impresionist s izrazitim osjećajem za likovni segment. Njegove pjesme (npr. “Jutro”, dva “Pejzaža”, “Adieu”, “Ex Pannonia”, “Dva levita” itd.) danas su nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesništva.

Suvremenici, npr. A. G. Matoš, prigovarali su mu tehničku nesavršenost, pogrešne akcente u rimama i stilsku neizbrušenost. Međutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim akcentima.

Možda najbolji opis Vidrićeve poezije dao je Ivo Frangeš: “Svijet Vidrićev djeluje kao krhotina drevnih antičkih vaza, gdje činjenica da je sačuvani prizor još i manji, zbog ulomljenosti, zapravo pojačava dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola čist, s nekom čudesnom trećom dimenzijom, koja višestruko premašuje naše uobičajeno poimanje širine i dubine.” Također hrvatska skladateljica Ivana Lang uglazbila je nekoliko Vidrićevih pjesama.

Umro je 1909. godine pod nerazjašnjenim okolnostima u psihijatrijskoj bolnici u Vrapču.

 


 

Izabrana poezija Vladimira Vidrića

Jutro  

Svitaše. Još bi tama u lugu.

Pan se ukaza s omašnim mijehom,
On stupi na čistac po jasiku tanku
I tu se oglasi smijehom.

Plahe su sjene došle iz tame
I plesat stale na zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke nimfe
S bijelimi vijenci na glavi…

A svitaše jutro. Rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepti
Jasika širokog lista.

Pod jasikom ljupko žamore dude
A igra kolo naoko Pana.
A šumi lug — to ide vjetar
O prvom osvitu dana…

Vladimir Vidrić

 


 

Roblje   

O, kako je pusto, kako je tužno!
Sunce pada za gole planine,
Daleko tamo na krvavo nebo
Vijor povija oblačine.

A kipi more. — Nad talasom talas
Pjenav se diže i šumeć se sliva.
Vijore ptice lupajuć krili,
A stenjuć o boku lađa pliva.

Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljudi i žene
I lamaju ruke i nijemo plaču,
A kose im lete raspletene.

Stištu prsi i grče ruke,
Okovane pružaju k nebosklonu,
Sa tala se dižu i kažu i kažu,
Gdje sunce tone na stranu onu.

Daleko tamo u onom kraju,
Vijor gdje huči, vijor gdje huji,
Daleko u demonskoj onoj oluji
Vidješe žal i domaju.

Vladimir Vidrić

 


 

Preuzmite digitalnu knjigu “Pjesme” Vladimira Vidrića

Digitalnu knjigu “Pjesme”, Vladimira Vidrića, pronaći ćete na našem multimedijskom CD-u “klasici hrvatske književnosti”

Više o tom CD-u saznati ćete na adresi:

http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php

 

 

———————-

Napisao, uredio i objavio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.