Jezik ima trnje, a zidovi uši!

Da bavljenje poezijom baš kao i razmišljanje vlastitom glavom može biti vrlo opasan posao svjedoći nam i primjer Katarskog pjesnika Mohammeda Rashida al-Ajamija, koji je zbog pjesme u kojoj je kritizirao vlast u svojoj zemlji osuđen na doživotni zatvor!

Može li vas bavljenje poezijom odvesti u zatvor?

Jeste li znali da u nekim dijelovima svijeta zbog stihova može završiti i u zatvoru. Bez obzira što vi mislili o tome ta pojava nije rijetka, ni kod nas, ni u svijetu. Poznato je da su neki pjesnici bili u zatvoru u vremenu bivše Jugoslavije. A, poznato je i da bi svaki pjesnik, koji bi recimo 91. godine napisao nešto protiv Franje Tuđmana, njegove navodne pomirbe, te zloglasne privatizacije, također vjerojatno na dugo vremena završio u zatvoru. Upravo zato je navodni pjesnik po imenu Ivan Aralica, oboružan silnim strahom i veličanstvenom glupošću, svom velikom diktatoru Franji pisao i recitirao slatke rođendanske pjesmice.

Napisao pjesmu inspiriranu Arapskim proljećem i završio u zatvoru!

No, ovom prilikom nećemo pisati o vezi naših domaćih diktatora i samozvanih pjesnika, nego o događaju iz na svu sreću daleke nam države po imenu Katar. Tamo je 36-godišnji katarski pjesnik Mohammed Rashid al-Ajami, napisao pjesmu od 22 stiha, inspiriranu Arapskim proljećem, koju je prvo objavio na internetu, a kasnije je tiskao i u nekoliko novina u arapskom svijetu.

Ona uvozi sve svoje stvari sa Zapada. Zašto ne uveze i zakone i slobodu?

No, za katarske vlasti posebno problematičnim pokazala su se dva posljednja stiha pjesme: ‘Ona uvozi sve svoje stvari sa Zapada. Zašto ne uveze i zakone i slobodu?’ Oni su smatrali da je tim stihom prozvana druga supruga katarskog emira Šeika Hamada, koja se sa svojim suvremenim odijevanjem predstavlja kao umiveno lice modernog Katara.

Osuda na doživotni zatvor, četiri godine samice i onda napokon sloboda!

Suci su na osnovi tih stihova ovih dana zaključili da pjesnik Ajami poziva na rušenje emirova režima te da pjesma predstavlja uvredu emiru, pa je po kratkom postupku osuđen na doživotni zatvor! Ipak nakon 4 godine zatvora koje je pisac većinom proveo u samici, bez olovke i papira kako ne bi mogao zabilježiti svoje subverzivne misli, oslobođen je. Zapadni mediji tvrde da je katarski emir u konačnici pomilovao pjesnika da bi očuvao dobar imidž među svojim zapadnim saveznicima. Naime i on sam je bio svjestan činjenice kako i na koji način ljudi na zapadu doživljavaju diktatorske režime, koji nemaju drugog posla nego zatvarati književnike i pjesnike samo zato jer misle drugačije.

 


 

Prilog – Jezik ima trnje, a zidovi uši.

A, kao prilog ovom članku odlučili smo vam pokloniti i pjesmu, koju je u trenutku kad je oslobođen napisao Mohammed Rashid al-Ajami. Pjesmu koja govori da diktatura i dugogodišnja robija mogu ubiti mnogo toga ali ne i želju za slobodom.

 

Jezik ima trnje

Jezik ima trnje,
A zidovi uši.
Ruke su bez slova
I papir još drvo.
Odavde do neba
Koliko ima mora?
– U četiri betona,
Iskapa me crno.
Pjesnik ima vrijeme
I nepresušnu ranu;
Od svih ushićenja
Uzdići će me očaj.
Na kraju kazne
– Nema pomirenja,
U suzi sam pronašao
I kamena odsjaj.
Jezik ima trnje
Kad nemaju glavu;
I zidovi čuju
Kako bi da ih ruše,
Al’ ja sam samo htio
Isplatiti glavom
Slobodu za koju
Mogao bih da umrem.

Mohammed Rashid al-Ajami

 

Mohammed Rashid al-Ajami, pjesnik iz Katara, lišen je slobode zbog kritike upućene režimu, pomilovan je tek 2016. nakon 4 godine zatočeništva.

 

——

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.