Zašto neke književnice objavljuju svoje knjige pod muškim pseudonimom?

Autorica sage o Harryju Potteru, J.K. Rowling, nedavno je objavila svoj prvi kriminalistički roman. Ali taj roman je potpisan pseudonimom. Time se i ova spisateljica postala još jedna žena koja je svoju knjigu objavila potpisana muškim pseudonimom.

Reakcije publike i kritičara su podijeljene!

Reakcije publike i kritičara su podijeljene. S jedne strane se odaje počast autorici koja je, posegnuvši za pseudonimom, skinula sa sebe teret očekivanja koji dolazi s činjenicom da se radi o jednoj od najprodavanijih autorica svih vremena. No, neki se ipak pitaju zbog čega je odabrala muški identitet.

Pisati pod pseudonimom u nekim slučajevima je značilo i – ne biti ubijen ili potjeran u konc logor!

Povijesni primjeri pisanja pod pseudonimom su uglavnom nastali zbog puno ozbiljnijih razloga. Njemački autor Erich Kästner, čije su se knjige nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast našle na lomači, pisao je pod raznim pseudonimima kako bi izbjegao progon. I to pod nekoliko pseudinima: Berthold Bürger, Melchior Kurtz i Robert Neuner.

Tko je bio Petrica Kerempuh?

Književnice su u prošlosti često pisale pod pseudonimima kako bi uopće mogle izdati knjigu. Do početka 20. stoljeće u mnogim europskim zemljama su na snazi bili zakoni koji su zabranjivali ženama da rade i zarađuju bez dozvole supruga. Najpoznatiji primjer takvih predrasuda kod nas u Hrvatskoj je bila Marija Jurić Zagorka, koja je svoje knjige objavljivala pod raznim pseudonimima od kojih su najznačajniji: Petrica Kerempuh, M. Jurica Zagorski, Jurić Vodvařka, Iglica.

Možeš pisati pod pseudonimom, no ako si žena onda ne možeš dobiti nagradu!

Iza pseudonima se skrivalo i zbog toga jer se određeni književni pravci često vezuju i uz određeni spol. Prema ustaljenim predrasudama književnice pišu “meke” ljubavne žanrove dok se od muškaraca traži akcija. U Njemačkoj je 1960. izbio pravi mali književni skandal kada je nagradu za najbolji kriminalistički roman dobila knjiga “Smrt u St.Pauliju” anonimnog autora. Ali kad se otkrilo da je autorica romana žena, odnosno spisateljica Irene Rodrian, organizatori su odbili isplatiti novčanu nagradu. Zbog tog događaja u Njemačkoj se i dan danas bez obzira na zakonska prava žena, malo tko skriva iza nekog pseudonima.

Postoje i mnogi drugi razlozi za pisanje pod pseudonimom!

“Pseudonimima se najčešće služe autori koji ‘skaču’ iz žanra u ženr”, no postoje i mnogi drugi razlozi. Recimo njemačka spisateljica Cora Stephan piše pod pseudonimom Anne Chaplet jer joj se čini da njezino pravo ime “ne djeluje dovoljno glamurozno”.

 

Preveo, svašta nadopisao i izmijenio, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.