Federico García Lorca: Ljubav je bit slobode

Federico García Lorca (1898. – 1936.), španjolski je pjesnik, dramatičar i borac za slobodu. Zbog svoje podrške republikancima streljan je kod Granade, davne 1936. godine. U vrijeme izbijanja Španjolskog građanskog rata Lorca se zatekao u Viznaru u Granadi. Dana 19. kolovoza 1936. fašistički su ga vojnici ulovili i ubili, a tijelo su mu bacili u neobilježen grob. Francova je vlada pokušala uništiti sve uspomene na Lorcu tako što je uništila sva njegova djela, a spominjanje njegova imena bilo je zabranjeno. Budući da je bio među prvim i najslavnijim žrtvama Španjolskoga građanskog rata, Lorca je ubrzo postao simbol  svih žrtva fašističke i političke represije.

Garcia Lorca najugledniji je španjolski pjesnik 20. stoljeća, koji je spontanim stvaralačkim nagonom ujedinio tradicionalne vrijednosti španjolske književnosti, narodne baštine i moderne književnosti. Mnogi kritičari uz njegovo ime napominju: Pobunio se protiv Franka, protiv fašizma, jednoumlja i protiv mržnje i svega onog što će uslijediti u Europi samo par godina kasnije (fašizam, drugi svjetski rat, koncentracioni logori i drugo).

Prema nekim izvorima, García Lorca je, na samom činu svog pogubljenja gledajući svog ubojicu u oči, recitirao sljedeće stihove:

„Šta je čovek bez slobode, o Marijana?
Kako da te volim kada nisam slobodan?
Kako da ti dam svoje srce, kada ono nije moje?“

Da li je ljubav moguća bez slobode?

Definicija slobode svakako nije samo sloboda kretanja, nego i duhovna sloboda. Sloboda govora, sloboda izbora, sloboda ljubavi… Ako je čovjekova duša zarobljena mržnjom i brigom za egzistenciju, u njoj tad nema mjesta za ljubav.

Fašizam je vladao strahom. A kada strah uđe u ljudsku dušu i u ljudski um, znatno ih ograničava. Čovjek više ne vidi dalje od sebe i svoje egzistencije. Nacističke sile su tako, na neki način, od ljudi pravili samožive robove, koji, kako Lorka kaže, oni više nemaju svoje srce, niti ga mogu nekome dati.

Slavnom pjesniku je to najviše smetalo. Nije strahovao od siromaštva, nego od gubitka gubitka osjećaja, ljubavi i empatije. Od gubitka duše. A to je nešto najvrednije što možeš da izgubiš – vrednije i od života.

Ja krenuh svojim putem,
ne znajući da te ljubljah.
Ne znam kakve su ti oči,
Tvoja kosa, niti tvoje ruke,
al’ na čelu mi još gori
predivni leptir poljupca.

(“Madrigal”, 1919.)

Neprihvaćanju života bez ljubavi

O Lorkinom neprihvaćanju života bez ljubavi svjedoči nam i njegov povratak iz SAD-a u tek osnovanu Španjolsku Republiku 1931. godine.

On je tada smatrao da se u kapitalističkim zemljama živi bez ljubavi – da ljudi tu u stvari žive samo radi novca i da su ljudi ogrezli u svojoj pohlepi. Za svoj politički ideal odabire, rani socijalizam – koji je za osnovnu ćeliju čovjekovog života isticao upravo slobodu i sve ono što ista obuhvata.

Na poziv svoga profesora, socijalista F. de los Ríosa, prihvaća posao direktora i umjetničkog animatora studentskog putujućeg kazališta “La Barraca”, s kojim je obišao sve krajeve Španjolske, od najbogatijih do najzabačenijih. Pomoću kazališta je prikazivao djela španjolske klasike i provodio ideju o društvenoj ulozi kazališta.

„Umrem li, ostavite balkon otvoren“

U svojoj upečatljivo kratkoj pjesmi „Oproštaj“, Garsija Lorka je opisao sve dijelove ljudskog života. Predstavio njegov kraj („Umrem li…“) , ali i nagovijestio početak novog („…ostavite balkon otvoren“).

Otvoren balkon predstavlja pogled na svet – želju za nastavkom života i želju za novim izazovima. Želju za završetkom života bez slobode i želju za ljubavlju.

I tako je na neki način Lorka sve predvidio i svu svoju životnu filozofiju predstavio u samo nekoliko stihova.

Pjesma samo naočigled ima pesimističan ton. Iako je tema smrt – ona je optimistična. Baš kao i njegova smrt. Fašisti su u tom trenutku ubili samo čovjeka, a ideja je ostala na životu. Jer ona je besmrtna, zato što je besmrtna i ljudska potreba za slobodom – i ljubavlju!

Umrem li

Umrem li,
ostavite balkon otvoren.
Dijete naranđe jede.
(Vidim to sa svog balkona)
Kosac žito kosi.
(Čujem to sa svog balkona.)
Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

Federico García Lorca

 

 

————

Preveo, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora i autora stranice.