Sloboda je važna! (Osvrt na povijest slobodnog softvera)

Osvrt na povijest slobodnog softvera

Nebrojeno puta u člancima u koje ste čitali korišteni su termini slobodni softver, GNU projekt, Fondacija za slobodni softver, pa i GNU/Linux. Neupućenost u značenje tih pojmova može biti pogubna po cjelokupnu zajednicu korisnika slobodnog softvera i GNU/Linuxa jer dovodi do remećenja i obilaženja osnovnih principa koji su omogućili da danas imamo funkcionalne slobodne operativne sisteme i softver.

Softver treba biti slobodan

Osvrt na povijest slobodnog softvera vraća nas u 1983. godinu kada je Richard Stallman, pritisnut ograničenjima koja je smatrao neetičkim, prekinuo svoj rad u laboratoriji za umjetnu inteligenciju MIT-a (Massachusetts institute of technology) i posvetio se stvaranju slobodnog operativnog sistema pod nazivom GNU. Ime u stvari predstavlja rekurzivni akronim od GNU’s Not Unix jer je osnovna zamisao bila formirati slobodan operativni sistem sličan Unixu.

Cijela ideja se vrtila oko toga da bi softver koji čini operativni sistem trebalo da bude slobodan. Po Stallmanovom viđenju, razloga za ovo bilo je nekoliko, a oni su pretočeni u četiri osnovne slobode koje i danas definiraju slobodni softver. Za vrijeme svog rada u MIT-u, Stallman je bio dio grupe programera koja je bila potpuno otvorena u smislu da je softver koji su tada pravili slobodno kružio unutar njihove zajednice i bio slobodan za nadograđivanje i korištenje. Nažalost, u jednom trenutku su stvari počele da se mijenjaju, ugrožavajući koncepciju koja je do tada vladala u njihovoj zajednici. Zato je, kao što je spomenuto, RMS napustio MIT i posvetio se slobodnom softveru. Godine 1985. osnovana je Fondacija za slobodni softver kao pravna podrška GNU projektu, a slobodni softver je definiran putem četiri osnovne slobode koje su kasnije formalno definirane pomoću GNU GPL (General Public Licence).

The freedom to run the program, for any purpose

„Nulta sloboda” se tiče upotrebe programa i govori da se softver može koristiti u bilo koje svrhe (The freedom to run the program, for any purpose). Drugim riječima, slobodnom softveru se ne smije ograničavati svrha korištenja, poput probnih, nekomercijalnih ili edukativnih izdanja i verzija, na primjer. „Prva sloboda” govori o neophodnosti uvida u način funkcioniranja programa i mogućnosti njegovog prilagođavanja (The freedom to study how the program works, and adapt it to your needs). Dostupnost izvornog kôda programa jeste preduvjet za zadovoljavanje ove slobode i bilo kakvo ograničavanje pristupa izvornom kodu softvera čini ga neslobodnim. „Druga sloboda” osigurava slobodnu redistribuciju i dijeljenje softvera (The freedom to redistribute copies so you can help your neighbor). Drugim riječima, softver koji nije moguće kopirati i dijeliti ne može biti slobodan. Na kraju, „treća sloboda” skreće pažnju na mogućnost poboljšavanja softvera, objavljivanja i redistribucije nadograđenih kopija (The freedom to improve the program, and release your improvements to the public, so that the whole community benefits). Dostupnost izvornog koda je ponovo preduvjet, a ukoliko je ovo na bilo koji način onemogućeno, program nije slobodan. Citirani navodi na engleskom jeziku u zagradama potiču sa Web strane projekta GNU koja govori o definiciji slobodnog softvera.

Zaštita od zloupotrebe

Pored samih sloboda, projekt GNU i FSF su ustanovili koncept koji bi trebalo da osigura slobodni softver od zloupotrebe. Ovakav princip je nazvan Copyleft, predstavljajući pravilo po kojem se redistribucija softvera mora vršiti pod istim uvjetima pod kojima je i dobiven. Na taj način je sprjećen bilo kakav pokušaj oduzimanja slobode i zloupotrebe. Copyleft je i pravno reguliran u okviru GNU GPL-a.

Na slici: Richard Stallman

Vođen ovim principima, Richard je pozvao sve programere da mu se priključe u radu na GNU-u. Pošto je osnovna zamisao bila stvaranje operativnog sistema sličnog Unixu, bilo je potrebno iskopirati i njegovu koncepciju. Dijelovi Unixa nisu mogli biti korišteni jer nisu bili slobodni softver, pa je sve njih (kernel, C biblioteku, kompajler, debugger i drugo) bilo potrebno pisati od nule. Dakle, posla je bilo više nego dovoljno, a zajednica se širila, pa je do kraja osamdesetih godina GNU bio skoro završen. Jedini dio koji je nedostajao bio je kernel, a razlog tome nalazio se u činjenici da se ekipa okupljena oko Stallmana odlučila za napredniji dizajn (mikrokernel), što je, kako se pokazalo, ipak bio preveliki zalogaj za njih.

Na slici: Linus Torvalds 

Linux – prvi slobodni operativni sistem (OS)

Početkom devedesetih, finski student informatike Linus Torvalds počeo je da radi na projektu monolitnog kernela koji je kasnije nazvan Linux. Torvalds je bio inspiriran Minixom, čiji je autor bio njegov profesor, koji mu nije dozvolio da ga nadogradi, pa je Linus odlučio da sam započne svoj projekt. Iako je početna zamisao njegovog autora bila samo osobna upotreba, Linux je počeo da oko sebe okuplja cijelu zajednicu programera budući da ga je Torvalds objavio pod GNU GPL-om. Na taj način je konačno bilo moguće kompletirati GNU sistem jer je Linux mogao zadovoljiti potrebu za slobodnim kernelom. Pojedinci, programerske grupe ili tvrtke počeli su da spajaju GNU i Linux u funkcionalnu cjelinu, pa je operativni sistem GNU/Linux počeo da se širi na računala širom svijeta.

Pragmatični idealizam

Pored toga što slobodni softver predstavlja drugačiji koncept razvoja, on je i društveno angažiran. Razlog tome je činjenica da prednosti slobodnog softvera osjećaju svi njegovi korisnici, bez obzira na nivo tehničkog znanja. Drugim riječima, slobodni softver poštuje slobodu korisnika. Mogućnost slobodne upotrebe, kopiranja i dijeljenja softvera je esencijalni razlog stvaranja korisničkih zajednica koje postoje širom svijeta. S druge strane, javnost razvoja slobodnog softvera korisnike i njihovu slobodu stavlja ispred bilo kakvih ograničenja i mogućih zloupotreba.

Razvoj slobodnog softvera je javan

Sam koncept slobodnog razvoja softvera u zajednici programera i korisnika između ostalog pruža nekoliko vrlo bitnih prednosti. Na prvom mjestu, razvoj slobodnog softvera je javan, što omogućava neograničen priliv ideja sa jedne i mogućnost slobodne provjere sa druge strane, a direktna posljedica ovakve situacije je vrlo dinamičan razvoj. Pošto zajednicu korisnika slobodnog softvera između ostalih čine i programeri, ispravljanje propusta u softveru omogućeno je svima koji imaju znanje da to učine. I na kraju, ono što je možda najvažnije, ne postoji mogućnost skrivanja propusta.

Još jedna vrlo bitna posljedica koncepcije slobodnog softvera jeste mogućnost slobode u pružanju i odabiru tehničke podrške. Dostupnost izvornog koda pruža podjednaku mogućnost za proučavanje softvera i pružanje podrške, dok je jedini kriterij selekcije kvalitet. Na taj način se stvara otvoreno tržište, dok korisnici imaju mogućnost slobode izbora podrške na osnovu ponude.

Sloboda kao osnovno ljudsko pravo

No, vraćamo se na korisnika koji svakodnevno obavlja obične poslove na svom računalu. Zastupnici i štovatelji ideje slobodnog softvera njegove slobode shvaćaju kao osnovno ljudsko pravo što je još jedan pokazatelj njegovog društvenog značaja. Ovakav stav je legitiman ukoliko informatičke tehnologije shvatimo kao sredstvo za sudjelovanje u društvenim zbivanjima kao što su sloboda govora i pravo na mišljenje. Kompjuteri i softver su svakako alati u ostvarivanju ovih prava, dok su pravo na izbor i jednake mogućnosti za sve, nešto što ne bi trebalo da bude predmet polemike.

 

 

Preveo, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.