Priča o Sergeju Aleksandroviču Jesenjinu (četvrti dio)

Neobičan život Jesenjinovih pjesama otkrio je u svojim „Pričama sa Kolime“, pisac i robijaš Varlam Šalamov, koji je živio u progonstvu više od dvadeset godina.  U to vrijeme piše on, Jesenjinove knjige su bile najomiljenije u logorima u Sibiru. A, kad su, ubrzo poslije Jesenjinove sahrane, bile zvanično zabranjene, njegove pjesme su čuvane usmenom predajom.

Pjesnik siromašnih, potlačenih i osuđenih!

On je bio jedini pjesnik koga su osuđenici prihvatili, a dobro se zna da kriminalci ne mare za stihove, piše Šalamov. Duši besprizornih najviše je očarao prizvuk prkosa i protesta, a naročito tuge u Jesenjinovim pjesmama. Našli su to u stihovima „Kavanske Moskve“ i o životinjama – kuji, kravi i lisici i drugim pjesmama koje su logoraši voljeli.

I kriminalci su prepoznali ton čovjeka kojeg je svijet uvrijedio i ojadio

Kriminalcima nije bilo do ljudskosti, a ni do uzvišene lirike u Jesenjinovim pjesmama, već su njima pronašli ono drugo – „ton čovjeka kojeg je svijet uvrijedio i ojadio“. Kriminalac prezire ženu, ali štuje kult majke – ona mu je svetica, i zato Jesenjinovo „Pismo majci“ zna svako od njih.

Pjesnik ipak nije bio pravi lopov, no negdje u njemu tekla je kap ’lopovske krvi’“

U mračnom stradanju logora, Jesenjinovo stradanje nije utjecalo na popularnost njegovih stihova, jer „profesionalni kriminalci ne znaju za samoubojstvo“.  Jesenjinovo tragičnu smrt, pisao je Šalamov, „najpismeniji lopovi objašnjavali su činjenicom da pjesnik ipak nije bio pravi lopov, da je bio nešto kao ’diletant’, od koga se, što kažu, svašta može očekivati. Ipak  svaki kriminalac, pismen ili nepismen, priznati će da je Jesenjin imao kap ’lopovske krvi’“.

—————————————

Majčina molitva

U kući kraj sela, u dubokoj boli,
pred ikonom kleči starica i moli.
I molitva njena govori o sinu,
sin negdje daleko brani domovinu.
Starica se moli, suza se ne stidi
i očima trudnim strašnu sliku vidi.
Ona vidi polje, polje poslije boja
i na zemlji mrtva svog sina heroja.
Teče krv iz grudi, svuda mrtvi leže,
a on hladnom rukom stijeg dušmana steže.
Sva se skamenila od sreće i muke
i sijedu je glavu spustila na ruke.
Obrve joj rijetke sijede vlasi kriju
ko biserje suze teku iz očiju.

—————————————

Odlomak

Kada s drugim budeš jedne noći,
U ljubavi stojeći na cesti,
Možda i ja onuda ću proći,
I ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
Ti ćeš glavom klimnuti mi lako,
“Dobro veče” tiho ćeš mi reći,
“Dobro veče, draga” i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
Duše bit će smirene posvema,
Tko izgori taj ne može planut
Tko ljubljaše taj ljubavi nema

—————————————

O, probudi me …

O, probudi me rano sutra,
strpljiva, brižna moja mati!
Poći ću iza humke puta
dragoga gosta dočekati.

Ja vidjeh danas kraj gušćaka
širokih kola trag u lugu.
Vjetar ispod šatre oblaka
vije njegovu zlatnu dugu.

Proći će sutra u ranoj zori,
kaput-mjesec prignut pod granom,
a kobila će da vijori
crvenim repom nad poljanom.

O, probudi me rano, mati,
osvijetli naš sobičak uski.
Govore da ću ja postati
uskoro slavni pjesnik ruski.

Tebe i gosta ću opjevati,
našu peć, krov i pijevca, brava…
Na pjesme će se prolijevati
mlijeko tvojih riđih krava.

—————————————

Šalamov, Varlam Tihonovič

Šalamov, Varlam Tihonovič bio je Ruski pisac, sibirski logoraš (Vologda, 1.VII. 1907 – Tušino, kraj Moskve, 17. I. 1982).  Odrastao je u obitelji pravoslavnoga svećenika, a nakon gimnazije studirao je pravo. Pod optužbom za širenje “trockizma”, 1929. osuđen na 3 g. teškog rada u Krasnovišersku (sjeverni Ural; tu mu je 2007. podignut spomenik). Po povratku u Moskvu (1932) radi kao novinar i objavljuje prve priče.

Već 1937. ponovno je osuđen na 5 g. i ekstradiran u Kolimsku oblast, čime započinje njegovo sibirsko zatočeništvo. Kad mu je 1943. objavljena priča o ruskom klasiku Ivanu Bunjinu, osuđen je na dodatnih 10 g. Kaznu je izdržavao u ekstremno teškim uvjetima u rudnicima i posebnim zonama izolacije.

Otpušten 1951. nastavlja s tim priučenim poslom u Magadanu, dok mu 1953, nakon Staljinove smrti, nije dopušten povratak u Moskvu. Od 1950-ih ponovno objavljuje. Ističu se zbirke poezije (Kresivo; Moskovski oblaci i dr.), a njegove se priče počinju pojavljivati i u inozemstvu.

Zahvaljujući njegovom najznačajnijem djelu “Kolimske priče”, Šalamova se drži jednim od ponajboljih ruskih pisaca XX. st.

 

 

 

——

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.