Top 10 – najtežih i najviše iscrpljujućih knjiga koje su ikad objavljene!

Godine 2009, kustosi Emily Colette Wilkinson i Garth Risk Hallber započeli su misiju sastavljanja liste najkompliciranijih najtežih i najviše iscrpljujućih knjiga koje su ikad objavljene.

Ideja je bila pronaći “knjige koje su komplicirane zbog dužine, stila, strukture, eksperimentalnih tehnika pisanja ili su jednostavno preapstraktne”. Naravno, autori su bile svjesni da će taj njihov popis naići na kritiku onih koji smatraju da je pravljenje takve liste besmislica ili će pak postati teren za dokazivanje intelektualne superiornosti, ali nisu se previše opterećivali tuđim komentarima.

Oni su nakon dugog vremena promišljanja i procijenjivanja izabrali dolje nabrojane knjige, a na vama čitateljima našeg portala je da sami odlučite slažete li se s tim izborom.

 


 

“Nightwood”, Djune Barnes  

Dylan Thomas nazvao je Nightwood “jednom od tri najveće prozne knjige, koje je napisala žena”, ali da biste vidjeli tu veličinu morate ovladati Djuninim nerazumljivim, gotičkim proznim stilom.

————-

“Priča o kadi”, Jonathana Swifta

Prva poteškoća u čitanju te knjige: obilje referenci na zastarjele kulturne svađe (neke su nejasne čak i u Swiftovoj Engleskoj iz osamnaestog stoljeća), a tu je i pripovjedač: osiromašeni, sifilitični luđak koji reže svog neprijatelja u komadiće.

————-

“Fenomenologija duha”, GF Hegela

Hegelovo pobijanje kantovskog idealizma, povijesti svijesti i suštinskog objašnjenja procesa dijalektike teško je razumjeti. Knjiga je gotovo nečitka bez dobrog izdanja i vodiča.

————-

Do svjetionika”, Virginije Woolf

U svom miješanju odvojenih svijesti, fikcija Virginije Woolf je i intelektualno i psihički teška. Ne samo da je teško reći tko što govori ili razmišlja, također je zbunjujuće – čak i neugodno – nalaziti se u drugim umovima, s njihovim privatnim razmišljanjima i asocijativnim obrascima.

————-

“Clarissa, Ili povijest mlade dame”, Samuela Richardsona

Richardsonova Clarissa je teška na više načina. Fizička težina romana dio je njegove težine (teška je nešto manje od 1.3 kilograma u Penguinovom izdanju), pogotovo zato što je njenih 1500 stranica zapleta.(Samuel Johnson je jednom rekao da ćete se objesiti ako čitate tu knjigu) .

————-

“Finnegans Wake”, Jamesa Joycea

Finnegans Wake je dugačak, gust i jezično zamršen, a opet iznimno koristan, ako ste voljni naučiti ga čitati. Pokušajte čitati 25 stranica dnevno, naglas, sa svojim najboljim mogućim irskim naglaskom.  Bit ćete ljuti, bit ćete dirnuti i bit ćete gotovi za otprilike četiri tjedna.

————-

“Bitak i vrijeme”, Martina Heideggera

Bitak i vrijeme vjerojatno je najteža knjiga koju ste ikad pročitali. Netko je nekad napisao: ne osjećam se ugodno kao čitatelj Heideggera i mi se u potpunosti slažemo s njime.

————-

“Kraljica vila”, Edmund Spenser

Najveća poteškoća i zadovoljstvo čitanja ovog Spenserovog remek-djela proizlaze iz zajedničkog izvora: njegovog promiskuiteta. Kraljica vila je alegorija na moć alegorije. Ovdje ima mnogo ludila, i to ne samo u oholosti Spenserova djela. (Poput Heideggera, završio je samo polovicu svog magnum opusa.)

————-

“Stvaranje Amerikanaca”, Gertrude Stein

“Nevjerojatno originalna katastrofa modernizma”, netko je napisao o ovoj knjizi. A , ako se ikad upustite u čitanje ove knjige otkriti ćete da vas autor ove izjave nije lagao.

————-

“Žene i muškarci”, Josepha McElroya

Ova knjiga dulja je od bilo koje ranije nabrojene knjige i u posebnostima svoje proze jednaka je najtežoj. No, njen je sadržaj topao, humanistički, sintetički, a ne analitički.

 

 

———

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.