Knjige koje su obilježile početak 21. stoljeća!

Da, svi mi zapravo znamo da je 21. stoljeće – pa tako su i njegova prva dva desetljeća – počela s 2001. godinom, i završiti će s 2020. No ipak, u prosincu ove godine ispratiti ćemo “nule” i krenuti u novo doba, pa je posve normalno da se počne pričati o pregledima. Za početak, u knjigama.

Na više mjesta po mreži, već se može pronaći preglede najboljeg ovog i onog u proteklim desetljećima. A nas je zainteresiralo  to što su na čak dva mjesta – i to ne bezvezna, već u Timesu Telegraphu – objavljeni popisi 100 najboljih knjiga prošlih dvadeset godina.

—————-

Sumrak

Kao prvo, i prigodno s obzirom na nedavnu premijeru Mladog mjeseca, na obje liste pojavljuje se vampirska saga Stephenie Meyer. No, dok ga Times smiješta na 90. mjesto, kao najniže plasirani žanrovski naslov, Telegraph ga svrstava u 32. red svoje tablice, objašnjavajući to njegovom visokom utjecajnošću.

Što jest, jest. Nemoguće je ne znati za svjetlucave vampire Stephenie Meyer, isto onako kao što je krajem prošlog stoljeća bilo nemoguće ne znati za samosažalne rokerske vampire Anne Rice. Da, svi mi koji se time bavimo iz malo veće blizine znamo da nisu svi vampiri neodoljivi, slatki, beskrajno moralni (bi)seksualni manijaci (nepotrebno precrtati), ali možemo se isto tako i pomiriti sa sudbinom: u očima srednje struje, ova će slika, u nekoj svojoj varijanti, opstati do daljnjega. Možemo se jedino nadati da će konačno veliki komercijalni uspjeh doživjeti neka vampirska saga koja je zbilja dobro napisana. Da, znamo, cue laughter …

—————-

Jantarni dalekozor

Zaključni dio trilogije Philipa Pullmanna nalazi se na obje liste. Dok je TimesJantarni dalekozor iz 2000. kao “ne najbolji, ali zaključni dio trilogije” Njegove tamne tvari stavio na 22. mjesto, Telegraph ga je smjestio niže, na 43. poziciju, i datirao u 2001. godinu, no oba se popisa slažu da se radi o knjizi koja je probila granice “dječje književnosti”.

Okej, ovo je posve zasluženo. Iako je zbog smještenosti na prijelazu stoljeća možda pomalo diskutabilno je li važnost Tamnih tvari veća u prethodnom desetljeću ili u ovom koje zatvaramo, nedvojbeno je da je Pullman doista promijenio standarde toga kako se promatra dječja književnost. Nažalost, usprkos postojanju prijevoda, kod nas je uglavnom ostao poznat po holivudski upropaštenoj filmskoj verziji prve knjige, te su tek rijetki klinci imali prilike suočiti se s pitanjima koja Pullman postavlja. Na brigu roditelja, teta i bratića ostaje da u sljedećih deset godina to promijene.

—————-

Zavjera protiv Amerike

Alternativna povijest Philipa Rotha iz 2004. u kojoj Charles Lindbergh kao arijski nacist 1940. godine postaje predsjednik i započinje progon židova nije ostavila srednju struju hladnom, te ga je Times smjestio na 21. mjesto, aTelegraph na 54.

Kao što je često slučaj, bar dio fasciniranosti vanžanrovske publike ovim romanom može se objasniti banalnom činjenicom da je zamisao o alternativnoj povijesti u kojoj se nacizam širi preko svojih povijesnih granica izvan SF-a znatno rjeđa nego unutar njega. Osim toga, Roth je poznato ime, pa mu se može progledati kroz prste što se služi alatom iz zapišane ladice. Pojednostavljeno rečeno: Man in the High Castle, društvo.

—————-

Harry Potter i darovi smrti

Vjeran svojoj populističkoj orijentaciji, Telegraph je posljednji nastavak sage oHarryju Potteru stavio na prvo mjesto, kao najvažniju knjigu desetljeća, obrazlažući to činjenicom što je poterovština toliko prožela pop-kulturu da je nemoguće ne znati za njega. Suzdržaniji Times stavio ga je na 17. mjesto, spominjući samo sretan kraj.

Nije tajna da osobno nisam ljubitelj Harryja Pottera, te do sedme knjige nisam ni došla. No, ako ćemo o knjigama koje su promijenile odnos prema “dječjoj” književnosti, čedo J. K. Rowling ostaje nenadmašeno. Mnogi ljudi koji inače uopće ne čitaju pročitali su ovo. Je li to dobro ili loše, nisam sigurna, naprosto zato što nema sigurnih pokazatelja o tome koliko čitanje Hewlett-Packard književnosti ima utjecaja na čitanje drugih stvari. Ali da su i oni koji su, poput mene, izbjegli proučavanje cijele sage htjeli-ne htjeli morali doznati čak i detalje koji ih uopće nisu zanimali jest istina, i stoga je cvikerašu s Tarzanovim ožiljkom stvarno mjesto na svakoj desetljetnoj listi.

—————-

Da Vincijev kod

Ni Telegraph ni Times nisu mogli ni htjeli izbjeći spominjanje Dana Browna. Na nevjerojatno visokom 10. mjestu u Timesu, u Telegraphu je Brown čak treći. I jedni i drugi naglašavaju kako čovjek ne zna pisati, ali nedvojbeno zna – zarađivati.

Znam da je diskutabilno uopće staviti ovu knjigu na popis spekulativnih naslova koji su impresionirali srednju struju, jer je se radi više o trileru nego o SF-u, no nema smisla izbjegavati kukolj samo zato što je kukolj. Brownova pretpostavka je spekulativna, i moglo bi je se, zapravo, smatrati najvećim komercijalnim uspjehom spekulativne književnosti svih vremena. Želimo li se petljati s time posve je drugo pitanje …

—————-

Never Let Me Go

Roman Kazua Ishigura iz 2005. godine dospio je na 68. mjesto Telegraphoveliste i 24. mjesto Timesove, pokazujući kako priča o klonovima koje održavaju na životu zbog proizvodnje organa može zapeti za oko i srednjoj struji …

… pod uvjetom da je potpiše netko tko se već iskazao srednjostrujaškim uratcima. Never Let Me Go je nedvojbeno dobra knjiga, ali ono za što su se zakačili i Times i Telegraph – sama ideja – ispričana je već i prije i bolje. Pohvala, međutim, za prihvaćanje činjenice da su etička pitanja povezana s kloniranjem doista jedno od novih pitanja koja ulaze u filozofski popis za kupnju u stoljeću u kojem živimo.

—————-

Cesta

Cormac McCarthy sa svojom je postapokalipsom iz 2006. zasjeo na 52. mjesto Telegraphova popisa, te na 1. mjesto Timesova, kao knjiga desetljeća koja “savršeno izražava užase ranog 21. stoljeća”.

U kojem to 21. stoljeću oni žive? Nuklearna prijetnja nije, istini za volju, bitno manja nego što je bila u 20. stoljeću, ali nakon desetljeća u kojem smo vidjeli rušenje Blizanaca, Nezgodnu istinu, dva mandata Georgea Busha, svjetsku financijsku krizu, razne zoološki bazirane gripe, produžene copyrighta, eksploziju socijalnih medija i potpunu transformaciju pojma privatnosti, zar je muško-sentimentalna potraga za konzervama u svijetu kanibala ispričana kvazi-hemingvejevskim stilom koja završava odlaskom na morsku obalu doista najbolji odraz Zeitgeista početka 21. stoljeća? Zaista?

***

Zanimljivo je, osim toga, primijetiti da su se u komentarima oba popisa pojavili mnogobrojni uvrijeđeni obožavatelji Terryja Pratchetta – nemojmo zaboraviti da je njegov status u Britaniji još uvijek jači nego drugdje u svijetu, a to znači oho-ho. No isto tako ima i mnogih koji tvrde da u posljednjih deset godina Pratchett nije napravio ništa što bi bilo dosta bitno. Neki od nas ne bi se s time složili (Amazing Maurice! Night Watch! Monstrous Regiment! Nation!) no to je već sasvim drugo pitanje …

 

Preuzeto s adrese: https://www.theguardian.com/

 

 

———

Preveo, uredio i obradio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.