Knjiga na ozbiljnom ispitu budućnost

Bez djece i mladih, a sa sve većim izazovima s kojima se suočava, knjiga bi se mogla naći u ozbiljnim problemima

Nakon istraživanja GFK-a Hrvatska (Centar za istraživanje tržišta) o čitalačkim navikama Hrvata, bez obzira na spektar tumačenja od katastrofičnih do gotovo optimističnih, jedan podatak posebno je ostao zapamćen: 44 posto ispitanih na reprezentativnom uzorku u posljednjih godinu dana nije pročitalo nijednu knjigu. Kupljenu, posuđenu ili ukradenu. U takvim okolnostima puno više od fokusa na produkciju knjiga čini se potrebnijim promišljati modele promocije književnosti i čitanja. Jest, izdavački sektor je u krizi, brojke prodanih naslova i naklade konstantno se smanjuju, kao i dotacije javnog kapitala, no opstat će najizdržljiviji i oni koji najbolje uravnoteže svoje programe isključivo pod uvjetom da netko uopće želi čitati njihove knjige.

Stoga ne čudi da je u sklopu Festivala europske kratke priče, ne samo živahnog jedanaestogodišnjeg promotora proze kratkog metra, nego i platforme za šira promišljanja književnosti, organiziran radni sastanak pod nazivom Modeli i programi promocije nacionalnih književnosti. U zagrebačkoj Booksi okupilo se podosta europskih i regionalnih stručnjaka koji se time bave bilo izvan bilo unutar institucija. Zaključke je u takvim okolnostima teško iznositi, jer sastanci su to uglavnom informativne naravi, no osim zanimljivih podataka o funkcionirnju sustava potpora književnosti u zemljama s kojima dijelimo neke sličnosti, poput BDP-a, broja stanovnika, tranzicijskog iskustva ili nečeg sličnog, okupljeni su gotovo u pravilu slušali pesimistična predviđanja.

Tako je nama bliska Slovenija, regionalnim uzorom u utvrđivanju posebne Javne agencije za knjigu (JAK), izdvojene iz Ministarstva kulture, u međuvremenu prilično zaokrenula svoju politiku. Kako je naglasila Katja Stergar, nova Vlada  nije formalno odlučila ukinuti Agenciju, ali je zato obećala plaće samo za troje od sedmero sadašnjih zaposlenika te smanjenje budžeta za JAK od čak 45 posto, uz smanjenje budžeta za knjižne programe za 25 posto.

Upitnik

Dobar potez organizatora radnog sastanaka bio je sastavljanje upitnika o situacijama na interesnom polju u zemljama obuhvaćenim ispitivanjem, tako da se vrijeme nije trošilo na uvodna izlaganja sudionika. Prema tom upitniku situacija u Nizozemskoj nije toliko loša, no i to se brzo rasplinulo kad je Bas Pauw iz Nizozemske zaklade za književnost objasnio da su rezovi zapravo ispred a ne iza njih. Iako književnost u smanjenom proračunu za kulturu stoji još sasvim solidno, a dio ušteda napravljen je ujedinjavanjem dviju agencija – one za vanjsku i one za unutrašnju promocijiu u jednu – od 2013. godine i njih očekuju bolni rezovi.

Slično je i u Latviji, gdje se pitanjem knjige bavi nevladina organizacija, čiji pak budžet ni u najboljim danima nije prelazio 90.000 eura, kako je to istaknuo Janis Oga, ravnatelj Latvijskog književnog centra. Naravno, nije puno drugačije ni u Hrvatskoj, u kojoj se također smanjio budžet za kulturu uopće, no Dubravka Đurić Nemec iz Ministarstva kulture bila je ipak optimistična u vezi s nekim novim modelima podrške knjižnom tržištu. Odnedavno je tako Ministarstvo kulture utvrdilo aposteriorno nagrađivanje pisaca te u pokušaju da se piscima popravi status odlučilo dodjeljivati 10 stimulacija od po 15.000 kuna za najbolja ostvarenja na području romanesknog stvaralaštva za 2011. godinu. Inače je to implementacija jednog od naputaka iz akcije pisaca »Pravo na profesiju«, poznate i kao Perišićeve inicijative. No oni u ministarstvu, kako je to objasnila Nemec, za razliku od svih ostalih prisutnih na sastanku u Booksi, po zakonu u pravilu ne mogu pokretati akcije, nego ih samo podržavati. Zato i ona vidi jednu javnu neovisnu agenciju za knjigu u budućnosti.

Rasti s knjigom

No što je s promotivnim aktivnostima, što je sa životom knjige nakon što se pojavi u knjižarama? Svi su se okupljeni u tom pitanju složili da bi trebalo činiti više. Alexandra Buchler iz organizacije Literatura preko granica (LAF), platforme za književnu razmjenu, prijevode i debate, istaknula je da se premalo pažnje posvećuje novim medijima, digitalnim oblicima knjiga koji će u budućnosti igrati možda i najvažniju ulogu. Većina sudionika sastanka na ovom je pitanju iznosila uobičajene promotivne aktivnosti, poput podržavanja ili organiziranja festivala, slanja pisaca u međunarodne razmjene i sl. Nemec je pritom istaknula da su u Ministarstvu počeli raditi na jednom od novih prioriteta, promocijama čitanja u knjižnicama.

U kontekstu smanjivanja čitanja knjiga, o čemu svjedoče i paneuropska i pojedinačna statistička istraživanja, logičnim se čini stavljanje snažnog naglaska na čitanje djece i mladih. Odgojeni na videoigrama, ali i društvenim mrežama i ostalim blagodatima virtualnog svijeta, mladi danas čitaju možda i više nego ikad prije, samo su to također sve manje knjige. Stergar iz JAK-a pritom je izložila najelaboriraniju platformu za promociju čitanja kod mladih. Oni su naime utvrdili da su kritične godine, one kada mladi prestaju čitati, sedmi razred osnovne i prvi razred srednje škole. Zato su utvrdili nekoliko projekata. Jedan od njih je utvrđivanje društva »Čitateljska značka«, s nizom aktivnosti, zatim je tu i projekt s poznatim osobama u Sloveniji koje će se sretati s učenicima i promovirati čitanje, a tu je i program »Rastem s knjigom«, što uključuje tiskanje knjige nekog slovenskog autora u 20.000 primjeraka, koja se onda dijeli učenicima u sedmom razredu. Na taj način oni upoznaju i knjižnicu, jer po knjigu moraju otići sami.

Autor: Davor Mandić

Preuzeto s adrese: http://www.novilist.hr/

 

 

—-

Odabrao i uredio: Nenad Grbac

————————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.