Digitalne knjige – povratne informacije i statistički pokazatelji

Glavni igrači u E-izdavaštvu, poput Amazona, Applea i Googlea, jednostavno mogu ući u trag tome koliko su daleko u čitanju neke knjige stigli čitatelji, koliko vremena provode u čitanju i koje termine unose u tražilice

Autorica Alexandra Alter objavila je u The Wall Street Journalu zanimljiv članak pod naslovom »Tvoja E-knjiga čita tebe«, koji neodoljivo priziva Orwellovu »1984.« i njegova Velikog Brata koji nas gleda. Članak je posvećen digitalnim knjigama, koje su promijenile način na koji čitamo knjige. Teza od koje polazi Alter je da izdavači i prodavači digitalnih knjiga danas znaju više o svojim čitateljima nego što je to prije bio slučaj. Naime, čitanje je stoljećima bilo usamljenički i privatni čin, jedna intimna razmjena između čitatelja i riječi na stranicama knjige. Međutim, uspon digitalnih knjiga duboko je promijenio način na koji čitamo, pretvarajući tu aktivnost u nešto što se može mjeriti i što je kvazi-javno. U prošlosti izdavači i autori nisu mogli znati što se događa kad čitatelj sjedne u svoj naslonjač i počne čitati knjigu. Nije, na primjer, bilo moguće doznati da li čitatelj prekida čitanje nakon treće stranice ili pročita knjigu u jednom dahu, da li većina čitatelja preskače uvod ili ga čita pomno, podvlačeći dijelove i zapisujući opaske na marginama.

Danas E-knjige pružaju mogućnost uvida ne samo u to koliko ljudi kupuje određene knjige, već i u to s kojim ih intenzitetom čitaju. Moguće je, recimo, doznati i to da savršeni muškarac, sudeći prema podacima koje je na temelju čitatelja ljubavnih romana prikupio digitalni izdavač Coliloquy, ima europski naglasak, u tridesetim je godinama, ima crnu kosu i zelene oči. To možda zvuči kao šala, no glavni novi igrači u E-izdavaštvu, poput Amazona, Applea i Googlea, jednostavno mogu ući u trag tome koliko su daleko u čitanju neke knjige stigli čitatelji, koliko vremena provode u čitanju i koje termine unose u tražilice. Knjige namijenjene za iPad, Kindle Fire i Nook pamte koliko je puta čitatelj otvorio aplikaciju i koliko vremena provodi u čitanju.

Prodavači i neki izdavači počeli su pretraživati podatke kako bi pratili u kojoj mjeri se ljudi angažiraju tijekom čitanja knjiga. Kad je riječ o ispitivanju ukusa i navika kupaca, izdavaštvo zaostaje u odnosu na ostatak zabavljačke industrije. Televizijski producenti stalno testiraju nove šou programe uz pomoć ciljanih grupa, a filmski studiji kroz testove kojima se propituju reakcije gledatelja. U izdavaštvu se uspjeh neke knjige dosad mjerio brojem prodanih primjeraka te osvrtima u novinama i časopisima. No, uz pomoć digitalnih knjiga danas je moguće predvidjeti i što će biti hit.

Povratna informacija

Tvrtka Barnes & Noble, koja zauzima 25 do 30 posto tržišta E-knjiga kroz Nook e-reader, nedavno je počela proučavati navike u čitanju digitalnih knjiga. Na temelju podataka do kojih su došli mogu pratiti kolikom brzinom se čitaju knjige i koliko se čitatelji određenih žanrova angažiraju prilikom čitanja. Uspostavljena je i suradnja s izdavačima kako bi im se pomoglo u kreiranju knjiga koje će bolje zaokupiti čitateljsku pažnju. Istraživanje o žanrovima koji se čitaju pokazalo je da se nefikcionalna djela čitaju na mahove, dok se na primjer romani čitaju od početka do kraja. Također, opsegom duga nefikcionalna djela prije se ispuštaju iz ruku. Došlo se i do toga da fanovi znanstvene-fantastike, ljubića i krimića čitaju više knjiga i brži su u čitanju od čitatelja književne fikcije, koji su skloni preskakanju stranica. Ove spoznaje pomogle su u oblikovanju tipova knjiga koje prodaje Barnes & Noble. Detektiranje trenutka kad se čitatelji počnu dosađivati tijekom čitanja pomaže izdavačima u kreiranju digitalnih izdanja kojima dodaju video, web-linkove i drugu multimediju. Takva zapažanja trebala bi pomoći autorima da stvaraju još bolje knjige, s čime bi svi trebali biti na dobitku.

Neki autori pozdravljaju takvu ideju, jer ni nakon dugotrajnog objavljivanja ne znaju tko zapravo kupuje njihove knjige. U tom smislu povratna informacija mogla bi im biti od koristi, jer bi, primjerice, saznali je li njihova knjiga predugačka. Ima pak i onih koji izražavaju strah da bi takvo ravnanje prema dobivenim podacima moglo umanjiti kreativne rizike koji stvaraju veliku književnost. Drugim riječima, ne može se skratiti Tolstojev »Rat i mir« zato jer netko nije uspio pročitati roman do kraja.

 Novo »Ime ruže«

U ovom kontekstu možemo spomenuti Umberta Eca koji je napisao novu, pojednostavljenu verziju romana »Ime ruže«. Tridesetak godina od prvog izdanja Eco je odlučio izmijeniti tekst romana, i to izbacivanjem predugih opisa, eruditskih referenci i dijelova na latinskom jeziku. To je objašnjeno time da se roman želi učiniti pristupačnijim novoj, »digitaliziranoj« čitalačkoj publici. O tome se u francuskom listu »Le Monde« vodila oštra polemika između onih koji su »za« i »protiv« nove verzije »Imena ruže«. Jedan od protivnika te ideje smatra da Eco misli da su današnje mlade generacije manje obrazovane od prethodnih, pa im je ponudio jednostavnije izdanje kako bi doskočio njihovu neznanju. U tom smislu nova verzija svakako usrećuje izdavača, autora i distributera koji se nadaju zaradi, ali nema mnogo zajedničkog s književnošću. Oni koji su »za« pojednostavljenu verziju romana smatraju da je snaga Ecovog projekta upravo u pridobivanju nove čitalačke publike koja je knjigu upoznala na internetu.

Nije tajna da Amazon i drugi prodavači digitalnih knjiga pohranjuju podatke o kupcima, o knjigama koje su kupili i koje čitaju. Korisnici Kindlea potpisuju da se slažu s tim da kompanija sprema informacije, čak i one koje govore o tome koju je zadnju stranicu netko pročitao, što je komentirao i kakva su mu zapažanja. Amazon na taj način može ustanoviti koji dijelovi digitalne knjige su popularni kod čitatelja, što se onda i javno objavljuje na webu. Čitatelji digitalno označuju dijelove koje posebno žele istaknuti, a onda Amazon vidi koji su dijelovi najviše podcrtavani. To je prouzročilo i neke pravne posljedice, pa je recimo u Kaliforniji uveden akt o pravu čitatelja na privatnost. Bruce Schneier, stručnjak za cyber-sigurnost, izražava strah da se na taj način može ući u trag i osjetljivim temama kao što su zdravlje i seksualnost. Ima, naime, mnogo stvari koje želimo čitati u privatnosti svoga doma.

U SAD-u ima 40 milijuna e-čitatelja i 65 milijuna tableta. Digitalna čitateljska platforma Copia, koja ima 50.000 pretplatnika, prikuplja detaljne demografske i čitalačke podatke, uključujući godine, spol i školsku spremu, o ljudima koji kupuju određene naslove. Imaju uvid i u to koliko je puta neka knjiga downloadana, otvorena i čitana. Ovakve spoznaje onda se dijele s izdavačima.

Napisala: Kim Cuculić:

————-

Napomena uredništva portala digitalne-knjige.com

Za početak reći ćemo vam da portal Digitalne-knjige.com i same digitalne knjige, koje objavljujemo ne špijuniraju korisnike, ne sakupljaju povratne informacije i ne narušuju ničiju privatnost. Jedina statistika koja nas zanima je broj preuzetih knjiga i zadovoljstvo činjenicom da su naše knjige dostupne svima, a ne samo odabranima.

S druge strane naravno da treba biti zabrinut zbog neovlaštenog i nepoželjnog špijuniranja korisnika. Posebno stoga što to špijuniranje u pravilu sprovode velike privatne tvrtke poput Googla, Amazona i Facebooka, koje su odane samo svojim vlasnicima ili Američkim političarima o čemu svjedoći i nedavni Googleov postupak u slučaju blokade kineske tvrtke Huawei. No, važno je napomenuti da toliko mogućnosti nadzora u rukama bilo privatnih ili državnih kompanija znači da se nad sve nas nadvija neko novo zlo.

I naravno da se takvo zlo neće otkloniti priglupim zakonima i odredbama kakve donose političari EU. Zahvaljujući upravo njima internet je postao grozno mjesto na kojem vam svakih nekoliko sekundi na ekranu iskaću kojekakva upozorenja, kojim se zapravo ne štite prava korisnika, nego prava političara i  tvrtki koje špijuniraju korisnike jer svakim klikom na riječi “slažem se”, vi zapravo odobravate i dajete pravo nekom da vas špijunira i vašu privatnost koristi u svoje svrhe.

Pravo riješenje zaštite korisnika od špijuniranja i ugrožavanja privatnosti  korisnika postoji, no nemojte očekivati da će ga političari izglasati.  Oni naime ionako ne rade svoj posao za dobrobit naroda ili nas običnih pojedinca, već isključivo za dobrobit privatnih tvrtki, koje uplaćuju novac u njihovu stranačku blagajnu ili na njihove brižno sakrivene privatne račune.

No, vratimo se na zadanu temu i recimo da  iako postoje više ili manje opravdane sumnje da se i u tome skriva Orvelova 1984  i zloglasni veliki brat, riječ je ipak o statistici koja piscima i izdavačima možda i može pomoći, a prosječnom čitatelju neće ni izbliza nanijeti toliko štete ili mu ugroziti privatnost kao što se to događa recimo u slučajevima kad država, banke, ili korporacije nadziru vaše bankovne račune.

Nenad Grbac

 

Uredio i obradio: Nenad Grbac

———————

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.