Tko je bio Fernando Pessoa?

Slavni portugalski pjesnik Fernando Pessoa rođen je u Lisabonu 13. lipnja 1888. i smatra se jednim od najvećih europskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Rijetko je napuštao Lisabon ali je proveo devet godina svog djetinjstva u Durbanu, u Južnoj Africi, gdje je njegov očuh bio portugalski konzul. Oni koji su ga tada poznavali kažu da je bio sramežljiv, maštovit dječak, kao i sjajan učenik.

Povratak u Lisabon, život, smrt…

U dobi od 17 godina vratio se u Lisabon kako bi pohađao sveučilište, ali ga je ubrzo i napustio, postajući samouk i proučavajući knjige filozofije, religije, sociologije i književnosti u Nacionalnoj knjižnici. Prekinuvši studij, radi kao prevoditelj i publicist. Otad je živio u Lisabonu, u susjedstva Chiado, Baixa i Campo de Ourique sve do kraja svog života Tijekom tog razdoblja pisao je poeziju i prozu na engleskom jeziku, a od 1910. pisao je i na portugalskom. Objavljuje u avangardnim revijama, posebno u modernističkom Orpheu, kojeg je utemeljio 1915. Intenzivno čita o poeziji, estetici i filozofiji. Prvu knjigu poezije “Antinous” objavljuje na engleskom 1918., zatim objavljuje još dvije. Prvu knjigu na portugalskom (“Masaža”) objavljuje 1934. Prošla je nezapaženo i Pessoa iduće godine umire gotovo nepoznat.

Njegov književni genij prepoznat je tek nakon njegove smrti!

Njegov pravi književni genij u potpunosti je prepoznat tek nakon njegove smrti. Tijekom 40-ih godina 20. stoljeća njegove pjesme privlače pozornost u Portugalu i Brazilu, zatim i šire, te postaje klasikom europske i svjetske književnosti. Tome je pomogla i pojava Pessoinih “Sabranih djela” u 11 svezaka (“Obras Completas”, 1942–47). Danas kažu da je on univerzalni pjesnik koji je svijetu dao istodobno višestruku i jedinstvenu viziju života.

Što su Pessoini heteronimi?

Originalnost njegova književnog opusa sakriva se među ostalim i u činjenici da je pisao pod više od 70 pseudonima, koje je nazivao heteronimima. Pessoini heteronimi nisu autorove različite “varijante”, ili tek imena iza kojih stoji jedinstvena književna vizija. Pessoa-ini Heteronimi funkcioniraju kao posebni autori, s vlastitim jezikom, biografijom i pogledima na svijet. Često imaju oprečnu poetiku i stil. Pessoa je kroz heteronime uobličio svoja bogata pjesnička nagnuća, koja su ponekad bila u krajnjem proturječju.

Neki Pessoini heteronimi otkriveni su tek u 21. stoljeću

Neki Pessoini heteronimi su otkriveni tek u 21. stoljeću, a četiri se ističu među ostalima – Alberto Caeiro, Ricardo Reis, Álvaro de Campos i Bernardo Soares. Prva “trojica” su sudjelovali u literarnom životu Pessoinog doba, i pisali oglede jedni o drugima u književnim revijama. Alberto Caeiro je u pjesmama slavio stvaralačke procese i snage u prirodi. Djelo Álvara de Camposa je po mnogim karakteristikama nalikovalo na američkog pjesnika Walta Whitmana. Ricardo Reis je bio klasicist, zaokupljen pitanjima sudbine. Pod imenom Bernardo Soares je Pessoa napisao uglednu knjigu pjesničkih fragmenata, u obliku dnevnika. Na njoj je Pessoa radio zadnjih 20-ak godina prije smrti, i nije ju dovršio. Prvi put je objavljena u cjelovitom obliku 1982. i izazvala međunarodnu pažnju. Puni prijevod na engleski je izašao 2001.

Važan je i njegov utjecaj na sve kasnije pjesničke naraštaje…

Pessoa je u svom liku i djelu utjelovio mnoge suprotstavljene struje modernizma: racionalno i iracionalno, revoltiranost tradicijom i istodobnu nostalgiju za njom, težnju za apsolutnim i svijest o relativnome, želju za sjedinjenjem s drugima i neprekidan osjećaj samoće. Autor je i većeg broja proznih djela – književnih eseja, ogleda iz estetike, filozofskih i ezoteričnih spisa, dnevničkih zapisa. Pisao je i beletristiku, ponajviše krimiće. Bitno je utjecao na sve kasnije pjesničke naraštaje, posebno u portugalskom i španjolskom govornom području.

Spomenik Fernanda Pessoa u Lisabonu

Danas je Pessoa iznimno cijenjen u svojoj domovini

Pessoa je obilježio portugalski modernistički pokret i danas je iznimno cijenjen u svojoj domovini. Mnogi Portugalci i Brazilci koji posjećuju Lisabon žele upoznati mjesta u kojim je živio, kao i njegovu grobnicu koja se nalazi u samostanu Jerónimos.

 


 

Fernando Pessoa: citati

Ničemu se ne podvrgnuti — nijednom čovjeku, nijednoj ljubavi, nijednoj ideji, posjedovati onu daleku neovisnost koja se sastoji od nevjerovanja u istinu, a ako postoji, u korisnost njezina spoznavanja — to je stanje u kojemu, čini mi se, mora protjecati sam sa sobom duboki intelektualni život onih koji ne žive bez mišljenja.

————-

Pripadati — to je banalno. Vjera, ideal, žena ili zanimanje — sve je to zatočeništvo ili okovi.

————-

Biti znači biti slobodan.

————-

No ta ista težnja postaje teret, ako se njome ponosimo; ne bismo se ponosili kada bismo shvatili kako je to uže kojim nas vuku.

————-

Ne, i bez povezanosti sa sobom!

————-

Slobodni od sebe kao i od drugih, kontemplativni bez zanosa, mislioci bez zaključka, poživjet ćemo slobodni od Boga taj kratki interval što ga rastresenost krvnika prepušta našem trenutačnom zanosu.

————-

Sutra nas čeka giljotina.

Ako nas ne čeka sutra, čeka nas prekosutra.

————-

Predahnimo na suncu prije svršetka, kao svojevoljni neznalice namjera i slijeda. Sunce će pozlatiti naša lica bez bora, a povjetarac će biti svjež za one koji se više ne nadaju.

————-

Bacam olovku na pisaći stol i ona se kotrljajući vraća po kosoj plohi na kojoj radim, ja ju ne zadržavam. Sve sam odjednom osjetio. I moja se radost ogleda u tom pokretu srdžbe koju ne osjećam.

 

 

——————-

Napisao, uredio i obradio: Nenad Grbac

———————————-

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present

Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.